REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3234/2021-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja ŽN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Vedran Bikić iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa odvjetnica Dajana Čepo iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 18. veljače 2025. godine, u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja te tuženikova opunomoćenika, dana 31.ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ŽN kojim zahtijeva da mu tuženik Adriatic osiguranje d.d. plati 1.605,00 eur s zateznim kamatama od 17. prosinca 2021. godine do isplate te 3.509,99 eur s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate kao i naknadi trošak parničnog postupka, u roku 15 dana.

II Nalaže se tužitelju ŽN naknaditi trošak parničnog postupka tuženiku Adriatic osiguranju d.d. u svoti od 3.046,81 eur s zateznim kamatama tekućima od 31. ožujka 2025. godine do isplate po stopi te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 17. prosinca 2021. godine tvrdi da je dne 10. studenog 2019. godine upravljao vozilom reg oz [registarska oznaka] te je došlo do prometne nezgode krivnjom tuženikova osiguranika koji je upravljao vozilom reg oz [registarska oznaka] i bilo je potonje osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti 068202317036 te mu je oštećeno vozilo i pretrpio tjelesne ozljede pa u tužbi zahtijeva naknadu neimovinske štete kao i nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zbog povrijeđenog prava osobnosti za duševno i tjelesno zdravlje od ukupno 11.750,00 kn ili 1.559,49 eur s zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate i imovinsku štetu na vozilu i tegljenje vozila od 26.446,00 kn tj. 3.509,99 eur s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate da bi podneskom od 19. rujna 2024. godine uredio tužbeni zahtjev tako da za neimovinsku štetu zahtijeva 1.605,00 eur s zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate i za imovinsku štetu 3.285,95 eur s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate kao i naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 4. veljače 2022. godine priznaje nastanak štetnog događaja te osporava odgovornost svoga osiguranika za nastanak štetnog događaja budući su odgovorne Ceste Karlovac d.d. i odgovorna osoba SN te ne postoji tuženikova krivnja za nastanak štetnog događaja, pa poriče odgovornost i pasivnu legitimaciju, osporava visinu štete na tužiteljevu vozilu, neimovinsku štetu osporava u osnovi i visini kao i tijek zateznih kamata te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u potvrdu policijske postaje Slunj od 4. prosinca 2019. godine i zapisnik o ispitivanju alkohola od 10. studenog 2019. godine kod tužitelja, fotografije njegova vozila, račun Zubak grupe d.o.o. broj 10330-A-2 i autocentra Šoštarić d.o.o. broj 175/1/1 kao i potvrdu o smještaju vozila od 26. ožujka 2021. godine, liječničke isprave za tužitelja priložene uz tužbu, elektronski ispis podataka o prometnoj nezgodi i tuženikov izvid štete s fotografijama oštećenja vozila priloženih uz taj odgovor, izvješće o vatrogasnoj intervenciji od 10. studenog 2019. godine, spis policijske postaje Slunj broj 511-05-11/05-4-37-1, s zapisnikom o očevidu, crtežom mjesta događaja, zapisnika o ispitivanju alkoholiziranosti za sve sudionike prometne nezgode, obvezni prekršajni nalog s prigovorom, zapisnik o ispitivanju svjedoka i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i bolničkom prijavom, izvješćem od 4. svibnja 2021. i 30. travnja 2021. godine te službenom bilješkom od 10. studenog 2019, presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pp P-458/2020-13 i fotoelaboratom, zdravstveni karton tužiteljev, dopis policijske postaje Slunj od 24. studenog 2022. godine, preslušao tužitelja i svjedoke KN i ON, fotografije oštećenja vozila u boji priložene uz podnesak tuženikov od 10. svibnja 2023. godine, odredio prometno vještačenje, uvid u izvornike liječničkih isprava predane uz tužiteljev podnesak od 16. svibnja 2024. godine, odredio liječničko vještačenje, tuženik je odustao od dokaznog prijedloga radi dostave daljnjih izvornika liječničkih isprava, nisu provođeni dokazi poput radiološkog vještačenja i pribave RTG snimaka jer je mjerodavni vještak ortoped traumatolog stručan i ovlašten ocjenjivati očitavanja tih snimaka putem radiologa, nije provođeno sudskomedicinsko vještačenje o težini ozljede tužiteljeve kao nebitan jer je bitno utvrditi opseg njegovih ozljeda i posljedica, nije pribavljan podatak od Hrvatskog ureda za osiguranje je li tužitelj sudjelovao u drugim prometnim nezgodama i je li tada bio ozljeđivan kao nebitan, s obzirom na pribavu njegova zdravstvenog kartona, niti su pribavljani podatci od Cesta Karlovac d.d. o sanaciji kolnika nakon štetnog događaja kao nebitni, jer je odlučno tko je od sudionika prometne nezgode uzrokovao štetni događaj, a ne što se dogodilo nakon toga tj. tko je sanirao cestu i kako.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Glede preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za neimovinsku štetu iz točke 1. tužbenog zahtijeva, sud ocjenjuje da u ovoj pravnoj stvari nedopuštanjem preinake tužbe bi tužitelju bila nametnuta ograničenja prava na pristup sudu i pravičnog suđenja zajamčenoga odredbom čl.6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-MU-18/97-13/17). Naime u svakom pojedinom slučaju primjenom ispitivanja razmjernosti je potrebno utvrditi je li ovakvim ograničenjem preinake tužbe do zaključenja glavne rasprave narušena sama bit toga prava tj. dolazili do kršenja prava na pristup sudu. Tako u slučaju kad tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svima odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnoga tužbenog zahtjeva, s obzirom da je to objektivno nemoguće bez pribave potrebnih isprava za liječničko vještačenje i samog vještačenja, već je istom tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu tužbenog zahtjeva kojeg tuženik osporava, pa slijedom toga nedopuštenje preinake tužbe koje je uslijedilo odmah nakon pribave potrebnih isprava i vještačenja ne bi bilo razmjerno tom legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.2. Zakona o parničnom postupku i dovelo bi do kršenja prava na pristup sudu. To stoga jer je legitiman cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja glavne rasprave ako ima njegove krivnje zapravo onemogućavanje zloporabe postupovnih prava radi ubrzanja parničnog postupka, a postavljanje tužbenog zahtjeva u novčanom dijelu odmah nakon pribave potrebnih isprava i provedenog vještačenja, koje je zasnovano na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi ne utječe na dužinu trajanja postupka, dočim nedopuštanjem preinake tužbe može tužitelj podnijeti samo novu tužbu za preostali dio zahtjeva naznačene vrijednosti predmeta spora u tužbi, što nepotrebno uzrokuje nove troškove te se izlaže prigovoru presuđene stvari li možebitne zastare što opet dovodi u pitanje ostvarenja tužiteljeva prava to je za njega prekomjeran teret (ESLJP, zahtjev br. 14692/18).

6. U odnosu na točku 2. tužbenog zahtjeva tj. za imovinsku štetu, ista je smanjena u odnosu na ono što tužitelj zahtijeva tužbom, a tuženik se je podneskom od 4. listopada 2024. godine protivio tom smanjenju kao djelomičnom povlačenju tužbe, slijedom čega je sud odlučivao u tom dijelu po zahtjevu iz same tužbe.

7. U odnosu na pasivnu legitimaciju tuženikovu, nije prijeporno da je bio osiguravatelj vozila svjedoka KN u vrijeme nastanka štetnog događaja po polici osiguranja od automobilske odgovornosti kao u tužbi te da je tuženikov osiguranik sudjelovao u navedenom štetnom događaju zbog čega sud ocjenjuje da je tuženik pasivno legitimiran sukladno odredbi čl.943.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23) i čl.22. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05- 155/23).

8. Zatim je prijeporna sama odgovornost za nastanak štetnog događaja.

9. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pp P-458/2020-13 je utvrđeno da su prvookrivljena pravna osoba Ceste Karlovac d.d. i drugookrivljeni SN oslobođeni optužbe da bi počinili prekršaj iz čl. 6. st. 2. zakona o sigurnosti prometa na cestama tj da su propustili voditi brigu i provoditi sve mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa zbog čeg je nastao predmetni štetni događaj, kojom presudom sud nije vezan u ovom postupku glede ocjene odgovornosti za nastanak štetnog događaja sukladno odredbi čl. 12, st. 3. Zakona o parničnom postupku, jer nije riječ o kaznenom djelu i kaznenoj odgovornosti.

10. Tužitelj i svjedok KN podjednako iskazuju policiji i u ovom postupku, a svjedok ON, vatrogasac, ne zna točno kad je nastala mrlja na kolniku preko koje je prešao svojim vozilom svjedok KN, jer su vatrogasci pozvani i došli su nakon nastanka štetnog događaja.

11. Prometnim nalazom i mišljenjem od 6. veljače 2024. godine je utvrđeno da je vozilo tuženikova osiguranika prvo naletjelo na kameni usjek izvan desnog ruba kolnika gledano sa svoje strane nakon čega je prednjim lijevim dijelom naletjelo na lijevu bočnu stranu tužiteljeva vozila i to na mjestu koje se nalazilo na desnoj polovici kolnika gledano u smjeru kretanja tužiteljeva vozila, dočim za izračun brzina kretanja oba vozila neposredno prije sudara nema elemenata te provedena analiza pokazuje da je vozilo tuženikova osiguranika zbog nailaska na dio kolnika s tragovima ulja i masnoća u zanašanju prvo sletjelo preko desnog ruba kolnika gledano s njegove strane i svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na kameni usjek , nakon čega se ponovno vratilo na kolnik i prešlo na suprotnu lijevu polovicu kolnika gdje je pak svojim prednjim lijevim dijelom naletjelo na lijevu bočnu stranu tužiteljeva vozila koje se kretalo po svojoj desnoj polovici kolnika što znači da je stanje površine kolnika na mjestu štetnog događaja u vidu tragova ulja i masnoće bilo uzrokom nastanka štetnog događaja, visina potpune štete na tužiteljevu vozilu je 2.685,38 eur te je opravdan račun za prijevoz tužiteljeva vozila od 600,57 eur po priloženim računima s obzirom na razliku između tužiteljeva prebivališta i mjesta nastanka štetnog događaja, čemu prigovara tužitelj sadržajno kao u podnesku od 14. ožujka 2024. godine, a vještak otklanja na ročištu 16. svibnja 2024. godine kako slijedi: " U odnosu na podnesak tužitelja od 14. ožujka 2024. godine navodim da sam ja visinu štete na vozilu tužitelja utvrdio u iznosu od 2.685,38 eur te sam u nalazu detaljno obrazložio način izračuna pri čemu smatram da su svi parametri korišteni pri utvrđivanju visine štete odabranim objektima i u skladu s pravilima struke kako bi se dobila realna vrijednost visine štete na vozilu tužitelja. Što se tiče vrijednosti ostataka vozila navodim da su isti procijenjeni u iznosu od 30% tržne vrijednosti vozila u najvećoj mjeri iz razloga jer je prednji dio vozila tužitelja ostao neoštećen dok se u pravilu i najveća potražnja za rabljenim dijelovima pojavljuje kod prednjeg dijela karamboliranih vozila pa i stoga i onda navedeni postotak obračunat u tom smislu. U odnosu na pitanja koja se navode na kraju podneska navodim da sam ja dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja utvrdio na način da je stanje površine kolnika s tragovima ulja i masnoće bilo uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Kao prometni vještak ne mogu odgovoriti na pitanje tko odgovara za štetu nastalu motornim vozilom. Položaj i oblik utvrđenih tragova masnoće na kolniku koji je u skici policije označen brojkom 6 je takav da isključuje mogućnost da bi isti tragovi bili posljedica ovog štetnog događaja pa su se stoga isti morali nalaziti na kolniku i prije predmetnog štetnog događaja. Za izračun brzine kretanja oba vozila neposredno prije sudara nije bilo elemenata dok nastavno mogu pojasniti da u predmetnoj prometnoj situaciji u pravilu i kod većih brzina kretanja je veća mogućnost početka zanašanja vozila i obrnuto kod manjih brzina kretanja mogućnost zanašanja vozila pa samim time i nastanka štetnog događaja bila bi manja al ne mogu reći u kojoj mjeri zbog nedostatka materijalnih tragova."

12. Sud prihvaća nalaz i mišljenje prometnog vještaka kao stručno i obrazloženo, zasnovano na bitnim ispravama u spisu poput fotoelaborata te cjelokupnog spisa policijske postaje Slunj s crtežom mjesta događaja, kao i iskaza tužiteljeva i svjedoka KN.

13. Slijedom toga je prihvatljiv i iskaz svjedoka KN u tom dijelu nastanka štetnog događaja kao suglasan ovom mišljenju.

14. S druge strane, prihvatljiv je i tužiteljev iskaz u tom dijelu kao uglavnom sukladan onom svjedoka KN da se je vozilo tog svjedoka zabilo u tužiteljevo, s tim što svjedok KN ne zna točno kako se je u potpunosti odvijao štetni događaj nakon što se je njegovo vozilo zabilo u kameni usjek, jer je izgubio svijest.

15. Dakle, nema dokaza da bi tužitelju na bilo koji način doprinio nastanku štetnog događaja ili ga uzrokovao, jer je vozio svojom stranom kolnika, njegova brzina kretanja je bila oko 40-50 km/h, koja nije bila uzrok nezgode, već se je vozilo svjedoka KN zabilo u tužiteljevo.

16. U odnosu na tuženikova osiguranika, prometnim nalazom i mišljenjem je utvrđeno da je moguć uzrok nastanka štetnog događaja činjenica da je na kolniku bila masna mrlja te je nailaskom na nju vozilo svjedoka KN se zanijelo i sletjelo preko desnog ruba kolnika sa svoje desne strane i naletjelo na kameni usjek te se odbilo na kolnik i naletjelo na tužiteljevo vozilo, slijedom čega sud ocjenjuje da nema dokaza kako bi brzina kretanja vozila ovog svjedoka u naseljenom mjestu od oko 50- 60 km/h kako iskazuje ili neka njegova druga radnja ili propust u vožnji bila uzrok nastanka štetnog događaja tj nema dokaza da bi možebitno neprilagođena brzina njegova vozila bila uzrokovala nalijetanje na mrlju na kolniku pa da bi tako sam bio djelomice ili isključivo odgovoran za kasnije zanošenje i nalijetanje na tužiteljevo vozilo.

17. Stoga sud ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 1072, st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05-155/23), jer nije dokazana isključiva krivnja svjedoka KN niti obostrana krivnja tužitelja i ovog svjedoka za nastanak štetnog događaja.

18. Sama činjenica da je vozilo svjedoka KN udarilo u tužiteljevo vozilo dok se je tužitelj kretao svojom stranom kolnika ne znači i da je tuženikov osiguranik isključivo ili djelomice kriv za nastanak štetnog događaja. naime, ovdje nije riječ o tomu da je tuženikov osiguranik zbog svoje radnje ili propusta tijekom vožnje uzrokovao nastanak štetnog događaja tako da je zbog toga prešao na tužiteljevu stranu kolnika, već je riječ o tomu da je svjedok KN sletio s ceste te se je od kamenog usjeka odbio opet na kolnik i naletio na tužiteljevo vozilo, a sve to zbog državne ceste koja nije bila sigurna za promet sukladno odredbi čl. 17, st. 1, t. 2. Zakona o cestama (NN22/13-114/22) upravo zbog nečistoća na kolniku, koje stanje kolnika je uzrokovalo slijetanje vozila svjedoka KN s ceste i u konačnici njegovo nalijetanje na tužiteljevo vozilo, dočim dakle nema dokaza da bi tuženik bilo čim uzrokovao slijetanje svog vozila s ceste, odbijanje od kamenog usjeka i nalijetanje na tužiteljevo vozilo.

19. Zatim, ne primjenjuje se ni odredba čl. 1072, st. 3. Zakona o obveznim odnosima. Naime, nije utvrđeno da bi tužitelj ili svjedok KN bili krivi za nastanak štetnog događaja, a sama ta činjenica nije dovoljna da odgovaraju za štetu u jednakim dijelovima, već je potrebno ocijeniti zahtijevaju li razlozi pravičnosti što drugo (Rev-2242/86 od 12. srpnja 1987.).

20. Po ocjeni ovog suda, u slučaju kad je utvrđen uzrok nastanka štetnog događaja kako je prethodno obrazloženo prilikom ocjene prometnog nalaza i mišljenja te iskaza svjedoka i tužitelja, nije pravično da tuženikov osiguranik odgovara s 50%, jer nema dokazane krivnje potpune ili isključive na njegovoj strani, već je uzrok nastanka štetnog događaja stanje ceste koje nije bilo osigurana za promet motornih vozila suprotno odredbi čl. 17, st. 1, t. 2. Zakona o cestama pa sama činjenica da tuženikov osiguranik zbog stanja ceste nije mogao svladati svoje vozilo i zadržati ga na cesti i svojoj strani kolnika no dovodi do primjene ove zakonske odredbe čl 1072, st. 3. zakona o obveznim odnosima.

21. Isto tako, nije pravično ni da tužitelj, za kojega je utvrđeno da nije potpunoma ili djelomice kriv za nastanak šetnog događaja, ostvari samo 50% naknade štete, a s obzirom na ovakvo stanje odgovornosti ili suodgovornosti ima pravo na potpunu odštetu.

22. Stoga sud nije primijenio odredbu čl. 1072, st. 3. Zakona o obveznim odnosima u ovom slučaju, jer razlozi pravičnosti zahtijevaju da tužitelj ostvari potpunu naknadu štete, a da tuženikov osiguranik ne odgovara za nastanak štetnog događaja, jer nije utvrđeno da bi ga uzrokovao.

23. Konačno, nije osnovano tužiteljevo pozivanje na odredbu čl. 1069. Zakona o obveznim odnosima, jer on nije treća osoba po st. 4. te zakonske odredbe, jer je vlasnik vozila reg. oz. [registarska oznaka] te se njegova odgovornost kao i ona tuženikova osiguranika koji je pak bio vlasnik vozila reg. oz. [registarska oznaka], sukladno podatcima iz zapisnika o očevidu, koji nisu osporeni nit je dokazano drugačije, prosuđuje po odredbi čl 1072. istog Zakona.

24. Stoga je tužbeni zahtjev odbijen, a ostali dokazi poput isprava i vještačkog nalaza i mišljenja o visini štete na vozilu te liječničko vještačenje o osnovi i visini neimovinske štete te tuženikov prigovor zastare za preinačeni dio tužbe nisu posebice obrazlagani.

25. Na osnovi odredbe čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku , primjenom tbr 7, 8. i 9. OT je sud tuženiku dosudio trošak odvjetničkog zastupanja i to odgovora na tužbu, podnesaka 15.11.2022., 15.12.2022., 23.8.2023. i 26.2.2024. te ročišta 11.11.2022., 2.5.2023., 17.10.2023., 16.5.2024. i 18.2.2025. po 200,00 eur, a za podnesak 4.10.2024. 100,00 eur , što je ukupno 2.100,00 eur uz PDV od 525,00 eur što je 2.625,00 eur uz trošak vještačenja od 331,81 eur te troška pristupa svjedoka ON od 30,00 eur i KN 60,00 eur , što je 3.046,81 eur.

U Zagrebu, dana 31. ožujka 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opunomoćenicima stranaka