Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-89/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Damira Romca, kao predsjednika vijeća te Nevena Cambja i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika GL, zbog kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika GL, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovnog broja K-136/2020-27, od 25. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba okrivljenika GL odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Vinkovcima je proglasio krivim okrivljenika GL zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. KZ/11 te ga je, na temelju te odredbe, u vezi članka 44. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. KZ/11 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljenik je obvezan platiti trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna/66,36 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

3. Protiv ove presude žalbu je podnio okrivljenik GL, po svom branitelju Saši Čačiću, odvjetniku u Vinkovcima, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se kazna zatvora na koju je osuđen zamijeni uvjetnom osudom ili radom za opće dobro, a podredno da se ukine prvostupanjska presuda te predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, s prijedlogom da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća spis je, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, nakon uvida, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

6. Žalba okrivljenika GL je neosnovana.

7. Okrivljenik je samo u uvodu žalbe naveo da prvostupanjsku presudu osporava zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 te zbog povrede kaznenog zakona, međutim nije opisao na koji način bi bile ostvarene te povrede, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da se svi žalbeni razlozi u stvari odnose na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu okolnosti koje mogu utjecati na izbor vrste i mjere kaznenopravne sankcije, radi čega je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, postupajući povodom žalbe okrivljenika u smislu odredbe članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), pobijanu presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, međutim nije utvrdio da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.

8. U sklopu žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u žalbi ističe kako je on smatrao da ima odobrenje za radnje koje mu se stavljaju na teret pa da nije svjesno i namjerno doveo druge osobe u zabludu glede odobrenja radi prodaje predmetnog vozila i prijenosa vlasništva te da je smatrao da je došlo do nesporazuma prilikom utvrđivanja prava i obveza međusobnih stranaka, radi čega da je priznao počinjenje djela, smatrajući da nije učinio ništa što nije smio učiniti. Međutim, ovaj drugostupanjski sud istaknute žalbene navode okrivljenika nije uzeo u razmatranje, s obzirom na to da se okrivljenik, prilikom očitovanja o krivnji, u smislu odredbe članka 417.a ZKP/08, izjasnio da se smatra krivim, a prema članku 464. stavku 7. ZKP/08, žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti okrivljenik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je optuženik za dokaze isključenje protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazneno-pravne sankcije. Istaknutim žalbenim navodima okrivljenik očito pokušava prikazati kako se radi o razlozima koji isključuju krivnju, međutim ne radi se o dokazima za koje je okrivljenik saznao nakon donošenja presude pa se stoga nije mogao žaliti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, radi čega te žalbene navode ovaj drugostupanjski sud nije ocjenjivao.

9. U nastavku žalbe okrivljenik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno uzeo u obzir raniju osuđivanost okrivljenika za djela koja nisu brisana iz kaznene evidencije, a morala su biti. Naime, ističe se kako se radi o proteku, ne samo zakonom određenih rokova nakon kojih se može zatražiti brisanje iz evidencije kaznenih djela, nego se radilo o „proteku dvostrukih rokova“, radi čega su ta kaznena djela morala biti brisana iz evidencije i po sili zakona. Stoga da se ne može smatrati da je okrivljenik već osuđen zbog istog kaznenog djela, radi čega da je kaznu na koju je okrivljenik osuđen potrebno zamijeniti uvjetnom osudom ili radom za opće dobro.

10. Nije međutim u pravu okrivljenik kada prvostupanjsku presudu pobija iz naprijed navedenih razloga jer, suprotno žalbenim navodima, nije nastupila rehabilitacija ni za jedno od kaznenih djela za koje je okrivljenik do sada bio pravomoćno osuđivan. Naime, okrivljenik gubi iz vida da je člankom 19. stavkom 4. ZKP/08 propisano da rehabilitacija nastupa po sili zakona kada proteknu rokovi propisani tom odredbom, ali samo pod uvjetom da počinitelj kaznenog djela nije ponovno osuđen zbog novog kaznenog djela. U konkretnom slučaju okrivljenik je u jedanaest navrata pravomoćno osuđivan zbog raznih kaznenih djela, s time što je svaki put pravomoćno osuđen za vrijeme trajanja roka rehabilitacije od prethodnog kaznenog djela, tako da ni u jednom slučaju nisu bili ostvareni uvjeti za brisanje ranije pravomoćne osude te okrivljenik neosnovano ističe kako je sud pogrešno uzeo u obzir njegovu raniju kaznenu osuđivanost, kod utvrđivanja okolnosti vezanih uz počinjenje kaznenog djela koje je predmet ovog kaznenog postupka.

11. Premda okrivljenik u žalbi nije istakao da prvostupanjsku presudu osporava i zbog žalbene osnove odluke o kazni, u razlozima žalbe je istaknuo kako je kaznu zatvora na koju je osuđen valjalo zamijeniti radom za opće dobro ili mu izreći uvjetnu osudu, iz čega proizlazi da se prvostupanjska presuda pobija i zbog te žalbene osnove. Stoga je i u tom dijelu ispitana prvostupanjska presuda te je ocjena ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud u potpunosti pravilno utvrdio i odgovarajuće cijenio sve okolnosti vezane uz počinjenje ovog kaznenog djela, za što je dao logične i valjane razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud. U tom smislu pravilno je kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika cijenio njegov stav prema počinjenom kaznenom djelu, u kojem je izrazio osjećaj krivnje i žaljenja te njegove materijalne prilike, budući da je nezaposlen, lošeg imovnog stanja i bez prihoda, izuzev dječjeg doplatka, a isto tako pravilno je kao otegotne okolnosti na strani okrivljenika cijenio njegovu višestruku raniju osuđivanost, što ukazuje na činjenicu da ga ranije osude nisu odvratile od činjenja novih kaznenih djela niti preventivno utjecale na njega da izgradi društveno prihvatljivo ponašanje.

11.1. U takvoj situaciji prvostupanjski sud je potpuno pravilno ocijenio da se svrha kažnjavanja propisana člankom 47. KZ/11 može ostvariti isključivo osudom na zatvorsku kaznu u trajanju od 5 (pet) mjeseci koju je potpuno pravilno izrekao. Kod ovoga posebno treba imati u vidu da je okrivljenik do sada čak u jedanaest navrata pravomoćno osuđivan zbog raznih kaznenih djela, a među ostalim i za isto kazneno djelo koje je predmet ovog kaznenog postupka. Ni kod jednog od tih kaznenih djela okrivljenik nije osuđen na zatvorsku kaznu, odnosno svaki put mu je kazna zatvora bila, ili zamijenjena radom za opće dobro, ili mu je bila izrečena uvjetna osuda, a okrivljenik se iznova javljao kao počinitelj novih kaznenih djela te je potpuno pravilno prvostupanjski sud zaključio da ga dosadašnje osude nisu motivirale na promjenu obrasca ponašanja u kojem kontinuirano čini različita kaznena djela. Okrivljenik je očito izigrao povjerenje koje mu je bilo ukazano kod ranijih osuda, zbog čega, ni po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nema prostora da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen, zamijeni radom za opće dobro ili da mu se izrekne uvjetna osuda, bez obzira na priznanje okrivljenika te izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, a i ostale olakotne okolnosti na njegovoj strani. Sve te okolnosti su mogle dovesti samo do toga da mu se kazna zatvora za ovo kazneno djelo izrekne gotovo na razini posebnog minimuma predviđenog zakonom, međutim brojnost kaznenih djela za koje je okrivljenik bio osuđivan doista ne ostavljaju nikakvog prostora za ponovno izricanje alternativnih kaznenih sankcija, odnosno uvjetne osude jer one očito nisu polučile zakonom propisanu svrhu da se okrivljenik suzdrži od činjenja novih kaznenih djela. Stoga se žalba okrivljenika ukazuje neosnovanom.

12. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu okrivljenika, sukladno članku 482. ZKP/08, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 1. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Damir Romac