Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6956/2023
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog AF, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani („Narodne novine“ broj: 56/13., 14/14., 56/16. i 32/19.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Pločama, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, broj: Pp-65/2023-4 od 6. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.
r i j e š i o j e
I. U povodu žalbe tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Pločama, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda na način da se, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljeni AF (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
oslobađa od optužbe
da bi kao nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva AFU, AF sa sjedištem u [adresa], **.**.2022. na štandu na ugibalištu uz državnu cestu D8 na potezu Opuzen-Raba, u promet stavio pretpakovine proizvoda – meda, koji je bio označen (deklariran) kao med bagrem (prilikom inspekcijskog nadzora zatečeno je 7 komada proizvoda od 900 g), a kako se, s obzirom na utvrđeni peludni spektar meda prema Ispitnom izvještaju, analizirani uzorak ne može deklarirati kao med bagrem sukladno odredbama Pravilnika o kakvoći uniflornog meda (Narodne novine, broj 141/13.), na tržište je stavljen med sa informacijama - oznakama koje potrošača dovode u zabludu, što nije u skladu s praksom poštenog informiranja i što je u suprotnosti s odredbama članka 7. Uredbe (EU) broj 1169/2011 Europskog parlamenta i vijeća o informiranju potrošača o hrani od 25. listopada 2011., čime je počinjen prekršaj iz članka 10. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. podstavkom 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani.
II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba okrivljenika je bespredmetna.
III. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni AF proglašen je krivim i uz primjenu članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona oslobođen od kazne, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani, pobliže opisanog u izreci.
2. Istom presudom, okrivljenik je oslobođen od plaćanja naknade troškova prekršajnog postupka.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji predlažući da se okrivljenik kazni novčanom kaznom u iznosu zakonskog minimuma.
4. Žalba je bespredmetna.
5. Odlučujući o žalbi okrivljenika i ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je prvostupanjski sud na štetu okrivljenika povrijedio odredbu prekršajnog materijalnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, jer djelo, činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, nije prekršaj.
6. Naime, prvostupanjski sud je okrivljenika proglasio krivim i kaznio novčanom kaznom, zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o informiranju potrošača o hrani, počinjenog na način da je stavio med na tržište koji se ne može se deklarirati kao med bagrem, s obzirom na utvrđeni peludni spektar meda, na koji način je potrošače doveo u zabludu.
7. Međutim, činjenični opis djela prekršaja, sadržan u optužnom aktu te u izreci pobijane presude, koji se okrivljeniku stavlja na teret, nije konkretiziran odlučnim činjenicama, odnosno točno određenim načinom postupanja okrivljenika protivno citiranoj zakonskoj odredbi, jer u istoj nije navedena niti količina peludnih zrnaca u medu koji je okrivljenik stavio na tržište niti količina peludnih zrnaca koju je sporni med trebao sadržavati, kako bi se mogao označiti uniflornim medom, odnosno konkretno, bagremovim medom, odnosno čime je doveo potrošače u zabludu. Stoga, budući da činjeničnom opisu prekršaja iz optužnog akta nedostaje konkretizacija inkriminiranog prekršaja, kako je okrivljenik u konkretnom slučaju postupio, tj. u čemu je u konkretnom slučaju bio propust okrivljenika, odnosno način na koji je prekršaj počinjen, navođenjem koliko je količina peludnih zrnaca u ispitivanom medu bila manja od količine propisane Pravilnikom o kakvoći uniflornog meda, za tu vrstu meda, dakle ne sadržava odlučne činjenice, djelo, kako je činjenično opisano, nema sva obilježja djela prekršaja te time ne predstavlja predmetni prekršaj. Naime, prema odredbi članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona, optužni prijedlog sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja pa nije dostatan opis djela prekršaja, kako je konkretno okrivljeniku stavljeno na teret.
8. Budući da iz činjeničnog opisa djela, u izreci pobijane presude, a niti iz optužnog prijedloga, ne proizlazi konkretan način na koji je taj prekršaj počinjen, djelo okrivljenika, na način kako je činjenično opisano, po propisu nije prekršaj.
9. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
- 10. S obzirom na činjenicu da, poštujući načelo zabrane reformatio in peius, tužitelj više ne smije mijenjati činjenični opis optužbe dodavanjem bitnih obilježja inkriminiranog djela, a niti prvostupanjski sud može mijenjati činjenični opis prekršaja, a budući da izreka pobijane presude ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje predmetnog prekršaja, ovaj Sud je, postupajući u povodu žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti, po pravilnoj primjeni zakona, prvostupanjsku presudu na temelju članka 207. Prekršajnog zakona preinačio i okrivljenika, zbog prekršaja za koji se optužuje, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobodio od optužbe.
11. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 1. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Jasna Momirović, v. r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.
