Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-660/2022-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika RD i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. točka 1. u svezi čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika RD i TD podnesenim protiv presude Općinskog suda u Čakovcu pod poslovnim brojem K-6/2022-65 od 25. svibnja 2022., u sjednici održanoj 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenika RD i TD kao neosnovane i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Čakovcu proglasio je krivim okrivljenike RD i TD, zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. točka 1. u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11, te je, temeljem čl. 229. st. 1. KZ/11, okrivljeniku RD, za predmetno kazneno djelo, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom mu je, temeljem čl. 58. st. 2. KZ/11, opozvao uvjetnu osudu izrečenu presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-460/2017-21 od 15. siječnja 2020., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. točka 1. u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11, te mu je iz te presude uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, nakon čega ga je, temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, dok je okrivljenika TD, temeljem čl. 229. st. 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.

2. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku RD je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. listopada 2021. do 11. travnja 2022.

3. Temeljem čl. 560. st. 1. i 2. i čl. 559. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) u svezi čl. 77. st. 1. i 4. KZ/11 utvrđeno je da je novčani iznos od 25.000,00 kuna imovinska korist ostvarena kaznenim djelom te je okrivljenicima RD i TD naloženo da Republici Hrvatskoj, svaki od njih, isplati novčani iznos od po 12.500,00 kuna u korist državnog proračuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

4. Temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljenici RD i TD su oslobođeni obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja okrivljenika RD, Gorana Ružića, odvjetnika u Čakovcu, u iznosu od 3.750,00 kuna, koji troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

5. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik RD, po branitelju Mariu Sokaču, odvjetniku u Varaždinu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja preinači na način da se okrivljenik RD oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

6. Žalbu protiv presude podnio je i okrivljenik TD, po braniteljici Valentini Galić, odvjetnici u Varaždinu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se okrivljeniku TD izrekne uvjetna osuda, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

7. Odgovor na žalbu okrivljenika RD podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, s prijedlogom da se žalba okrivljenika RD odbije kao neosnovana te da se potvrdi prvostupanjska presuda.

8. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-22), dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

9. Žalbe okrivljenika RD i TD su neosnovane.

10. Nije u pravu okrivljenik RD kada u žalbi navodi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08, sa tvrdnjom da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, a ujedno da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

10.1. Suprotno takvim žalbenim navodima okrivljenika RD ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

11. Nisu u pravu okrivljenici RD i TD niti kada pobijaju presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11.1. Najprije treba istaknuti kako se okrivljenik TD na raspravi, prigodom očitovanja o optužbi, izjasnio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, pa u smislu čl. 464. st. 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-24), ne može pobijati presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11.2. S druge strane, okrivljenik RD u svojoj žalbi navodi kako nema dokaza da bi on počinio predmetno kazneno djelo te da je sud prvog stupnja izveo pogrešan zaključak o njegovoj krivnji. Ističe se da se iz vještačenja i fotoelaborata ne može razaznati nalaze li se otisci dlana i prstiju okrivljenika RD s vanjske ili unutarnje strane stakla, niti se o tome sudski vještak mogao izjasniti, dok je okrivljenik TD vrlo detaljno opisao kako je tražio novac i vrijedne stvari po cijeloj kući, pa da je neshvatljivo da nema niti jednog otiska, osim onoga na razbijenom staklu prozora. Također se navodi kako se na isječku snimke videonadzorne kamere, za koju nije konstatirano da je pregledana, ne nalazi okrivljenik RD, s time što je zbog provjere obrane okrivljenika TD prvostupanjski sud trebao tu činjenicu provjeriti analizom snimke nadzorne kamere. Također je istaknuto kako je službena zabilješka policijskog službenika trebala biti izdvojena iz sudskog spisa jer se radi o neformalnim radnjama policije na kojima se ne može temeljiti odluka suda.

11.3. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

11.4. Sud prvog stupnja opravdano drži da je obrana okrivljenika RD kojom poriče počinjenje kaznenog djela neuvjerljiva. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika RD i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik RD, zajedno i dogovorno s okrivljenikom R, počinio predmetno kazneno djelo.

11.5. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik RD, zajedno i dogovorno s okrivljenikom R, provaljivanjem da obojica dođu do stvari iz zatvorenih prostora tuđe pokretne stvari oduzeli drugome s ciljem da ih protupravno prisvoje, čime su oba okrivljenika počinila kazneno djelo teške krađe na način kako je opisano u izreci pobijane presude.

11.6. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivih i logičnih iskaza oštećenika ED te svjedoka policijskih službenika UD i LD, čije iskaze je sud prvog stupnja ispravno prihvatio vjerodostojnim. Svjedoci UD i LD, koji nemaju razloga ne govoriti istinu, su kao policijski službenici vršili očevid na licu mjesta te su svjedočili da su pronašli otisak dlana s vanjske strane prozora, a s unutarnje strane da su pronašli papilarne tragove prstiju.

11.7. Da je okrivljenik RD sudjelovao u počinjenju kaznenog djela teške krađe proizlazi i iz zapisnika o očevidu Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Čakovec od 16. kolovoza 2021., fotografija očevida, a posebno iz zapisnika o vještačenju sa nalazom i mišljenjem Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „HD“, Službe daktiloskopije i identifikacije, od 22. rujna 2021. i iskaza sudskog vještaka za detekciju i vještačenje tragova papilarnih linija dipl. krim. ZD, iz kojeg vještačenja, kojeg je sud prvog stupnja pravilno prihvatio jer je napravljeno nepristrano, objektivno i po pravilima struke, je razvidno da sporni tragovi papilarnih linija, označeni očevidom brojevima 3.2. i 3.3. potječu upravo od otisaka okrivljenika RD. Nema pravo okrivljenik RD niti kada navodi da je službena zabilješka policijskog službenika od 21. rujna 2021. trebala biti izdvojena iz sudskog spisa jer ta službena zabilješka, u kojoj se navodi što je policijski službenik zatekao na snimci videonadzorne kamere, ne predstavlja nezakonit dokaz u smislu čl. 10. ZKP/08-24, a osim toga, na toj službenoj zabilješci se uopće ne temelji odluka suda prvog suda, već se pobijana presuda temelji na ostalim, a naprijed navedenim, izvedenim dokazima.

11.8. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik RD.

12. Nema pravo okrivljenik RD niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio povredu kaznenog zakona. On ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, ali se iz sadržaja njegove žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. Međutim, to što okrivljenik pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov.

12.1. Kako su iz rezultata dokaznog postupku utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela teške krađe, za koje je okrivljenik i proglašen krivim, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona koja bi se eventualno nadovezivala na utvrđeno činjenično stanje.

13. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-24, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

14. Nemaju pravo okrivljenici RD i TD ni kada pobijaju presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni.

14.1. U žalbi okrivljenika RD se navodi kako mu je sud prvog stupnja izrekao previsoku kaznu, iako da se radi o mladom čovjeku koji pati od padavice te se brine o četvero maloljetne djece od kojih je jedno teško bolesno, tako da je sud prvog stupnja, prilikom odmjeravanja kazne, precijenio otegotne okolnosti na okrivljenikovoj strani, a podcijenio olakotne okolnosti, kao i da nije bilo uvjeta da se opozove uvjetna osuda iz razloga što sud uopće nije analizirao sadržaj te presude.

14.2. U žalbi okrivljenika TD se navodi da je sud prvog stupnja, prilikom odmjeravanja kazne, precijenio otegotne okolnosti na njegovoj strani, a podcijenio olakotne okolnosti, ističući da je on otac četvero djece, da ima nezaposlenu suprugu, da mu je jedno dijete teško bolesno, da se s oštećenikom dogovorio oko vraćanja oduzetog novca te da je motiv počinjenja kaznenog djela bio taj što nije imao novca za kupovinu skupih lijekova i opreme za svoje bolesno dijete, zbog čega drži da mu je sud prvog stupnja trebao izreći uvjetnu osudu koja bi također postigla zakonom predviđenu svrhu kažnjavanja.

14.3. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu inkriminirane radnje obojice okrivljenika te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njihovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njima primijenio adekvatne kazne.

14.4. Pravilno je sud prvog stupnja, prigodom izbora vrste i mjere kazne, kao olakotne okolnosti, okrivljeniku RD cijenio činjenicu što je otac četvero maloljetne djece, s time što mu treba cijeniti i činjenicu da je jedno dijete bolesno i da je i on bolestan, dok je okrivljeniku TD, kao olakotne okolnosti, cijenio činjenicu što je priznao počinjenje kaznenog djela i što je otac četvero maloljetne djece, od kojih je jedno bolesno, dok je obojici okrivljenika sud prvog stupnja, kao otegotnu okolnost, cijenio njihovu raniju osuđivanost. Treba istaći i da nije osnovan navod okrivljenika RD da sud prvog stupnja nije analizirao sadržaj ranije presude, zbog čega da mu nije mogla biti opozvana uvjetna osuda iz te presude, jer sud prvog stupnja ne analizira sadržaj ranijih presuda, već samo treba pregledati tu presudu i utvrditi postoje li zakonski uvjeti da se ranija uvjetna osuda opozove, što je i napravljeno u konkretnom slučaju.

14.5. Stoga je ispravno sud prvog stupnja okrivljenika RD, uz opoziv ranije uvjetne osude i prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, dok je isto tako, ispravno okrivljenika TD osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, koje kazne se ukazuju u cijelosti primjerenima te prilagođenima težini počinjenog kaznenog djela i stupnju krivnje obojice okrivljenika, radi čega je za očekivati da će se takvim kaznama postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

15. Slijedom svega iznijetog, žalbe okrivljenika RD i TD valjalo je odbiti kao neosnovane, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-24, presuđeno kao u izreci.

Split, 1. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj