Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-5658/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Aniti Ćavar, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ZJ iz [adresa], zastupane po opunomoćenici Petri Smodlaka, odvjetnici u Zagrebu, Prilaz baruna Filipovića 23A, protiv tuženika Agencije za znanost i visoko obrazovanje, Zagreb, Donje Svetice 38/V, radi vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada, dana 31. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: UP/I-602-06/23-04/97, URBROJ: 355-03-01/16-23-01 od 5. rujna 2023.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan, u cijelosti.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Agencije za znanost i visoko obrazovanje, KLASA: UP/I-602-06/23-04/97, URBROJ: 355-03-01/16-23-01 od 5. rujna 2023. odbijen je kao neosnovan prigovor ovdje tužiteljice protiv Mišljenja o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji KLASA: 602-06/23-04/661, URBROJ: 355-03-01/16-23-02 od 10. srpnja 2023.kojim je u predmetu vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada zaključeno da uvidom u zaprimljeni zahtjev, svu relevantnu dokumentaciju i utvrđene podatke iz točke 5. Mišljenja, a u skladu s odredbama čl. 6 do 9. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine, broj: 69/22) razinu predmetne inozemne visokoškolske kvalifikacije Magistar ekonomije, smjer Ekonomija, menadžment i biznis stečene završetkom studijskog programa Ekonomija, menadžment i biznis na visokom učilištu Internationalni univerzitet Travnik, Ekonomski fakultet, Travnik, BIH, nije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj.
2. Tužiteljica je navela kako je rješenje tuženika, Agencije za znanost i visoko obrazovanje, Klasa: UP/I-602-06/23- 04/97, Ur.broj: 355-03-01/16-23-1 od 5.9.2023., u cijelosti nepravilno i nezakonito, te ga tužiteljica pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredbi Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, 110/21).
2.1. Dalje je dodala kako je Mišljenjem o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji, Klasa: 602-06/23-04/661, Ur.broj: 355-03-01/16-23-02 od 10.7.2023. , ovdje tužiteljici utvrđena razina inozemne visokoškolske kvalifikacije u državi stjecanja inozemne visokoškolske kvalifikacije i to da se radi o 2. razini visokog obrazovanja sa preduvjetom završene 1. razine i mogućnošću daljnjeg obrazovanja na trećoj razini, obujam i profil inozemne visokoškolske kvalifikacije (Ekonomija, menadžment i biznis, sveučilišni studij u trajanju od 120 ECTS bodova, 2 godine) dok je u pogledu osiguravanja kvalitete visokog obrazovanja u državi stjecanja inozemne visokoškolske kvalifikacije utvrđeno da je predmetno visoko učilište formalno dio sustava visokog obrazovanja u državi stjecanja inozemne visokoškolske kvalifikacije, da sustav visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine pripada Europskom prostoru visokog obrazovanja, međutim da institucija nadležna za vanjsko osiguravanje kvalitete visokog obrazovanja u BiH (HEA) nije uspjela dokazati usklađenost svog rada i postupaka koje provodi sukladno Europskim standardima i smjernicama za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG), a time posljedično niti adekvatnu primjenu načela bolonjskog procesa na kojima se temelji sustav visokog obrazovanja u BiH.
2.2. Iz pobijanog rješenja i Mišljenja tuženika o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji proizlazi kako navedena kvalifikacija u postupku vrednovanja ne udovoljava uvjetu osiguranja kvalitete jer istu kvalitetu ne osigurava krovna institucija u Bosni i Hercegovini posljedično čemu se ista ne može usporediti sa kvalifikacijskim okvirom u Republici Hrvatskoj.
2.3. Tužiteljica je istaknula kako pobijano rješenje tuženika kojim je odbijen prigovor tužiteljice u odnosu na mišljenje tuženika u pogledu ispunjenog uvjeta kvalitete inozemne obrazovne kvalifikacije, nije zakonito, a to iz razloga jer u istom nije procijenjena kvaliteta pojedinačne inozemne obrazovne kvalifikacije izdane od strane Internacionalnog univerziteta Travnik, Ekonomski fakultet, Travnik, BiH odnosno kvaliteta koju osigurava Internacionalni univerzitet Travnik, Ekonomski fakultet već sustav kvalitete koji provodi Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvalitete u Bosni i Hercegovini (HEA).
2.4. Pozvala se na odredbu čl.8.st.1.alineja 7, Zakona, kojom odredbom je propisano da se u postupku vrednovanja procjenjuje kvaliteta studijskog/obrazovnog programa i visokog učilišta ili odgojno- obrazovne ustanove, uključujući i podatke o akreditaciji visokog učilišta ili odobrenju za rad obrazovne ustanove izdane od strane nadležnih tijela te ostali podaci o osiguranju kvalitete u zemlji iz koje potječe inozemna visokoškolska kvalifikacija. Dakle, iz navedene odredbe nesporno proizlazi da procjena osiguranja kvalitete koju je tuženik dužan ispitati u postupku vrednovanja, a u smislu odredbi čl. 6 do 9. Zakona, se odnosi na osiguranje kvalitete koju provodi Internacionalni univerzitet Travnik, Ekonomski fakultet, a ne ocjenu jesu li mjere koje provodi/ne provodi Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete u BiH (tzv. HEA) u skladu sa preporukama uspostavljenim Europskim standardima i smjernicama za osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju (ESG).
2.5. Istaknula je kako iz pobijanog rješenja ne proizlazi da je tuženik od Internacionalnog univerziteta Travnik, Ekonomskog fakulteta, a koji je izdao inozemnu visokoškolsku kvalifikaciju zatražio uopće podatak o tome ispunjava li navedena visokoškolska ustanova i u kojoj mjeri provodi postupke osiguranja kvalitete u skladu sa nacionalnim propisima države u kojoj je inozemna kvalifikacija izdana. Napomenula je kako je Internacionalni univerzitet u Travniku, Ekonomski fakultet Travnik kako u vrijeme upisa tužiteljice, tako i u vrijeme završetka studija imao valjanu važeću akreditaciju kojom se dokazuje da je isti dio sustava visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini.
2.6. Tužiteljica smatra da navedena inozemna obrazovna kvalifikacija sadrži razinu, obujam i profil, formalno je dio sustava visokog obrazovanja u BIH koji sustav obrazovanja pripada Europskom prostoru visokog obrazovanja čime ispunjava i kvalitetu države stjecanja. Međutim, iz mišljenja proizlazi kako se ista ne može usporediti sa razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj iz razloga jer HEA nije uspjela dokazati usklađenost svog rada i postupaka u skladu sa Europskim standardima i smjernicama sa osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG).
2.7. Ovakav zaključak tuženika, na osnovu kojeg je doneseno “negativno” mišljenje o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji upućuje kako se niti jedna visokoškolska kvalifikacija izdana od strane visokoškolske ustanove u Bosni i Hercegovini ne može usporediti sa razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj jer u Bosni i Hercegovini sustav visokog obrazovanja krovne institucije djeluje na netransparentnim postupcima vanjskog osiguravanja kvalitete, a što posljedično dovodi do toga da se niti jedna inozemna visokoškolska kvalifikacija stečena u Bosni i Hercegovini ne može priznati.
2.8. Tužiteljica ističe kako je tuženik u drugim slučajevima priznavao inozemne visokoškolske kvalifikacije izdane u Bosni Hercegovini pa tako i one koje je donio Internacionalni univerzitet Travnik, a sve u svrhu pristupa tržištu rada, slijedom čega se predlaže obvezati tuženika službenim putem pribaviti “pozitivna “mišljenja inozemne visokoškolske kvalifikacije Internacionalnog univerziteta Travnik.
2.9. Nadalje, tužiteljica upire kako nije točno da iz izvješća o nalazima neovisnog međunarodnog vanjskog vrednovanja rada HEA-e koji je provela Europska udruga za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (ENQA) i odluke o pridruženom članstvu HEA-e u ENQA-i proizlazi kako HEA nije uspjela dokazati usklađenost svog rada i postupaka u skladu sa Europskim standardima i smjernicama (ESG), a time i posljedično adekvatnu primjenu načela bolonjskog procesa.
2.10. Istaknula je kako iz izvješća o nalazima neovisnog međunarodnog vanjskog vrednovanja rada HEA-e koji je provela Europska udruga za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (ENQA) uopće ne proizlazi zaključak da HEA ne primjenjuje načela sustava osiguranja kvalitete sukladno Europskim standardima i smjernicama za osiguranje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG) odnosno da iz istog proizlazi neadekvatna primjena načela bolonjskog sustava.
2.11. Standardi u kojima je zaključeno da je HEA djelomično usuglašena odnose se u najvećem dijelu na postupak akreditacije (QA) odnosno kriterije i proceduru koja se koristi kod davanja akreditacija budući se radi o specifičnom državnom uređenju Bosne Hercegovine i ovlasti koje pojedini entiteti imaju unutar iste države, time da preporuke uključuju veću samostalnost i nadležnost HEA-e kod postupaka akreditacije, a time i odgovarajući sustav ustrojstva HEA-e koji bi bio u mogućnosti preuzeti postupke akreditacije u cijelosti u svojoj nadležnosti dok je u svim ostalim segmentima ESG-a, HEA ocijenjena kao potpuno i znatno usuglašena.
Upravo zbog djelomične usuglašenosti u dijelu koji se odnosi na postupak akreditacije, HEA nije dobila suglasnost za članstvo u ENQA-i, međutim HEA u ENQA-i ima status pridruženog članstva.
2.12. Tužiteljica je posebno istaknula i kako izvješće o nalazima neovisnog međunarodnog vanjskog vrednovanja rada HEA-e koji je provela ENQA datira od 2017.g. , te je od sastavljanja istog proteklo već 6 godina time da HEA, a što je razvidno iz godišnjih izvješća o radu HEA-e, sustavno radi na otklanjanju svih nedostataka koje su ukazane u izvješću. Tako je npr. u vezi sa preporukom da se kompletiraju institucionalne akreditacije i započnu akreditacije studijskih programa, HEA završila oko 95% institucionalne akreditacije postojećih visokoškolskih ustanova, a u cilju obimnije akreditacije studijskih programa pripremila je i prijedlog novog dokumenta koji se odnosi na preporuke za reguliranje postupka akreditacije visokoškolskih ustanova i studijskih programa 1. i 2. ciklusa studija u Bosni i Hercegovini.
3. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev.
3.1. Dalje dodaje, kako nije točno da pobijano Rješenje nema obrazloženja, kako to pogrešno tvrdi tužiteljica, jer je isto, kao i Mišljenje koje njemu prethodi, doneseno sukladno odredbi čl. 9. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine,broj: 69/22, u daljnjem tekstu Zakon).
3.2. Tuženik je naveo kako iz činjeničnog historijata tužbe proizlazi da tužiteljica ne razlikuje postupak priznavanja od postupka vrednovanja jer pogrešno navodi da je tuženik “u drugim slučajevima priznavao inozemne visokoškolske kvalifikacije izdane u Bosni i Hercegovini pa tako i one koje je donio Internacionalni univerzitet Travnik, a sve u svrhu pristupa tržištu rada
3.3. Naime, tužiteljica je podnijela zahtjev za vrednovanje inozemne kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada u profesijama koje nisu uključene u Popis reguliranih profesija u RH (čl. 6.) Tuženik u provođenju postupka nije obvezan obratiti se instituciji na kojoj je podnositelj zahtjeva stekao predmetnu visokoškolsku kvalifikaciju, kao niti nadležnoj agenciji koja akreditira i nadzire rad visokoškolskih institucija, kako to pogrešno navodi tužiteljica u tužbi.
3.4. To stoga što tuženik sukladno odredbi čl. 8. Zakona u postupku vrednovanja procjenjuje kriterije propisane u navedenom članku te je, među ostalim, procijenio i razinu inozemne obrazovne kvalifikacije te razinu u nacionalnom kvalifikacijskom okviru i povezanost s Europskim kvalifikacijskim okvirom i Kvalifikacijskim okvirom europskog prostora visokog obrazovanja te posljedično s kvalifikacijskom razinom u Hrvatskom kvalifikacijskom okviru.
3.5. Tuženik je u postupku procijenio naziv, razinu, obujam, profil i kvalitetu stečene inozemne obrazovne kvalifikacije, kao i prava koja proizlaze iz iste u državi stjecanja, te donio Mišljenje o razini, obujmu, profilu i kvaliteti inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u Republici Hrvatskoj.
3.6. Slijedom navedenog, pobijano Rješenje, kao i Mišljenje, su zakoniti, doneseni u postupku koji je proveden temeljem važećih propisa Republike Hrvatske. Tuženik smatra da je tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
3.7. Predlaže da Naslovni sud po provedenom postupku odbije tužbu i tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i opunomoćenika tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/2024).
6. Opunomoćenica tužiteljice ostala je kod tužbe i tužbenog zahtjeva te istaknula kako negativno mišljenje nije valjan obrazloženo, budući Agencija nje ispitala kvalitetu, odnosno nije procijenila kvalitetu pojedinačne inozemne kvalifikacije od strane davatelja kvalifikacije, već sustav kvalitete koje provodi krovna agencija za razvoj visokog obrazovanja u BIH, a i u procjeni kvalitete te krovne organizacije nije iznijela konkretne dokaze u čemu to ista ne primjenjuje osiguranja kvalitete sukladno europskim standardima i smjernicama
7. Opunomoćenik tuženika ostao je kod odgovora na tužbu, te naglasio kako je agencija u postupku procijenila sve elemente propisane zakonom te donijela mišljenje o sustavu osiguranja kvalitete u zemlji stjecanja inozemne visokoškolske kvalifikacije dovodeći u korelaciju ova dva sustava. Dodao je kako je mišljenje agencije, pri tome imajući u vidu kako nije dokazala da provodi europske standarde kvalitete, to nije bilo moguće usporediti inozemnu kvalifikaciju s domaćom. Ukazao je na praksu Visokog upravnog suda RH izražen u odlukama Usž-3157/23-2., Usž-3433/24-2, Usž-3754/23- 2, Usž-458/24-2.
8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika.
9. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja smatrajući iste usmjerenim na odugovlačenje ovog postupka, budući spisu prileži sva relevantna dokumentacija dostatna za donošenje odluke u ovom upravnom sporu.
10. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja i polazeći pritom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora, pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje.
10.1. Sukladno odredbi čl. 8. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija(Narodne novine, 69/22-dalje Zakon) u postupku vrednovanja procjenjuje se izvorni naziv stečene inozemne obrazovne kvalifikacije uz detaljan opis stečene inozemne obrazovne kvalifikacije na hrvatskom jeziku koji u najboljoj mogućoj mjeri opisuje kvalifikaciju razina inozemne obrazovne kvalifikacije te razina u nacionalnom kvalifikacijskom okviru i povezanost s Europskim kvalifikacijskim okvirom i Kvalifikacijskim okvirom europskog prostora visokog obrazovanja (ako je povezivanje provedeno) te, posljedično, s kvalifikacijskom razinom u Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, obrazovni profil, smjer ili druga relevantna informacija, naziv visokog učilišta ili odgojno-obrazovne ustanove u kojoj je inozemna obrazovna kvalifikacija stečena ,informacije o pravima koje nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije ostvaruje u zemlji u kojoj je ona stečena, informacija o tome je li kvalifikacija stečena kroz vrednovanje neformalnog i formalnog učenja, kroz program obrazovanja odraslih te je li stjecanje inozemne obrazovne kvalifikacije izvedeno djelomično ili u cjelini na daljinu, kvaliteta studijskog/obrazovnog programa i visokog učilišta ili odgojno- obrazovne ustanove, uključujući podatke o akreditaciji visokog učilišta ili odobrenju za rad obrazovne ustanove i programa potvrđenih i/ili izdanih od strane nadležnog tijela, te ostali podaci o osiguravanju kvalitete u zemlji u kojoj je inozemna obrazovna kvalifikacija stečena i pripadnosti obrazovnom sustavu države u kojoj je stečena te naziv i obujam (trajanje) obrazovnog programa koji je nositelj pohađao, godina upisa u program i godina stjecanja kvalifikacije.
10.2. Sukladno odredbi čl. 9. Zakona, nakon provedenog postupka vrednovanja, nadležna agencija izdaje mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji koje mora biti obrazloženo te isto sadrži mišljenje o razini, obujmu, profilu i kvaliteti inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u Republici Hrvatskoj.
11. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija prigovor kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na istaknute navode prigovora. Stajalište tuženika prihvaća i ovaj sud.
12. Tužiteljica u tužbi iznosi gotovo identične razloge kojima je u postupku pred tuženikom osporavala odluku, a na koje se tuženik valjano očitovao.
13. Iz spisa predmeta razvidno je da je tužiteljica 17.lipnja 2023 podnijela zahtjev za vrednovanje inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada u RH 13.1. Dalje je razvidno kako je tijekom postupka izvršen uvid u dokumentaciju koja je od utjecaja za donošenje pravilnog i zakonitog mišljenja sukladno odredbama Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine, broj:69/2022)
13.2. Utvrđeno je da razinu predmetne inozemne visokoškolske kvalifikacije nije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije u RH.
14. Tužiteljica smatra kako je u konkretnoj upravnoj stvari potrebno donijeti rješenje o istovjetnosti stečene kvalifikacije s razinom odgovarajuće kvalifikacije u RH. U konkretnom slučaju radi se o postupku vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada u RH. U predmetnom Mišljenju dano je očitovanje o razini, obujmu, profilu i kvaliteti inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u RH. Predmetna inozemna obrazovna kvalifikacija nije sporna.
15. Nesporno je utvrđeno da je visoko učilište , Internacionalni univerzitet Travnik, Ekonomski fakultet, Travnik, BIH, formalno dio sustava visokog obrazovanja BIH, prema Listi akreditiranih visokoškolskih ustanova u BIH, koju vodi Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvalitete (HEA) ,BIH
15.1. Utvrđeno je i da sustav visokog obrazovanja BIH pripada Europskom prostoru visokog obrazovanja. Sustav osiguravanja kvalitete visokog obrazovanja u BIH koji je utemeljen na Europskim standardima i smjernicama za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG) i načelima Bolonjskog procesa, ista načela ne primjenjuje.
15.2. Krovna institucija u BIH koja je nadležna za osiguravanje kvalitete visokog obrazovanja u BIH- Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvalitete (HEA), ne djeluje niti provodi propisane postupke u skladu s navedenim standardima i smjernicama, što je potvrđeno u izvješću o nalazima neovisnog međunarodnog vanjskog vrednovanja rada HEA-e koji je provela Europska udruga za osiguravanje kvalitete visokog obrazovanja U BIH. Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvalitete (HEA), ne djeluje niti provodi propisane postupke u skladu s navedenim standardima smjernicama, što je, među ostalim, potvrđeno u izvješću o nalazima neovisnog međunarodnog vanjskog vrednovanja rada HEA-e koji je provela Europska udruga za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju i u ENQA-inoj odluci o pridruženom članstvu HEA-e u ENQA-i. U izvješću i u Odluci je navedeno da "…ukupna razina usklađenosti s dogovorenim ESG-em nije dovoljna za dodjelu članstva HEA-i, budući da postoji niz problematičnih područja", "da izvješća o vanjskim evaluacijama visokih učilišta u BIH koje je provodila HEA, međusobno se razlikuju u smislu dubine analize" te "iako su u izvješćima o vanjskim evaluacijama koje provodi HEA identificirane nepravilnosti u radu visokih učilišta, HEA i dalje pozitivno vrednuje rad tih visokih učilišta.
16. Sud prihvaća obrazloženje tuženika u kojem navodi kako nije dokazana adekvatna primjena bolonjskog procesa na kojima se temelji sustav visokog obrazovanja u BIH, koji sustav djeluje na netransparentnim postupcima vanjskog osiguranja kvalitete, zbog čega nije utvrđeno da je riječ o učinkovitom sustavu osiguranja kvalitete u visokom obrazovanju kojim je osigurava kvalitetan rad visokih učilišta, kvaliteta studijskih programa te stjecanje ishoda učenja i kompetencija koje su odgovarajuće složenosti i dosega za razinu kvalifikacije.
U BIH je 2011.usvojen dokument pod nazivom Odluka o usvajanju osnova kvalifikacijskog okvira u BIH, koji dokument predstavlja polazište za budući postupak izrade nacionalnog kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno učenje. Ali, kvalifikacijski okvir u BIH do sada nije uspostavljen.
17. Mišljenje, a i osporeno rješenje tuženika, temelji se na činjenici da Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvalitete (HEA) kao nadležna institucija za vanjsko osiguravanje kvalitete visokog obrazovanja u BIH, nije uspjela dokazati usklađenost svog rada, kao ni postupaka koje provodi s europskim standardima i smjernicama za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja te da nije dokazana niti adekvatna primjena načela bolonjskog procesa na kojima se temelji sustav visokog obrazovanja u BIH, pa nije utvrđeno da je riječ o učinkovitom sustavu vanjskog osiguravanja kvalitete visokom obrazovanju kojim se osigurava kvalitetan rad visokih učilišta, kvaliteta studijskih programa te stjecanje ishoda učenja i kompetencija koji su odgovarajuće složenosti i dosega za razinu kvalifikacija. .
18. Osporavano rješenje, po mišljenju ovog Suda, ima dostatno obrazloženje te je isto, kao i Mišljenje koje mu prethodi doneseno sukladno odredbi čl. 9.Zakona. Sud utvrđuje kako Zakon razlikuje postupak priznavanja od postupka vrednovanja, koji su različito regulirani.
19. Tuženik je pravilno, temeljem čl.9 Zakona donio Mišljenje kojim se očituje o razini, obujmu, profilu i kvaliteti obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u RH. Navedeni stav zauzeo je i Visoki Upravni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka.
19.1. Navedeno Mišljenje predstavlja informaciju o navedenom i nije obvezujuće za poslodavca, stoga tužiteljičino pravo na pristup tržištu rada ne proizlazi niti je uvjetovano navedenim Mišljenjem tuženika , nego proizlazi iz stečene inozemne kvalifikacije. Tuženik niti ne osporava akreditaciju Internacionalnog univerziteta u Travniku, Ekonomski fakultet, Travnik, smjer ekonomija, menadžment i biznis niti derogira stečenu obrazovnu kvalifikaciju, kako to on pogrešno navodi u tužbi.
19.2. Tuženik je pravilno u postupku procijenio naziv, razinu, obujam, profil i kvalitetu stečene inozemne kvalifikacije, kao i prava koja proizlaze iz iste u državi stjecanja, te donio Mišljenje o razini, obujmu, profilu i kvaliteti inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u RH.
20. Budući da niti ostali prigovori navedeni u tužbi ne utječu na odluku u ovom sporu, Sud utvrđuje kako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
21. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
22. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova jer nije uspjela u sporu
. Stoga je odlučeno kao u toč.. II. izreke ove presude.
U Zagrebu 31. ožujka 2025.
Sutkinja:
Manuela Ostoić Čačinović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnica Petra Smodlaka, [adresa] Zagreb, prilaz baruna Filipovića 23A
2. Agencija za znanost i visoko obrazovanje, [adresa] Zagreb, Donje Svetice 38/V
3. U spis
