Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-24/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec u Varaždinu, protiv tuženika RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, radi uzdržavanja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-245/2022-38 od 17. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika RO kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-245/2022-38 od 17. veljače 2025. u točkama I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

''I. Tuženik RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan je tužiteljici ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti slijedeće novčane iznose:

- iznos od 1.157,34 EUR na ime povrata danog uzdržavanja za zajedničku djecu mldb. ŽO HO i mldb. ŽO NO, a koje troškove je umjesto tuženika snosila tužiteljica odnoseće se za razdoblje od 18.10.2018. godine do 07.02.2019. godine u sveukupnom iznosu od 1.157,34 EUR uz zakonsku zateznu kamatu tekuću i to: na iznos od 127,41 EUR na ime danog uzdržavanja za mjesec listopad 2018. godine uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 01.11.2018. godine do 31.12.2022. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na iznos od 318,53 EUR na ime danog uzdržavanja za mjesec studeni 2018. godine uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 30.11.2018. godine do 31.12.2022. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na iznos od 318,53 EUR na ime danog uzdržavanja za mjesec prosinac 2018. godine uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 31.12.2018. godine do 31.12.2022. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na iznos od 318,53 EUR na ime danog uzdržavanja za mjesec siječanj 2019. godine uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 31.01.2019. godine do 31.12.2022. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na iznos od 74,32 EUR na ime danog uzdržavanja za mjesec veljaču 2019. godine uz zakonsku zateznu tekuću od 16.02.2019. godine do 31.12.2022. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Tuženik RO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan je tužiteljici ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti slijedeće novčane iznose:

- iznos od 159,27 EUR na ime povrata neosnovano primljenog dječjeg doplatka za razdoblje od desetog mjeseca 2018. godine do prosinca 2018. godine sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.01.2019. godine do 31.12.2022. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

- iznos od 329,43 EUR, uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 01.09.2021. godine pa do 31.12.2022. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, a ujedno je dužan nadoknaditi i prouzročeni parnični trošak, uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude pa nadalje do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, također u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

- zakonsku zateznu kamatu na iznos od 318,53 eura za razdoblje od 16. studeni 2018. do 30. studeni 2018., na iznos od 318,53 eura za razdoblje od 16. prosinca 2018. do 31. prosinca 2018., na iznos od 318,53 eura za razdoblje od 16. siječnja 2019. do 31. siječnja 2019" kao neosnovan.

III. Svaka strana snosi svoje troškove ovog postupka.''

2. Protiv presude žali se tuženik pobijajući je u točkama I. i IlI. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti žalbu kao osnovanu i preinačiti pobijanu presudu, na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a tužiteljici naloži naknaditi troškove, podredno ukinuti pobijanu presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve uz zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka. Pogrešna primjena materijalnog prava iz članka 289. Obiteljskog zakona iz razloga jer je tim člankom određeno da uskraćeno uzdržavanje ima pravo potraživati dijete, a ne bivši supružnik. Jasno proizlazi da se radi o tražbini djeteta, a ne tražbini bivše supruge, pa je pogrešno i utvrđeno činjenično stanje, jer uzdržavanje nije uskraćeno bivšoj supruzi, već eventualno djeci. Tuženik ističe apsolutno bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer u izreci se navodi da je tužiteljica ta koja je snosila uzdržavanje umjesto tuženika, pa da je radi toga tuženik dužan njoj naknaditi uzdržavanje. U obrazloženju pobijane presude nigdje se ne navodi što je to tužiteljica snosila umjesto tuženika, u kojem iznosu je snosila umjesto tuženika, te koji su razlozi njezina prava na naknadu za uzdržavanje koje je navodno snosila umjesto tuženika. Zbog navedenog je presuda nerazumljiva te se ne može ispitati, nedostaju odlučni razlozi o tome što je tužiteljica snosila od uzdržavanja i kako je nastale njezino pravo na uzdržavanje. Tužiteljica ničim nije dokazala visinu uzdržavanja koje je sama snosila, pa da bi ga tuženik bio dužan naknaditi. Sud je bio dužan primjenom pravila o teretu dokazivanja odbiti tužbeni zahtjev. Tuženik se protivi točki IlI. presude, jer je pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud bio dužan odbiti tužbu u cijelosti, te tužiteljici naložiti da tuženiku naknadi sve troškove postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima obrazloženje presude sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.

5. U obrazloženju pobijane presude je između ostalog navedeno:

- da se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu iznosa od 1.157,34 eura na ime uzdržavanja za zajedničku djecu HO i NO za razdoblje od 18. listopada 2018. do 7. veljače 2019., odnosno pojedinačno po mjesecima 127,41 euro za listopad 2018., 318,53 eura za studeni 2018., isti iznos za prosinca 2019. i siječanj 2019., te za veljaču 2019. iznos od 74,32 eura

- da je uvidom u predmet P Ob-26/19 Općinskog suda u Varaždinu utvrđeno da je 21. listopada 2019. razveden brak između ŽO i RO

- da su zajednička djeca stranaka HO rođen **.**.2007. i NO rođena **.**.2004. nastavili stanovati sa majkom

- da je određeno da otac RO plaća na ime uzdržavanja za svakog od djece 1.200 kn mjesečno, počevši od podnošenja tužbe 7. veljače 2019., pa nadalje uplatom majci i z.z. ŽO

- da je presudom P Ob-134/2023 Općinskog suda u Varaždinu od 24. siječnja 2024. presuđeno da RO doprinosi za uzdržavanje mlt. tužitelja HO umjesto iznosa od 159,27 eura koji je određen presudom Općinskog suda u Varaždinu P Ob-26/19 iznos od 190,00 eura mjesečno počevši od 20. lipnja 2022. pa nadalje, a za uzdržavanje NO iznos od 225,63 eura za razdoblje od 20. lipnja 2022. do 26. svibnja 2023.

- da je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da je bila u braku sa RO od 1987., a brak je razveden presudom 2019.

- da je u braku rođeno šestero djece, a u trenutku razvoda braka maloljetna je bila NO rođena **.**.2004. i HO rođen **.**.2007.

- da je stvarna zajednica života između nje i RO prestala 18. listopada 2018. jer je tog dana policija odvela RO

- da se on nakon toga više nije vratio u kuću u kojoj su do tada zajedno živjeli i ta kuća je na adresi [adresa]

- da je ona ostala živjeti u kući zajedno sa svojom djecom

- da je iz iskaza tuženog utvrđeno da je točno da je njihova bračna zajednica prestala 18. listopada 2018. kada je on izbačen iz kuće

- da je u presudi kojom je razveden brak određeno uzdržavanje i to od veljače 2019. pa nadalje

- da je on redovno plaćao sve dok nije završio u zatvoru kada više nije imao prihoda

- da je izašao na slobodu 18. prosinca 2024.

- da se protivi plaćanju bilo kojeg iznosa uzdržavanje za razdoblje od listopada 2018. do veljače 2019. jer je to već prije mogla tražiti

- da je sud prilikom određivanja visine uzdržavanja u predmetu P Ob-26/19 utvrdio da je RO dužan platiti za uzdržavanje HO i NO svakog 1.200 kn mjesečno

- da prvostupanjski sud utvrđuje da je isti iznos dužan platiti i za razdoblje 4 mjeseca prije donošenja pravomoćne odluke u tom predmetu gdje je tako određeno plaćanje uzdržavanja za razdoblje od 7. veljače 2019. pa nadalje

- da se u ovom predmetu traži uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od 18. listopada 2018. do 7. veljače 2019.

6. Prvostupanjski sud presuđuje primjenom čl. 289. st. 1. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'', broj 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23 – dalje: ObZ), koji propisuje da roditelj koji ne stanuje s mlt. djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje mlt. dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. Stavak 2. propisuje da se smatra da je obveza uzdržavanja nastala za pojedini mjesec krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema čl. 314. ObZ-a. Uzimajući u obzir, da je sud prilikom određivanja visine uzdržavanja u predmetu P Ob-26/19 utvrdio da je RO dužan platiti za uzdržavanje HO i NO svakog 1.200 kn mjesečno, sud utvrđuje da je isti iznos dužan platiti i za razdoblje 4 mjeseca prije donošenja pravomoćne odluke u tom predmetu gdje je tako određeno plaćanje uzdržavanja za razdoblje od 7. veljače 2019. pa nadalje. U ovom predmetu se traži uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od 18. listopada 2018. do 7. veljače 2019. Potrebe djece sud je u predmetu P Ob-26/19 utvrdio za svakog u iznosu od 1.200 kn i obvezao je tuženika da u cijelosti podmiruje taj iznos, uzimajući u obzir njegove materijalne mogućnosti odnosno prilike. Prvostupanjski sud smatra da se isto može i mora primijeniti u ovom slučaju za razdoblje koje je samo 4 mjeseca prije obuhvaćenog presudom P Ob-26/19, pa je uz primjenu čl. 289. st. 1. ObZ-a utvrdio da je taj dio tužbenog zahtjeva osnovan i presudio kao pod točkom I. izreke pobijane presude.

7. Temeljem čl. 288. st.1 ObZ-a roditelji su prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Po čl. 289. ObZ-a, roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. Smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema čl. 314. ObZ-a. Po čl. 307. ObZ-a, u sporu o uzdržavanju sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Pri ocjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet će se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja. Po čl. 309. ObZ-a, uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu. Po čl. 310. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

8. Odluka suda prvog stupnja, u pobijanom dijelu, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju. Sukladno čl. 310. Ob-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, pri čemu skladno čl. 307. ObZ-a sud će pri procjeni mogućnosti osobne koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir, između ostalog, i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade. U konkretnom slučaju, traži se uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od 18. listopada 2018. do 7. veljače 2019. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su potrebe djece u predmetu P Ob-26/19 utvrđene za svakog u iznosu od 1.200 kn. Uvažavajući sve okolnosti slučaja, pravilno prvostupanjski sud smatra da se ta utvrđenja mogu i moraju primijeniti u ovom slučaju za razdoblje, koje je samo 4 mjeseca prije obuhvaćenog presudom P Ob-26/19. Pravni stav prvostupanjskog suda u tom dijelu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa je pravilno presuđeno da je taj dio tužbenog zahtjeva osnovan. Nakon što je u citiranim predmetima utvrđen iznos uzdržavanja, nije bilo potrebno za razdoblje, od samo 4 mjeseca, prije obuhvaćenog presudom P Ob-26/19, posebno utvrđivati potreba djece za uzdržavanjem, koje je nesporno u izostanku doprinosa tuženika, podmirila tužiteljica.

9. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvoga stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju odredbi čl. 366. i čl. 346. OBZ.

10. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i potvrditi presudu suda prvog stupnja u točkama I. i III. izreke presude.

11. U nepobijanom dijelu (točka II. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

12. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (točka II. izreke).

U Velikoj Gorici 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina