REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2434/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I. okrivljene pravne osobe Eurospin Hrvatska d.o.o. iz Rijeke i II. okrivljene odgovorne osobe IN, oboje zastupani po braniteljima Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri iz Rijeke, zbog prekršaja iz čl. 138. st. 1. toč. 46. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 41/14., 110/15., 14/19. i 19/22.), rješavajući o žalbi I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj Pp-4971/2021, od 20. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda na način da se, na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona, I. okrivljena pravna osoba Eurospin Hrvatska d.o.o. iz Rijeke i II. okrivljena odgovorna osoba IN

oslobađaju od optužbe

da bi protivno odredbi čl. 32. st. 4. i čl. 33. st. 1. i st. 2. toč. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 41/14., 110/15. i 14/19.), dana 7. svibnja 2021. i 28. svibnja 2021. na svojim web stranicama putem kojih su reklamirali proizvode robnih marki linije Land, Athena, Tobias, Ondina i Best Brau, isticali tvrdnje o kvaliteti proizvoda iako tvrdnje nisu dokazane službenim, neovisnim i vjerodostojno potvrđenim istraživanjima tržišta, pa su navedene proizvode u katalogu oglasili na slijedeći način: proizvode Land kao "najbolje mliječne proizvode"; proizvode Athena kao "najbolju ribu iz cijelog svijeta", proizvode Tobias kao "najbolje hrenovke za brojne ukusne recepte" i "najbolje hrenovke od piletine, puretine i svinjetine"; proizvode Ondina kao "ribu i školjkaše najbolje kvalitete" i "dolaze od ruku najvještijih ribara i najčišćeg mora"; proizvode Best Brau kao "piva iz cijele Europe", iako nije dokazano da dolaze sa područja cijele Europe,

dakle, da bi se koristili praksom koja je nepoštena, odnosno zavaravajuća,

te bi time počinili prekršaj iz čl. 138. st. 1. toč. 46. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 41/14., 110/15. i 14/19.), koji ima kontinuitet u odredbi čl. 149. st. 1. toč. 49. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 19/2022.), koji je stupio na snagu tijekom prekršajnog postupka,

II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljene odgovorne osobe je bespredmetna.

III. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 2. do 5. i toč. 7. istog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba, proglašeni su krivima zbog prekršaja iz čl. 138. st. 1. toč. 46. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, koji ima kontinuitet u odredbi čl. 149. st. 1. toč. 49. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 19/2022.), za koje djelo je I. okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 3.400,00 eura, a II. okrivljenoj odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu od 1.330,00 eura, s time da su okrivljenici, sukladno čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, pravilno upozoreni da će se u slučaju plaćanja dvije trećine novčane kazne u roku, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

2. Istom presudom I. okrivljena pravna osoba dužna je naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 80,00 eura, dok je II. okrivljena odgovorna osoba dužna naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su po branitelju pravodobno podnijeli žalbu iz svih zakonskih osnova. Žalitelji u bitnom ističu postojanje bitne povrede postupka budući da je izreka pobijane presude nerazumljiva odnosno proturječna sebi i razlozima presude jer su razlozi o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturječni, budući da je presudom utvrđeno da su okrivljenici počinili prekršaj iz čl. 138. st. 1. toč. 46. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, koje odredbe propisuju isključivo prekršajno pravne sankcije za povredu pojedinih odredbi navedenog zakona. Nadalje, ističu da je pobijana odluka utemeljena na pogrešnom i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju jer reklamiranje proizvoda na način utvrđen pobijanom odlukom predstavlja uobičajenu praksu trgovaca, odnosno da u konkretnom slučaju, navođenje riječi „najbolje“ ne predstavlja zavaravajuću poslovnu praksu već da je riječ o korištenju uobičajene i zakonite promidžbene prakse preuveličavanja ili davanja izjava za koje se ne očekuje da budu shvaćene doslovno a sve sukladno čl. 32. st. 3. Zakona o zaštiti potrošača. Žalitelji također pobijaju presudu i zbog odluke o kazni navodeći da sud nije pravilno odmjerio kaznu. Predlažu da se pobijana presuda iz razloga navedenih u žalbi, ukine i predmet vrati na ponovljeni postupak ili da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenici oslobode od optužbe.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je bespredmetna.

6. Odlučujući o žalbi okrivljenika i ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjski sud na štetu okrivljenika povrijedio odredbu prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. točke 1. Prekršajnog zakona, jer djelo, činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, nije prekršaj.

7. Naime, prvostupanjski sud je okrivljenike proglasio krivima zbog prekršaja iz čl. 138. st. 1. toč. 46. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, počinjenog na način da su protivno odredbi čl. 32. st. 4. i čl. 33. st. 1. i st. 2. točka 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 41/14., 110/15. i 14/19.), dana 7. svibnja 2021. i 28. svibnja 2021. na svojim web stranicama putem kojih su reklamirali proizvode robnih marki linije Land, Athena, Tobias, Ondina i Best Brau, isticali tvrdnje o kvaliteti proizvoda iako tvrdnje nisu dokazane službenim, neovisnim i vjerodostojno potvrđenim istraživanjima tržišta, pa su navedene proizvode u katalogu oglasili na slijedeći način: proizvode Land kao "najbolje mliječne proizvode"; proizvode Athena kao "najbolju ribu iz cijelog svijeta", proizvode Tobias kao "najbolje hrenovke za brojne ukusne recepte" i "najbolje hrenovke od piletine, puretine i svinjetine"; proizvode Ondina kao "ribu i školjkaše najbolje kvalitete" i "dolaze od ruku najvještijih ribara i najčišćeg mora"; proizvode Best Brau kao "piva iz cijele Europe", iako nije dokazano da dolaze sa područja cijele Europe.

8. Međutim, takav činjenični opis djela prekršaja, sadržan u izreci pobijane presude, koji se okrivljenicima stavlja na teret, ne sadrži i okolnost da su takvim postupanjem naveli prosječnog potrošača ili je vjerojatno da će ga navest da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, što je bitno, konstitutivno obilježje predmetnog prekršaja, pa konkretno djelo, kako je činjenično opisano, nema obilježja djela prekršaja i ne predstavlja predmetni prekršaj.

9. Naime, kažnjiva odredba čl. 138. st. 1. toč. 46. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, propisuje da će se novčanom kaznom kazniti za prekršaj trgovac pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi ako se koristi praksom koja je nepoštena u smislu čl. 32. do 35. istog Zakona. Konkretno ponašanje okrivljenih opisano u pobijanoj presudi predstavljalo bi zavaravajuću poslovnu praksu koja je definirana, odnosno opisana odredbom čl. 33. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača, prema kojoj je poslovna praksa zavaravajuća ako sadrži netočne informacije, zbog čega je neistinita ili ako na neki drugi način, uključujući njezino cjelokupno predstavljanje, pa čak ako je informacija činjenično točna, zavarava ili je vjerojatno da će zavarati prosječnog potrošača u vezi s nekom od okolnosti navedenih u st. 2. istog članka, čime ga navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio.

10. Dakle, budući da je prema naprijed citiranoj zakonskoj odredbi čl. 33. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača, zavaravajuća poslovna praksa takva praksa koja prosječnog potrošača navodi ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, ova okolnost u konkretnoj situaciji predstavlja konstitutivno obilježje predmetnog prekršaja i mora biti sadržana u činjeničnom opisu djela, koje je kažnjivo po čl. 138. st. 1. toč. 46. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača.

11. Budući da u činjeničnom opisu djela navedenog u izreci pobijane presude nije navedeno da su okrivljenici svojim postupanjem naveli prosječnog potrošača ili je vjerojatno da će ga navesti, da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, što čini konstitutivno obilježje predmetnog prekršaja, to djelo za koje su pobijanom presudom oglašeni krivima, na način činjenično opisan u izreci, po propisu nije prekršaj, čime je počinjena povreda materijalnog prava na štetu okrivljenika, navedena i opisana u čl. 196. toč. 1. Prekršajnog zakona, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Slijedom naprijed navedenog ovaj Sud je, postupajući u povodu žalbe okrivljenika, a po službenoj dužnosti, po pravilnoj primjeni zakona, prvostupanjsku presudu na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona preinačio i okrivljenike, zbog prekršaja za koji se optužuju, na temelju čl. 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe.

13. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 1. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić,v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.