Poslovni broj: Pn-33/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85A, Crikvenica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji tog suda Mirti Tomac Podobnik, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun Vladi Vladiki, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika BH, iz [adresa], zastupanog po pun Renatu Caru, odvjetniku iz Crikvenice, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane 03. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1.1 Nalaže se tuženiku BH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju DH, OIB [osobni identifikacijski broj], D [adresa] isplati iznos od 9.290,60 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. travnja 2016. godine pa do 31.12.2022, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. g. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 (petnaest) dana.

1.2. Nalaže se tuženiku BH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju DH, OIB [osobni identifikacijski broj], D [adresa] isplati iznos od 303,77 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom koja na pojedine iznose teče kako slijedi - na iznos od 6,64 EUR od dana 11.05.2013. godine, pa do isplate; - na iznos od 6,64 EUR od dana 05.06.2013. godine, pa do isplate; - na iznos od 3,32 EUR od dana 27.06.2013. godine, pa do isplate - na iznos od 220,86 EUR od dana 23.08.2013. godine, pa do isplate; - na iznos od 66,31 EUR, od dana 23.04.2014. godine, pa do isplate; od dana 11.05.2013. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza do 2015. godine, pa do 31.12.2022, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. g. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 (petnaest) dana.

2.3. Nalaže se tuženiku BH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju DH, OIB [osobni identifikacijski broj], D [adresa] isplati iznos od 3.765,96 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom koja na pojedine iznose teče kako slijedi - na iznos od 418,44 EUR od dana 07.06.2013.. godine, pa do isplate; - na iznos od 418,44 EUR od dana 09.07.2013. godine, pa do isplate; - na iznos od 418,44 EUR od dana 07.08.2013. godine, pa do isplate; - na iznos od 418,44 EUR od dana 06.09.2013. godine, pa do isplate; - na iznos od 418,44 EUR, od dana 05.10.2013. godine, pa do isplate; - na iznos od 418,44 EUR od dana 08.11.2013. godine, pa do isplate; - na iznos od 418,44 EUR od dana 07.12.2013. godine, pa do isplate; - na iznos od 418,44 EUR od dana 08.01.2014. godine, pa do isplate; - na iznos od 418,44 EUR od dana 07.02.2014. godine, pa do isplate; od dana 07. lipnja .2013. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza do 2015. godine, pa do 31.12.2022, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. g. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 (petnaest) dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknade iznos prouzročenog parničnog troška u iznosu od 6.500,00 EUR-a, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zatraženim iznosom troškova postupka preko dosuđenog u točci II. izreke.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj kod Općinskog suda u Rijeci, dana 14. travnja 2016. godine, u bitnome navodi da je dana 14. travnja 2013. pretrpio ozljedu na način da je tijekom svađe sa svojom tadašnjom djevojkom LH u stanu na adresi u [adresa], u svađu umiješana i osoba koja je zatečena u stanu, ovdje tuženik. Tuženik je tužitelja tom prilikom uhvatio za ruke i odgurnuo ga, a usred čega je tužitelj pao preko sušila za robu i taburea na pod, te prilikom pada zadobio tešku ozljedu u vidu višestrukog puknuća desne potkoljenice tj. desnog gležnja uz luksaciju talokruralnog zgloba. Tužitelj je istoga dana zadržan na bolničkom liječenju u KBC Rijeka, sve do 17. travnja 2013. godine, a 15. travnja 2013. godine podvrgnut je nužnom i hitnom operativnom zahvatu u vidu ostesinteze po AO metodi. Drugog dana od operacije odstranjen mu je dren, te uz uputu o daljnjim terapijama otpušten iz bolnice. Nakon opisane ozljede, zdravstveno stanje mu nije sanirano, te kontinuirano trpi bolove naročito za vrijeme promjene vremena, a nakon opterećenja ozlijeđene noge prilikom hoda uzbrdo, nizbrdo ili po stepenicama ista mu otiče. Isti je od ozljeđivanja do podnošenja tužbe bio primoran odlaziti obiteljskom liječniku, te na specijalističke pregleda, uzimati terapiju i provoditi fizikalnu terapiju i rehabilitaciju. Tužitelj je prilikom ozljeđivanja trpio fizičke bolove koji su bili vrlo jakog intenziteta mjesec dana po ozljeđivanju, srednjeg intenziteta 3 mjeseca a nakon toga trpi bolove slabog intenziteta za koje nije izvjesno do kada će trajati jer ima kontinuirano povremene jake bolove na mjestu ozljede. Isti je zbog posljedica štetnog događaja morao trpjeti izvođenje različitih i učestalih medicinskih postupaka na svome tijelu. Tužitelj je trpio i još uvijek trpi strah jakog intenziteta koji mu se manifestirao prilikom ozljeđivanja i nekoliko dana nakon toga a zatim u vidu brigu za zdravlje i ozdravljenje koje još uvijek traje. Naime, bez potpunog ozdravljenja tužitelj se nije mogao ni zaposliti, a samim time niti zadovoljiti potrebe osnovne životne egzistencije. Zbog navedenih tegoba tužitelj i dalje danas teško usniva, ima isprekidani san, a prisutno je i često znojenje kao i učestale depresivne epizode. Dakle, razvidno je da je kod tužitelja došlo do smanjenje životnih aktivnosti za najmanje 30% s time da mu je kao posljedica ozljeda određena invalidnost od 8 %. Isti je bio primoran angažirati tuđu pomoć i njegu u periodu od cca 8 mjeseci i to u punom opsegu 8 tjedana, potom četiri sata tjedno u trajanju od 16 tjedana, dva sata dnevno kroz daljnja dva mjeseca, a koja pomoć i njega su bili nužni za zadovoljenje njegovih životnih potreba, pripreme hrane, održavanja higijene i sl. koju njegu mu je pružala njegova majka s kojom je živjela. Tužitelj je odmah nakon povrede otvorio bolovanje, te mu je s te osnove osim za prvih 40 dana umanjivana plaća do kraja bolovanja za mjesečni iznos od 3.152,72 kn. Tužitelj potražuje pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete od 70.000,00 kn s osnova troškova liječenje iznos od 2.289,10 kn, te s osnova umanjene plaće tijekom 9 mjeseci bolovanja iznos od 28.374,48 kn. Slijedom navedenog, preložio je da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati iznos od 100.663,58 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima, a koje se odnosi na ostale odnose, koja teče od svakog pojedinog novčanog iznosa kao i da mu nadoknadi prouzročene parnične troškove.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanom, te osporava pravni osnov tužbe i tužbenog zahtjeva, podredno i visinu istog. Ističe da se predmetni štetni događaj nije dogodio na način kako to opisuje tužitelj, te ističe da njegovim postupanjem nije prouzročena nikakva šteta tužitelju, nego su sva postupanja tuženika ostvarena u okviru nužne obrane kako u odnosu na sebe, tako i u odnosu na svjedokinju LH. Tuženik ističe da je dana 14. travnja 2013. godine u 20,30 sati tužitelj u vidno alkoholiziranom stanju došao ispred stana u [adresa], u kojem se nalazio tuženik i bivša djevojka tužitelja LH. Da je počeo po vratima i vikati "otvori, otvori razvalit ću vrata" te nakon što mu je ista otvorila vrata u strahu i nadi da će se isti smiriti i otići na miru čim je naglo ušao u stan i u dnevnom boravku ugledao tuženika koji mu je rekao da se smiri, odmah napao tuženika u namjeri da ga ozljedi, udari, na što ga je tuženik ulovio za ruke i uspio posjesti na dvosjed. Međutim, odmah nakon što je tužitelj sjeo na dvosjed naglo se dignuo i počeo vikati na svjedokinju LH riječima "kurvo, kujo" te ju je i udario snažno u predjelu lica, te odmah ponovno napao tuženika u namjeri da ga ozljedi, a na što je tuženik reagirao na način da je samo podignuo ruke ispred sebe, a tužitelj je uslijed svojih naglih i agresivnih pokreta, te u očitoj alkoholiziranosti izgubio ravnotežu, te pao preko sušila za robu i očito se ozlijedio. Dakle, tuženik nije direktno, niti indirektno nanio bilo kakve ozljede tužitelju, već se samo branio, a niti je eventualno prekoračio granicu nužne obrane, te stoga nije kriv za štetni događaj. Nadalje, tuženik prigovara i visini tužbenog zahtjeva kao previsoko određenoj, a ističe i prigovore zastare po svim vidovima štete. Temeljem svega navedenog, predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženika.

3. Podneskom od 08. listopada 2024. godine, a po provedenom medicinskom vještačenju tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način pobliže opisan u izreci ove presude.

4. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u dokumentaciju priležeću spisu i to u: platne liste za tužitelja (list 6 do 14 spisa), presudu Prekršajnog suda u Rijeci posl. br. J-764/13 od 12. lipnja 2013.godine (list 15 – 17 spisa), otpusno pismo Klinike za kirurgiju, Zavoda za traumatologiju, Odjela hitne traumatologije i politrauma KBC Rijeka od 17. travnja 2013. godine (list 18 spisa), otpusno pismo Klinike za kirurgiju, Zavoda za traumatologiju, Odjela hitne traumatologije i politraume KBC Rijeka od 22. ožujka 2013. godine (list 19 spisa), otpusno pismo Klinike za kirurgiju, Zavoda za traumatologiju, Odjela hitne traumatologije i politrauma KBC Rijeka od 02. svibnja 2013. godine (list 20 spisa), RTG snimke (list 21 – 27 spisa), nalazi kontrolnih specijalističkih pregleda u traumatološkoj ambulanti Poliklinike kirurške klinike lokalitet Sušak, KBC Rijeka (list 28-38 spisa), nalaz Klinike za ortopediju Lovran od 20. ožujka 2015. (list 39 - 40 spisa), nalaz i mišljenje poliklinike Medico (list 41 spisa), nalaz Specijalne bolnice za ortopediju i opću kirurgiju dr. Nemec (list 42 spisa), nalazi specijalističkih pregleda Poliklinike Centra za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu KBC Rijeka (list 43 – 47 spisa), povijest bolesti Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske toplice (list 48-49 spisa), otpusno pismo Klinike za ortopediju Lovran ( list 51-52 spisa), nalaz specijalističkog pregleda fizijatra (list 53 - 54 spisa). Tijekom postupka izvršen je uvid u spis Prekršajnog suda u Rijeci J- 764/13, saslušani su svjedoci LH i VH, te tužitelj i tuženik kao parnične stranke. Provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku specijalistu sudske medicine prof. dr. sc. PH, dr med. na okolnost dinamike, te medicinsko vještačenje po vještaku iz područja opće kirurgije i traumatologije dr. JH na okolnost visine. Sud nije provodio knjigovodstveno vještačenje obzirom su punomoćnici stranaka na ročištu od 03. ožujka 2025. godine suglasno naveli da se odluka donese temeljem stanja u spisu, a provođenje istoga bi po mišljenju ovoga suda bilo u suprotnosti u suprotnosti sa odrebama čl. 7 i 10 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), imajući u vidu da bi izvođenje predmetnog dokaza nepotrebno otegnulo parnični postupak.

5. Uvidom u presudu i spis Prekršajnog suda u Rijeci posl. br. J-764/13 utvrđeno je da se istom ovdje tužitelj oslobađa od optužbe da je dana 14. travnja 2013. godine u 20,30 sati u [adresa] došlo do nasilja u obitelji na način da je došao ispred stana svoje bivše djevojke LH, te je počeo lupati po vratima i vikati "otvori, otvori razvalit ću vrata" da bi nakon što je ona, a u stanu se nalazila sa svojim dečkom BH otvorila vrata u nadi da će se isti smiriti i ostaviti ju na miru, na što je naglo ušao u stan i u dnevnom boravku ugledao BH koji mu je rekao da se smiri, sjedne da popričaju, na što se u jednom trenutku obratio LH riječima "kurvo, kujo", potom ju udario otvorenim dlanom u predjelu lica, na što je BH reagirao na način da ga je uhvatio za ruke i odgurnuo, pri čemu je pao preko taburea i sušila za robu, te ostao ležati na podu zbog ozljede noge, nakon čega je nastavio sa vrijeđanjem LH riječima "droljo, kučko" i sl, a nakon nekog vremena ustao i otišao u kupaonicu staviti ozlijeđenu nogu u vodu, dok je LH zvala hitnu pomoć, čime bi počinio prekršaj iz čl. 20 st 2 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da imajući u vidu zakonsku odredbu čl. 3 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te činjeničnog opisa djela prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret da se postupanje ne može opisati kao odnosi u obitelji, obzirom su isti u siječnju 2013. prekinuli svoju izvanbračnu zajednicu, te predmetni događaj nije prešao okvire stana, pa da bi došlo do narušavanja javnog reda i mira. Nadalje, iz spisu priležećih Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu proizlazi da je tužitelju predmetnog dana utvrđena koncentracija od 1,35 g/kg u krvi, dok je tuženiku i svjedokinji LH utvrđena koncentracija alkohola od 0,0 g/kg.

6. Saslušana kao svjedok LH u svome iskazu navodi da je ovdje tužitelj, njezin bivši dečko, jedno kasno popodne krenuo udarati na ulazna vrata njezina stana u [adresa], a radi se o starim velikim stanovima, koji imaju ogromna drvena vrata, pa se stvarala velika buka. On se pritom derao "otvori kučko" i sl. i kako je to neko vrijeme trajalo, a njoj je bilo neugodno zbog susjeda, da pogriješila i otvorila vrata, a trebala je zapravo pozvati policiju. Da su prekinuli par mjeseci prije, on se odselio i imali su relativno dobru komunikaciju nakon prekida iako je između ostalog razlog prekida bila i njegova ranija agresivnost spram nje. Naime, jednom prilikom ju je udario, međutim ona to nije prijavila. Tom prilikom ga je pustila u stan u kojem je u to vrijeme bio sa njom ovdje tuženik i oni su sjedili i gledali dnevnik. Tuženik je tužitelju rekao "sjedi pa ćemo razgovarati". Tužitelj je bio vidno pijan i agresivan, teturao je i doista je na prijedlog tuženika da sjedne to i učinio i tako je na miru sjedio jedno pola minute, a onda iz čistog mira se ustao i nju udario. Nakon toga krenuo je i na tuženika koji se samo digao, a kako se radilo o zimskom vremenu u dnevnom boravku je bilo namještaja, tabure, stol, a sušila se i roba i on se tu izvrnuo i izvrnuo je nogu. Da je odmah nazvala hitnu koja je ubrzo došla zajedno s policijom jer to očito tako ide. Da ne zna što bilo da je tom prilikom bila sama, vjerojatno bi ona na kraju završila na hitnoj, a misli da je on mislio da je sama obzirom nije mogao znati da je netko kod nje i onda je on nakon cjelodnevne turneje po gostionama došao k njoj. Tuženik i ona su nakon što je tužitelja odvela hitna otišli u policiju obzirom im je rečeno da se jave u policijsku postaju, podvrgnuti su alko testiranju i sjeća se da su oboje napuhali 0,00 koncentracije alkohola u krvi, a pretpostavlja da tužitelj koji je na oko bio jako alkoholiziran morao imati alkohola u krvi. Da je nakon toga otišla doma dok je ovdje tuženik zadržan u policijskoj postaji na jednu noć. Da je i prije incidenta dobila poruke s nepoznatog broja bezobraznog sadržaja, a smatra da ih je slao tužitelj, s kojim porukama više ne raspolaže obzirom bi trebala provjeriti po starim mobitelima. Radilo se o dugačkim porukama, misli da je u to vrijeme bio sms prijetećeg karaktera s nepoznatog broja. Da je nakon tog incidenta tužitelja srela samo još jednaput i on joj je to prilikom rekao da će on ovo tužiti, a od zajedničkih poznanika je čula da mu je umro otac, te da je promijenio posao. Da vjeruje je tužitelj teturao i potom pao preko taburea i svih drugih stvari, uslijed nedostatka ravnoteže jer je bio jako alkoholiziran.

7. Saslušan kao svjedok VH u svome iskazu navodi da se to se desilo prije otprilike 7 do 8 godina, ne sjeća se točno. Tada ga je nazvao tužitelj koji je njegov prijatelj od djetinjstva i koji ga je zamolio da dođe po njega u bolnicu. Kada je došao po njega ispričao mu je kako je hodao s tom nekom curom i onda je iznenada došao kod nje i našao je s drugim čovjekom kojom prilikom su se i potukli. Da je tada slomio nogu u gležnju i zbog toga je bio u bolnici, on je išao po njegov auto koji je bio parkiran na Belvederu i onda ga je otpeljao doma. Da ne poznaje ovdje tuženika, niti tu curu, a nije ni prisustvovao incidentu.

8. Tužitelj DH u svome iskazu navodi da je u vrijeme predmetnog događaja s LH bio u vezi oko 4 godine, s time da su dvije godine živjeli na Srdočima i kako se njoj tamo nije svidjelo preselili su u stan u centru grada. Predmetni stan iznajmio im je njegov kolega GH obzirom je isti naslijedila njegova supruga i u tom stanu živjeli su dvije godine. Godinu dana unazad nastali su određeni problemi u njihovoj vezi, LH se počela slobodnije ponašati, te je obilazila ugostiteljske objekte. 29. ili 30. prosinca kod njih je došla njena kolegica ČH koja je također turistički vodič i njih dvije su se malo opustile i popile i tada je LH rekla da se već godinu dana nalazi s nekim drugim, a što je on čuo. Drugi dan mu je ona rekla da to nije ipak istina, ali da ona ima neke svoje demone. 31. prosinca zajedno su otišli na doček u grad, međutim on se vratio i nakon nove godine vodili su razgovore i tada je ona tražila od njega da on napusti stan, a što je držao nepravednim, obzirom je to bio stan koji je iznajmio njegov prijatelj, a on nije bio kriv za prekid veze, te mu je teško pao povratak roditeljima. U stanu je tom prilikom ostalo puno njegovih osobnih stvari jer je uzeo samo jedan kofer robe tako da su mu u stanu ostali dokumenti, nekakve stvari za posao, te dio robe. Ona mu je kad se iseljavao rekla da nijedno muško neće ući u taj stan. Da su ostali u nekakvom kontaktu i ona bi ga povremeno zvala kad joj je trebalo pomoći oko auta i slično. Dan ranije a bila je subota LH ga je zvala da dođe po nju u Volosko što je i učinio i tom prilikom joj je rekao da će u nedjelju doći po svoje stvari. Da je tu nedjelju oko 18:30 ili 19 sati došao tamo i prvo ju nazvao, međutim ona se nije javljala pa je krenuo zvoniti i dalje se nije javljala i onda je zvao telefonom i čuo kako telefon zvoni, međutim ona se ne javlja. Da je tada dva puta malo jače lupio rukom po vratima međutim drži da to nije bila neka velika buka jer su kasnije oni govorili da je on dizao galamu i buku, a vlasnik stana je kontaktirao prvog susjeda koji je rekao da tom prilikom rekao da nije ništa čuo. Ona mu je otvorila vrata i bila je u kućnom ogrtaču, a ovdje tuženik bio je u dnevnom boravku i imao je njegove papuče na sebi. Da ga je tuženik je prvi put napao i srušio na pod, te je stajao nada njim u stilu šta bi to htio. Da se tada ustao i otvorenim dlanom ruke nju udario po licu i tada je tuženik skočio na njega i njih dvojica su pali na pod, hrvali se i noga mu izvrtoperila, pri čemu mu je nastao prijelom gležnja. Da je tuženik nastavio lupati po njemu, da je bio sav plav što može potvrditi i prijatelj koji je došao po njega nakon operacije, a ona se derala pusti ga pusti, vidi kakva mu je noga. Da se na to dignuo i na jednoj nozi odskakao do kupaone gdje je istu stavio pod hladni mlaz vode i bio skroz u šoku. Tuženik je otišao, a ona je zvala ambulantu i onda su ga oni otpeljali na Sušak, gdje je išao na operaciju. Da je 4 puta operirao nogu i još uvijek to nije dobro pa će morati to još jednom sanirati. Kroz svo to vrijeme niti tuženik, niti LH nisu zvali, pitali kako je. Da se tog dana našao sa svojim prijateljem OH u objektu Mariščina koji je tog dana krstio dijete pa su popili par pića. Da je stan bio normalno uređen, imao je dva kauča, stalak za televizor, dvije fotelje, da se sušila za robu ne sjeća, međutim tabure je bio i njih dvojica su pali preko njega.

9. Tuženik BH, u svome iskazu navodi da se sve ovo odigralo kasnije u danu od onoga što je iskazivao tužitelj i najprije se čula galama u hodniku te su svi susjedi izašli van sa vide šta je bilo, a on je lupao po vratima kao manijak, da je rekao LH da zove policiju i da ne otvara vrata i sve to trajalo je 10 minuta. Ona je u konačnici otvorila vrata i on je direktno natrčao na njega jer je bio ustao s kauča da ga ne lupi. Da mu je rekao sjedi i smiri se te su on i LH sjeli na kauč zajedno a preko puta da popričaju. Da je tužitelj tom zgodom bio pijan kao "zemlja". Da su popričali minutu, dvije i tada se on ustao i njoj opalio šamar od kojeg bi i on pao i tada se ustao i krenuo ga tjerati neka ide van. On se kretao unazad, te je pao preko tog sušila za veš i tom prilikom mu je pukla noga iako ne zna kako. Onda ga je ona smjestila u kadu i pozvala hitnu pomoć i to je sve, nije bilo hrvanja niti ičeg drugog. Da je vidio samo pad, kao što je već rekao on se kretao unatraške i pao preko sušila, vidio je da mu je ta noga grdo stajala, da moguće da je udario u pod leđima. Da je radi ovog događaja bio ispitan od strane policije, te je na prekršajnom sudu. Nakon što je tužitelja odvela hitna došla je i policija, da se vratio natrag i otišao u policijsku postaju gdje je pritvoren i prespavao, te je drugi dana išao na sud, da je ispitan kao svjedok i da je on oslobođen.

10. Prof. dr. sc. Dražen Cuculić, stalni sudski vještak, specijalist sudske medicine u svom nalazu od 03. listopada 2023. godine navodi da je temeljem uvida u spis i dostupnu medicinsku dokumentaciju vidljivo da je tužitelj DH dana 14. travnja 2013. godine zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu bimaleolarnog prijeloma gležnja desnog stopala uz iščašenje skočnog zgloba. Ovisno o smjeru djelovanja traumatske sile u području donjeg nožnog zgloba mogu nastati iskretanja stopala prema lateralno i prema medijalno, a klinička slika obilježena je odgovarajućim oblikom deformacije stopala, dok RTG snimka točno pojašnjava odnos među zglobnim tijelima, odnosno položaj ulomaka slomljene kosti. U predmetnom događaju RTG pretragom utvrđen je bimaleolarni prijelom desnog gležnja uz luksaciju talokruralnog zgloba, te prema pravilima kirurške struke induciran operativni zahvat u smislu osteosinteze po AO metodi. S obzirom na dinamizan nastanka ozljeda tužitelja padom unatrag uslijed naguravanja preko taburea zbog gubitka ravnoteže, do opisanog bimaeolarnog prijeloma desnog gležnja uz iščašenje skočnog zgloba došlo je izvrtanjem desnog stopala u trenutku kad je noga opterećena težinom tijela bila u potpunosti stopalom oslonjena o podlogu. S obzirom da je sila djelovala na desno stopalo u trenutku njegova maksimalnog opterećenja, odnosno potpunog kontakta s podlogom, kao posljedica ovog djelovanja došlo je do izvrtanja gležnja kombinacijom plantarne fleksije i inverzije stopala. U predmetnom događaju opisani tip prijeloma u medicinskom smislu stoji u uzročno posljedičnoj vezi s okolnostima navedenim u tužbi i iskazu tužitelja. Obzirom je pun tuženika istaknuo primjedbe na njegov nalaz i mišljenje, to je vještak na ročištu od 27. kolovoza 2024. godine, usmeno pojasnio svoj nalaz i mišljenje. Vještak je naveo da je prilikom izrade svog pisanog nalaza i mišljenja iskaze tuženika te svjedokinje LH vjerojatno pročitao, međutim nije se puno bavio sa time tko je što rekao, već se bavio dinamikom događaja koja proizlazi iz medicinske dokumentacije tužitelja. Da nije imao podatak da li je isti bio alkoholiziran jer o tome podataka nema, iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da bi isti bio alkoholiziran i on se time vodio, a svakako da bi određen stupanj alkoholiziranosti mogao biti od utjecaja na gubitak ravnoteže. Da je hipotetski moguće da bi isti i bez alkoholiziranosti gubitkom ravnoteže mogao zadobiti ozlijede takvog tipa a obzirom na navode tuženika i svjedokinje da nije bilo fizičkog kontakta jer je i mala sila dovoljna pogotovo pod utjecajem alkohola za takav pad, u svakom slučaju tužitelj je izgubio ravnotežu i to je uzrok ozljede s time da je nejasno kako je do gubitka ravnoteže došlo, naime radi se o karakterističnoj ozljedi kod izvrćanja stopala koje je opterećeno težinom tijela, pa je tako tužitelj mogao i zapesti o namještaj, a da bi pretrpio ozljedu takvog tipa.

11. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13 i 89/14,70/19, 80/22 dalje ZPP), ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

12. Među strankama nije sporno da je tužitelj dana 14. travnja 2013. pretrpio ozljedu na način da je u stanu LH na adresi u [adresa], pao preko sušila za robu i taburea na pod, te prilikom pada zadobio tešku ozljedu u vidu višestrukog puknuća desne potkoljenice tj. desnog gležnja uz luksaciju talokruralnog zgloba.

13. Međutim je sporan je pravni osnov tužbenog zahtjeva i visina istog, obzirom tuženik ističe da njegovim postupanjem nije prouzročena nikakva šteta tužitelju, nego su sva postupanja tuženika ostvarena u okviru nužne obrane kako u odnosu na sebe, tako i u odnosu na svjedokinju LH.

14. Prilikom donošenja odluke sud je cijenio okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom, pri čemu je poklonio vjeru ispravama u koje je izvršio uvid jer njihovu vjerodostojnost niti jedna stranka nije dovela u sumnju, kao i stoga što su te isprave sukladne kako međusobno, tako i ostalim provedenim dokazima.

15. Sud je nalaz vještaka medicinske struke prof. dr. sc. Dražen Cuculić, stalnog sudskog vještaka, specijalista sudske medicine, prihvatio u cijelosti, smatrajući ga danim u skladu sa pravilima znanosti i vještine, te korektnim i sadržajnim, a isti je na ročištu od dana 27. kolovoza 2025. godine, po mišljenju ovoga suda u cijelosti odgovorio na primjedbe istaknute po pun tuženika.

16. Sud je prihvatio kao istinit iskaz svjedokinje FH, kao životan i logičan, te sudu u cijelosti prihvatljiv, a ista je uz stranke bila jedina prisutna događaju od 14. travnja 2013. godine koji se u konačnici odvio u njezinome stanu. Iz njezina iskaza proizlazi da je zbog neugode pred susjedima uzrokovane vikom i lupanjem po vratima od strane tužitelja, svojeg bivšeg dečka, istoga pustila u stan u kojem se nalazila sa tuženikom. Da je tužitelj bio vidno pijan i agresivan, teturao je i na prijedlog tuženika da sjedne to i učinio i tako je na miru sjedio jedno pola minute, a onda iz čistog mira se ustao i nju udario. Nakon toga krenuo je i na tuženika koji se samo digao, a kako se radilo o zimskom vremenu u dnevnom boravku je bilo namještaja, tabure, stol, a sušila se i roba i on se tu izvrnuo i izvrnuo je nogu. Po mišljenju ovoga suda svjedok VH, nema neposrednih saznanja o štetnom događaju obzirom istome nije prisustvovao, ne poznaje niti svjedokinju LH niti tuženika a sudu je prihvatljiv dio njegova iskaza iz kojeg proizlazi da je tužitelj slomio nogu u gležnju i zbog toga je bio u bolnici, on je išao po njegov auto koji je bio parkiran na Belvederu i onda ga je otpeljao doma.

17. Što se tiče iskaza tužitelja i tuženika, valja naglasiti da ih je sud cijenio u kontekstu ostalih provedenih dokaza. Pritom sud navode iskaza obiju strana nalazi upravljenim ka' njihovim subjektivnim težnjama i interesima. Međutim, kako je iskaz tuženika u dijelovima bitnim za presuđenje suglasan sa ostalim izvedenim dokazima to se njegov iskaz uzima vjerodostojnim, dok se posljedično tome iskaz tužitelja uzima nevjerodostojnim. Iz iskaza tuženika koji je u gotovo u potpunosti suglasan sa iskazom svjedokinje LH proizlazi da je tužitelj lupao po vratima, da je rekao FH da ne otvara vrata, međutim ona je u konačnici otvorila vrata i tužitelj je direktno natrčao na njega jer je bio ustao s kauča. Da su sjeli na kauč da popričaju, a tužitelj je tom zgodom bio pijan kao "zemlja". Da su popričali minutu, dvije i tada se tužitelj ustao i njoj opalio šamar i tada se ustao i krenuo ga tjerati van, da se tužitelj kretao unazad, te je pao preko tog sušila za veš i tom prilikom mu je pukla noga. Tužitelj u svome iskazu pokušava opravdati svoj dolazak k svjedokinji FH stvarima koje je ostavio u stanu prilikom iseljavanja, iako je iz istoga nemoguće po mišljenju ovoga suda ne primijetiti i nakon poretka dužeg vremenskog razdoblja određenu gorčinu spram iste i njezina navodna ponašanja, pa tako navodi kako mu je rekla da ništa muško neće ući u stan ili da ga je otvorila vrata u kućom ogrtaču, a sa njom je u stanu bio tuženik. Nadalje, tužitelj potvrđuje da je dva puta malo jače lupio rukom po vratima obzirom se ista nije javljala na njegove pozive i zvonjavu i kada mu je otvorila vrata, da ga je tuženik prvi put napao i srušio na pod, te je stajao nada njim. Da se tada ustao i otvorenim dlanom ruke nju udario po licu i tada je tuženik skočio na njega i njih dvojica su pali na pod, hrvali se i noga mu izvrtoperila, pri čemu mu je nastao prijelom gležnja. Taj dio iskaza tužitelja izuzev dijela u kojem navodi da je udario svjedokinju LH, sudu nije prihvatljiv. Sudu nije životno ni logično da bi se sporni događaj odvio upravo na način na koji to opisuje tužitelj, već je mišljenja upravo suprotno da bi netko tko je navodno napadnut reagirao obrambeno prema napadaču, a ne bi odmah po napadu nasrnuo na treću osobu. Isto tako sudu nije ostalo nezamijećeno da tužitelj u tužbi navodi da ga je tuženik uhvatio za ruke i odgurnuo ga, a usred čega je tužitelj pao preko sušila za robu i taburea na pod, dok u iskazu navodi da je tuženik skočio na njega i njih dvojica su pali na pod i hrvali se i noga mu izvrtoperila, pri čemu mu je nastao prijelom gležnja.

18. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 14. travnja 2013. pretrpio ozljedu na način da je tijekom svađe sa svojom tadašnjom djevojkom LH u stanu na adresi u [adresa], u svađu umiješana i osoba koja je zatečena u stanu, ovdje tuženik. Tuženik je tužitelja tom prilikom uhvatio za ruke i odgurnuo ga, a usred čega je tužitelj pao preko sušila za robu i taburea na pod, te prilikom pada zadobio tešku ozljedu u vidu višestrukog puknuća desne potkoljenice tj. desnog gležnja uz luksaciju talokruralnog zgloba. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je tužitelj dana 14. travnja 2013. godine, u večernjim satima, u alkoholiziranom stanju došao u zgradu svjedokinje LH, svoje bivše djevojke te je šakama lupao po vratima njezina stana. Predmetno proizlazi iz iskaza svjedokinje LH i tuženika, ali samog tužitelja koji je u iskazu naveo da se prethodno našao sa prijateljem, te su popili nekoliko pića. Da je tužitelj bio alkoholiziran proizlazi i Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu koji prileži spisu Prekršajnog suda u Rijeci, posl.br. J-764/13 u kojem je utvrđeno da je tužitelju predmetnog dana utvrđena koncentracija od 1,35 g/kg u krvi. Nadalje, svjedokinja FH ga je zbog nelagode pred susjedima uzrokovane vikom i lupanjem po vratima od stana u zgradi, pustila u stan u kojem se nalazila sa ovdje tuženikom, a što proizlazi iz suglasnih iskaza svjedokinje LH i tuženika, ali djelomično i tužitelja koji navodi da je zbog njezina nejavljanja dva puta udario o vrata i tada je svjedokinja otvorila vrata stana u kojem je bila sa tuženikom. Nadalje, svjedokinja LH i tuženik suglasno navode da je tužitelj na prijedlog tuženika sjeo na kauč, da bi se iznenada dignuo i fizički napao svjedokinju, te je tuženik ustao, u namjeri da spriječi daljnji nastavak napada tužitelja do kojeg nije došlo obzirom da je isti bio u alkoholiziranom stanju, te je zbog alkoholiziranog stanja izgubio ravnotežu i pao unatraške, preko namještaja koji se nalazio u stanu, te na taj način zadobio predmetne ozlijede. S druge strane udarac otvorenim dlanom ruke po licu svjedokinje ne spori niti sam tužitelj s time da on navodi da ga po ulasku u stan tuženik prvi put napao i srušio na pod, da se tada ustao i otvorenim dlanom ruke nju udario po licu i tada je tuženik skočio na njega i njih dvojica su pali na pod, hrvali se i noga mu izvrtoperila, pri čemu mu je nastao prijelom gležnja. Obzirom su samom događaju prisustvovali samo svjedokinja LH, te stranke postupka, da je iskaz tuženika u potpunosti potvrđen iskazom svjedokinje LH, a da iskaz tužitelja kako je naprijed navedeno sud nije prihvatio kao istinit držeći ga neživotnim i neuvjerljivim, to je sud mišljenja da se predmetni događaj odigrao onako kako su to opisali svjedokinja LH i tuženik. Vještak sudske medicine prof. dr. Cuculić navodi u svome nalazu i mišljenju da je do nastanka ozlijede tužitelja došlo uslijed naguravanja preko taburea zbog gubitka ravnoteže, odnosno da je predmetna ozljeda u uzročno posljedičnoj vezi s okolnostima navedenim u tužbi i iskazu tužitelja. Međutim, na ročištu od 27. kolovoza 2024. godine vještak navodi da nije raspolagao podatkom da bi tužitelj bio alkoholiziran, ali da je uslijed alkoholiziranosti tužitelj mogao izgubiti ravnotežu i zadobiti takvu ozlijedu, te da je i najmanja sila dostatna za takav pad i nastanak ozlijede, a pogotovo pod utjecajem alkohola. Vještak zaključuje da je dinamika nastanka ozlijede takva da je tužitelj izgubio ravnotežu, te da su gubitak ravnoteže i izvrtanje stopala uzrok nastanka predmetne ozlijede, međutim, da nije jasno uslijed čega je došlo do gubitka ravnoteže. Kao što je naprijed navedeno, sud je stava da do fizičkog kontakata tuženika i tužitelja, a nakon nasrtaja tužitelja na svjedokinju LH nije bilo, da je tuženik doista krenuo prema tužitelju, a koji je uslijed alkoholiziranosti krećući se unatraške zapeo za namještaj i zadobio navedenu ozlijedu. Međutim, kada bi se uzelo i da je tuženik nakon je tužitelj fizički nasrnuo na svjedokinju LH, istoga uhvatio za ruke i odgurnuo ga, a kako se to navodi u tužbi, po mišljenju ovoga suda tuženik bi postupao u nužnoj obrani. Članak 1052. stavak 1. ZOO-a određuje da tko u nužnoj obrani prouzroči štetu napadaču, nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja nužne obrane. Definicija nužne obrane dana je u odredbi Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/2011, 144/2012; dalje: KZ/11.), koji u članku 21. stavku 2. propisuje: „(1) Isključena je protupravnost djela počinjenog u nužnoj obrani.” „(2) Nužna je ona obrana koja je prijeko potrebna da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Dakle, da bi postojala nužna obrana, moraju se ispuniti određene pretpostavke u odnosu na napad, obranu i obrambenu volju. Napad mora potjecati od čovjeka, mora biti protupravan, istodoban ili izravno predstojeći odnosno da napad traje sve dok napadač nije konačno odustao ili promašio ili dok nije nastupila povreda. Obrana pak mora biti prijeko potrebna za odbijanje napada, a prosuđuje se kako bi postupio svaki razuman čovjek u položaju napadnutoga u trenutku nastanka radnje, te napadnuti mora izabrati, u granicama mogućnosti, onaj način obrane koji je najblaži za napadača. Kod napadnutoga mora postojati obrambena volja, tj. napadnuti mora ići za tim da od sebe ili drugoga otkloni istodobni i protupravni napad. Dakle, čak i kada bi se uzeo kao istinit navod tužitelja da ga je tuženik uhvatio za ruke i odgurnuo ga, a usred čega je tužitelj pao preko sušila za robu i taburea na pod, te prilikom pada zadobio tešku ozljedu, tuženik bi po mišljenju ovoga suda postupao u nužnoj obrani, s obrambenom voljom, nakon iznenadnog napada tužitelja na svjedokinju i to na način da brani svjedokinju i sebe, od istodobnog protupravnog napada tužitelja. Ovo se po mišljenju suda odnosi i na situaciju koju u svome iskazu spominje tužitelj da je tuženik nakon što je on udario svjedokinju LH po licu, skočio na njega i njih dvojica su pali na pod i hrvali se. Isto tako sud je mišljenja da tuženik ni na koji način nije prekoračio granice nužne obrane, već je tužiteljeva ozljeda posljedica gubitka ravnoteže uslijed alkoholiziranosti, te pada preko namještaja. Slijedom navedenog, imajući u vidu sve gore navedeno valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

19. Sud nije posebno cijenio nalaz i mišljenje vještaka iz područja opće kirurgije i traumatologije dr. JH obzirom se isto odnosilo na visinu tuženog zahtjeva po zatraženim vidovima štete, a odlučivanje o kojem je bespredmetno obzirom na gore navedeno.

20. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a i odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova odvjetnika. Tuženiku je tako priznat trošak sastava odgovora na tužbu, te sastav podneska od 08. prosinca 2023., 29. kolovoza 2024. godine, 22. listopada 2024. godine i 24. siječnja 2025. godine, u iznosima od po 500,00 EUR-a, kao i trošak zastupanja na ročištima 28. ožujka 2018., 26. studenoga 2021., 10. veljače 2022. godine, 20. travnja 2022. godine, 07. lipnja 2022. godine, 17. listopada 2022. godine, 27. kolovoza 2024. godine i 03. ožujka 2025. godine u iznosima od po 500,00 EUR-a, dakle sveukupno 6.500,00 EUR-a, te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

21. Sud nije priznao tuženiku trošak pristupa na ročište za objavu odluke obzirom istom nije ni pristupio. Sukladno čl. 4 st. 2 Zakona o sudskim pristojbama za odgovor na tužbu obveza plaćanja pristojbe nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Slijedom navedenog, a kako je tijekom postupka utvrđeno da tuženik nije imao trošak sudskih pristojbi obzirom da predmetni postupak još nije pravomoćno okončan a i obzirom na uspjeh u sporu, obveza plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu još nije ni nastala, te imajući u vidu sve gore navedeno, valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadom troškova preko dosuđenog u točki II. i odlučiti kao u točki III. izreke ovog rješenja.

U Crikvenici, 31. ožujka 2025. godine.

S U T K I NJ A:

Mirta Tomac Podobnik

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom. O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud.