REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika HP, zbog prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21) i čl. 150. st. 3. u svezi sa st. 1. podst. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19, 33/23),odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju, broj: 28. Pp-1246/2021, od 31. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e :
I. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na točku I izreke, tako da se na temelju čl. 181. t. 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 15713, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ) protiv okrivljenika HP, zbog prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21), optužba odbija.
II. Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na točku II izreke u pravnoj oznaci djela i oduci o kazni, tako da se okrivljeniku HP za učinjeno djelo prekršaja iz izreke pobijane presude pod točkom II iz čl. 150. st. 2. u svezi st. 1. podst. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19, 33/23) izriče novčana kazna u iznosu od 600,00 eura (šestoeura), koju je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene kazne sukladno čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 - dalje u tekstu PZ) smatrat će se da je novčanu kaznu platio u cjelini.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i na temelju čl. 38. PZ je oslobođen od kazne, zbog prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju i čl. 150. st. 3. u svezi sa st. 1. podst. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanih u izreci.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je bespredmetna u odnosu na točku I izreke i osnovana u odnosu na točku II izreke.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 202. st. 1. PZ ovaj sud je našao da u odnosu na točku I izreke treba primjenom načela ne bis in idem protiv okrivljenika optužbu odbiti na temelju čl. 181. t. 4. PZ, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Naime, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je okrivljenik 26.8.2021. platio iznos od 20.000,00 kn u Državni proračun, a po usmenom rješenju nadležnog tijela, inspektora rada, od 24. kolovoza 2021., donesenom na temelju čl. 171. Zakona o mirovinskom osiguranju, zbog neprijavljivanja radnice PP tijelu mirovinskog osiguranja prije početka rada, pa je stoga trebalo protiv okrivljenika za djelo pod točkom I izreke odbiti optužbu za isti prekršaj, na temelju odredbe čl. 181. t. 4. PZ, što je u skladu sa stajalištem ovoga Suda da se primijenjene administrativne mjere smatraju presuđenom stvari, ako je za isti činjenični opis pokrenut prekršajni postupak, a o čemu se radi u konkretnom slučaju, a što je i u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava, kao što je u predmetu Ruotsalainen protiv Finske (presuda od 16. lipnja 2009., zahtjev br. 13079/03), gdje je ESLJP utvrdio da unatoč okolnosti što je izrečena mjera u nacionalnom sustavu kvalificirana kao fiskalna mjera, a ne kaznenopravna sankcija, pretežiti značaj ima priroda kažnjive radnje, te s obzirom na to da prema tvrdnjama tužene države, dodatni porez nije nametnut u svrhu naknade štete, nego je imao svrhu odvraćanja, odnosno prevencije takvih ponašanja u budućnosti, to je Sud utvrdio da se iz toga može zaključiti da je mjera izrečena temeljem propisa čija je svrha, odnosno pravna priroda punitivna.
8. Odlučujući dalje u odnosu na točku II izreke, u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ali da je prvostupanjski pogrešno pravno označio djelo okrivljenika pod točkom II izreke po Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19), iako je nakon počinjenja prekršaja, dana 1.4.2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 33/23), kojim je za predmetni prekršaj pod točkom II izreke iz čl. 150. st. 3. u svezi sa st. 1. podst. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisana novčana kazna fizičkoj osobi od 1060,00 do 1990,00 eura, dok je ranijim propisom, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, bila propisana novčana kazna fizičkoj osobi od 8.000,00 do 15.000,00 kuna, dakle nešto stroža novčana kazna, pa je ovaj sud sukladno čl. 3. PZ djelo okrivljenika pod točkom II izreke pravno označio po blažem propisu.
9. Nadalje, nije sporno da je okrivljenik navedenu radnicu prijavio na obvezno zdravstveno osiguranje 24.8.2021., što je to bio dužan učiniti do 20.8.2021., dakle da je propust naknadno otklonio, odnosno ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak (točka II izreke), ali tek nakon inspekcijskog nadzora, pa po ocjeni ovog suda opravdano žalitelj ukazuje da u ovom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od kazne za djelo pod točkom II izreke, pa je prihvaćanjem žalbe tužitelja pobijana presuda pod točkom II izreke preinačena i u odluci o kazni, međutim, imajući u vidu da se radi o kraćem zakašnjenju u ispunjavanju propisane obveze, zatim da je okrivljenik prekršaj priznao i ranije nije kažnjavan, kao i veliki protek vremena od počinjenja prekršaja, ovaj sud je primjenom članka 37. PZ novčanu kaznu ublažio ispod donje granice propisane kazne, a koju kaznu smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.
10. Iz izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 1. travnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
