Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4882/2022

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Ivanke Mašić članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. VC, zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., pročišćeni tekst, 30/90., 47/90. i 29/94.) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Ivanić Grad podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel od 1. travnja 2022., broj: 25. Pp-1304/2021, u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I U povodu žalbe okr. tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Ivanić Grad, a po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i predmet u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Uslijed gornje odluke žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Ivanić Grad je u tom dijelu bespredmetna.

p r e s u d i o  j e

U ostalom dijelu odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Ivanić Grad i potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel od 1. travnja 2022., broj: 25. Pp-1304/2021 proglašen je krivim okr. VC da je, na način činjenično opisan u t. I/ u izreci počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna 450,00 kuna, što je protuvrijednost 125,00 DEM izraženo u eurima, koja će se revalorizirati po srednjem tečaju HNB za euro na dan plaćanja novčane kazne, u koju je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika 13. rujna 2021. u 10:40 sati do 17:10 sati kao 300,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje 150,00 kuna novčane kazne, koju je dužan platiti u roku 1 mjesec po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostale novčane kazne, a obvezan je naknaditi trošak prekršajnog postupka 100,00 kuna.

1. Istom presudom, na temelju čl. 182. st. 1. t. 1. i t. 3. (pravilno čl. 182. t. 1. i t. 3.) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.) okr. VC oslobođen je optužbe da bi, na način činjenično opisan u t. II/ u izreci počinio prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj: 85/08. i 112/12).

2. Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Ivanić Grad podnio je žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

3. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom neosnovana.

U odnosu na rješenje

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje podnositelj žalbe navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je po službenoj dužnosti utvrdio da je u odnosu na prekršaj opisan u t. I/ u izreci u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu.

5. Naime, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski je sud odluku o krivnji okr. VC za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, između ostalih dokaza, temeljio i na iskazu okr. VC pred prvostupanjskim sudom.

2. Međutim, navedeni dokaz je nezakonit u smislu čl. 90. st. 2. t. 2. Prekršajnog zakona. Čl. 90. st. 1. Prekršajnog zakona propisano je, da se sudske odluke ne mogu utemeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit način (nezakoniti dokazi), a u smislu st. 2. istog članka nezakoniti su oni dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom, te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo.

3. Sukladno čl. 172. st. 2. Prekršajnog zakona, kada se okrivljenik prvi put ispituje zbog prekršaja za koji je alternativno propisana kazna zatvora ili kada je u smislu članka 134. toga Zakona uhićen i doveden pred sud, sudac ga je dužan upozoriti o pravu na branitelja, a očitovanje okrivljenika o branitelju unijet će se u zapisnik. Stavkom 4. istog članka propisano je, da ako je postupljeno protivno stavku 2. toga članka, na iskazu okrivljenika ne može se utemeljiti osuđujuća presuda.

4. Iz zapisnika o žurnom postupku od 13. rujna 2021. (list 10 spisa) razvidno je da je okr. VC kod ispitivanja na sudu zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je alternativno propisana kazna zatvora, upozoren o pravu na branitelja sukladno čl. 172. st. 2. Prekršajnog zakona, međutim, očitovanje okrivljenika o branitelju nije unijeto u zapisnik.

5. Čl. 172. Prekršajnog zakona kojim je regulirano okrivljenikovo pravo na branitelja, u st. 2., zadnja rečenica izričito propisuje da će se očitovanje okrivljenika o branitelju unijeti u zapisnik, dok čl. 172. st. 4. Prekršajnog zakona propisuje da se na iskazu okrivljenika ne može se utemeljiti osuđujuća presuda ako je postupljeno protivno st. 2. i 3. toga članka.

6. Budući da prvostupanjski sud odluku o krivnji okr. VC za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, temelji na njegovom iskazu pred prvostupanjskim sudom, koji je nezakonit dokaz, počinjena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Slijedom navedenog trebalo je pobijanu presudu ukinuti u odnosu na prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i predmet u tom dijelu dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ne ulazeći u osnovanost žalbenih razloga tužitelja koji se odnose na niže žalbene osnove, a žalba tužitelja je uslijed takve odluke u tom dijelu postala bespredmetna.

7. U ponovljenom suđenju prvostupanjski će sud provesti sve već provedene dokaze, po potrebi i druge, otkloniti istaknutu bitnu povredu prekršajnog postupka, te pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

U odnosu na presudu

7. Nadalje, ispitujuću pobijanu presudu u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da u odnosu oslobađajući dio presude za čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

8. Žalbom se navodi da je prvostupanjski sud u oslobađajućem dijelu presude, pozivajući na nedostatak namjere u činjeničnom opisu prekršaja, pogrešno shvatio tumačenje činjeničnog opisa prekršaja opisanog od strane tužitelja, a da je sama namjera u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđena provedenim dokaznim postupkom, budući da je okrivljenik prišao oštećenom s ciljem stvaranja ponižavajućeg i uvredljivog okruženja.

9. Međutim, u pravu je prvostupanjski sud da iz činjeničnog opisa djela za koje se okr. VC optužuje ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

10. Čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisuje da će se kazniti za prekršaj tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju i spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo,

8. Upravo riječima „u cilju“ zakonodavac je propisom o prekršaju čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisao prekršajnu odgovornost za namjeru kao teži oblik krivnje. Sadržaj namjere određuju svijest (intelektualna komponenta) i volja (voluntaristička komponenta), koji su dijelovi jedne cjeline te namjera kao oblik krivnje mora jasno biti navedena u činjeničnom opisu prekršaja, tako da ne ostavlja nikakvu dvojbu o tome da je počinitelj imao svijest, odnosno jasnu predodžbu o svom postupanju i htio posljedicu prekršaja, što iz činjeničnog opisa inkriminiranog prekršaja, nasuprot navodima žalbe, ne proizlazi.

9. Dakle, da bi se radilo o prekršaju iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije moraju biti ispunjena dva elementa:

1. da je počinitelj postupao s ciljem (izravna namjera) prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju spolnoj orijentaciji

2. da je takvim postupanjem počinitelj povrijedio tuđe dostojanstvo

10. Budući da je čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisana odgovornost samo za izravnu namjeru („tko s ciljem“) prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja, namjera je odlučna činjenica, odnosno konstitutivni element koji čini biće tog prekršaja i bez kojeg se ne može raditi o prekršaju u smislu čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

11. S obzirom da je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog sve odlučne činjenice moraju nužno biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

Stoga, u ovoj situaciji oba gore navedena elementa moraju, kao biće djela, biti opisana u činjeničnom opisu prekršaja.

12. Međutim, u činjeničnom opisu prekršaja u optužnom prijedlogu ne navodi se da bi okrivljenik postupao u izravnoj namjeri (da je imao svijest i bezuvjetnu volju u pogledu ostvarenja posljedice prekršaja), a niti da je takvim postupanjem ostvario posljedicu prekršaja, odnosno povrijedio dostojanstvo CC.

13. Iz navedenih razloga, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona oslobodio okrivljenika optužbe za prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

11. Bespotrebno je prvostupanjsi sud okrivljenika za navedeni prekršaj oslobodio optužbe i na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona, budući da je oslobođenje optužbe u nedostatku dokaza konzimirano oslobođenjem optužbe iz razloga što djelo za koje se okrivljenik optužuje po propisu nije prekršaj.

14. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. (rješenje) i čl. 205. (presuda) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 31. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.