Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-79/2025-8

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika RK, zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-1303/2024-9 od 30. siječnja 2025., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika RK kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivim okrivljenika RK, zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, te ga je, temeljem čl. 190. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku RK je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. listopada 2024. pa nadalje.

1.2. Temeljem čl. 69. KZ/11 okrivljeniku RK je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom, a ta mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.3. Temeljem čl. 190. st. 8. KZ/11 od okrivljenika RK se trajno oduzima opojna droga koja je predmet ovog postupka i to droga MDMA (ecstasy) i amfetamin, a koja droga je oduzeta od okrivljenika po djelatnicima Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Brač, uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta br. 01571001 od 18. listopada 2024. i koja će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.4. Temeljem čl. 189. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljeniku RK će se po pravomoćnosti presude vratiti mobilni uređaj marke „Samsung“, IMEI broja [IMEI broj] s pripadajućom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice] i s pripadajućom prozirnom zaštitnom maskom, a koje predmete su od njega privremeno oduzeli policijski službenici Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Brač, uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta br. 00087487 od 18. listopada 2024.

1.5. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. točke 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik RK je obvezan, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.845,61 eura, od čega iznos od 1.136,11 eura predstavlja troškove toksikološkog vještačenja, iznos od 409,50 eura predstavlja troškove psihijatrijskog vještačenja, a iznos od 300,00 eura predstavlja paušalnu svotu.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik RK, po branitelju Vinku Gulišiji, odvjetniku u Splitu, zbog odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja preinači na način da se okrivljeniku izrekne uvjetna osuda. Branitelj okrivljenika je u svojoj žalbi zatražio da bude obaviješten o održavanju sjednice vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Sjednica vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, održana u odsutnosti uredno izviještenih državnog odvjetnika i okrivljenika RK, dok je nazočni branitelj okrivljenika, odvjetnik Vinko Gulišija, ustrajao u navodima i prijedlozima iz žalbe.

6. Žalba okrivljenika RK je neosnovana.

7. Nije u pravu okrivljenik RK kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni.

7.1. U žalbi okrivljenika se navodi kako je sud prvog stupnja, kod odmjeravanja vrste i visine kaznene sankcije, trebao više uzeti u obzir niz olakotnih okolnosti koje postoje na njegovoj strani. U žalbi se ističe kako je izrečena kazna zatvora previsoka te da je sud prvog stupnja trebao više vrednovati priznanje okrivljenika, njegov odnos prema djelu, izraženo kajanje i žaljenje, pokazanu volju da ubuduće ne čini slična kaznena djela, njegovo ponašanje pred sudom, njegove obiteljske okolnosti, odnosno činjenicu što je otac malodobne djece, kao i činjenicu da okrivljenik nije kažnjavan za istovrsna ili slična kaznena djela, da nikome nije prodao drogu, niti da je stekao bilo kakvu materijalnu korist te da društvu nije nanesena šteta, zbog čega da je okrivljeniku trebalo izreći uvjetnu osudu.

7.2. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu okrivljenikove inkriminirane radnje te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznu.

7.3. Pravilno je sud prvog stupnja okrivljeniku RK, kao olakotne okolnosti, cijenio priznanje kaznenog djela što je doprinijelo brzom okončanju postupka, izraženo kajanje i žaljenje zbog počinjenja kaznenog djela i obiteljske prilike, odnosno što je oženjen i otac dvoje malodobne djece, dok mu je, kao otegotnu okolnost, cijenio njegovu raniju osuđivanost zbog kaznenih djela druge vrste.

7.4. Uzevši u obzir sve naprijed navedene okolnosti ispravno je sud prvog stupnja okrivljenika RK osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja kazna se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

8. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog odluke o sigurnosnoj mjeri, sa tvrdnjom da mu takva mjera nije potrebna jer da već dulje apstinira.

8.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako je sud prvog stupnja pravilno, temeljem čl. 69. KZ/11, okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti jer iz sudsko-psihijatrijskog vještačenja okrivljenika, izrađenog od strane stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. sc. Željka Ključevića, koje vještačenje je sud prvog stupnja ispravno prihvatio, proizlazi da je okrivljenik predmetno kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o drogi zbog čega da postoji opasnost da bi zbog te ovisnosti u budućnosti mogao počiniti teže kazneno djelo te je u tom vještačenju predloženo da se okrivljeniku izrekne upravo takva sigurnosna mjera.

9. Nema pravo okrivljenik niti kada se žali na odluku o troškovima kaznenog postupka navodeći da on u zatvoru ne može zaraditi novac kako bi platio troškove kaznenog postupka te da je takvom odlukom najviše oštećena njegova obitelj, odnosno njegova maloljetna djeca. Međutim, sud prvog stupnja je pravilno, sukladno odredbama ZKP/08, okrivljenika obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka, uzevši u obzir složenost i trajanje postupka te njegove imovinske prilike.

10. Ispitujući povodom podnesene žalbe pobijanu presudu i u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

11. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika RK valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08, presuđeno kao u izreci.

Split, 1. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj