REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-419/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, koje zastupa odvjetnik Anđelko Jureško iz Zagreba, protiv tuženika IC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Branko Škarica iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 17. ožujka 2025. godine, u nazočnosti zamjenika opunomoćenika stranaka, dana 31. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Valerije Pernar iz Zagreba poslovni broj UPP/OS-Ovrv-123/2022 od 9. siječnja 2023. godine u dijelu kojim se tuženiku IC nalaže platiti tužitelju HEP Elektri d.o.o. 25,65 eur s zateznim kamatama na 0,97 eur od 4. siječnja 2022. godine, na 0,24 eur od 1. lipnja 2022. godine i na 24,44 eur od 25. studenog 2022. godine do isplate te naknadi nastali trošak ovršnog postupka od 62,21 eur s zateznim kamatama od 9. siječnja 2023. godine do isplate.

II Nalaže se tužitelju HEP Elektri d.o.o. naknaditi tuženiku IC trošak parničnog postupka u svoti od 125,00 eur s zateznim kamatama od 31. ožujka 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Valerije Pernar iz Zagreba poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 123/2022 od 9. siječnja 2023. godine u dijelu kojim se tuženiku IC nalaže platiti tužitelju HEP Elektri d.o.o. 10,44 eur te je tužba u tom dijelu povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu, sada tužbi, navodi da mu tuženik na ime isporučene električne energije od srpnja 2021. do srpnja 2022. godine duguje utužene svote te je javni bilježnik Valerija Pernar iz Zagreba 9. siječnja 2023. godine donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj UPP/OS- Ovrv-123/2022 kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju 36,09 eur s zateznim kamatama na 0,97 eur od 4. siječnja 2022. godine, na 0,24 eur od 1. lipnja 2022. godine i na 24,44 eur od 25. studenog 2022. godine do isplate te naknadi nastali trošak ovršnog postupka od 62,21 eur s zateznim kamatama od 9. siječnja 2023. godine do isplate, da bi tužitelj podneskom od 6. lipnja 2023. godine naveo da je osnovan prigovor zastare za 10,44 eur pa zahtijeva isplatu 25,65 eur s zateznim kamatama na 0,97 eur od 4. siječnja 2022. godine, na 0,24 eur od 1. lipnja 2022. godine i na 24,44 eur od 25. studenog 2022. godine do isplate te naknadi nastali trošak ovršnog postupka od 62,21 eur s zateznim kamatama od 9. siječnja 2023. godine do isplate i naknadu troška parničnog postupka s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u prigovoru, sada odgovoru na tužbu, navodi da nema nikakvih nepodmirenih dugovanja tuženiku, prigovara zastari, navodi da je riječ o vjerodostojnoj ispravi, inače uredno podmiruje tekuće i dospjele obveze po dostavljenim računima, osporava troškove postupka i predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka s zateznim kamatama, a na ročištu 20. rujna 2024. godine prigovara promašenoj pasivnoj legitimaciji kao u podnesku od 23. ožujka 2024. godine jer je 2024. godine prodao predmetni stan gdje tužitelj isporučuje električnu energiju trećoj osobi na adresi [adresa] u [adresa].

3. Ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-419/2023 12. svibnja 2023. godine je stavljeno izvan snage predmetno rješenje o ovrsi istog javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, a postupak se nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Sud je proveo dokaz uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga, karticu analitičkog knjigovodstva, račun broj 2200215035-220420-1, 2200215035-211021-5 i 2200215035-211020-7, zahtjev za raskid ugovora-nepopunjen, elektroničko dopisivanje priloženo uz podnesak do 10. svibnja 2024. godine, nije preslušao tužitelja jer je predložen na okolnosti koje se dokazuju ispravama a niti su prilagani ovosudni spisi poslovni brojevi Povrv-2176/2021 i Povrv-5644/2021 jer se odnose na drugo razdoblje.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Glede dijela tužbenog zahtjeva za 10,44 eur, sam tužitelj u podnesku od 6. lipnja 2023. godine naveo da je tužbeni zahtjev za tu svotu neosnovan zbog zastare, što sud ocjenjuje povlačenjem tužbe te je na osnovi odredbe čl.193.st.1. i 2. Zakona o parničnom postupku odlučeno kao u rješenju.

7. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva, tuženik nije ničim dokazao da je 2004. godine prodao nekretninu u Cerničkoj 8 na koju glase računi trećoj osobi, a to se dokazuje ispravama poput ugovora o kupoprodaji ili povijesnim zemljišnoknjižnim izvatkom zbog čega nije ni preslušavan.

8. Nadalje, uvidom u elektroničku poruku od 6. listopada 2021. godine je utvrđeno da je tuženik putem odvjetnika dostavio zahtjev za raskid ugovora, a to što tužitelj još nije odlučio o tomu nije odlučno kao ni to što možebitni zahtjev nije podnesen na tužiteljevom obrascu, već je bitno da je tuženik izjavio kako raskida ugovor što je sukladno odredbi čl.25.st.1. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 100/22-19/25).

9. Samim tim je nelogično da tuženik tvrdi kako od 2004. godine, nije vlasnik, posjednik ni korisnik nekretnine u Cerničkoj 8, kao i da je te godine prijavio činjenicu o prodaji stana tužitelju, a da bi 6. listopada 2021. godine raskinuo ugovor o isporuci električne energije. Također je nelogično da tuženik tvrdi kako nije sklopio ugovor o isporuci električne energije, a raskida ga putem odvjetnika.

10. S druge strane, tužitelj ne dokazuje da je ugovor sklopljen, a mora biti sklopljen u pisanom obliku sukladno odredbi čl.62.st.1. Zakona o tržištu električne energije (NN 22/13-52/19) , tj. čl.57. Zakona o tržištu električne energije (NN 111/21- 83/23).

11. Isto tako nema dokaza da je riječ o pretpostavci propisanoj odredbom čl.49. Zakona o tržištu električne energije (NN 23/13-52/19), kao i čl.57. Zakona o tržištu električne energije (NN 111/2021-123/23) tj. da je riječ o zajamčenoj opskrbi električnom energijom po pretpostavci propisanoj odredbom čl.49. Zakona o tržištu električne energije (NN 22/13-59/19), što odgovara odredbi čl.64. Zakona o tržištu električne energije (NN 111/21-123/23) ili da postoji pretpostavka propisana odredbom čl.65. Zakona o tržištu električne energije (NN 22/13-52/19), što odgovara odredbi čl.65. Zakona o tržištu električne energije (NN 111/21-123/23), tj. da bi tuženik bio pod posebnom zaštitom u okviru univerzalne usluge.

12. Također je odredbama čl.3.st.1. te čl.4, čl.9. i 10. Općih uvjeta za korištenje mreže i isporuku električne energije (NN 85/15 i 49/20), kao i čl.8,9. i 10. Pravilnika o Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 100/22-19/25), je propisano sklapanje ugovora o korištenju mreže ili opskrbi krajnjeg kupca, a opet nema dokaza da je sklopljen bilo koji od njih. Uzevši u obzir ovakve navode tužitelja da je isporučivao električnu energiju, jer je tuženik zaveden kao krajnji korisnik te usluge u njegovim evidencijama, kao i tuženikovu tvrdnju da još 2004. godine prodao nekretninu trećoj osobi i odjavio korištenje električne energije u njoj i da je 2021. godine opet raskinuo ugovor o isporuci električne energije, sud je ocijenio da tužitelj nije dokazao kako je sklopio s tuženikom ugovor o isporuci električne energije na predmetnoj nekretnini niti koju drugu osnovu po kojoj bi za tu uslugu teretio tuženika pa u tom dijelu jest osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije (Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-3682/18 od 3. prosinca 2021. godine, niti postoje konkludentni čini po kojima bi sud ocijenio da je možebitno sklopljen takav ugovor. To što je tuženik elektroničkom porukom raskinuo ugovor može se tumačiti činjenicom da je tužen od strane istog tužitelja u ovosudnim postupcima Povrv-2176/2021 i Povrv-5644/2021, gdje je neprijeporno pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev istog tužitelja zbog navodnog neplaćanja iste usluge, a ovo je već treći sudski postupak zbog toga, premda u različitim razdobljima te tako tuženik hoće napokon razriješiti ovo pitanje.

13. K tomu, sve i da postoji ugovor, tuženik ga je otkazao 6. listopada 2021. godine, čim je postupio po odredbi čl.25.st.1. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 100/22-19/25), a to što tužitelj još ništa nije odlučio o tomu, nije bitno, već je odlučna izjava o raskidu pa kako tužitelj zahtijeva plaćanje isporučene električne energije od studenog 2021. godine do srpnja 2022. godine u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tj. za kasnije razdoblje, to opet nije osnovan tužbeni zahtjev.

14. Glede visine tužbenog zahtjeva, uvidom u račun broj 222200215035- 220420-1 za razdoblje od studenog 2021. do kraja travnja 2022. godine je utvrđeno da glasi na razliku od 1,82 kn i ukupnu svotu od 1.800,62 kn, uvidom u račun broj 2200215035-211021-5 za vrijeme od 20. travnja 2021. do kraja listopada 2021. je utvrđeno da je razlika 7,29 kn , a ukupna svota je 1.680,84 kn s tim što je tužba za taj dio vremena povučena, a uvidom u račun broj 2200215035-211020-7 za razdoblje od 20. travnja 2021. do 31. listopada 2021. godine je utvrđeno opet da razlika iznosi 7,29 kn i ukupna svota je 1.680,84 kn, a i za to razdoblje je tužba povučena.

15. Stoga je nejasno zašto je tužitelj priložio potonja dva računa koja se odnose na razdoblje za koje vrijeme je povukao tužbu, dočim iz prvog računa za razdoblje od studenog 2021. do 30. travnja 2022. ne proizlazi utužena svota.

16. U odnosu na priloženu analitičku karticu i izvadak iz poslovnih knjiga, riječ je o vjerodostojnim ispravama, ali ne i jasnim ispravama, koje bi vjerodostojne isprave posebnim propisom u pogledu dokazne snage bile izjednačene s javnom ispravom, već je samo riječ o vjerodostojnim ispravama, budući ih je izveo tužitelj i njihov sadržaj samo vjerojatno ukazuje na postojanje njegove tražbine (Županijski sud u Zagrebu, Gž-18/07 i Gž-2343/08), a kako je tuženik osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, upravo je tužitelj to bio dužan dokazati ispravama sukladno odredbi čl.230. Zakona o parničnom postupku, što nije učinio (isto tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revt -55/02-2 od 2. travnja 2002. godine i Rev-1283/07 od 29. travnja 2008. godine).

17. Slijedom toga sud ocjenjuje da je tužitelj trebao priložiti račune s točnim obračunom ili predložiti računovodstveno vještačenje, što nije učinio.

18. Glede prigovora zastare, neprijeporno je da je riječ o isporuci električne energije kućanstvu te se primjenjuje odredba čl.232.st.1. točka 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23), tj. jednogodišnji rok zastare.

19. Tužba je podnesena 8. prosinca 2022. godine.

20. Uvidom u račun broj 2200215035-220420-1 je utvrđeno da dospijeva 31. svibnja 2022. godine, a uvidom u račun broj 2200215035-211021-5 je utvrđeno da dospijeva 3. siječnja 2022. godine te proizlazi da su utuženi unutar zastarnog roka od jedne godine, dočim račun broj 2200215035-211020-7 dospijeva 30. studenog 2021. godine te u tom slučaju jednogodišnji zastarni rok istječe 30. studenog 2022. godine tj. prije podnošenja tužbe,a tužitelj nije dokazao računom tražbinu do 184,18 kn tj. 24,44 eur koja bi dospijevala 25. studenog 2022. godine

21. Slijedom toga je tužbeni zahtjev odbijen kao nedokazan u osnovi i visini.

22. Na osnovi odredbe čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku, primjenom tbr 7. točka 9. OT je sud tuženiku dosudio trošak odvjetničkog zastupanja od 50 bodova tj. 100 eur s obzirom na vrijednost predmeta spora manjom od 100,00 eur, uz PDV od 25% ili ukupno 125,00 eur , a zatezne kamate teku po odredbi čl.151.st. 3. Zakona o parničnom postupku po stopi propisanoj odredbom čl.29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

U Zagrebu, dana 31. ožujka 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od primitka prijepisa. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovoga suda, a može biti pobijana zbog bitne povrjede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. Zakona o parničnom postupku osim zbog povrjede iz čl.354.st.2. točka 3. istog Zakona i zbog pogrješne primjene materijalnog prava.

DNA:

- opunomoćenicima stranaka