Broj: Ppž-3029/2025
Broj: Ppž-3029/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika OČ, radi prekršaja iz čl. 296.st. 1. toč. 16. i st. 3. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine broj 111/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika OČ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-15154/2024, od 24. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika OČ i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018., 114/2022.), okrivljenik ŠČ je dužan platiti trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana, računajući dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog počinjenja prekršajnog djela iz čl. 296.st. 1. toč. 16. i st. 3. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo je primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura, te je pravilno upozoren da će se, ukoliko u ostavljenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
3. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog izrečene novčane kazne. U bitnom ističe da je kazna previsoka s obzirom na njegove materijalne i obiteljske priike u kojima živi budući da je otac troje djece koju uzdržava sa primanjima koja su opterećena stambenim kreditom, dok njegova supruga koja je na porodiljnom, također ima neotplaćeni namjenski kredit, te bi prvostupanjsku presudu trebalo preinačiti na način da se izrečena kazna oprosti ili smanji.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.
7. Naime, na temelju obrane okrivljenika kojom priznaje počinjenje prekršaja i provedenih dokaza, prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da je okrivljenik počinio predmetni prekršaj, za koji je pravilno i zakonito proglašen krivim i kažnjen, dok okrivljenik žalbenim navodima kojima apelira na dodatno ublažavanje kazne nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja kao niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. Novčana kazna koja je pobijanom presudom izrečena okrivljeniku nije prestroga, tim više što je primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona ublažena do iznosa od 300,00 eura, što je znatno ispod zakonskog minimuma kazne koja je za predmetno prekršajno djelo odredbom čl. 296. st. 3. u vezi st. 1. toč. 16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, propisana u rasponu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna (663,61 do 6.636,14 eura). Naime, ocjenjujući navode žalbe te ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud kod donošenja odluke o visini izrečene novčane kazne odnosno prilikom primjene instituta ublažavanja kazne, pravilno cijenio sve relevantne okolnosti, među kojima i materijalne prilike okrivljenika, te je razloge za ublažavanje kazne valjano i argumentirano obrazložio, a koje razloge prihvaća i ovaj sud, smatrajući da je novčana kazna izrečena pobijanom presudom, primjerena težini počinjenog prekršaja stupnju odgovornosti okrivljenika, njegovim osobnim i materijalnim prilikama, te da će se upravo takvom kaznom postići svrha kažnjavanja. S druge strane, žalitelj ne navodi nikakve druge dodatne olakotne okolnosti koje prvostupanjski sud nije već prethodno cijenio, a koje bi prema njemu bile osnova za dodatno ublažavanje kazne.
9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.
10. Slijedom navedenog trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
Zagreb, 1. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša,v.r.
Katica Lučić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.