Poslovni broj: P-13/2022-45

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Pavla Lončara 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DU iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Martini Tončić Bota, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika EU iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Katarini Fabek Glasnović, odvjetnici iz Zaprešića, radi ispravka upisa, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 4. ožujka 2025. i zaključene u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja odvjetničke vježbenice DUM i punomoćnice tuženika, **.**.2025.,

p r e s u d i o  je

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "I. Ispravlja se upis određen Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj Z-4059/2021 (Z-28458/2021, Z-13800/2021) od 25. studenog 2021. kojim je usvojen prijedlog i određen ispravak na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to na kčbr. [katastarska čestica], pašnjak na križanju, površine 35 čhv ili 127 m2 i kčbr. [katastarska čestica], spremište i pašnjak, površine 248 čhv ili 890 m2 i uknjižba prava vlasništva za korist predlagatelja EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u 1/1 dijela, na način da se briše uknjižba prava vlasništva tuženika EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u cijelosti te se na 1/2 suvlasnička dijela ranije upisanih na ime KU (u zemljišnim knjigama upisana kao: EUM, [adresa]) na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zaprešić, opisanih kao z.č.br. 3327/23, PAŠNJAK NA KRIŽANJU, površine 35 čhv, odnosno 127 m2 i z.č.br. 3327/25, SPREMIŠTE I PAŠNJAK, površine 248 čhv, odnosno 890 m2, ukupne površine 283 čhv, odnosno 1017 m2, upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] katastarske općine: 335754, PUŠĆA, određuje upis prava suvlasništva za korist:

- tužitelja: JU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/2 suvlasnička dijela i

- i tuženika: EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/2 suvlasnička dijela,

oboje kao nasljednika suvlasnice KU, (u zemljišnim knjigama upisana kao: SU ROĐ. D, [adresa]), te se nalaže upis prava suvlasništva tužitelja u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću na prednje navedeni način, a što je tuženik dužan trpjeti, uz istovremeno brisanje upisa prava suvlasništva tuženika u prednje navedenom suvlasničkom dijelu tužitelja na predmetnim nekretninama, po pravomoćnosti ove Presude, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku 15 dana."

2. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,00eur, u roku 15 dana.

Obra zloženje

1.Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi ispravka zemljišnoknjižnoga upisa. U tužbi tvrdi da je rješenjem ovoga suda broj: Z-4059/2021 od 25. studenog 2021. određen ispravak na nekretninama iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na kčbr. [katastarska čestica], te uknjižba prava vlasništva za korist tuženika, dok je, pak, njegov (tužiteljev) prigovor odbijen. Tvrdi da je otac stranaka sada pokojni NU oporukom od 30. kolovoza 1987., proglašenom 10. veljače 1988. ostavio tuženiku predmetne nekretnine u cijelosti svoga suvlasničkoga omjera od ½ dijela, dok je u preostalih ½ dijela suvlasnik tih nekretnina bila sada pokojna majka stranaka KU iza koje nije vođena ostavinska rasprava, nego je tek naknadno pokrenut postupak radi naknadno pronađene imovine. Prigovara samostalnom, kvalificiranom, barem poštenom posjedu tuženika u potrebnom vremenskom kontinuitetu, jer je znao odnosno morao znati da je njihova majka bila suvlasnica predmetnih nekretnina i da je oporukom otac mogao raspolagati tek svojim suvlasničkim dijelom tih nekretnina, ističući da je i on (tužitelj) bio u posjedu predmetnih nekretnina na kojima je tuženik bez njegovoga odobrenja izvršio nelegalne radove rušenja ranije štale i betoniranja piste za izradu betonskih blokova. Tvrdi nadalje da su posjed i vlasništvo predmetnih nekretnina bili podijeljeni baš tako da je na suvlasničkom dijelu oca bila proizvodnja betonskih blokova, a na suvlasničkom dijelu majke štala koju je ona koristila. Zbog svega tog predlaže donošenje presude sadržaja kao u izreci, uz nadoknadu troškova ovoga parničnog postupka.

2.U odgovoru na tužbu, kao i tijekom parnice, tuženik se protivi tužbenim navodima i tužbenom zahtjevu u cijelosti predlažući ga odbiti, uz nadoknadu troškova ovog parničnog postupka.

3.U dokaznom postupku izvršen je uvid u kupoprodajni ugovor od 5. kolovoza 1965., rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog RU Općinskog suda u Zagrebu broj: O-5808/1987 od 24. lipnja 1988., situacioni plan, povijest promjena na katastarskim česticama, oporuku RU od 30. kolovoza 1987., koja je proglašena 10. veljače 1988., izvadak iz obrtnog registra za tuženika, spise ovoga suda broj: Pu-O-66/2021 i Z-4059/2021, proveden je očevid i geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Josipu Žulj, saslušane su zatim stranke i svjedoci IU, ŠU, MU, CU, OU, FU i HU.

4.Sud je proveo sve dokaze koje su stranke konačno predložile (list 128).

5.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredaba iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj parnični sud je tako sa sigurnošću utvrdio da je postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

6.U konkretnom slučaju predmet spora je zahtjev tužitelja da se ispravi upis određen rješenjem ovog suda broj: Z-4059/2021 (Z-28458/2021, Z-13800/2021) od 25. studenog 2021. kojim je usvojen prijedlog ovdje tuženika i određen ispravak na nekretninama upisanima u zemljišnoknjižni uložak broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na kč. br. [katastarska čestica], pašnjak na križanju, površine 35 čhv ili 127 m2 i kč. br. [katastarska čestica], spremište i pašnjak, površine 248 čhv ili 890 m2 te uknjižba prava vlasništva za korist tuženika, a na način da se takva uknjižba vlasništva briše i da se na ½ suvlasničkog dijela tih nekretnina ranije upisanih na ime sada pokojne KU odredi upis prava suvlasništva za korist i na ime stranaka na jednake dijelove.

7.U konkretnom slučaju tužitelj podnosi tužbu temeljem odredaba čl. 205. u vezi s odredbama čl. 150. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/19 i 128/22) u dijelu kojim zahtijeva ispravak upisa u zemljišnu knjigu koji ga vrijeđa i čl. 114. i 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) u dijelu kojim dalje zahtijeva utvrđenje prava suvlasništva njega i tuženika na predmetnim nekretninama na jednake dijelove.

8.Uvidom u kupoprodajni ugovor od 5. kolovoza 1965. utvrđeno je da su roditelji stranaka sada pokojni NU i KU (Marica) Zornjak kupili od E K nekretninu katastarske oznake čestice broj 3327/11 upisanu u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što između stranaka nije niti sporno.

9.Da je potonja nekretnina kasnije parcelirana na katastarske čestice broj:

3327/21, 3327/24 i 3327/25 između stranaka također nije sporno, a nedvojbeno usto proizlazi i iz zaključaka provedene geodetske ekspertize.

10.Da se predmetna kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi sada uživa dijelom kao vrt, a dijelom da se na njoj nalazi pomoćni objekt tuženika, te da se predmetna kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sada koristi kao gospodarska zgrada površine 36m2 i kao gospodarsko dvorište površine 854m2, kako je i upisana u zemljišne knjige i katastar zemljišta, te da je na toj nekretnini ranije bila štala dimenzija 9,85 x 7,35m površine 72m2 koja je u međuvremenu uklonjena od strane tuženika, nedvojbeno je utvrđeno očevidom suda i potvrđeno usto zaključcima provedene geodetske ekspertize, a što, osim toga, između stranaka nije niti sporno.

11.Da se predmetne nekretnine nalaze u posjedu i u zemljišnoknjižnom vlasništvu tuženika između stranaka nije sporno, a nedvojbeno je i utvrđeno uvidom u zemljišnoknjižne izvatke za te nekretnine te u ovosudni spis broj: Pu O-66/2021 i ovosudni spis zemljišnoknjižnoga predmeta broj: Z-4059/2021 u kojem je tuženik, u provedenom pojedinačnom ispravnom postupku, ishodio spornu uknjižbu koja vrijeđa tužitelja, a što je i provociralo vođenje ove parnice.

12.Da ostavinska rasprava iza pokojne majke stranaka KU nije provedena zbog nedostatka nepokretne imovine te da je tužitelj tek 13. svibnja 2021., dakle, nakon što je tuženik podnio prijedlog za pokretanje i otvaranje pojedinačnoga ispravnog postupka (17. veljače 2021.), podnio prijedlog da se predmetne nekretnine u ½ dijela suvlasničkog omjera ostaviteljice koja je i dalje ostala upisana u zemljišnim knjigama kao suvlasnica tih nekretnina rasprave kao naknadno pronađena imovina, između stranaka nije uopće sporno, a nedvojbeno je utvrđeno i uvidom u ostavinski spis broj: Pu O-66/2021 i u zemljišnoknjižni spis broj: Z-4059/2021.

13.Da je tuženik kao oporučni nasljednik naslijedio predmetne nekretnine u cijelosti suvlasničkoga omjera oca RU od ½ dijela, između stranaka nije sporno, a nedvojbeno je utvrđeno uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu broj: O-5808/1987 od 24. lipnja 1988., a što između stranaka nije sporno.

14.Uvidom u pisanu oporuku sada pokojnog oca stranaka RU od 30. kolovoza 1987., proglašenu na zapisniku 10. veljače 1988., utvrđeno je da je oporučitelj odnosnom oporukom ostavio tuženiku "kat. čes. 3327/25 gradilište – pista za gradnju betonskih blokova, zatim 3327/11 dvorište koje je već na njega ranije prenijeto a gdje si je sagradio stambenu zgradu (...), zatim kat. čest. [katastarska čestica] u cijelosti (...) i jednu gospodarsku zgradu teličnjak i kolnica veličine 8 x 10m", a za koju tužitelj svojom stranačkom izjavom (list 93) izrijekom potvrđuje da se radi upravo o, u međuvremenu, porušenoj štali koja i po svojim tako iskazanim dimenzijama odgovara ranijoj štali kako ju opisuje i geodetski vještak (list 62).

15.Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama utvrđeno je da je ranije već spomenuta kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila evidentirana od 1972. na sada pokojnog oca stranaka RU, te da je na temelju prijavnog lista iz 1978. na toj nekretnini kao način uporabe upisana kuća i dvor od 140čhv ili 504m2 i pašnjak od 66čhv ili 237m2 u novi posjedovni list na ime tuženika. Nadalje, utvrđeno je da su predmetne nekretnine nastale parcelacijom na temelju rješenja od 26. rujna 1987. i upisane na ime sada pokojnog oca stranaka, koji je brisan na temelju rješenja od 21. srpnja 1993. i potom upisan tuženik kao njihov novi posjednik, a što između stranaka, također, nije sporno.

16.U konkretnom slučaju između stranaka je naime sporno da li je tuženik na temelju svojega kvalificiranog, barem poštenog, samostalnog posjeda predmetnih nekretnina stekao pravo vlasništva tih nekretnina, odnosno da li je rješenje ovoga suda broj: Z-4059/2021 (Z-28458/2021, Z-13800/2021) od 25. studenog 2021. - kojim je određen ispravak na tim nekretninama brisanjem zemljišnoknjižnoga upisa roditelja stranaka na jednake dijelove i uknjižbom prava vlasništva tih nekretnina za korist i na ime tuženika u cijelosti – činjenično i pravno realno valjan i jedino mjerodavan pravni regulator odnosa između stranaka.

U odnosu na spornu nekretninu katastarske oznake čestice broj: 3327/23 k. o. [katastarska općina].

17.Iz danog iskaza tužitelja tako proizlazi da se ta nekretnina doista nalazi u ograđenom, samostalnom i nesmetanom posjedu tuženika od cca 1997., što tužitelj nije nikada prigovarao tuženiku jer je takav posjed tuženika rezultat njihova dogovora da to zemljište pripadne tuženiku, a što u svomu iskazu potvrđuje i sam tuženik, te ne negiraju niti saslušani svjedoci.

18.Prema tome, tuženik je, nasljeđivanjem temeljem odredaba iz čl. 20. i čl. 36. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 92/94 i 36/95, dalje: ZOVO) i dosjelošću temeljem odredaba iz čl. 11. st. 1., čl. 18. st. 3., čl. 159. st. 1. i st. 3. i čl. 160. ZV-a, stekao pravo vlasništva te nekretnine, što u konačnici ne spori niti sam tužitelj, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tu nekretninu valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki 1. izreke presude.

U odnosu na spornu nekretninu katastarske oznake čestice broj: 3327/25 k. o. [katastarska općina].

19.Iz danog iskaza tužitelja tako proizlazi da je tuženik oporukom dobio tek dio predmetne nekretnine, i to onaj u vlasništvu oca stranaka uz [adresa], dok je na preostalom dijelu te nekretnine koji je bio u vlasništvu majke stranaka bila štala koju su koristile obje stranke i koju je tuženik srušio bez njegovoga (tužiteljevog) odobrenja tek nakon majčine smrti, da se radi o nekretnini koja je bila u suvlasništvu njihovih roditelja, zbog čega otac nije mogao raspolagati majčinim dijelom nekretnine, te konačno, da je predmetnu nekretninu tuženik doveo u stanje u kojem se ona sada nalazi 2020., te da je rekao tuženiku da mu neće braniti korištenje te nekretnine ako prestane obavljati gospodarsku djelatnost koja ga smeta.

20.Iz danog iskaza tuženika pak proizlazi da je cijelu nekretninu, pa i štalu, dobio oporukom od oca koji mu je još 1975. rekao da će ta nekretnina biti njegova, da je tu nekretninu prvi put betonirao 1980., zadnji put 2020. (jer se radi o betonskom sloju koji se morao obnavljati), da je štalu gospodarski iskorištavao i srušio 1996. i da od časa kada je srušio štalu i betonirao i taj dio predmetne nekretnine istu cijelu i u kontinuitetu koristi za obavljanje gospodarske djelatnosti, te da se tužitelj nije protivio rušenju štale i betoniranju cijele nekretnine, jer ju od 1975. nije koristio, a niti njihova majka nije prigovarala oporuci koju je sastavio otac stranaka.

21.Iz iskaza svjedoka PU proizlazi da je predmetnu nekretninu tuženik betonirao prije 40 godina, da je tuženik koristio i štalu koju je srušio, čemu se tužitelj nije usprotivio te da tužitelj nije koristio štalu jer je svoju stoku držao na drugim lokacijama.

22.Iz iskaza svjedoka ČU proizlazi da predmetnu nekretninu koristi tuženik kao betonsku pistu za proizvodnju betonskih blokova, i to od kada on (svjedok) pamti, te da je štalu, također, koristio tuženik.

23.Iz iskaza svjedoka GU proizlazi da predmetnu nekretninu koristi tuženik oko 50 godina za proizvodnju betonskih blokova i da su štalu stranke koristile zajednički.

24.Iz iskaza svjedoka CU i ŽU proizlazi da je tuženik, uz [adresa], na dijelu predmetne nekretnine imao pistu za proizvodnju blokova od kada oni (svjedoci) pamte, a da je na drugom dijelu te nekretnine bila štala koju se stranke koristile zajednički i da je tuženik betonirao cijelu nekretninu, uključujući i onaj dio ispod štale. Iz iskaza svjedoka ŽU još proizlazi da se tužitelj protivio rušenju štale 2007.-2008., i betoniranju cijele nekretnine, jer je štala bila u vlasništvu majke stranaka.

25.Iz iskaza svjedoka FU proizlazi da su štalu koristili tužitelj i majka stranaka, da je štala srušena još za vrijeme života majke stranaka koja je bila jako ljuta zbog njezinoga rušenja, da predmetnu nekretninu tuženik koristi jako dugo i da ju je on doveo u sadašnje stanje, te da joj se tužitelj nije žalio zbog rušenja štale.

26.Iz iskaza svjedoka LU pak proizlazi da predmetnu nekretninu tuženik koristi od 1970-tih godina.

27.Citirane personalne dokaze ovaj sud je cijenio u njihovom objektivnom realitetu dovodeći ih, kako u međusobnu vezu, tako i u vezu s materijalnim dokazima provedenim na glavnoj raspravi.

28.Po ocjeni ovog suda, logičnije su, uvjerljivije i životno puno prihvatljivije tvrdnje i navodi tuženika od tvrdnji i navoda tužitelja kojima ih ovaj negira. Naime, svi svjedoci su u svojim iskazima potvrdili da predmetnu nekretninu tuženik sada koristi u cijelosti i da ju je priveo gospodarskoj namjeni - proizvodnji betonskih blokova – a što, uostalom, ne spori ni sam tužitelj. Svi svjedoci (osim FU i LU koji svojim iskazima niti ne negiraju korištenje štale od strane tuženika) potvrđuju da je tuženik koristio i štalu na dijelu predmetne nekretnine, što ne spori niti sam tužitelj, a što je u skladu i s oporukom pokojnog oca stranaka RU od 30. kolovoza 1987., proglašenu na zapisniku 10. veljače 1988., kojom je tuženiku ostavio "i jednu gospodarsku zgradu teličnjak i kolnica veličine 8 x 10m", za koju tužitelj potvrđuje da se radi upravo o toj štali. Imajući u vidu da tužitelj, kao niti majka stranaka, nisu nikad osporavali takvu oporuku, valja zaključiti da su se s njom složili, a što znači da, ako je tužitelj štalu, također, koristio, činio je to bez uočljive volje da štalu drži za sebe kao svoju, odnosno kao nesamostalni posjednik priznajući višu vlast tuženika, a čime nije mogao steći nikakva prava koja bi, sama za sebe, anulirala pravo tuženika na posjed i vlasništvo i tog dijela predmetne nekretnine. U tom činjeničnom i pravnom kontekstu je nebitno kada je tuženik srušio štalu, da li prije (iskazi tuženika i svjedoka FU), ili nakon majčine smrti (iskazi tužitelja i svjedoka ŽU), kao ni da li se tužitelj protivio rušenju štale, no ipak valja reći da tvrdnje da je tuženik srušio štalu tek nakon majčine smrti i da se rušenju štale protivio tužitelj nije niti dokazao na posve izvjestan i nesumnjiv način.

28a.Nadalje, po ocjeni ovog suda, netočno je, nelogično i životno potpuno neuvjerljivo da bi predmetna nekretnina bila realno podijeljena na dva posebna dijela, odnosno da bi otac stranaka bio vlasnik onoga dijela uz [adresa], a majka stranaka drugoga dijela na kojem se nalazila ranija štala. Tužitelj, naime, takvu svoju tvrdnju nije ničime dokazao, niti je, pak, ponudio sudu valjane razloge zbog kojih bi ta nekretnina, koja u naravi čini vizualno i prostorno jedinstvenu cjelinu, bila podijeljena upravo na taj način. Također, po ocjeni ovog suda pravno je nevažna tvrdnja tužitelja o nevaljanosti raspolaganja oca stranaka cijelom nekretninom u korist tuženika, dakle i idealnim suvlasničkim dijelom majke stranaka, jer je u konkretnom slučaju tuženik, neposrednim i samostalnim poštenim posjedom predmetne nekretnine kroz zakonom propisano vrijeme njegovog kontinuiranog trajanja stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjedanjem u cijelosti, budući ju je posjedovao na način primjeren onom pravu za koje je osnovano vjerovao da mu pripada. Tuženik naime nije imao nikakav razlog posumnjati da mu ne pripada pravo posjeda predmetne nekretnine u cijelosti, jer je cijelu nekretninu dobio oporukom oca, čemu se majka, ni tužitelj nisu usprotivili, niti je kasnije, nakon smrti majke, tužitelj prijavio u ostavinu majčin suvlasnički dio te nekretnine, a niti je, pak, protiv tuženika pokretao bilo kakve sudske postupke, pa niti kada je tuženik srušio štalu koju je dobio oporukom oca, a niti kada je tuženik 2020. posljednji put betonirao cijelu nekretninu.

29.U konkretnom slučaju teret dokazivanja leži na tužitelju koji kod ovoga suda nije stvorio takvo uvjerenje koje bi isključivalo baš svaku razumnu i opravdanu sumnju u istinitost onog što tvrdi. Po ocjeni ovoga suda, ostvareni rezultati parničnog raspravljanja upućuju na nedvojben zaključak da je tuženik faktično stupio u pošteni i neposredni, što se i pretpostavlja, posjed cijele predmetne nekretnine nakon što ju je oporukom dobio od oca (1987.), te nakon što je već bio u posjedu iste kvalitete dijela te nekretnine uz [adresa], jer je još 1980. otvorio obrt i za potrebe tog obrta betonirao odnosni dio zemljišta, a što znači da tuženik skoro 40 godina tu nekretninu pošteno neposredno i samostalno posjeduje u cijelosti, dok tužitelj nije ničim dokazao drukčije, a i sam navodi da tu nekretninu nije koristio od časa kada je tuženik srušio štalu.

30.Tvrdnje tužitelja da se predmetna nekretnina gospodarski iskorištava od strane tuženika protivno njezinoj namjeni, što uostalom nije točno (list 105), odnosno da je ona izgrađena protivno prostornom planu, bez građevinske i uporabne dozvole i bez drugih odgovarajućih dozvola, te da je tuženik srušio štalu bez dozvole potrebne za njezino rušenje, ne predstavljaju pravno relevantne tvrdnje o postojanju, odnosno nepostojanju činjenica važnih za odlučivanje u smislu odredbe čl. 220. st. 1. ZPP-a. Naime, ako je tuženik betonirao predmetnu nekretninu i izgradio objekt (nadstrešnicu – list 65-66) protivno građevinskim propisima, tuženik će tu nekretninu morati vratiti u prijašnje stanje ili pak ozakoniti izvršenu gradnju, što neće utjecati na vlasničkopravni status zemljišta na kojemu je takva gradnja izvršena. Što se tiče suglasnosti tužitelja za građenje na tom zemljištu i za rušenje štale, iz rezultata provedenog raspravljanja proizlazi da takva suglasnost tužitelja tuženiku nije niti bila potrebna, odnosno da ju je tužitelj dao tuženiku prešutno jer se nije protivio radovima tuženika, odnosno protiv tuženika zbog toga nije pokretao nikakve sudske postupke.

31.Prema tome, tuženik je, nasljeđivanjem temeljem odredaba iz čl. 20. i čl. 36. ZOVO-a i dosjelošću temeljem odredaba iz čl. 28. st. 4., čl. 30. i čl. 70. st. 1. i 2. ZOVO-a i čl. 11. st. 1., čl. 18. st. 3., čl. 159. st. 1. i 3. i čl. 160. ZV-a, stekao pravo vlasništva te nekretnine u cijelosti, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja, također, i u odnosu na tu nekretninu valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki 1. izreke presude.

32.Odluka o troškovima parničnoga postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove.

33.Budući da tuženik nije izgubio parnicu, nema uvjeta da mu se naloži da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka, pa je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovoga parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki 1. izreke presude.

34.Sud je u smislu odredaba iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, ocjenjujući brižljivo sve okolnosti slučaja, tuženiku dosudio samo one troškove koji su mu bili potrebni radi vođenja ove parnice, i to samo one troškove koje je zahtijevao.

35.Visina parničnih troškova odmjerena je tuženiku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT) po označenoj vrijednosti predmeta spora (10.100,00 kuna/1.340,50eur).

36.Tuženiku su tako priznati i dosuđeni sljedeći troškovi ovoga parničnog postupka (čl. 2. ZPP-a):

- trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250,00eur (Tbr. 8.1. i 46. OT),

- trošak zastupanja na ročištu 11. srpnja 2022. u iznosu od 125,00ur (Tbr. 9.2. i 46. OT),

- trošak zastupanja na očevidu 18. rujna 2023. u iznosu od 250,00eur (Tbr. 9.7. i 46. OT),

- trošak zastupanja na ročištu 23. rujna 2024. u iznosu od 250,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT),

- trošak zastupanja na ročištu 11. prosinca 2024. u iznosu od 250,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT),

- trošak zastupanja na ročištu 21. siječnja 2025. u iznosu od 250,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT),

- trošak zastupanja na ročištu 21. veljače 2025. u iznosu od 250,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT),

- trošak zastupanja na ročištu 4. ožujka 2025. u iznosu od 250,00eur (Tbr. 9.1. i 46. OT),

što sveukupno iznosi 1.875,00eur, kao u točki 2. izreke presude.

37.Slijedom svega navedenog i obrazloženog, presuđeno je kao u izreci.

U Zaprešiću 31. ožujka 2025.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig,

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP-a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu po odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju, po pun., uz rješenje o plaćanju pristojbe na presudu od 26,54eur,

2. Tuženiku, po pun.