REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-164/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda, Nives Šimunović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja FG, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i II. tužiteljice FGP, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Nebojši Bestiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice ZG, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Krešimiru Miličiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 20. veljače 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Nebojše Bestića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Krešimira Miličića, odvjetnika, dana 31. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], da s osnova naknade štete isplati tužiteljima:

- I. tužitelju FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.850,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana od 21. veljače 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate, kamate teku po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

- II. tužiteljici FGP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.850,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana od 21. veljače 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate, kamate teku po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 3.847,50 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana 31. ožujka 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu u iznosu od po 207,20 eura, tužbeni zahtjevi I. i II. tužitelja odbijaju se kao neosnovani.

Obrazloženje

1.Presudom ovog suda poslovni broj PN-5437/2010 od 19. listopada 2011. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja IG, protiv tužene ZG kojim je tražio od tužene da mu s osnova naknade štete isplati iznos od 38.000,00 kuna sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate i da mu naknadi parnične troškove s pripadajućim kamatama. Istom presudom naloženo je tužitelju da tuženici plati parnični trošak u svoti od 7.380,00 kuna.

2.Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu u kojoj navodi da je sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka i da je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Navodi se da sud nije ocijenio značaj isprava, a pri tome se tužitelj poziva na zapisnike i rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu. Navodi se da se radi o javnim ispravama i da su tuženica i LG priznali krivnju za počinjenje kaznenog djela kojim se stavlja na teret, odnosno u pogledu tuženice da se radilo o kaznenom djelu poticanja LG na ozljeđivanje tužitelja.

3. Odlučujući o žalbi tužitelja Županijski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj: Gžn-2409/2012 od 20. prosinca 2016. ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet istom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja se navodi da je počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku jer da je izostalo obrazloženje za razdvajanje postupka u odnosu na tuženicu ZG. Nadalje, da nije jasno zašto sud spominje "vanraspravni zapisnik", kada se radi o zapisniku o održanoj glavnoj raspravi pred nadležnim sudom koji je javna isprava pa nije jasno zašto sud nije cijenio činjenice utvrđene u tom zapisniku.

4.Tijekom cjelokupnog postupka provedeni su dokazi pregledom rješenja Prekršajnog suda u Zagrebu, zapisnika i rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, medicinske dokumentacije tužitelja, uvjerenja Ministarstva branitelja, dopisa Prekršajnog suda u Zagrebu, izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu, pregledom ovosudnog spisa broj PN-1772/08, saslušanjem svjedoka BG, ĐG, FGP, saslušanjem tužitelja i tuženice.

5. Tijekom ovog postupka tužitelj IG je preminuo, radi čega je postupak bio prekinut rješenjem od 20. veljače 2020., da bi potom rješenjem ovog suda od 14. lipnja 2022. postupak bio nastavljen, tako da su na mjestu tužitelja stupili nasljednici pokojnog tužitelja i to: FG i FGP.

6. Prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu u podnesku od 9. veljače 2024. godine tužitelji traže od tuženice naknadu štete na način da se naloži tuženici da isplati 1. tužitelju iznos od 2.057,20 eura sa zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2008. do isplate, te da isplati 2. tužiteljici iznos od 2.057,20 eura sa zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2008. do isplate, te da im naknadi parnične troškove sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

7. Nakon provedenih dokaza i ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je **.**.2006. LG fizički napao prednika tužitelja IG, uslijed čega je tužitelj zadobio tjelesne ozljede i pretrpio neimovinsku štetu.

9. Sporna je uloga tuženice ZG u tom fizičkom sukobu, odnosno sporno je pitanje je li ona poticala ČG da izvrši čin fizičkog napada na tužitelja. Sporna je odgovornost tuženice, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

10. Radi utvrđivanja spornih okolnosti u pogledu nastanka štetnog događaja i štete, te odgovornosti za nastalu štetu saslušani su predloženi svjedoci i stranke, pregledana dokumentacija i ovosudni spis PN-1772/2008.

11. Iz iskaza svjedoka BG koji je bio očevidac štetnog događaja proizlazi da se tužitelj nalazio u svom vozilu i bio zaustavljen ispred semafora na kojem je bilo upaljeno crveno svjetlo, kada je u tu ulicu nepropisno skrenulo drugo vozilo koje se zaustavilo "u koso" prepriječivši put vozilu tužitelja. Svjedok je naveo da su u tom drugom vozilu bili tuženik LG i jedna ženska osoba crne kose. Opisao je događaj rekavši da je tuženik otvorio vrata tužiteljevog vozila, zadržao tužitelja u vozilu i počeo ga udarati što je trajalo oko dvije minute. Svjedok je izjavio da je u vozilu tuženika bila ženska osoba crne kose koja je djelovala nezainteresirano za štetni događaj. Naveo je da je prijavio događaj djelatnicima policije kojima je dao svoj iskaz, a osim toga je naveo da prije štetnog događaja nije poznavao niti jednog od sudionika štetnog događaja. Svjedok je još naveo da je tuženik udarao tužitelja uglavnom u predjelu glave i da je sprječavao tužitelja da izađe iz vozila tako da ga je odgurivao. Naveo je da je tužitelj zadobio ozljede kapka u obliku razderotine te razderotine na arkadi, da mu je lice bilo natečeno i da je krvarilo.

12. Svjedok FGP je navela da je suvlasnica trgovačkog društva Drasa d.o.o. u kojem je tuženica ZG bila zaposlena, te da je imala problema prilikom rada na način da je došlo do štete na jednom uređaju. Svjedokinja je navela da je tuženica pristala podmiriti štetu, što na kraju nije učinila, pa su postigle dogovor da će njezina plaća za posljednji mjesec ostati poslodavcu. Navela je da je došlo do prestanka njezinog radnog odnosa i da je došla po radnu knjižicu s roditeljima, kojom prilikom je njezin otac prijetio IG. Svjedokinja je navela da njezin suprug IG nije nikada prijetio tuženici ZG niti ju je vidio nakon prestanka njenog radnog odnosa. Dopunski je saslušana FGP na ročištu 3. lipnja 2024. te je navela da je radi neiskustva i mladosti ZG došlo do štete na solariju tijekom njezinog rada. Naglasila je da je njoj kao poslodavcu više smetao tuženice prema njoj jer kada je odlazila iz njezinog kozmetičkog salona i zaposlila se u drugom, susjednom salonu, da je ZG govorila klijentima protiv nje. Navela je da njezin suprug nije bio takav da bi prijetio mladoj djevojci, a da se ona prema F odnosila brižno, gotovo kao majka, tim više što je bila u ranoj trudnoći i imala mučnine i povraćanja te da su bili diskretni u odnosu na njene roditelje u pogledu činjenice da je ZG trudna. U pogledu štetnog događaja je navela da je suprug nazvao iz policije ili iz hitne pomoći rekavši da je napadnut od strane LG dok je ZG sjedila u automobilu i smijala se. Opisala je da je tužitelj teško psihički teško podnio ozljeđivanje u ovom štetnom događaju jer je bio dobrovoljac Domovinskog rata, borio se u Vukovaru i kao ratni zarobljenik proveo u logoru 9 mjeseci uslijed čega je imao dijagnosticiran PTSP. Navela je da se nakon ovog štetnog događaja njegovo zdravstveno stanje pogoršalo, da se zatvorio i povukao u sebe, nije mogao spavati i imao je psihičke tegobe.

13. Svjedok ĐG, otac tuženice je naveo da je njegova kćerka radila u salonu kod FGP, da joj nisu isplatili zadnju plaću i da joj nisu htjeli vratiti radnu knjižicu, pa da su on i supruga odveli kćer u salon kako bi riješila problem s bivšim poslodavcem. Naveo je da su ih tom prilikom tužitelj i njegova supruga vrijeđali, naročito njihovu kćerku. Opisao je da ga je jednom prilikom nazvao tužitelj i zaprijetio da neka njegova kćer prestane pričati laži o njemu i njegovoj supruzi i da će joj u protivnom polomiti ruke i noge. Osim toga naveo je da je IG često nakon toga pratio njegovu kćerku automobilom, što je bio razlog da su oni kao roditelji, a ponekad njezin dečko LG vozili ZG na posao. Naveo je da ga je kćerka uznemirena nazvala rekavši da je došlo do tučnjave između tužitelja i LG, ali da nije vidjela tko je prvi započeo tučnjavu. Pri tom je rekao da mu je LG pričao da ga je tužitelj vukao za košulju i lanac i potrgao mu lančić. Naveo je da njegova kćer nikada nije poticala LG niti njega da učine bilo kakvu štetu tužitelju, a niti je to učinila prilikom štetnog događaja, odnosno prilikom fizičkog sukoba.

14. Svjedok ĐG ponovno je saslušan na ročištu 3. lipnja 2024. kojom prilikom je izjavio da je njegova kćerka bila ljuta na LG nakon štetnog događaja i da ga je pitala zašto je morao to raditi i da to nije civilizirano. Osim toga je naveo da ona nikada nije nagovarala LG da naudi tužitelju i da uopće nisu takva obitelj.

15. Prednik tužitelja IG saslušan je na ročištu 7. prosinca 2009. kada je naveo da je spornog dana upravljao osobnim vozilom, primijetio da ga je obišao zeleni automobil marke BMW i vidio muškarca koji izlazi iz automobila, prilazi k njemu, otvara vrata i psuje na njega govoreći da će ga ubiti, što je ponovio par puta, a u međuvremenu su uslijedili udarci šakom u glavu koji su trajali par minuta. Naveo je da se pokušao obraniti, ali da nije uspio već se samo uspio odvezati, nakon čega ga je LG gurnuo na suvozačevo mjesto i nastavio udarati. Izjavio je da je vidio ZG nakon tog napada i da je primijetio da se ona smijala, dok LG nikada prije nije vidio niti ga je poznavao. Izjavio je da nikada nije pratio ZG. Prednik tužitelja je naglasio da je proveo u logoru 9 mjeseci kao ratni zarobljenik gdje je bio fizički i psihički zlostavljan, a nakon ovog događaja mu se stanje pogoršalo te su mu strahovi bili još veći, budio se noću u znoju, imao crne misli, bojao se da će ga ponovno netko napasti.

16. Tuženica ZG saslušana je na ročištu 07. prosinca 2009. godine te je navela da je kao kozmetičarka radila kod tužitelja godinu dana, a potom je zbog loših odnosa našla novi posao, dala otkaz i počela raditi u drugom kozmetičkom salonu na Bukovcu. Navela je da joj je tužitelj prijetio da ako nađe drugi posao u roku od 15 dana, da će joj polomiti ruke i noge, te da su te prijetnje ona i njezina obitelj shvatili ozbiljno i prijavili policiji. Navodi da je tužtielj pratio njezinog oca jednom prilikom, prijetio mu i bacao kamenje na njega, a da je na dan štetnog događaja, njezin bivši dečko LG vozio ju na posao i primijetio tužitelja u autu kako stoji u ugibalištu preko puta autobusne stanice. Navela je da je LG izašao iz auta, dok mu je ona govorila da ne ide, ali ga nije mogla spriječiti te da je tada vidjela da su se fizički sukobili, iako nije znala tko je koga prvi udario. Izjavila je da je točno da je u kaznenom postupku priznala krivnju samo da bi se taj predmet što prije završio i smanjili troškovi i kako bi tužitelj dobio moralnu satisfakciju. Izjavila da je da od svog bivšeg dečka nije tražila zaštitu osim prijevoza na posao. Na ročištu dana 03. lipnja 2024. tuženica je dopunski saslušana te je izjavila da je njezin tadašnji dečko LG znao za sva događanja s tužiteljem, jer mu je ona sve ispričala, tako da je znao da joj IG prijeti. Navodi da ga nije poticala na napad i da LG nije komentirao kada je slušao dok mu je prepričavala događaje s tužiteljem, tako da nije bilo najave da će napasti tužitelja. Navela je da je spornoga dana bila u automobilu s LG i da su sreli IG koji je bio u drugom autu i zaprijetio prstom prema njima, na što je LG divljački izašao iz auta i napao tužitelja. Izjavila je da je ona sjedila u autu, a kada se okrenula da je vidjela da je LG nagnut prema tužitelju koji je sjedio u autu. Navela je da se nije ustala za LG niti potrčala za njim niti ga je uhvatila i da se sve dogodilo u kratkom vremenu, jedino da je povikala za njim ''stani''.

17. Pregledano je uvjerenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od 8. studenog 1999. po kojoj se IG vodi kao zatočena osoba u razdoblju od 17. studenog 1991. do 14. kolovoza 1992.

18. Pregledana je medicinska dokumentacija tužitelja koja je sačinjena na dan štetnog događaja i u razdoblju nakon toga iz koje proizlazi da je zadobio ozljede u vidu udaraca i natučenja u predjelu glave, hematoma i razderotina.

19. Iz nalaza koji datira nekoliko dana poslije štetnog događaja od 27. lipnja 2006. proizlazi da se prednik tužitelja žali na iznenadni napad u automobilu kada je dobio povrede lica i uha te se u nalazu navodi da je prije toga medikamentoznu terapiju uzimao u maloj mjeri, a da mu se nakon napada stanje bitno pogoršalo te je ponovno morao uzimati višu dozu lijekova.

20. Pregledana je izjava od 3. travnja 2006. potpisana od strane ZG koja je navela da s tim danom nema nikakvih potraživanja prema poduzeću Drasa d.o.o. Također je pregledan i zapisnik od 17. studenog 2005. u kojem je utvrđeno da je ZG svojom nepažnjom nepovratno oštetila akril staklo za solarij, a da novo staklo košta 5.117,77 kuna. Pregledana je i prijava o prestanku osiguranja predana HZMO-u po kojem 3. travnja 2006. prestaje ZG svojstvo osiguranika, a kao razlog prestanka navodi se da radnik sam daje otkaz.

21. Pregledan je zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv LG i rješenje Prekršajnog suda u Zagrebu pod kojim je on proglašen krivim za prekršaj i čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i to tučnjavom na javnom mjestu kojim je remetio javni red i mir te je kažnjen novčanom kaznom od 500,00 kuna. U izjavi na Prekršajnom sudu je izjavio da je udario IG šakom u lice, a kao razlog navodi da je IG prijetio njegovoj djevojci koju je zato uvijek netko vozio na posao i s posla, a on je imao i svojih obaveza, pa je bio iznerviran i radi toga se ponašao na opisani način, zbog čega mu je iskreno žao.

22. Pregledana je privatna tužba protiv okrivljenika ZG i LG zbog kaznenog djela nanošenja tjelesne ozljede i poticanja na nanošenje tjelesne ozljede. Iz zapisnika od 19. studenog 2007. proizlazi da su 1. i 2. okrivljeni priznali krivnju za počinjenje ovog kaznenog djela koje im se stavlja na teret, nakon čega je privatni tužitelj povukao privatnu tužbu te je kazneni postupak obustavljen rješenjem suda.

23. Pregledan je ovosudni spis poslovni broj Pn-1772/2008 u kojem je vođen postupak istog tužitelja protiv LG, s obzirom da je prijašnji sudac razdvojio postupak u odnosu na I i II tuženike. U tom postupku donesena je presuda kojom je naloženo OG da isplati tužitelju iznos od 31.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2008. do isplate i trošak parničnog postupka, dok je dio tužbenog zahtjeva u svoti od 12.000,00 kn s pripadajućim kamatama odbijen kao neosnovan. Navedena presuda postala je pravomoćna dana 21. lipnja 2016. godine, kada je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2989/2012 odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda. Preinaka je izvršena samo u pogledu dijela parničnog troška.

24. Treba naglasiti da je u predmetnom postupku (Pn-164/2023) na ročištu dana 03. lipnja 2024. godine među stranka postignuta suglasnost da se i u ovom postupku koristi nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, koji su izrađeni u predmetu Pn-1772/2008.

25. Prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra dr. RG (list 97- 106 spisa) proizlazi da je tužitelj u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji visokog stresnog potencijala što je dovelo do pogoršanja već postojećih poremećaja: PTSP (F43.1.) – Sy depressivum. Vještak je mišljenja da je tužitelj u štetnom događaju zadobio laku tjelesnu ozljedu opisanu po specijalistu orl. u KB Merkur i to: Contusio, VLC et haemathoma periobitralis lat. sin; Excoriatines cutis faciei auriculae 1.sin. Tužitelj je zbrinut istoga dana kada mu je izvršeno previjanje, lokalna anestezija, šavi, a tijek liječenja bio je pravodoban i završen krajem lipnja 2006. godine.

26. Prema nalazu i mišljenju vještaka dr. RG tužitelj je trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od nekoliko sati, do dolaska u bolnicu i završenu primarnu obradu, srednje jaku bol trpio je osam dana, a slabu bol dva tjedna. Tužitelju po nalazu vještaka nije bila potrebna tuđa pomoć. Po nalazu i mišljenju vještaka tužitelj je trpio sekundarni strah jakog intenziteta tri sata, umjereno jakog intenziteta dva tjedna, te je zaostao oscilirajući strah umjerenog do slabijeg intenziteta u situacijama koja podsjećaju na traumatski događaj, koji strah ulazi u ocjenu pojačanih napora.

27. Po nalazu i mišljenju vještaka kod tužitelja su zaostale trajne posljedice, odnosno trpio je duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u omjeru od 10%. Vještak navodi da se radi o retraumatizaciji, odnosno pojavi novih smetnji povezanih isključivo uz svježu traumatizaciju. Vještak je trajne posljedice ocijenio sa psihijatrijskog motrišta te je naveo da je afirmirano pogoršanje osnovnog poremećaja P.43.1. (PTSP,depresija) opisano subjektivnim osjećajem jače do umjerene patnje, što zahtjeva pojačane napore, volje i psihičke energije i uzimanje medikacije pa će tužitelj u tom obimu morati ulagati pojačane napore u svom budućem životu. Vještak je naveo da između predmetnog događaja koji odgovara akutnom stresnom događaju, a nadležni psihijatar ga opisuje kao retraumatizaciju, predispozicije prethodnog traumatskog iskustva u logorima i pogoršanja već postojeće PTSP simptomatike, postoji uzročno-posljedična veza.

28. Kako je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, vještak se očitovao na ročištu dana 20. prosinca 2011. godine te je naveo da je ocjenu trajnih posljedica donio na osnovi dijagnosticiranog duševnog poremećaja, retraumatizacije, opisanog oštećenja života i prilagodbe koje je povezano uz svježu traumatizaciju i subjektivni osjećaj patnje. Naveo je da je iz zdravstvenog kartona proizlazi da je tužitelj bio na pregledu prije štetnog događaj dana 19. listopada 2005. godine kada mu je dijagnosticirano da je psihomotorno miran i da uzima jednu tabletu dnevno te je određena kontrola za šest mjeseci. Vještak navodi da je sljedeći nalaz od 27. lipnja 2006. godine, dakle nakon štetnog događaja, kada je tužitelju propisano uzimanje više lijekova, te je utvrđeno da su trenutne smetnje vezane uz svježu traumatizaciju tj. uz štetni događaj koji je predmet ovog postupka. Navodi da je za ovakvu vrstu poremećaja karakteristično da mora postojati stresor tj. događaj koji će uzrokovati ovakve posljedice.

29. Sud je prihvatio u cijelost iskaz tužiteljice FGP, jer je djelovao uvjerljivo i istinito te se podudara s podacima i okolnostima navedenim u pisanim ispravama i dokumentaciji koja je priložena u spis. Iskaz tuženice ZG sud nije prihvatio u dijelu u kojem je navela da nije nagovarala niti poticala tadašnjeg dečka LG da se sukobi s prednikom tužitelja, sada pok. IG. Nije uvjerljiva njezina tvrdnja s obzirom da je i sama navela da je prepričavala OG sve događaje koji su se zbili s tužiteljem i njegovom suprugom, potom da mu je pričala kako je IG prati i prijeti joj.

30. Čitajući iskaz saslušanog svjedoka BG, sud je u cijelosti prihvatio njegov iskaz jer je bio neposredni očevidac ovog štetnog događaja, te ne poznaje stranke od ranije i nije ni na koji način zainteresiran za ishod ovog spora.

31. Kada se analizira ponašanje ZG tijekom štetnog događaja, uočava se da je ona ostala mirno sjediti u automobilu, iako je LG, kako je sama navela, divljački izašao iz automobila i krenuo prema tužitelju. Upravo takva njezina smirenost, indolentnost ili kako je svjedok BG izjavio da je djelovala nezainteresirano, također upućuje na činjenicu da je bila svjesna fizičkog napada njenog dečka na tužitelja i da ga je odobravala. U protivnom, uobičajena reakcija bi bila da je pokušala zadržati dečka, potrčati za njim, potražiti pomoć nekog prolaznika da spriječi ili zaustavi fizički napad LG na tužitelja. Ništa od toga tuženica nije učinila, pa kada se tome pribroji i činjenica da je u kaznenom postupku priznala krivnju za opisano kazneno djelo koje joj je stavljeno na teret (poticanje na tjelesnu ozljedu), dolazi se do zaključka da je i tuženica ZG suodgovorna, zajedno sa LG, za predmetni štetni događaj.

32. Navodi se da je tuženica ZG solidarno odgovorna s LG u odnosu na kojeg je prijašnji raspravni sudac razdvojio postupak. Tužitelj se nije naplatio protiv LG, iako protiv njega ima pravomoćnu i ovršnu ispravu, o čemu je punomoćnik tužitelja iskazivao tijekom cijelog postupka, te na zadnjoj raspravi naglasio da bi tuženica u ovršnom postupku mogla ukazati na činjenicu da bi tužitelji bili namireni od strane LG i da bi u tom slučaju njegov iskaz predstavljao kazneno djelo davanja lažnog iskaza.

33. Temeljem odredbe čl. 1107. st.1. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO-a NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. Stavak 2. propisuje da poticatelj odgovora solidarno s odgovornom osobom, odnosno s onim koji je neposredno prouzročio štetu. S obzirom na navedenu zakonsku odredbu, tuženica je solidarna odgovorna s LG.

34. Rezimirajući rezultate provedenih dokaza, utvrđeno je da je došlo do fizičkog napada LG na prednika tužitelja IG kojem je zadao udarce u predio glave, lica. Uslijed udarca u lice, tužitelj je zadobio tjelesne ozljede čime je došlo do povrede prava osobnosti tužitelja (prava na fizičko i duševno zdravlje), koji je radi toga pretrpio neimovinsku štetu.

35. Sud je prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka dr. RG koji je vještačio u postupku Pn-1772/2008, a oko primjene vještačkog nalaza u ovom postupku, stranke su se suglasile. Uzevši u obzir sve navedeno, utvrđeno je da je kod prednika tužitelja, sada pok. IG došlo do povrede prava osobnosti propisane odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO-a), a nalazom i mišljenjem vještaka utvrđene su činjenice (fizičke boli, strah, duševne boli) koje utječu na pravičnu novčanu naknadu, koje su propisane člankom 1100. st. 2. ZOO-a.

36. U smislu članka 19. ZOO-a, pravo je svake osobe na zdravlje, kako tjelesno tako i duševno. Utvrđeno je da je tužitelju povrijeđeno navedeno pravo i da je pretrpio neimovinsku štetu, te slijedom toga ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

37. Odlučujući o visini naknade neimovinske štete, sud je uzeo u obzir vrstu i lokaciju zadobivene ozljede, jačinu i trajanje fizičkih bolova i straha, te trajne posljedice u omjeru od 10 %, kao i način ispoljavanja tegoba i posljedica koje su predniku tužitelja, sada pok. IG značajno otežale funkcioniranje u svakodnevnom životu, s obzirom da na njegovo već narušeno zdravstveno stanje i to psihičko stanje došlo do daljnje, nove traumatizacije. Naime, pok. IG je nakon pada Vukovara u Domovinskom ratu, kao ratni zarobljenik zatočen u logoru u kojem je proveo devet mjeseci i u kojem je bio zlostavljan, te kao posljedicu tih događanja razvio PTSP i depresiju. Stoga je ovaj fizički napad podnio teže nego što bio to podnijela psihički zdrava osoba bez ranijih trauma.

38. S obzirom na istaknuto, tužiteljima kao zakonskim nasljednicima pok. IG pripada naknada neimovinske štete u ukupnom zatraženom iznosu od 3.700,00 eura, odnosno svakom tužitelju po 1.850,00 eura. U preostalom dijelu u iznosu od po 207,20 eura, u odnosu na svakog tužitelja, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

39. Kako je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem svog novčanog dugovanja, to je u obvezi isplatiti tužiteljima i zatezne kamate. Dosuđene su kamate temeljem čl. 1103. u svezi s člankom 29. st. 1 ZOO-a, pa kamate teku od dana podnošenja tužbe, dakle od dana 21. veljače 2008. godine do isplate. Kamate teku za razdoblje od 21. veljače 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate, kamate teku po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

40. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na troškove zastupanja tužitelja po punomoćniku - odvjetniku. Naime, tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a u vezi tog zahtjeva nije bilo posebnih troškova. Troškovi su odmjereni prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.

41. Troškovi tužitelja obuhvaćaju: sastav tužbe – 100 bodova, pristup na ročište 12.05.2009. – 100 bodova, pristup na ročište 07.12.2009. – 100 bodova, pristup na ročište 17.03.2010. – 50 bodova, sastav podneska od 26.03.2010. – 25 bodova, pristup na ročište 07.07.2010. – 100 bodova, pristup na ročište 02.03.2011. – 50 bodova, pristup na ročište 08.09.2011. – 25 bodova, pristup na ročište 04.10.2011. – 50 bodova, sastav žalbe – 125 bodova, sastav podneska od 05.12.2017. – 100 bodova, pristup na ročište 05.12.2017. – 100 bodova, sastav podneska od 22.07.2021. – 100 bodova, pristup na ročište 03.03.2022. – 50 bodova, pristup na ročište 07.02.2024. – 100 bodova i sastav podneska od 09.02.2024. – 100 bodova, pristup na ročište 03.06.2024. – 100 bodova, pristup na ročište 20.02.2025.

– 50 bodova, što je ukupno 1425 bodova odnosno 2.850,00 eura. Dosuđeno je 10% povećanja tarifnih stavaka za zastupanje dva tužitelja (Tbr. 40.1.) što iznosi 285,00 eura, te PDV u iznosu od 712,50 eura, što je ukupno 3.847,50 eura, koliko je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljima.

42. Dosuđene su tužiteljima i zakonske zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana presuđenja, dakle od 31. ožujka 2025. godine do isplate, jer se radi o dospjelom potraživanju shodno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, a kamate teku po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

43. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 31. ožujka 2025. godine

Sudac

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

DNA

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika