59. P-1311/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja HP – HRVATSKA POŠTA d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, kojeg zastupa punomoćnica Ida Stančić-Rokotov, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Stančić-Rokotov i partneri d.o.o. Zagreb, Marulićev trg 17/III, protiv tuženika ALLIANZ HRVATSKA d.d. Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Ruđer Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić i partneri j.t.d. Zagreb, Ulica Ljudevita Gaja 53/II, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16.533,87 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za zateznu kamatu zatraženu na iznos od 16.533,87 eura preko stope dosuđene u točki I. izreke kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.302,20 eura sa zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je po provedenoj javnoj nabavi s tuženikom sklopio Okvirni sporazum o nabavi usluge osiguranja od javne odgovornosti broj HP- 10/2/2-017347/14 dana 19. prosinca 2014. (dalje: Okvirni sporazum) temeljem kojeg je sklopljen Ugovor o nabavi usluge osiguranja od javne odgovornosti broj HP-10- 030414/15 od 19. prosinca 2015. (dalje: Ugovor). Temeljem Ugovora je izdana i polica osiguranja od javne (izvanugovorne) odgovornosti iz djelatnosti prema trećim osobama i prema djelatnicima , broj 1500-172706294 od 22. prosinca 2015. (dalje: Polica). Tako ugovoreno osiguranje od javne (opće) odgovornosti pokriva građanskopravnu, javnu (izvanugovornu) odgovornost tužitelja koja proizlazi iz obavljanja registrirane djelatnosti, vlasništva, posjedovanja ili određenog svojstva stvari te iz pravnog odnosa, a za štetu zbog smrti, povreda tijela ili zdravlja te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe (uključujući tužiteljeve zaposlenike).

Nadalje navodi kako je zaposlenik tužitelja LV **.**.2016. doživio ozljedu na radu na način da je pao s motora i pretrpio ozljedu lijeve goljenične kosti u prometnoj nesreći u kojoj nije sudjelovala treća osoba pa ovaj štetni događaj nije bio pokriven kao osigurani rizik u polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti – budući da se šteta odnosila na korisnika vozila, a ne na treće osobe prema čl. 23. st. 1. t. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Zaposlenik tužitelja je ustao tužbom radi naknade neimovinske štete te je tužitelj je pravomoćno izgubio taj spor te platio zaposleniku iznos od 14.837,09 eura kao i iznos parničnog troška u visini od 2.058,87 eura dana 11. svibnja 2023.Navodi kako je tuženik bio obaviješten o otpočetoj parnici pa da se primjenjuje odredba čl. 208.a Zakona o parničnom postupku.

Nadalje navodi kako je ozljeda tjelesnog zdravlja koju je pretrpio zaposlenik tužitelja, odnosno neimovinska šteta koja proizlazi iz takvih ozljeda – u utvrđenom iznosu od 14.837,09 eura – je pokrivena Policom i predstavlja osigurani rizik. To jasno proizlazi iz odredbe čl. 2. st. 2. Okvirnog sporazuma i istovjetne odredbe iz čl. 2. st. 2. Ugovora. Ugovor u čl. 14., također, određuje da tuženik snosi i troškove spora te druge opravdane troškove radi utvrđenja osiguranikove odgovornosti – u utvrđenom iznosu od 2.058,87 eura.

Policom je određeno da su u razdoblju 19. prosinca 2015. – 19. prosinca 2016. osigurana dva rizika, javna izvanugovorna odgovornost prema trećima i odgovornost prema zaposlenicima tužitelja u iznosu od 39.816,84 eura po štetnom događaju, uz limit osiguranja od 398.168,42 eura, a pravomoćno je utvrđeno da se štetni događaj dogodio dana 12. rujna 2016. dakle u osiguranom razdoblju. Prema tome, tuženik je sukladno sklopljenom Ugovoru i izdanoj Polici dužan tužitelju nadoknaditi iznos neimovinske štete koju je on isplatio radniku, kao i iznos troškova postupka, a koji su svakako manji od ugovorenih limita osiguranja. Podneskom od 16. rujna 2024. tužitelj je ispravio tužbeni zahtjev u pogledu naznačenog iznosa navodeći kako je očitom omaškom naznačio u tužbi pogrešan iznos, te stoga tužitelj potražuje isplatu iznosa od 16.533,87 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava da bi se u konkretnom slučaju radilo o osiguranom slučaju koji bi bio pokriven Policom osiguranja a budući je u istoj navedeno kako je predmetno osiguranje zaključeno na temelju Općih uvjeta za osiguranje imovine (101-0910) te Općih uvjeti za osiguranje od odgovornosti (111- 0514). Nadalje tuženik u bitnome ističe da se u konkretnom slučaju ima primijeniti čl. 9. st. 4. toč. 1. Općih uvjeta tuženika br. 111-0514 koja predviđa isključenje osiguranja za štete koje „proizlaze iz odgovornosti za štete iz držanja ili uporabe motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon kada mogu biti pokriveni osiguranjem od automobilske odgovornosti“, te da se ne radi se o bilo kakvoj posebnoj odredbi ili klauzuli koje bi smanjilo pokriće u odnosu na standardne uvjete osiguranja Osiguravatelja. Nadalje tuženik ističe kako je prema dokazima dostavljenim uz tužbu tužitelj radniku platio iznose i to: 10.949,63 kn, 2.881,05 kn, 900,25 kn, 106,16 kn, 1.517,80 kn, 178,98 kn odnosno ukupno 16.533,87kn, što tuženik priznaje, pa se tuženik podredno protivi visini utuženog potraživanja.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Okvirni sporazum o nabavi usluge osiguranja od javne odgovornosti, broj HP-10/2/2-017347/14 od 19. prosinca 2 014. (list 5-10 spisa), Ponudbeni list (list 11 spisa), troškovnik (list 12 spisa), usluge osiguranja od javne odgovornosti (list 13 spisa), rekapitulacija (list 14 spisa), Uvjeti osiguranja (list 15-17 spisa), Ugovor #2 broj HP-10-030414/15 o nabavi usluge osiguranja od javne odgovornosti (list 18-25 spisa), Uvjeti osiguranja od javne odgovornosti (list 26 spisa), Polica osiguranja od odgovornosti broj 1500-172706294 (list 27 spisa), Presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, Pr-4591/18 od 22. ožujka 2021. (list 28-40 spisa), Presuda Županijskog suda u Rijeci, Gž R-419/21 od 5. travnja 2023. (list 41-46 spisa), Ispisi naloga za plaćanje (list 47-52 spisa), Dokumentacija za nadmetanje, Predmeta nabave: NABAVA USLUGE OSIGURANJA OD JAVNE ODGOVORNOSTI u Otvorenom postupku javne nabave s ciljem sklapanja okvirnog sporazuma na razdoblje od dvije godine broj HP/10/2/2-017347/14 (list 80-109 spisa), Polica osiguranja od odgovornosti broj 1500-172706294 (list 123-124 spisa), osiguranje od odgovornosti – opći uvjeti za osiguranje od odgovornosti (list 125-132 spisa).

4. Na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim, osim u dijelu koji se odnosi na visinu zatražene stope zakonske zatezne kamate.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine u iznosu od 16.533,87 eura na temelju Police osiguranja od odgovornosti broj: 1500-172706294 sklopljene s tuženikom.

6. Među strankama nije sporno kako je između tužitelja i tuženika zaključen Okvirni sporazum o nabavi usluge osiguranja od javne odgovornosti broj HP-10/2/2- 017347/14 dana 19. prosinca 2014. a temeljem kojeg je zaključen Ugovor #2 broj HP- 10-030414/15 dana 19. prosinca 2015. (dalje: Ugovor), te da je temeljem gore navedenog Ugovora izdana i polica osiguranja od javne (izvanugovorne) odgovornosti iz djelatnosti broj 1500-172706294.Također među strankama nije sporno da je zaposlenik tužitelja LV doživio nezgodu na radu na način da je doživio ozljedu prilikom vožnje „poštarskog“ mopeda. Također među strankama nije sporno da je tužitelj radniku platio ukupno 16.533,87kn, te za taj iznos nije sporna visina.

7. Među strankama je sporno radi li se u predmetnoj pravnoj stvari o osiguranom slučaju prema Polici osiguranja od odgovornosti broj: 1500-172706294.

8. Prema odredbi čl. 921. Zakona o obveznom odnosima (˝Narodne novine˝, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje: ZOO), ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

9. Prvenstveno valja istaknuti kako u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 208.a ZPP-a na koji se tužitelj poziva u tužbi jer tuženik nije stupio u parnicu koja se vodila pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu poslovni broj Pr- 4591/18 odnosno iako je isti obaviješten o otpočetoj parnici u smislu odredbe čl. 211. ZPP-a, isti u smislu odredbe čl. 206. ZPP-a nije dao izjavu o stupanju u parnicu, stoga tuženik u tom drugom predmetu nije niti bio umješač.

10. Uvidom u Okvirni sporazum o nabavi usluge osiguranja od javne odgovornosti broj HP-10/2/2-017347/14 (dalje: Okvirni sporazum) utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja kao ugovaratelj i tuženika kao osiguratelja dana 19. prosinca 2014. te su prema odredbi čl. 2. predmet nabave usluge osiguranja usluge od javne (opće) odgovornosti prema zaposlenim radnicima i trećim osobama . Osiguranje od opće odgovornosti pokriva građanskopravnu javnu (izvanugovornu) odgovornost Ugovaratelja, a koja proizlazi iz obavljanja registriranih djelatnosti, vlasništva, posjedovanja ili određenog svojstva stvari, te iz pravnog odnosa, za štetu zbog smrti, povreda tijela ili zdravlja, te oštećenja ili uništenja stvari treće osobe (uključujući zaposlene radnike).

11. Nadalje na temelju Okvirnog sporazuma između stranaka je potom zaključen Ugovor #2 broj HP-10-030414/15 dana 19. prosinca 2015. (dalje: Ugovor) a čl. 2. st. 2. tog Ugovora istovjetan je prethodno citiranoj odredbi čl. 2. st. 2. Okvirnog sporazuma. Nadalje prema čl. 14. Ugovora osiguratelj snosi, u granicama iznosa osiguranja, troškove spora i druge opravdane troškove radi utvrđenja osiguranikove odgovornosti.

12. Između tužitelja i tuženika je sklopljena Polica osiguranja od odgovornosti broj 1500-172706294, a sastavni dio Police su Opći uvjeti za osiguranje imovine (101- 0910 i Opći uvjeti za osiguranje od odgovornosti (111-0514), a u slučaju proturječja odredbi Police i Općih uvjeta sa odredbama Ugovora primjenjuju se odredbe Ugovora.

13. Uvidom u Policu osiguranja od odgovornosti broj: 1500-172706294 (list 27 i 123-124 spisa) utvrđeno je da je predmet osiguranja

1. osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti iz djelatnosti prema trećim osobama – iznos osiguranja po štetenom događaju 300.000,00 kn ukupno je 3.000.000,00 kuna po polici osiguranja

1.1. javna osiguranost - osiguranja od izvanugovorne odgovornosti prema trećima

1.2. odgovornost prema djelatnicima - broj osiguranih djelatnika 9.487. Iznos osiguranja po štetnom događaju 300.000,00 kn a u okviru ugovorenog iznosa osiguranja za javnu odgovornost franšiza (po štetnom događaju: nije ugovoreno). Osiguranje je ugovore kao kratkoročno te počinje 19. prosinca 2015. i traje do 19. prosinca 2016., a mjesto osiguranja je Republika Hrvatska.

14. U čl. 9. Općih uvjeta broj 111-0514 regulirana su Isključenja iz osiguranja. Tako iu odredbe čl. 9. st. 4 . toč 1. Općih uvjeta proizlazi kako osiguranjem prema tim uvjetima nisu pokrivene štete iz odgovornosti za štete iz držanja ili uporabe motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon ( samohodnih radnih strojeva, radnih i ostalih vozila ) na suhom kada mogu biti pokriveni osiguranjem od automobilske odgovornosti , odnosno kada je šteta nastala za vrijeme kod je vozilo / radni stroj bio u funkciji motornog vozila.

15. Uvidom u presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 4591/18 od 22. ožujka 2021., potvrđenu presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: GžR-419/21 od 5. travnja 2023. , utvrđeno je da je zaposlenik tužitelja dana 12. rujna 2016. pao sa motornog vozila prilikom prelaska preko pružnog prijelaza, da nije postupao protivno pozitivnim propisima te da su uzroci nastanka štete karakteristike motora , obzirom na opterećenje predmetnog dijela gdje je bila košara s poštom, mokar kolnik, udvojene tračnice između kojih je mogao upasti prednji kotač i smanjena brzina.

16. Nadalje prema čl. 2. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 dalje: ZOOP) obvezna osiguranja u prometu jesu:

1. osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja,

2. osiguranje vlasnika, odnosno korisnika (u daljnjem tekstu: vlasnika) vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (u daljnjem tekstu: osiguranje od automobilske odgovornosti),

3. osiguranje zračnog prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama i putnicima,

4. osiguranje vlasnika, odnosno korisnika (u daljnjem tekstu: vlasnika) brodice na motorni pogon (u daljnjem tekstu: brodice), odnosno jahte od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama.

17. Prema odredbi čl. 23. st. 1. ZOOP-a (isključenje iz osiguranja) po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti pravo na naknadu štete nema:

1. vozač vozila kojim je prouzročena šteta te njegovi srodnici i druge fizičke ili pravne osobe glede štete zbog smrti ili tjelesne ozljede vozača,

2. vlasnik, suvlasnik, odnosno zajednički vlasnik te svaki drugi korisnik vozila kojim je prouzročena šteta i to na naknadu štete na stvarima.

18. Dakle , u konkretnom slučaju se ozljeda na radu dogodila kao prometna nesreća u kojoj nije sudjelovala treća osoba, nego je radnik tužitelja upravljajući motornim vozilom sam pao s motora i pretrpio ozljedu stopala, a koje činjenice između stranaka nisu niti sporne. Prema tome šteta nije nastala „trećoj osobi“, nego korisniku vozila, a i iz gore navedenih članaka razvidno je da predmetnu štetu koju je pretrpio radnik tužitelja kao vozač vozila kojim je ona prouzročena nije moguće osigurati policom osiguranja od automobilske odgovornosti. Slijedom navedenog nisu osnovani navodi tuženika da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredbe čl. 9. st. 4. toč. 1. Općih uvjeta tuženika.

19. Stoga, kako je riječ o osiguranom slučaju tuženik je u obvezi isplatiti tužitelju osigurninu koja u smislu odredbe čl. 2.st.2. Okvirnog sporazuma, čl. 2. st. 2. i čl. 14. Ugovora obuhvaća isplaćenu neimovinsku štetu zaposleniku tužitelja koji je kao djelatnik na temelju Police osiguranja osiguran te također osigurnina obuhvaća i troškove spora i druge opravdane troškove radi utvrđenja osiguranikove odgovornosti. Kako visina u iznosu od 16.533,87 eura između stranka nije sporna to je u smislu odredbe čl. 7. i čl. 219. ZPP-a -valjalo odlučiti kao u izreci ove presude po točkom I.

20. U smislu odredbe čl. 183. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate. Kako je tužitelj isplatio po osnovi naknade štete na temelju pravomoćne presude dana 11. svibnja 2023. iznos od 16.533,87 eura oštećeniku (zaposleniku), to mu od dana isplate pripada pravo na zakonske zatezne kamate te je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke

21. Stopa zateznih kamata određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje na ostale odnose, te je stoga za stopu zatraženu preko iznosa koju mu sukladno zakonu pripada zahtjev odbijen te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

22. Odluka o troškovima ovršnog i parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa).

Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife) , trošak sastava podneska od 16. rujna 2024. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife) , te trošak zastupanja na ročištu 18. veljače 2025. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 42 Tarife) ukupno iznosi 1.875,00 eura.

Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 215,41 eura, a na presudu 211,79 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18), te je tužitelju dosuđen iznos troška od ukupno 2.302,20 eura sa zakonskim zateznim kamata smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a (točka III. izreke).

Zagreb, 31. ožujka 2024.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.