REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Broj spisa: Gž-227/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te Zlatka Pirca, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Bruni Spizu, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tuženika Hrvatske ceste d.o.o., OIB 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, i II. tuženika Lovačko društvo Perun, OIB 65968220944, Mošćenička Draga 21, Mošćenička Draga, zastupanog po punomoćniku Kristianu Čapariću, odvjetniku u Rijeci, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja i II. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. siječnja 2025. broj Pn-123/2012-117, u sjednici vijeća održanoj 1. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe tužitelja LK i II. tuženika Lovačko Društvo Perun kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. siječnja 2025. broj Pn-123/2012-117.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova podnesene žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

I. II. tuženik Lovačko društvo Perun, OIB 65968220944, Mošćenička Draga 21, dužan je tužitelju FK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], platiti iznos od iznos od 13.093,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 4. siječnja 2012. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za

Broj spisa: Gž-227/2025-3

referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te iznos od 1.912,31 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila nasvoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te naknaditi troškove postupka iznosu od 5.646,86 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 20. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu u kojem od II. tuženika potražuje isplatu iznosa od 19.835,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 4. siječnja 2012. do isplate.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja u kojem od II. tuženika potražuje isplatu zateznih tekućih na dosuđeni iznos od 1.912,31 EUR od 4. siječnja 2012. do 20. siječnja 2025.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete kao i zahtjev za naknadu troškova postupka u odnosu na I. tuženika Hrvatske ceste d.o.o., OIB 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, kao neosnovan.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u odnosu na II tuženika Lovačko društvo Perun, OIB 65968220944, preko iznosa dosuđenog u toč. I. izreke.

r i j e š i o  j e

Broj spisa: Gž-227/2025-3

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa neimovinske štete te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 27.606,34 EUR.

II. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva u odnosu na zahtjev za neimovinsku štetu, zahtjev za imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu te zahtjev za imovinsku štetu za uništenu odjeću i kacigu, učinjena 18.3.2024.

III. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa imovinske štete na motociklu u iznosu od 2.120,76 EUR te imovinske štete za trošak šlepanja u iznosu od 5,52 EUR te trošak garaže u iznosu od 1,49 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda istaknut od strane II. tuženika.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog svih zakonskih razloga navodeći u žalbi da je tužitelj neopravdano odbijen s velikim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 19.835,00 eura koji se odnosi na naknadu neimovinske štete, a da je dosuđena naknada od 14.093,00 eura ekvivalent tromjesečne plaće suca Županijskog suda i da ne predstavlja pravičnu satisfakciju za pretrpljene teške tjelesne ozljede nego eventualno simboličnu naknadu za pretrpljene ozljede iza parnice koja je trajala 13 godina.

2.1. Navodi da je u vještačkom nalazu izostavljena dijagnoza teške ozljede vratne kralježnice a da vještak nije upućen da orijentacijski kriteriji predviđaju 10% trajnih posljedica za pneumotoraks bez poremećaja plućne funkcije a kojem je nalazu tužitelj prigovarao i na koje prigovore se vještakinja pogrešno i neistinito se očitovala, a očitovanje je naštetilo tužitelju jer je trebao dobiti ocjenu trajnih posljedica veću od 30 a ne samo 27%, ali da ni uz potonji omjer te dugotrajnog straha i fizičkih bolova satisfakcija koja je dosuđena ne predstavlja namirenje štete i drastično je preniska u odnosu na društvene prilike.

2.2. Smatra da su pogrešno dosuđene zakonske zatezne kamate na tuđu pomoć i njegu tek od 20. siječnja 2025., a pogrešno je dosuđena kamata za nastupjelu štetu, također od 20. siječnja 2025. te da je neprihvatljiv stav suda da se šteta na motociklu tretira kao nereparirana imovinska šteta za koje kamate teku tek od dana donošenja presude.

2.3. U odnosu na I. tuženika smatra da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo jer da je I- tuženik prema odredbama Zakona o cestama te Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN 33/05, 64/05, 155/05, 14/11, dalje: Pravilnik) bio obvezan ostaviti i održavati zaštitne ograde na predmetnoj cesti upravo radi zaštite prometa od divljači, a kako se divljač našla na kolniku postoji odgovornost tuženika u smislu presumirane krivnje za propust u održavanju zaštitne ograde odnosno za propust što zaštitne ograde uopće nije bilo.

Broj spisa: Gž-227/2025-3

2.4. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti u odnosu na oba tuženika uz adekvatan trošak parničnog postupka kao i trošak sastava žalbe.

3. Pravodobnu žalbu podnosi i II. tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. do 3. Zakona o parničnom postupku.

3.1. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer da prilikom očevida nisu registrirani tragovi kočenja što ukazuje da vozač uopće nije kočio niti reagirao na prijelaz divljači, a da obim štete ukazuje na neprimjerenu brzinu.

3.2. Ističe da divljač ni jednim propisom nije okarakterizirana kao opasna stvar i da sama teza da je divljač opasna stvar je krajnje neprimjerena budući lovačko društvo ne može kontrolirati divlje živo biće. Također da je divljač po definiciji dobro od interesa za RH te da odgovarati može jedino Republika Hrvatska, a u prilog svojih tvrdnji poziva se na odredbe Zakona o lovstvu, Zakona o cestama, kao i Pravilnik o održavanju javnih cesta.

3.3. Ističe da odgovornost lovačkog društva ne može proizlaziti iz odredaba Zakona o lovstvu te upire na obveze pravne osobe koja je obvezna upravljati cestom i koja nije poduzela redovite mjere radi osiguranja sigurnosti prometa na cesti, a koje mjere mora obavljati po službenoj dužnosti.

3.4. Tvrdnji je da ne postoji njegova odgovornost te da je visina štete previsoko određena i u suprotnosti s orijentacijskim kriterijima a također da je tužitelju dosuđen parnični trošak u previsokom iznosu i protivno Odvjetničkoj tarifi posebno uzimajući u obzir da je tužitelj samo djelomično uspio u sporu (ispod 50% traženog iznosa isplate).

3.5. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužitelj odbije u cijelosti s tužbom i tužbenim zahtjevom naspram II. tuženika podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe tužitelja i II. tuženika nisu osnovane.

6. Predmet spora je naknada imovinske štete na motociklu, imovinske štete s osnova uništene odjeće i kacige, troška šlepanja, troška garaže, neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu koju je tužitelj pretrpio kao vlasnik motocikla reg. oznake [registarska oznaka] prilikom naleta motocikla na srnu na kolniku državne ceste 66/3, dionica 3, km 14 + 300 m u smjeru Rijeke dana 31. kolovoza 2011., a kojim je upravljao.

7. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da se 31.8.2012. na kolniku državne ceste 66/3 dionice 3, km 14+300 m u smjeru Rijeke dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao tužitelj kao vozač motocikla reg. oz. [registarska oznaka]

Broj spisa: Gž-227/2025-3

- da je u štetnom događaju motocikl tužitelja prednjim dijelom naletio na srnu koja je pretrčavala kolnik dolazeći motociklu s lijeve strane te da mjesto naleta određeno tragovima krvi srne

- da je do naleta došlo na ravnom dijelu kolnika u desnoj (sjevernoj) prometnoj traci po kojoj se kretao motocikl tužitelja na oko 1,6m do 1,8 m od središnje linije kolnika,

- da je brzina motocikla u trenutku naleta iznosila oko 63,3 km/h

- da je tehnički moguće da se motocikl tužitelja i prije naleta kretao tom brzinom

- da je tužitelj najranije mogao uočiti srnu kada mu je ušla u domet svjetla motocikla tj. kada je dolazeći tužitelju s lijeve strane bila prostorno udaljena oko 3 m od mjesta naleta a vremenski oko 0,6 sekundi

- da je u tom trenutku motocikl tužitelja bio udaljen oko 10,6 m od mjesta naleta te je nalet bio neizbježan

- da je naletno vrijeme jednako vremenu reakcije vozača na opasnost te proizlazi da tužitelj nije imao vremena poduzeti radnju kočenja kako bi izbjegao štetni događaj

- da je do štetnog događaja došlo izvan naselja gdje nema prometnog znaka koji bi ograničavao brzinu kretanja vozilima pa je brzina ograničena općim načelom na 90 km/h

- da se mjesto štetnog događaja razlikuje od mjesta koje je navedeno u zapisniku o očevidu i koje je ucrtano u skici policije

- da ako je do štetnog događaja došlo do mjesta kojeg je na rekonstrukciji pokazivao tužitelj i na kojem nije bilo znaka opasnosti od divljači na cesti i ukoliko je do naleta došlo na toj cesti tada se ono nalazilo na području koje je bilo pokriveno znakom opasnosti divljači na cesti.

7.1. Na primjedbe II. tuženika kako je tužitelj vozio znatno većom brzinom od one koju je procijenio vještak prvostupanjski sud smatra da su takvi prigovori neosnovani, budući je vještak jasno i argumentirano obrazložio kako bi do naleta vozila tužitelja na divljač u konkretnoj situaciji došlo neovisno o brzini kretanja vozila i to upravo uslijed okolnosti da je tužitelj mogao najranije uočiti srnu kada mu je ušla u domet svjetla tj. kada mu je dolazeći s lijeve strane bila prostorna udaljena oko 3 m od mjesta naleta, a vremenski oko 0,6 sek, da je u tom trenutku motocikl tužitelja bio udaljen oko 10,6 m od mjesta naleta i nalet je za tužitelja bio neizbježan i nije imao vremena poduzeti radnju kočenja kako bi izbjegao štetni događaj.

8. Prvostupanjski sud smatra da s obzirom na utvrđene uvjete vožnje (noć, neosvijetljenost i da se radi o svjetlima na motociklu te postojanja prometnog znaka divljač na cesti) te činjenicu da se štetni događaj dogodio izvan naselja koji nema prometnog znaka koji bi ograničavao brzinu kretanja vozilima, pa je ona bila ograničena općim načelom od 90 km/h tužitelj nije bio dužan voziti brzinom manjom od 30 km/h te da je naletna vozila motocikla od 63,3 km/h bila, u odnosu na koju je tehnički moguće da se motocikl kretao i prije naleta tom brzinom,koja bi brzina kretanja bila prilagođena uvjetima vožnje u konkretnom slučaju.

8.1. Nadalje, da je u konkretnom slučaju divljač na kolnik izletjela sa šumovitog područja a što proizlazi i iz iskaza zakonskog zastupnika II tuženika u uvjetima slabe vidljivosti slijedom čega se zaključak vještaka o nemogućnosti izbjegavanja naleta divljači ukazuje opravdanim.

9. Nadalje, da je za nastanak predmetnog štetnog događaja u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost tužitelja u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima

Broj spisa: Gž-227/2025-3

("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO), budući da nalet na divljač nije bilo moguće izbjeći kod brzine veće od 30 km/h, ograničenje brzine na tome dijelu ceste iznosilo je 90 km/h, a tužitelj se kretao brzinom koja je primjerena postavljenom znaku opasnosti „divljač na cesti“ te smanjenoj vidljivosti zbog mraka i neosvijetljenosti. Pri tome ističe da je do naleta došlo na mjestu koje je navedeno u zapisniku policije i ono se nalazi na području koje je bilo pokriveno znakom opasnosti divljači na cesti, a osim toga da to proizlazi i iz zapisnika o očevidu te iskaza svjedoka L kao i zakonskog zastupnika II. tuženika a koji su suglasni utvrđenjima vještaka i zapisnika o očevidu pa je u odnosu na I. tuženika valjalo odbiti tužbeni zahtjev jer je isti postavljanjem znaka opasnosti divljač na cesti otklonio svoju odgovornost za predmetnu štetu navodeći, nadalje, da prometni znak divljač na cesti sukladno odredbi članka 22. stavak 33. Pravilnika predstavlja znak opasnosti zbog čega u odnosu na isti ne postoji obveza njegovog ponavljanja nakon svakog križanja s drugom cestom koja je propisana člankom 28. Pravilnika za znakove izričitih naredbi.

10. U odnosu na odgovornost II. tuženika te osnovanost osnove tužbe prvostupanjski sud se poziva na odredbe Zakona o lovstvu (NN 140/05, 75/09, 153/09, dalje: ZL) te opća pravila o objektivnoj odgovornosti Zakona o obveznim odnosima te zaključuje da je za nastalu štetu odgovoran II. tuženik

11. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom nosne kosti, prijelom lijeve ključne kosti, višeiverni prijelom lijeve lopatice, prijelom III, VI, VII i VIII rebra lijevo, nagnječenje pluća sa krvarenjem u plućno tkivo lijevo, krvarenje u prsište lijevo i prijelom maleola lijeve fibule

- da je tužitelj liječen uobičajenim konzervativnim medicinskim tretmanom za tu vrstu ozljede

- da si unatoč provedenom liječenju ostale trajne posljedice opisanih ozljeda koje se manifestiraju u vidu bolova u lijevoj ruci, ramena, prsnom košu i lijevom gležnju i to kod promjene vremena, kod dužeg hodanja, pri nošenju već i lakših tereta, kod prisiljenog položaja tijela

- da ima bolove u nosnoj kosti, pogotovo pri promjeni vremena

- da je tužitelj uslijed udarca, tj. prijeloma rebara zadobio nagnječenje pluća sa krvarenjem u plućno tkivo, lijevo prsište i te manji izljev u desnom prsištu

- da su kontrolni RTG nalazi pokazali potpunu sanaciju, uz neznatne ožiljke po plućnom tkivu

- da ostala pulmološka obrada nije učinjena

da trajne posljedice s naslova zadobivenih prijeloma smanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužitelja ukupno za 23 %, u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnim životnim aktivnostima

- da je strah tzv. primarni, u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan.

- da se nakon toga javlja tzv. sekundarni strah, proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg 7 dana, manjeg 20 dana

- da tzv. kasni strah, u vidu anksioznosti i nelagode za vrijeme učestvovanja u prometu, trajao je 3 mjeseca

- da je bol jačeg intenziteta trpio oko 3 dana, srednjeg intenziteta oko 20 dana i manjeg još oko 3 mjeseca

Broj spisa: Gž-227/2025-3

- da se povremene manje boli ubrajaju u pojačane napore

- da mu je tuđa pomoć bila mu je potrebna kroz tjedan dana po 4 sata dnevno, potom tjedan dana po 3 sata dnevno i još tjedan dana po 2 sata dnevno

- da je naruženje manjeg stupnja zbog nižeg ramena i trofičkih promjena po koži gležnja

- da su duševne boli bog smanjenja aktivnosti objedinjene i realno se cijene s 27%.

12. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva a prihvaćajući nalaz i mišljenje medicinskog vještaka prvostupanjski sud temeljem članka 1100. ZOO smatra da s naslova pravične novčane naknade pripada iznos od 13.000 eura, a u odnosu na tuđu pomoć i njegu s obzirom na utvrđenja da je tužitelja bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 4 sata kroz tjedan dana, 3 sata kroz tjedan dana u trajanju od 2 sata, te 2 sata kroz tjedan dana a koju su mu pružale prijateljica, sestra i majka pripada iznos od 315,00 eura priznavajući cijenu sata u visini od 5 eura.

13. Što se tiče zahtjeva za naknadu imovinske štete za uništenu odjeću prvostupanjski sud smatra da je tužitelj pretrpio štetu s osnova uništene motociklističke jakne u iznosu od 200,00 eura, s osnova uništene hlača iznos od 100,00 eura te kacige 100,00 eura što ukupno iznosi 400,00 eura, pa u odnosu na postavljeni zahtjev od 550,00 eura tužbeni zahtjev je neosnovan u iznosu od 150,00 eura, navodeći pri tome da je visina utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja presude te nije bilo dovedeno u sumnju da tužitelj predmetnu štetu nije popravio, a što je bitno i za odluku o isplati zakonskih zateznih kamata koje su određene od donošenja sudske odluke tj. danom presuđenja.

14. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da su troškovi popravka motocikla u iznosu od 3.109,54 eura i da su veći od visine štete na motociklu pa je tužitelju nastala totalna šteta te zbog toga dosuđuje iznos od 1.197,31 euro, a s obzirom na nalaz i mišljenje vještaka.

15. Konačno, u odnosu na imovinsku štetu, s osnova troškova garaža i šlepanja prvostupanjski sud zaključuje da je taj trošak bio potreban s obzirom da motocikl nije bio u voznom stanju, tužitelj je bio hospitaliziran, a visina je utvrđena na temelju dostavljenih računa.

16. Zaključno, prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na II. tuženika osnovan za iznos od 13.093,00 EUR (13.000 EUR + 70,00 EUR + 23 EUR) sa zateznim kamatama tekućim od 4. siječnja 2012. do isplate te iznos od 1.912,31 EUR (315,00 EUR + 400,00 EUR + 1.197,31 EUR) sa zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2025. (dan donošenja presude) do isplate pa je odlučeno kao u toč. I. izreke presude, dok nije osnovan za iznos od 19.835,00 EUR (17.000,00 EUR + 2.685,00 EUR + 150,00 EUR) sa zateznim kamatama tekućim od 4. siječnja 2012. do isplate pa je odlučeno kao u toč. II. izreke presude. Nije osnovan ni dio tužbenog zahtjeva tužitelja u kojem od II. tuženika potražuje isplatu zateznih tekućih na dosuđeni iznos od 1.912,31 EUR od 4. siječnja 2012. do 20. siječnja 2025. pa je odlučeno kao u toč. III. izreke presude.

17. Kako oba tužitelja u žalbi ističu i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, no, ne konkretiziraju koju bi bitnu povredu prvostupanjski sud počinio, to je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti te tom

Broj spisa: Gž-227/2025-3

prilikom nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP od onih na koje se u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. ZPP po službenoj dužnosti i pazi.

18. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koji se u žalbi također pozivaju žalitelji. Činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti osnove tužbe te osnovanost visine tužbenog zahtjeva potpuno je i pravilno utvrđeno i ono se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju, to tim tiše što žalitelji u žalbama ne ističu određene dokaze i činjenice koje bi upućivale na drugačije činjenično stanje od onoga kojeg je utvrdio prvostupanjski sud i na temelju kojega je donio pobijanu presudu te nadalje tim više što žalitelji, sadržajno se može zaključiti, pretežiti akcent stavljaju na pravilnu primjenu materijalnog prava, tužitelj u pogledu primjene materijalnog prava u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva te dosuđene pravične novčane naknade, kao i tijek z.z. kamata, a II. tuženik u pogledu osnovanosti tužbe te također dosuđene visine naknade štete.

Osnovanost osnove tužbe

19. Po ocjeni ovoga suda pravilno prvostupanjski sud nalazi da se odgovornost II. tuženika za štetu od divljači dosuđuje po Zakonu o lovstvu koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja.

20. Žalbenim navodima žalitelj nije doveo u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te primjenu materijalnog prava. Prije svega, pravilno se prvostupanjski sud pozvao na odredbu čl. 86. Zakona o lovstvu (NN br. 140/05; 75/09; 153/09 i 140/09) i zaključio da ta zakonska odredba ne isključuje opću primjenu obveznog prava. Žalitelj pokušava otkloniti svoju odgovornost tvrdnjom da je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu pa ne može biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno te se ne može smatrati da je žalitelj samom činjenicom da je sukladno odredbi čl. 76. Zakona o lovstvu kao lovoovlaštenik, odnosno imatelj prava lova dužan poduzimati mjere za sprječavanje štete od divljači, u svakom slučaju dužan nadoknaditi štetu koju počini divljač na zemljištu na kojem se prostire lovište. Tvrdi da Zakon o lovstvu sadržava posebnu odredbu (čl. 86. st. 3.) koja regulira odgovornost za štetu nastalu na vozilu koju prouzroči divljač, a u kojoj nije propisana isključiva odgovornost lovoovlaštenika i da prvostupanjski sud nije trebao primijeniti odredbe čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18 i 126/21; dalje: ZOO).

21. Sukladno odredbi čl. 86. st. 3. Zakona o lovstvu odgovornost za nastalu štetu snosi vozač ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti tako da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku, a u protivnom pravna osoba koja gospodari prometnicom na kojoj je šteta nastala (tom odredbom je tek iznimno propisana odgovornost ovlaštenika prava lova i to isključivo ako je šteta uvjetovana vršenjem skupnog lova).

22. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe članka 1063. i 1064. ZOO ali i odredbu članka 86. stavak 3. ZL, to stoga što u konkretnim okolnostima kada nije bilo nepravilnog postupanja vozača motocikla te nije ispunjena pretpostavka uzročno posljedične veze između štetne radnje tužitelja i pravne osobe koja upravlja cestom i

Broj spisa: Gž-227/2025-3

proizlazi da odredba članka 86. ZL ne isključuje opću primjenu odredaba ZOO o objektivnoj odgovornosti za štetu od opasnih stvari, a i po ocjeni ovog suda divljač je suprotno tvrdnjama žalitelja opasna stvar u konkretnim okolnostima, a za tako nastalu štetu odgovara lovoovlaštenik (članak 1064. ZOO). Stoga je prvostupanjski sud pravilno kao odgovornu osobu prema kriteriju causae utvrdio II. tuženika i imatelja divljači.

23. Što se tiče pokušaja prebacivanja odgovornosti I. tuženika na II. tuženika te ukazivanja na njegove obveze u smislu Zakona o cestama te onih kojih proizlaze iz odredbi Pravilnika valja ukazati na odredbu članka 50. stavak 2. Zakona o cestama iz kojih proizlazi da tužitelj naknadu štete može potraživati od pravne osobe koja upravlja cestom na kojoj je došlo do štetnog događaja samo ukoliko pravna osoba na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, a s obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda kao i dokaze koje su stranke pružile pravilno prvostupanjski sud zaključuje da prometni znak divljač na cesti sukladno odredbi članka 22. stavak 33. Pravilnika predstavlja znak opasnosti pa je to ujedno i odgovor na tvrdnju II. tuženika iznesenu u žalbi da divljač nije opasna stvar i da to nije ni jednim propisom predviđeno.

24. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava ocijenio da je za nastalu štetu odgovoran II. tuženik te da vozač motocikla nije odgovoran niti je doprineo nastanku štete budući s obzirom da se štetni događaj zbio izvan naselja gdje je brzina ograničena na 90 km/h tužitelj nije bio u obvezi voziti brzinom od 30 km/h pri kojoj bi intenzivnim kočenjem izbjegao nezgodu.

Visina dosuđene naknade štete

25. Medicinskim vještačenjem su utvrđene vrste i kvalifikacije povreda koje je zadobio tužitelj te jačine i trajanje fizičkih bolova i straha, smanjenja životnih aktivnosti koje je preostalo zbog zadobivenih ozljeda, stupanj naruženja kao i druge relevantne okolnosti koje se uzimaju pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade, a u odnosu na koju dosuđenu pravičnu naknadu je akcent obiju podnesenih žalbi budući II. tuženik u žalbi navodi da je visina štete previsoko određena i u suprotnosti s Orijentacijskim kriterijima, a tužitelj ukazuje na drugačiju ocjenu trajnih posljedica, pa osim u odnosu za naknadu nastale štete,za štetu na ime naknade za tuđu pomoć i njegu nema osporavanja žalitelja.

26. Sukladno odredbi članka 19. stavak 2. ZOO-a povreda prava osobnosti predstavlja ukupnost tjelesnog i duševnog zdravlja, a sukladno odredbi članka 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti će sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu.

27. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade je sukladno stavku 2. članka 1100. ZOO-a, sud dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom.

28. S obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda koja prihvaća i ovaj sud žalbenim navodima žalitelji (poglavito tužitelj) nije doveo u sumnju utvrđenja prvostupanjskog

Broj spisa: Gž-227/2025-3

suda te je pravilno kako to proizlazi iz odredbe članka 19. i 1100. ZOO vodeći računa o jačini i trajanju fizičkih bolova i straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti te naruženja odredio tužitelju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 13.000,00 eura koji iznos je tužitelju dosuđen s obzirom na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka koje i sud prihvaća i što je u skladu s orijentacijskim kriterijima suprotno tvrdnjama žalitelja za određivanje visine nastale štete.

29. S obzirom da iz nalaza vještaka, koje je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da je tužitelju potrebna tuđa njega i pomoć pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljici pripada naknada štete temeljem odredbe članka 1095. stavak 1. i 2. ZOO-a, koju je prvostupanjski sud pravilno utvrdio po slobodnoj ocjeni primjenom odredbe članka 223. ZPP-a.

29.1. U smislu odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili naruši zdravlje dužan je nadoknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove te zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, a ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu ili su mu potrebe trajno povećane ili su mogućnosti njegovog daljnjeg razvijanja ili napredovanja umanjene ili uništene, odgovorna osoba je dužna plaćati određenu novčanu rentu kao naknadu za štetu.

30. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu i trajanju kako je utvrđeno vještačenjem pravilno je prvostupanjski sud prema odredbi članka 1095. stavak 1. ZOO dosudio tužitelju naknadu po tom osnovu, a visinu štete je pravilno odmjerio uzimajući u obzir uobičajene cijene sata pomoći koja se plaća za ovaj vid štete.

Tijek z.z. kamata za imovinsku štetu

31. Što se tiče tijeka z.z. kamata na ime naknade za tuđu pomoć i njegu proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio visinu naknade štete prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke pa je pravilno prvostupanjski sud dosudio z.z. kamate od presuđenja što je u skladu s odlukom Vrhovnog suda RH Rev-702/22-2 od 6. srpnja 2022.

32. Isto tako, pravilno prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 1086. ZOO štetu na motociklu koji tužitelj nije popravio smatra nerepariranom imovinskom štetu pa je primjenom gornje odredbe pravilno dosudio tijek z.z. kamata od dana presuđenja budući je visina štete također utvrđena u vrijeme presuđenja.

33. Suprotno žalbenim navodima a s obzirom na uspjeh stranaka u postupku pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o troškovima postupka te je i po ocjeni ovoga suda, kako po osnovi tako i visini, odmjerio troškove dajući za svoju odluku valjane razloge pa kako se odluka o troškovima žalbom II. tuženika samo paušalno pobija valjalo je žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu i u tom dijelu.

34. Odluka o zatraženim troškovima žalbe tužitelja temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP.

Broj spisa: Gž-227/2025-3

35. Nepobijano rješenje ostaje neizmijenjeno.

36. Na temelju članka 368. stavak 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 1. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić