REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: Pn-261/2023-73
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Lubini, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 13.veljače 2025., u nazočnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženikovog zastupnika po zakonu, dana 31.ožujka 2025. na ročištu za objavu odluke,
p r e s u d i o j e:
I – Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 4.125,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 10.travnja 2020. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
II - Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženik u roku od 15 dana isplati:
a)iznos od 14.865,95 EUR (razlika do 18.990,95 EUR) sa zateznim kamatama koje teku:
-na iznos od 270,29 EUR od 16.4.2010. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 5.7.2010. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 8.7.2010. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 17.7.2010. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 26.7.2010. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 15.10.2010. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 17.11.2010. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 27.11.2010. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 28.12.2010. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 15.1.2011. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 24.1.2011. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 21.2.2011. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 4.3.2011. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 27.3.2011. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 26.4.2011. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 20.6.2011. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 4.7.2011. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 20.7.2011. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 3.8.2011. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 22.8.2011. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 1.9.2011. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 10.9.2011. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 25.9.2011. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 26.10.2011. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 18.11.2011. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 19.12.2011. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 31.12.2011. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 5.1.2012. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 9.2.2012. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 12.1.2012. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 26.2.2012. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 20.3.2012. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 20.4.2012. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 23.5.2012. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 31.5.2012. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 6.6.2012. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 9.7.2012. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 19.7.2012. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 27.7.2012. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 6.8.2012. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 17.8.2012. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 5.10.2012. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 8.11.2012. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 12.11.2012. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 2.12.2012. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 18.12.2012. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 28.12.2012. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 9.1.2013. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 23.1.2013. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 24.2.2013. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 17.3.2013. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 10.4.2013. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 11.5.2013. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 25.5.2013. do isplate,
-na iznos od 270,29 EUR od 3.6.2013. do isplate,
b)zakonske zatezne kamate tekuće na 55 iznosa od po 75,00 EUR za razdoblje od datuma početka tijeka kamata navedenih u točki II.a) izreke pa do 9.travnja 2020. III – Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 464,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 31.ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Tužitelj je 30.5.2023. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika radi naknade neimovinske štete u iznosu od 345,29 EUR. Tužba se činjenično temelji na tome: da je tužitelj presudom Županijskog suda u Splitu pravomoćno oslobođen optužbe da je ubio svoju majku; da je tijekom trajanja tog postupka 1240 dana bio lišen slobode (pritvor/istražni zatvor) počevši od 9.2.2010.; da su državna tijela i sredstva javnog priopćavanja obavještavali javnost kao da je on doista počinio ubojstvo; da mu je nadležno ministarstvo po njegovom zahtjevu ponudilo naknadu štete u iznosu od 46.078,40 EUR koji iznos on ne smatra primjerenim; da za dan 15.4.2010., koji je proveo u zatvoru, tužitelj traži da mu se isplati utuženi iznos zbog povrede prava osobnosti, jer smatra da mu je ponašanjem tuženika (pritvaranje u zatvor u kojemu je taj dan vrlo malo spavao, bio je iscrpljen, slabo je jeo, trpio je duševne boli jer ga je tuženik osumnjičio da bi ubio svoju majku) oduzeto pravo na slobodu, pravo na ugled, pravo na čast, pravo na dostojanstvo i pravo na uživanje u obiteljskom životu sa suprugom i kćeri te pravo na rad i zaradu kojom je mogao sebi i obitelji slobodan i dostojan život.
1.1.Rješenjem od 6.9.2024. ovom predmetu su pripojeni predmeti broj Pn-11/2024, Pn-27/2024, Pn-35/2024, Pn-129/2024, Pn-157/2024, Pn-171/2024, Pn-198/2024, Pn-217/2024, Pn-232/2024, Pn-256/2024, Pn-270/2024, Pn-318/2024, Pn-340/2024, Pn-360/2024, Pn-417/2024, Pn-432/2024, Pn-448/2024, Pn-462/2024, Pn-481/2024, Pn-493/2024, Pn-503/2024, Pn-519/2024, Pn-550/2024, Pn-573/2024, Pn-595/2024, Pn-615/2024, Pn-623/2024, Pn-657/2024, Pn-680/2024, Pn-699/2024, Pn-735/2024, Pn-757/2024, Pn-778/2024, Pn-786/2024, Pn-799/2024, Pn-842/2024, Pn-862/2024, Pn-871/2024, Pn-882/2024, Pn-900/2024, Pn-959/2024, Pn-981/2024, Pn-
1001/2024, Pn-1025/2024, Pn-1061/2024, Pn-1071/2024, Pn-1082/2024, Pn-
1096/2024, Pn-1130/2024, Pn-1152/2024, Pn-1206/2024, Pn-1236/2024, Pn- 1250/2024, Pn-1259/2024, koji su formirani po tužbama istog tužitelja protiv istog tuženika, s istom činjeničnom osnovom i istim novčanim zahtjevom, a jedina je razlika u tome da u svakom predmetu tužitelj traži naknadu štete za različiti dan boravka u zatvoru.
1.2.U navedenim spojenim predmetima tužitelj potražuje naknadu štete za sljedeće dane provedene u pritvoru/istražnom zatvoru: 4.7.2010., 7.7.2010., 16.7.2010., 25.7.2010., 14.10.2010., 16.11.2010., 26.11.2010., 27.12.2010., 14.1.2011., 23.1.2011., 20.2.2011., 3.3.2011., 26.3.2011., 25.4.2011., 19.6.2011., 3.7.2011., 19.7.2011., 2.8.2011., 21.8.2011., 31.8.2011., 9.9.2011., 24.9.2011., 25.10.2011., 17.11.2011., 18.12.2011., 30.12.2011., 4.1.2012., 8.2.2012., 11.1.2012., 25.2.2012., 19.3.2012., 19.4.2012., 22.5.2012., 30.5.2012., 5.6.2012., 8.7.2012., 18.7.2012., 26.7.2012., 5.8.2012., 16.8.2012., 4.10.2012., 7.11.2012., 11.11.2012., 1.12.2012., 17.12.2012., 27.12.2012., 8.1.2013., 22.1.2013., 23.2.2013., 16.3.2013., 9.4.2013., 10.5.2013., 24.5.2013., 2.6.2013.
2.Tuženik je u odgovorima na tužbu protivio se tužbi i u bitnom naveo: da prigovara zastari; da je nesporno kako je tužitelj bio u pritvoru od 9.2.2010. do 2.7.2013. i da je pravomoćno oslobođen optužbe; da potraživanja naknade štete za svaki pojedini dan proveden u pritvoru ne mogu egzistirati kao samostalna cjelina jer se prema sudskoj praksi u istovrsnim predmetima uzima u obzir cjelokupno vrijeme trajanja neosnovanog lišenja slobode; da postupanje tužitelja koji za svaki pojedini dan proveden u pritvoru podnosi posebnu tužbu predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja i ukazuje na lukrativne pobude; da je zatraženi iznos naknade štete po danu provedenom u pritvoru previsoko postavljen; da osporava i tijek zateznih kamata; da osporava valjanost punomoći koju je tužitelj izdao punomoćniku.
3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, spisa Županijskog suda u Splitu br. K-13/2018 te saslušanjem tužitelja.
3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
4.Među strankama je sporna visina potraživanja i pitanje zastare, a nije sporno da je tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe za ubojstvo i u kojem razdoblju je bio lišen slobode tijekom trajanja kaznenog postupka.
4.1.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) i Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06, dalje: ZKP).
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
Ministarstvo pravosuđa RH je tužiteljev zahtjev za naknadu štete (zbog lišenja slobode) zaprimilo 10.4.2020., a potom je tužitelj dana 13.7.2022. Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu podnio zahtjev za mirno rješenje spora tražeći naknadu štete od 123.000.000,00 kuna.
Nakon što je tužitelj Ministarstvu pravosuđa RH dana 27.10.2022. dostavio dodatnu traženu dokumentaciju i punomoć, navedeno ministarstvo je dopisom od 2.2.2023. (koji je otpremljen 20.2.2023.) izvijestilo tužiteljevog punomoćnika da tužitelju nudi iznos od 46.078,40 EUR na ime pravične novčane naknade. Isplata tog iznosa je bila uvjetovana dostavom broja bankovnog računa uz opasku da će se prihvatom ponuđenog iznosa smatrati da je tužitelj sklopio nagodbu i da nema više potraživanja prema tuženiku.
Sve navedeno je vidljivo iz preslika pribavljenog spisa Ministarstva pravosuđa i uprave oznake UP/I-702-03/20-01/52 (list 16-41). Te isprave su dostavljene strankama i na vjerodostojnost istih nisu imale primjedbi.
5.1.Kako Županijski sud u Splitu nije udovoljio traženju ovog suda i dostavio na uvid spis tog suda broj K-13/2018, zbog ekonomičnosti postupanja, a imajući u vidu okolnosti na koje je predložen pregled ovog spisa, određeno je umjesto pribave tog spisa pregledati putem sustava e-spis podatke koji se tiču tog predmeta. Uvidom u navedeni sustav utvrđeno je da je drugostupanjska odluka VSRH broj IKž-679/2018 od 17.12.2019. dostavljena tužitelju 9.1.2020., odvjetniku Zdeslavu Lozi 9.1.2020., odvjetniku Željku Lubini 3.1.2020. i odvjetnici Jeleni Mandarić 13.2.2020. Na ova utvrđenja stranke na ročištu nisu imale primjedbi.
5.2.Saslušan na ročištu tužitelj je izjavio: da ostaje pri svojim tvrdnjama iznesenim u tužbi i tijekom postupka te ih smatra točnim i istinitim; da se skinuo s broda u studenom 2009., a trebao je ponovno ići na brod ploviti u veljači 2010. do čega nije došlo zbog uhićenja i lišenja slobode; da je dao iskaz u predmetu ovog suda broj Pn- 269/2023 te bi i u ovom predmetu jednako iskazao o svim pitanjima koja se tiču ovog spora.
U predmetu br. Pn-269/2023 je, prema sadržaju priloženog zapisnika, tužitelj iskazao (dijelom i kroz plač): da je u PP Split pozvan na razgovor 8.2.2010. i tad je zadržan u pritvoru, odnosno kasnije u istražnom zatvoru, a lišen slobode je bio do 14.7.2013., odnosno ukupno je bio u pritvoru odnosno istražnom zatvoru 1240 dana neosnovano; da je čuo kako je istražni zatvor čak rigorozniji nego pravomoćni zatvor; da misli da je prve dvije godine odnosno i preko dvije godine proveo u sobi-ćeliji 39 te je u toj ćeliji danima, mjesecima pa i godinama bilo i po 10 ljudi; da je prostor te ćelije bio skučen, tu je bio smješten s raznim ljudima koje nikad u životu nije sreo niti se s njima družio; da se u toj sobi-ćeliji ne može hodati ni kretati; da je poslije toga premješten u sobu-ćeliju 18 ili 19 u koju je inače moglo stati 6 osoba, ali dok je tu bio bilo ih je uvijek 4 ili 5; da je nakon toga premješten u sobu-ćeliju br.36, u to vrijeme je skupljao posuđe poslije ručka, a to znači da se može kretati, malo izaći i na neki način koristiti to vrijeme slobodnije; da je za vrijeme što je bio lišen slobode bio prebacivan na rasprave na Županijski sud u Splitu i na Vrhovni sud RH što je bilo dosta često; da je radio kao gas inženjer, što znači rukovoditelj ukrcaja i iskrcaja plina na brodu za ukapljeni plin; da pomorski fakultet nije nikad završio, a imao je namjeru i završiti školovanje za upravljanje strojem neograničene snage duge plovidbe; da ima kćer u dobi od 35 godina i u to vrijeme je bio u braku; da bi to razdoblje lišenja slobode opisao kao zlostavljanje, psihičko i fizičko jer su sve državne institucije punile stupce javnih glasila da je ubio svoju majku što nije učinio; da noćima nije spavao, plakao je, nije mogao jesti ni živjeti; da ga i danas sve to muči, izgubio je kontakt sa svom rodbinom, jer su oni tako odlučili čitajući novine; da mu je brat nedavno preminuo, a i on mu je okrenuo leđa, tvrdio je da je tužitelj to učinio; da je u zatvoru smršavio 20 kg; da je znao u zatvoru što se piše o njemu jer je čuo o tome, netko bi i kupio novine, a dolazili bi i novi ljudi u zatvor pa bi oni pričali o tome; da ga je kći u zatvoru posjećivala, ona je također pričala o tome što se piše, ali ona se i ustručavala o tome pričati da ga ne bi uzrujavala te ga je i branitelj o tome obavještavao; da ga je i supruga znala posjećivati u zatvoru; da su mu stariji susjedi okrenuli leđa, rodbina također, a jedan čovjek koji mi se predstavljao kao prijatelj ga je razočarao jer kad bi mu prevezao kći do zatvora njemu u posjet onda bi tražio nekakvu novčanu naknadu za to; da kad je bio u tuzi i deprimiran onda mu nije bilo ni do druženja ni do ničega; da fizičko zlostavljanje od strane drugih zatvorenika je bilo, ali za liječničkom intervencijom nije bilo potrebe jer se radilo o naguravanjima i vrijeđanjima; da u zatvoru jedino za odlazak na WC nije trebalo pisati zamolbu, a za sve ostalo da i ako se niste ustali na vrijeme kad je smjena čuvara, onda bi se zamolba jednostavno samo pokidala; da je za rad u zatvoru primao neku smiješnu naknadu doslovno da se može kupiti kokice ili kikiriki; da je u vrijeme lišenja slobode bio na drugoj godini studija od 2 godine za upravljanje brodskim strojem neograničene snage; da ga je jedna profesor rušio 3-4 puta na svom ispitu jer je tražio da mu plati novac za prolaz s obzirom da je znao da zarađuje dosta (mjesečno preko 12.000,00 USD), a nakon što je izišao iz zatvora ponovno je otišao na fakultet, doznao da je taj profesor umro, te su mu rekli da više i ne treba ništa ni polagati već platiti 52.000,00 kn da dobije pun indeks i da može dalje ići polagati prvu klasu, a on tad nije imao taj novac; da je nakon izlaska iz zatvora u travnju 2014. se zaposlio i radio kod DĐ nekih 10-ak godina.
6.S obzirom na gore navedena utvrđenja, odlučeno je kao u izreci zbog sljedećih razloga.
Prije svega, treba reći da tuženikovo prigovaranje valjanosti punomoći nije utemeljeno. Naime, prema čl.354.st.3.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) tuženik ne može isticati takav prigovor. Uostalom, dolaskom na ročište zajedno sa zamjenikom punomoćnika tužitelj je konkludentno pokazao da je uvodno označenog odvjetnika odabrao kao punomoćnika.
6.1.Nadalje, treba reći da prema odredbi čl.480.st.1.toč.1.ZKP-a, koji zakon je temeljem čl.573.alin.3.Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, dalje: ZKP/08) još uvijek u primjeni budući da nije donesen posebni zakon, pravo na naknadu štete pripada i osobi koja je bila u pritvoru, a pravomoćnom presudom je oslobođena optužbe.
Prema čl.477.ZKP pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda. Prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik je dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.
Prema odredbama čl.478.st.1. i 2.ZKP ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. Ako je postignuta nagodba samo o dijelu zahtjeva, oštećenik može tužbu podnijeti glede ostatka zahtjeva. Dok traje postupak po zahtjevu oštećenika, ne teče zastara predviđena u prethodnom članku.
6.2.Ocjena je ovog suda da odlučivanje nadležnog ministarstva o zahtjevu oštećenika za naknadu štete ima takav učinak da nastupa zastoj zastare te bi valjalo primijeniti odredbu čl.238.st.2.ZOO.
Zastara potraživanja je, s obzirom na podatke o vremenu dostave drugostupanjske odluke u kaznenom postupku (vidi toč.5.1.), počela teći 14.2.2020. te je do 10.4.2020. (dan predaje zahtjeva nadležnom ministarstvu) proteklo manje od 2 mjeseca zastare i zastoj zastare je trajao sve do 20.2.2023. kad je tužitelju otpremljena obavijest nadležnog ministarstva kako se ne prihvaća zahtjev u cijelosti radi sporne visine. Od 21.2.2023. pa do podnošenja predmetnih tužbi (koje su podnesene u razdoblju od 30.5.2023. do 24.4.2024.) je prošlo između 3 i 14 mjeseci pa je jasno kako je tužitelj svoje zahtjeve istaknuo unutar zastarnog roka iz čl.477.ZKP. Uostalom, nadležno ministarstvo je dopisom od 2.2.2023. priznalo svoj dug pa je time prekinuta zastara (čl.240.ZOO) i potom zastarni rok počinje ponovno teći (čl.245.ZOO). Dakle, zaključno se može reći da ni u kojem slučaju nije nastupila zastara.
6.3.Tužitelj je opsežno iskazao sve okolnosti pozivanja na razgovor dana 8.2.2010., zadržavanja u pritvoru, kasnije istražnom zatvoru, navodi da je ukupno zatvoren proveo 1240 dana, iskazao je o okolnostima smještaja u sobi odnosno ćeliji, brojnosti zatvorenika u tom smještaju, skučenim i lošim uvjetima, svim okolnostima boravka u pritvoru odnosno istražnom zatvoru, svojim osobnim i obiteljskim prilikama u to vrijeme, navodi da je proživio iznimno težak period, vezano i za postupanje spram njega kao i izvještavanja medija, iskazuje o svom zdravstvenom stanju, okolnosti okretanja leđa od strane ljudi i ukratko rečeno, iskazuje da mu je zbog ovog život uništen.
Ovaj sud prihvaća iskaz tužitelja kao uvjerljiv i logičan, očito je da neosnovano lišenje slobode u ovakvim okolnostima, i uopće lišavanje slobode, donosi osobi lišenoj slobode, tek kasnije oslobođenoj optužbe presudom suda, težak nemir, probleme, duševne i fizičke patnje, što sve skupa predstavlja osnovu za dosuđivanje naknade neimovinske štete tužitelju. S obzirom na navedeno, ovaj sud drži utvrđenim da je tužitelj pretrpio znatnu štetu dugim i neosnovanim lišenjem slobode u uvjetima u kakvima je to lišenje slobode provedeno. Uzimajući u obzir i sve okolnosti predmetnog slučaja (okolnost da je tužitelj oslobođen optužbe za kazneno djelo ubojstva vlastite majke, da je u pritvoru odnosno istražnom zatvoru proveo ukupno 1240 dana) ovaj sud drži da tužitelju po pojedinom danu neosnovanog lišenja slobode pripada iznos od po 75,00 EUR što predstavlja pravičnu novčanu naknadu za svaki pojedini dan lišenja slobode. Prilikom određivanja visine naknade, treba reći da je tuženik dostavio sudsku praksu po kojoj bi se tužiteljima u sličnim situacijama dosuđivalo 53,00 do 59,00 EUR po danu. Međutim, ovaj sud je uzeo u obzir i inflaciju koja se dogodila unatrag zadnjih par godina pa ako su se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH 2020. godine povećali za 50%, nema nikakve zapreke da se sudska praksa po pitanje visine naknade štete u ovakvim parnicama izmijeni tako da se tužitelju dosudi 75,00 EUR po danu.
Protivno navodima tuženika, procesni zakon ZPP ne zabranjuje tužitelju da podnese pojedinačnu tužbu za svaki dan lišenja slobode (premda zakonodavac može da želi jednostavnom zakonskom intervencijom odrediti da je vjerovnik svoje cjelokupno dospjelo potraživanje dužan obuhvatiti jednom tužbom), a kad bi ovaj sud bio zadužen jednim predmetom po tužbi za svih 1240 dana lišenja slobode, do jedinstvenog iznosa naknade štete došao bi upravo množenjem broja dana sa iznosom naknade za pojedini dan od 75,00 EUR. To je ta jedinstvena naknada o kojoj tuženik govori u odgovoru na tužbu. Kako se nakon spajanja predmeta radi o ukupno 55 dana za koje tužitelj traži naknadu štete, to je izrekom ove presude tuženik obvezan tužitelju temeljem čl.19., 1046. i 1100.ZOO isplatiti iznos od ukupno 4.125,00 EUR, a za više zatraženi iznos od 14.865,95 EUR (razlika do 18.990,95 EUR) sa kamatama valjalo je zahtjev tužitelja na ime naknade neimovinske štete odbiti kao neosnovan.
6.4.Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate temeljem odredbe čl.29. i 1103.ZOO od dana podnošenja zahtjeva Ministarstvu pravosuđa 10.4.2020. pa do isplate, a za više zatraženo razdoblje (od prvog dana nakon svakog utuženog dana lišenja slobode pa do 9.4.2020.) odbijen je zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate jer u tom razdoblju tuženik nije u zakašnjenju.
7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2. i čl.163.ZPP i na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).
Tužitelj je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio samo 22%, a osnova zahtjeva nije bila sporna izuzev pravnog pitanja zastare koje pitanje nije prouzročilo neko znatno dulje trajanje postupka. Dakle, tužitelj je svojim nerealno visokim zahtjevom prouzročio vlastiti neuspjeh u sporu. S druge strane, tuženik nesporni dio svog duga (46.078,40 EUR tj. 37,16 EUR po danu) nije dragovoljno isplatio tužitelju iako je tuženik lako mogao (npr. putem FINA-e koja je u vlasništvu tuženika) utvrditi koji je broj tužiteljevog bankovnog računa. Stoga, može se reći da je tuženik svojim propustima prouzročio vođenje ovog postupka, a tužitelj je kriv za vlastiti pretežiti neuspjeh u parnici te bi stoga, po ocjeni ovog suda, a uzimajući u obzir načelna stajališta iz presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu " Z protiv RH", tuženik trebao tužitelju naknaditi 22% troška koji mu je nastao u ovoj parnici.
7.1.Tužitelju je priznato: po 250 bodova za sastav tužbe i ročišta od 11.12.2024. i 13.2.2025., što zbrojeno, pretvoreno u EUR i uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.875,00 EUR. Nadalje, tužitelju je na ime pristojbe tužbe priznato 236,36 EUR pa se dobije 2.111,36 EUR, a 22% od tog iznosa je 464,50 EUR koliko je dosuđeno. Zatezne kamate na taj iznos teku temeljem čl.151.st.3.ZPP.
7.2.Tužitelju pristojba presude nije priznata budući da nije postavljen novčano određen zahtjev (čl.164.st.2.ZPP). Glede pristojbe tužbe, treba reći da je tužitelj u svakoj od 55 tužbi tražio da mu se na ime ove pristojbe dosudi 13,27 EUR što bi ukupno iznosilo 729,85 EUR. Međutim, mišljenje je ovog suda kako je tužitelj potraživanje za 55 dana (18.990,95 EUR) mogao obuhvatiti jednom tužbom i u tom slučaju bi trebao platiti 236,36 EUR pristojbe tužbe pa mu je taj iznos dosuđen. Isto tako, tužitelju je dosuđen jedan iznos za sastav tužbe (prema vrijednosti predmeta spora od 18.990,95 EUR), a ne za svaku tužbu po 50 bodova. Tužitelj svakako ima procesno pravo podnijeti zasebnu tužbu za svaki dan boravka u zatvoru, ali mora snositi i posljedice takve svoje procesne aktivnosti i ne smije zbog toga crpiti korist jer bi to bilo protivno savjesnom korištenju prava priznatih ZPP-om (čl.9.ZPP).
U Splitu, 31.ožujka 2025.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.tužitelja
-z.z.tuženika
