Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-96/2025-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu pojedincu Dubravki Kuveždić, u pravnoj stvari tužitelja PŽ, vlasnika obrta za prijevoz i trgovinu [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marino Brajko, odvjetnik iz Đakova protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koje zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate iznosa od 5.747,00 eura, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 25. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti tuženika, te objavljene presude 31. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.541,17 eura (šest tisuća petsto četrdeset jedan euro i sedamnaest centi) na ime više plaćene kamatne stope s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od:

- 6,52 eura teče od 01.10.2008.

- 265,31 eura teče od 01.01.2009.

- 202,07 eura teče od 01.04.2009.

- 545,16 eura teče od 01.07.2009.

- 531,95 eura teče od 01.10.2009.

- 457,25 eura teče od 01.01.2010.

- 419,83 eura teče od 01.04.2010.

- 378,94 eura teče od 01.07.2010.

- 424,26 eura teče od 01.10.2010.

- 334,98 eura teče od 01.01.2011.

- 325,71 eura teče od 01.04.2011.

- 287,05 eura teče od 01.07.2011.

- 338,50 eura teče od 01.10.2011.

- 304,01 eura teče od 01.01.2012.

- 290,44 eura teče od 01.04.2012.

- 281,35 eura teče od 01.07.2012.

- 229,62 eura teče od 01.10.2012.

- 196,10 eura teče od 01.01.2013.

- 189,69 eura teče od 01.04.2013.

- 135,75 eura teče od 01.07.2013.

- 117,73 eura teče od 01.10.2013.

- 181,95 eura teče od 01.01.2014.

- 13,83 eura teče od 01.04.2014.

- 39,29 eura teče od 01.07.2014.

- 43,88 eura teče od 01.10.2014.

do 30. lipnja 2011. po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12 % godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana uvećano za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.554,12 eura (tri tisuće petsto pedeset četiri eura i dvanaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbom i tijekom postupka tvrdi da je dana 7. prosinca 2007. s pravnim prednikom tuženika Slavonska banka d.d. sklopio Ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu broj 50135/07 na iznos od 82.000,00 € u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Slavonske banke d.d. na dan plasiranja kredita, s rokom otplate od 6,5 godina, sa svrhom kupovine kamiona. Kredit je u cijelosti otplaćen 2014. godine. Člankom 5 Ugovora je ugovoreno da je kamata u otplati vezana za tromjesečni EURIBOR na dan stavljanja kredita u otplatu s dodatkom marže od 3,50% godišnje, te da korisnik kredita prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope sukladno kretanju i dinamici promjena ugovorenog tromjesečnog EURIBORA na tržištu kapitala i izmjenama i dopunama odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključenja aneksa ovom ugovoru.

2. Tužitelj nadalje navodi da je odredbom članka 5 Ugovora kreditor svojom jednostranom odlukom mogao mijenjati način obračuna ugovornih kamata što nije u skladu s pravnom prirodom ugovornih obvezno pravnih obveza, koji nastaju suglasnošću volja ugovornih stranaka i u očitoj je protivnosti s osnovnim načelom ravnopravnosti sudionika u obveznom pravnom odnosu iz odredbe članka 3 Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, dalje ZOO-a). Neravnopravnost stranaka u njihovim pravima i obvezama proizlazi iz činjenice da kreditor može mijenjati ugovornu odredbu bez ikakvog obrazloženja i navođenja određenih kriterija i parametara, a da druga strana to mora prihvatiti. Takav način promjene visine kamatne stope kao bitan elemenat ugovora, odnosno cijene nije u skladu s pravnom prirodom obvezno pravnih odnosa niti zadovoljava zahtjev određenosti i odredivosti činidbe u smislu odredbe članka 269. stav 2. ZOO-a kao i članka 271 o nedopuštenosti činidbe i članka 272 o odredivosti činidbe. Također navodi da je odredba članka 6. Ugovora u suprotnosti s člankom 10. stavak 3 ZOO-a i predstavlja nedopušteno ponašanje kreditora, jer se ugovaranjem takve odredbe otežava ispunjenje obveze tužitelja kao korisnika kredita, te je suprotna načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4 ZOO-a.

3. Tužitelj navodi da je tuženik tijekom postojanja obveze iz ugovora o kreditu jednostranim odlukama mijenjao visinu kamatne stope, povisivao je iznos ugovorene marže iznad 3,50 % i na taj način nepošteno "opravdavao" pad vrijednosti tromjesečnog EURIBORA temeljem ništetne odredbe članka 5 Ugovora. Tužitelj je na taj način plaćao puno veće kamate, te je tuženik takvim nepoštenim postupanjem neosnovano stekao razliku između ugovorene i stvarno obračunate kamatne stope, te tužitelju dužan vratiti sve što je temeljem takvog ugovora primio sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a. Tužitelj navodi da po stavu sudske prakse zastarni rok u slučaju restitucije zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stav 1. ZOO/05 odnosno članka 104. stavak 1. ZOO/91 počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Tužitelj je po sudskom vještaku izračunao visinu preplaćenih kamata. Predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje ništetnom odredba članka 5 Ugovora o kreditu od 7. prosinca 2007., te nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 43.300,80 kn na ime više preplaćene kamatne stope s pripadajućim kamatama na točno navedene iznose od dospjelosti svakog pojedinog iznosa do isplate. Tužitelj je u nekoliko navrata mijenjao tužbeni zahtjev da bi podneskom od 2. lipnja 2023. postavio konačni tužbeni zahtjev, te predložio donošenje presude kao u izreci.

4. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare pozivom na opći petogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 225. ZOO-a, jer je iznose koje tužitelj potražuje platio u razdoblju od srpnja 2008. do listopada 2014., a tužba je podnesena 14. lipnja 2022. Navodi da je potraživanje tužitelja zastarjelo u trenutku podnošenja tužbe. Navodi da je tužitelj kao obrtnik sudionik u obveznom odnosu dužan postupati s pažnjom dobrog stručnjaka sukladno odredbi članka 10. ZOO-a, pa tako i prilikom zaključenja ugovora s tuženikom. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, te način na koji se ista mijenja je pojašnjena tužitelju od strane radnika tuženika prilikom odobrenja ugovora o kreditu. Tužitelj je u cijelosti prihvatio ugovorne odredbe potpisom ugovora o kreditu, te je ispunjenjem svojih obveza iz ugovora i time prihvatio izmjene kamatne stope tijekom ugovornog razdoblja plaćanjem mjesečnih anuiteta. Tuženik također navodi da je ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika, koji je potvrdio da ugovor o kreditu predstavlja pravu volju ugovornih stranaka, te je prilikom solemnizacije strankama protumačio značenje ugovornih odredbi, te da javnobilježnički akt ima dokaznu snagu javnih isprava.

5. Tuženik nadalje navodi da je potpisom ugovora tužitelj ovlastio tuženika na promjenu visine i načina obračuna kamatne stope iz članka 5 Ugovora, te da je kamatna stopa odrediva, te su neosnovane tvrdnje tužitelja pozivanjem na odredbu članka 269. stav 2. ZOO-a o neodredivosti kamatne stope. Protivi se navodima tužitelja o ništetnosti odredbe članka 5 Ugovora, te da je ista protivna načelu savjesnosti i poštenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. Tuženik se podneskom od 16. lipnja 2023. protivio tužbenom zahtjevu tužitelja iz podneska od 2. lipnja 2023. navodeći da je tužitelj povećao tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka, te se tuženik protivi preinaci pozivom na odredbu članka 190. ZPP-a, te predlaže da sud ne dopusti preinaku tužbe.

7. U cilju utvrđivanja činjenica rad donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pročitani su: Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom broj 50135/07 od 7. prosinca 2007. s ovjerom javnog bilježnika, specifikacije uplata, pregled prometa za klijenta, Obavijest o promjeni kamatnih stopa po kreditu od 28. travnja 2022., Otplatni plan, nalaz vještaka Vlatka Panjković od 30. svibnja 2022., provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku POSREDNIK d.o.o. od 24.12.2022. s dopunama od 5. siječnja 2023., 14. veljače 2023. i 29. svibnja 2023., vještak je saslušan na ročištu od 23. veljače 2023. i 24. svibnja 2023., te su saslušani tužitelj PŽ u svojstvu stranke i svjedok ZŽ.

8. Sud je ocijenio neosnovanim prigovor tuženika i protivljenje preinaci tužbe iz podneska tužitelja od 2. lipnja 2023., jer smatra da je tužitelj preinačio tužbu nakon dopunskog očitovanja vještaka, te postoji opravdani razlog zašto to nije mogao učiniti do zaključenja prethodnog postupka sukladno odredbi članka 190. stav 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP), osim toga sud smatra da je i unatoč protivljenju tuženika to svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka, u skladu s odredbom članka 190. stav 3.

ZPP-a, te je dopustio preinaku tužbe.

9. Tijekom postupka između stranaka nije sporno da je između tuženika kao banke i tužitelja PŽ, vl. obrta za prijevoz i trgovinu [obrt] iz [adresa], kao klijenta, te PŽ kao založnog i mjeničnog dužnika, zaključen Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom broj 50135/07 od 7. prosinca 2007. po kojem je tuženik dao tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 82.000,00 EUR na rok otplate od 6,5 godina. Nije sporno da je tužitelj vratio kredit tuženiku 2012. godine.

10. U ovoj pravnoj stvari je donesena presuda pod brojem P-153/2022 od 5. srpnja 2023. kojom je u točki I utvrđeno da je ništetna odredba članka 5 Ugovora o kreditu broj 50135/07 od 7. prosinca 2007., a točkom II je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.541,17 eura sa pripadajućim kamatama na točno navedene iznose od dospjelosti do isplate, te nadoknaditi parnični trošak. Po žalbi tuženika presuda je u pogledu točke I potvrđena presudom VTS RH broj Pž-3099/2023 od 10. prosinca 2024., a rješenjem su ukinute točke II i III, te predmet vraćen sudu na ponovni postupak.

11. Tijekom postupka između stranaka je sporno da li je odredba članka 5 Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi ništetna kako to tvrdi tužitelj, te zavisno od toga da li je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ove odredbe Ugovora, te obveze tuženika na povrat razlike između ugovorenih i stvarno otplaćenih zakonskih zateznih kamata.

12. Kako je odluka suda o ništetnosti odredbe članka 5 Ugovora o kreditu broj 50135/07 od 7. prosinca 2007. potvrđena presudom VTS broj Pž-3099/2023, sud više nema potrebe obrazlagati razloge ništetnosti odredbe članka 5. Ugovora o kreditu.

13. Na okolnosti obračuna kamata koja je stvarno naplaćena u odnosu na kamatu koja je ugovorena člankom 5. Ugovora provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenja po vještaku POSREDNIK d.o.o. od 24. prosinca 2022. Nalazu vještaka je prigovarao tužitelj, a na što se vještak očitovao podneskom od 5. siječnja 2023., 14. veljače 2023., te podneskom od 29. svibnja 2023. Tuženik nije prigovarao nalazu vještaka.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 24. prosinca 2022. je vidljivo da su Ugovorom o kreditu s valutnom klauzulom od 7. prosinca 2007. tužitelj i tuženik ugovorili kredit od 82.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna uz promjenjivu kamatnu stopu uz tromjesečni EURIBOR na dan stavljanja kredita u otplatu + 3,5 % marže godišnje. Iz nalaza je nadalje vidljivo da su se tijekom trajanja ugovora o kreditu od 2008. do 2014. mijenjale kamatne stope zavisno od promjene EURIBOR-a, te da se kamatna stopa 2008. od 8,25 % povećala na 8,75%, a tijekom otplate kredita je bila manja, da bi 2014. iznosila 6,50 %. Sud nije prihvatio zaključak vještaka da je tuženik tužitelju na ime kamata naplatio više u iznosu od 1.681,87 EUR, jer je vještak prilikom izračuna preplaćenih kamata iste umanjio za neplaćeni iznos 1. rate kredita, a što je u svom očitovanju od 29. svibnja 2023. ispravio.

15. Sud je nalaz i mišljenje vještaka od 24. prosinca 2022. u dijelu koji se odnosi na zaključeni Ugovor o kreditu dospjelost rata, naplaćenu glavnicu, te iznos kamate i kamatne stope, ocijenio stručnim, jer je dan u skladu s materijalnim dokazima u spisu. Sud je zaključak vještaka po kojem je tuženik tijekom otplate kredita tužitelju obračunavao veću kamatnu stopu od stope ugovorene člankom 5 Ugovora, te da je obračunao više kamata u iznosu od 6.541,17 EUR, a visina razlike u obračunu kamata je navedena u očitovanju od 29. svibnja 2023. ocijenio stručnim i na istome temeljio svoju odluku.

16. Sud je ocijenio neosnovanim prigovor zastare na potraživanje tužitelja istaknut od strane tuženika, jer prema pravnom shvaćanju Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog z zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stav 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1 ZOO/91) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ovakav stav je zauzeo i VTS u presudi Pž- 6691/2019 od 28. travnja 2021. Sud je ocijenio neosnovanim i prigovor tuženika da bi tužitelj imao pravo potraživati kamatu od podnošenja tužbe, a ne od neosnovanog stjecanja svake pojedine preplate, jer je po mišljenju suda prilikom ugovaranja odredbe članka 5 Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope, tuženik postupao nesavjesno, te tužitelj ima pravo na kamate od dana stjecanja svake pojedine preplate.

17. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik na temelju ništetne odredbe Ugovora iz članka 5 od tužitelja na ime kamata naplatio veći iznos u iznosu od 6.541,17 eura, te je sukladno odredbi članka 323. stav 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje ZOO), zahtjev tužitelja za isplatom ovog iznosa ocijenio osnovanim, usvojio i presudio kao u izreci pod točkom I. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate kamate u skladu s odredbom članka 29. stav 2. ZOO-a, koje se primjenjuju na ostale odnose.

18 . Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje ZPP), te je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u ukupnom iznosu od 3.554,12 eura, koji se odnosi na sastav tužbe po Tbr. 7. stav 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/2009., 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023., dalje OT) u iznosu od 200,00 eura, sastav 4 podneska po Tbr. 8. stav 1. OT u iznosu od po 200,00 eura, pristup na 7 ročište po Tbr. 9. stav 1. OT u iznosu od po 200,00 eura, PDV 600,00 eura, trošak vještačenja 398,17 eura i sudska pristojba na tužbu 52,03 eura po Tbr. 1. Tarife sudskih pristojbi koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 118/2018, dalje ZSP) i na presudu 103,93 eura po Tbr. 2. stav 1 ZSP.

19. Tužitelju nije priznat zahtjev za naknadu troška za sastav podneska od 4. svibnja 2023. u iznosu od 200,00 eura, jer sud smatra ovaj podnesak nepotrebnim za vođenje postupka, kao i iznos od 331,81 eura za trošak preliminarnog izračuna po vještaku Vlatku Panjkoviću, jer ne postoji pismeni dokaz u spisu.

Osijek, 31. ožujka 2025.

Zapisničar:

Sudac:

Darija Miličević

Dubravka Kuveždić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od 15 dana od dana objave.