Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10772/2023

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Ivanke Mašić članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. LR i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okr. ŽR, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Opatiji od 20. studenog 2023., broj: 108. Pp-4142/2023-6, u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se osnovanom žalba okr. ŽR, a u povodu te žalbe i u odnosu na okr. LR, ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Opatiji od 20. studenog 2023., broj: 108. Pp-4142/20213-6 proglašeni su krivim okr. ŽR i okr. LR da su, na način činjenično opisan u izreci, počinili prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je svakom okrivljeniku izrečena novčana kazna 260,00 eura/1.958,97 kuna, u koju kaznu je svakom okrivljeniku uračunato vrijeme lišenja slobode 19. studenog 2023. u 19:40 sati do 20. studenog 2023. u 9:30 sati kao 79,64 eura, tako da svakom okrivljeniku preostaje 180,36 eura / 1.359,15 kuna novčane kazne. Okrivljenici su novčanu kaznu dužni platiti u roku 90 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1. Svaki okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka od po 50,00 eura/376,73 kune.

2. Protiv te presude okr. ŽR osobno je podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga koji se navode u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je činjenično stanje u postupku nepotpuno i pogrešno utvrđeno.

5. Osnovano okr. ŽR pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da poriče djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret.

6. Prvenstveno, treba navesti da je u povodu žalbe okr. ŽR utvrđeno da razlozi zbog kojih pobijanu presudu treba ukinuti postoje i u odnosu na okr. LR, te je primjenom načela blagodati spojenosti (beneficium cohaesionis) na temelju čl. 202. st. 6. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti, kao da takva žalba postoji, pobijana presuda ukinuta i u odnosu na okr. LR.

7. Prema obrazloženju presude, ispitivanjem svakog okrivljenika, provedenim međusobnim suočenjem te analizom dokumentacije koja se nalazi u spisu kao i ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio da je svaki okrivljenik počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Imajući u vidu navode izjava oba okrivljenika danih u policiji neposredno nakon događaja, obrana okrivljenika dana na raspravi kod suda je ocijenjena neistinitom jer je dana u cilju izbjegavanja prekršajne odgovornosti.

1. Iz ovakvog obrazloženja proizlazi da je sud odluku o krivnji temeljio na izjavama okrivljenika ispitanih na zapisnik u svojstvu osumnjičenika pred policijom, koji su, u smislu čl. 158. st. 7. Prekršajnog zakona, zakoniti dokazi, otklanjajući obranu okrivljenika pred sudom kao neistinitu. Međutim, oba okrivljenika su, ispitani u svojstvu osumnjičenika, optuživali drugu stranu, o svojem ponašanju se nisu očitovali, dok su u obranama pred sudom poricali da bi počinili prekršaj prema optuženju, optužujući suokrivljenika jednako kao na zapisnicima pred policijom.

1. Proturječnost u obranama okrivljenika nije otklonjena suočenjem okrivljenika, budući da je sud nakon izvođenja ove dokazne radnje utvrdio da svaki okrivljenik ostaje kod svog iskaza.

2. U odnosu na dokaznu radnju suočenja napominje se da je smisao suočenja kontradiktorno sučeljavanje ispitanika u odnosu na važne činjenice oko kojih se ispitanici ne slažu, a nije smisao u ponovnom ispitivanju. Nadalje, pri suočenju se osim sadržaja iskaza ocjenjuje i držanje tijela, geste, promjene izgleda i slično (govor tijela) što je upravo bitno za ocjenu vjerodostojnosti ispitanika. Zbog toga se dovodi u pitanje i suočenje provedeno između okrivljenika jer način na koji je provedeno, uz izostanak bilo kakve analize istog, ne može dovesti do pravilnog zaključka o vjerodostojnosti ispitanika, a u konačnici i o krivnji žalitelja.

2. Prvostupanjski je sud pogrešno zaključio da se na temelju izvedenih dokaza, posebice iz izjava okrivljenika danih u policiji neposredno nakon događaja može temeljiti odluka o krivnji okr. ŽR za počinjenje prekršaja prema optuženju. Prvostupanjski sud prilikom ocjene iskaza oba okrivljenika potpuno zanemaruje činjenicu da okrivljenik tijekom postupka sam bira način svoje obrane, pri čemu nije dužan odgovarati na pitanja, nije dužan govoriti istinu, odnosno može se braniti na način usmjeren na otklanjanje prekršajne odgovornosti, dakle, može se braniti i neistinom. Obranu okrivljenika, bez drugih, kontrolnih dokaza, a uz postojanje proturječnog dokaza, sud nema osnove cijeniti, kako to upravo čini prvostupanjski sud ocjenjujući obranu okrivljenika u ovom prekršajnom postupku, pri čemu treba naglasiti da obrazloženje pobijane presude niti ne sadrži obrazloženu ocjenu proturječnih dokaza.

3. Kraj takve ocjene izvedenih dokaza i utvrđenja objektivnih činjenica, za sada proizlazi kako se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je nesporno utvrđeno da su se u ponašanju okr. ŽR ostvarila bitna obilježja prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

4. Za osuđujuću presudu potrebno je s potrebnom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, o odluka o krivnji može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana. Odlučne činjenice je sud dužan pouzdano utvrditi u svom postojanju odnosno nepostojanju, a za slučaj dvojbe, slijedom odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14. i 70/17; dalje ZKP/08), dužan ih je presudom riješiti na način koji je povoljniji za optuženika.

5. Iz navedenih razloga trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojem će ponovno izvesti do sada izvedene dokaze, po potrebi provesti valjan dokaz suočenjem okrivljenika, kao i druge dokaze koji se ukažu potrebnim te pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

6. Slijedom navedenog, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 31. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.