REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-3120/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda, Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja AI (nom. BI) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Pavičić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Davoru Bubalu odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 12. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Davora Pavičića i punomoćnika tuženika odvjetnika Damira Salahovića, dana 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. isplatiti tužitelju TI iznos od 2.580,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2022. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od ‭2.058,17 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.‭

‭‭

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. prosinca 2022. protiv tuženika podnio tužbu u kojoj je naveo da je 22. travnja 2022. u Zagrebu, Dankovečka cesta, sudjelovao u prometnoj nezgodi kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka]. Nadalje je naveo da je za nezgodu odgovoran osiguranik tuženika ČI koji je stražnjim dijelom vozila registarske oznake [registarska oznaka] udario u vozilo tužitelja uslijed kojeg je isto oštećeno. Tužitelj je isto tako naveo da je vozilo štetnika u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police]. Istaknuo je i da je u nezgodi na njegovom osobnom vozilu marke Volkswagen tip Polo 1,6 TDI, godine proizvodnje 2013., nastala šteta u iznosu od 2.580,00 EUR (19.439,04 kn). Tužitelj je još naveo i da se u mirnom postupku 23. travnja 2022. s odštetnim zahtjevom obratio tuženiku koji je utvrdio da je isti pravno neosnovanim. Stoga tužitelj, tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi, od tuženika potražuje isplatu iznosa od 2.580,00 EUR (19.439,04 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2022. pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaj, odgovornost, te osnovu tužbenog zahtjeva navodeći da se nesreća sa svim svojim uzrocima i posljedicama nije mogla dogoditi na način na koji se opisuje u tužbi. Tuženik je, također, osporio visinu tužbenog zahtjeva jer je tužitelj u međuvremenu vozilo prodao ili popravio, ali ne zna iznos koji je utužen. Isto tako je naveo da tužitelj nema pravo na PDV jer je isti prihod državnog proračuna, a ne fizičke osobe, a osim toga je istaknuo da nema računa niti predračuna kao osnove za nastanak iznosa koji je utemeljen na Zakonu o PDV-u. Tuženik je, konačno, osporio i traženi tijek kamata.

3. Tijekom postupka tuženik je učinio nespornim da šteta na vozilu tužitelja iznosi 15.551,23 kn te da taj iznos uz PDV čini utuženi iznos, odnosno ukupno 19.439,04 kn, s time da je osporio dio zahtjeva koji se odnosi na PDV-a. Stoga je tuženik naveo da nije potrebno provoditi prometno vještačenje na okolnost visine štete. Isto tako tuženik je tijekom postupka učinio nespornim i da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na dan štetnog događaja (22. travnja 2022.) bilo osigurano kod tuženika.

4. Dakle, u konkretnom slučaju je sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost tuženika, osnova tužbenog zahtjeva, te pravo tužitelja na potraživanje PDV-a na utvrđenu visinu štete.

5. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je tijekom postupka proveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u presliku izvješća o prometnoj nezgodi (str. 5 spisa), presliku izvida štete broj 22051051190/1 od 23. travnja 2022. (str. 6 spisa), preslike fotografija (str. 7, 23-30 spisa), presliku nalaza i mišljenja DI, dipl. ing., od 12. rujna 2022., izrađenog u predmetu ovog suda poslovni broj R1-354/2022 (str. 8-11 spisa), presliku utemeljenog odgovora tuženika do 18. svibnja 2022. (str. 12 spisa), provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću, dipl. ing. (str. 50-55 spisa), saslušan je vještak Berislav Šimunović, dipl. ing. (str. 65-66 spisa), saslušan je svjedok ČI (str. 42-43 spisa), saslušan je tužitelj (str. 43-44 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

6. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

7. Ovdje valja reći da sud nije provodio daljnje dokaze, jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke o meritumu spora, pa tako nije provedeno niti novo prometno vještačenje koje je predlagao tuženik iz niže navedenog razloga.

8. Uvidom u presliku izvješća o prometnoj nezgodi (str. 5 spisa) utvrđeno je da je isto sastavljeno od strane tužitelja kao vlasnik vozila registarske oznake [registarska oznaka] (vozilo A) i ČI kao vlasnika vozila registarske oznake [registarska oznaka] (vozilo B) i to povodom predmetne prometne nesreće od 22. travnja 2022. koja se dogodila u Dankovečkoj ulici u Zagrebu. Nadalje je utvrđeno da su tužitelj i ČI u rubrici "Okolnosti nesreće" naveli da je vozilo A skretalo ulijevo, dok se vozilo B kretalo unatrag i nije poštovalo znakove prava prednosti ili crveno svjetlo.

9. Iz preslike nalaza i mišljenja DI, dipl. ing., od 12. rujna 2022., izrađenog u predmetu ovog suda poslovni broj R1-354/2022, radi osiguranja dokaza povodom predmetnog štetnog događaja (str. 8-11 spisa) utvrđeno je da je na vozilu tužitelja VW Polo 1.6 TDI, registarske oznake [registarska oznaka] nastala šteta u visini od 15.551,23 kn što uz PDV od 3.887,81 kn iznosi 19.439,04 kn, a što među strankama i nije sporno. Nadalje je iz navedenog nalaza i mišljenja utvrđeno da su u predmetnom štetnom događaju na vozilu tužitelja oštećena lijeva bočna strana, od stražnjeg dijela prednjeg lijevog blatobrana, unatrag preko prednjih i stražnjih lijevih vrata, sve do stražnjeg lijevog blatobrana i lijeve bočne stranice.

10. Uvidom u presliku utemeljenog odgovora tuženika od 18. svibnja 2022. (str. 12 spisa) utvrđeno je da je isti upućen ovdje tužitelju povodom njegovog odštetnog zahtjeva od 23. travnja 2022. podnesenog zbog naknade štete nastale u predmetnoj prometnoj nesreći. Nadalje je utvrđeno da je tuženik navedeni odštetni zahtjev tužitelja ocijenio pravno neosnivanim iz razloga što prijavljena oštećenja na vozilu ne odgovaraju opisu nastanka prometne nesreće.

11. Svjedok ČI je iskazao da je sudjelovao u predmetnom štetnom događaju od 22. travnja 2022., te da je upravljao svojim vozilom Renault Megan na način da je bio prije parkiran u jednoj ulici kojoj se ne može sjetiti naziva, a misli da je riječ o Koledinečkoj ulici, te da se u trenutku nastanka štetnog događaja uključivao u promet i to na način da se svojim vozilom kretao unatrag iz Koledinečke ulice u Dankovečku te je onda udario u vozilo kojim je upravljao tužitelj. Pojasnio je da je tužitelj iz Dankovečke ulice skretao ulijevo u Koledinečku ulicu i to na propisan način. Nadalje je naveo da nije vidio tužitelja te da nije na vrijeme zaustavio svoje vozilo jer je njegov automobil dosta nepregledan otraga. Isto tako je naveo da ne zna točno kojom se brzinom kretao tužitelj, ali misli da se radilo o laganoj vožnji s obzirom na to da je skretao ulijevo, a on se kretao brzinom od oko 15-20 km/h. U trenutku štetnog događaja je svojim zadnjim dijelom automobila udario u tužiteljev automobil s lijeve strane i to u vrata vozača. Štetni događaj se dogodio u večernjim satima, te misli da je bilo mračno, međutim, bila je upaljena ulična rasvjeta. Nakon štetnog događaja su se maknuli sa strane, te su izmijenili kontakte, a nisu zvali policiju jer nije bilo ozlijeđenih, već bila je materijalna šteta, te su drugi dan otišli kod Euroherc osiguranja d.d. i tamo popunili europsko izvješće. Također je naveo da se osjeća odgovornim za nastanak štetnog događaja. Još je naveo da je vozilo tužitelja bilo dosta oštećeno, vrata su bila udubljena i puklo je staklo, a na njegovom vozilu je bio udubljen zadnji kraj. Isto tako je naveo da su vremenski uvjeti u trenutku nastanka štetnog događaja bili dobri. Konačno je naveo da od trenutka kada je krenuo do trenutka kada je udario u vozilo tužitelja vozio 15-20 m.

12. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj je iskazao da se na dan štetnog događaja kretao Dankovečkom cestom te je u trenutku štetnog događaja skretao iz Dankovečke ceste na tržnicu u Dubravi, ali ne zna kako se ta ulica zove i ima li uopće naziv jer je riječ o tržnici, te misli da je svjedok krivo iskazivao da se radilo o Koledinečkoj ulici, s obzirom na to da je Koledinečka ulica prije mjesta nastanka štetnog događaja. Nadalje je naveo da u trenutku kada je započeo skretanje, a pritom se kretao brzinom od oko 10 km/h, nije nikoga bilo, odnosno prometna situacija je bila takva da je mogao skrenuti ulijevo. Kada je ušao prednjim dijelom vozila u tu ulicu u koju je skretao, odjednom se pojavio osiguranik tuženika koji se kretao unatrag u namjeri da izađe na Dankovečku cestu te je pritom udario svojim zadnjim dijelom vozila u tužiteljevu lijevu stranu u predjelu vrata vozača. Isto tako je naveo da se štetni događaj odigrao u trenutku te da je samo uspio zakočiti i već se dogodio udarac. Ne zna, odnosno ne može procijeniti kojom brzinom se kretalo vozilo osiguranika tuženika, ali udarac je bio dosta jak. Prometna nezgoda se dogodila navečer oko 22.00 sata, a na mjestu štetnog događaja je bila ulična rasvjeta, te su vremenski uvjeti bili dobri, odnosno nije padala kiša i slično. Nije zvao policiju s obzirom na to da je osiguranik tuženika rekao da je on kriv i da priznaje svoju odgovornost, te su se dogovorili da odmah drugi dan ujutro odu na osiguranje, što su i učinili, te su kod osiguranja ispunili i europsko izvješće. Tužitelj je, također, naveo da je nakon štetnog događaja proveo i postupak osiguranja dokaza jer je bilo i dodatne štete na automobilu koja nije utvrđena jer se nije vidjela odmah na procjeni kod tuženika. Nakon što je proveden postupak osiguranja dokaza popravio je vozilo u lakirerskoj radionici u Podsusedskoj aleji, ali ne zna točno kako se ta radionica zvala, te ne zna koliko je platio popravak, ali zna da su kupljena dvoja vrata i da je lakirana lijeva strana. Još je naveo da je unatrag par mjeseci prodao navedeni automobil za 5.000,00 EUR. Također je naveo da nije siguran je li se, u trenutku kada je došlo do udaraca vozila osiguranika tuženika u njegovo vozilo, uopće kretao ili se kretao 5-10 km/h. Isto tako je naveo da je svojim vozilom u trenutku nastanka štetnog događaja već polovicom auta bio ušao u tu ulicu u koju je skretao. Konačno je naveo, a nakon što mu je predočeno izvješće o prometnoj nesreći sa str. 5 spisa, da je on isto ispunio, te da je on nacrtao skicu koja otprilike prikazuje kako je nastao štetni događaj.

13. Tijekom postupka je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću, dipl. ing., koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da se prometna nesreća dogodila u Zagrebu, na raskrižju Dankovečke ulice i prilazne ulice prama tržnici Dubrava 22. travnja 2022. oko 22.25 sati. Mjesto nesreće je bilo osvijetljeno javnom rasvjetom, dok je kolnik bio suh. Vještak je, nadalje, naveo da su u štetnom događaju na vozilu tužitelja VW Polo 1.6 TDI/13 registarske oznake [registarska oznaka], prema izvidu štete broj 220510511908/1 (str. 6 spisa) i fotografijama koje su tom prilikom izrađene, nastala oštećenja lijevog bočnog dijela i to dijelovi za zamjenu ( blatobran prednji lijevi, vrata prednja lijeva, staklo vrata prednjih lijevih, vrata stražnja lijeva), te dijelovi za popravak (prag srednji lijevi). Vještak je isto tako naveo da su na vozilu osiguranika tuženika Renault Megane 1.5 DCI, registarske oznake [registarska oznaka], prema fotografijama koje su snimljene kod tuženika na rekonstrukciji, nastala su oštećenja stražnjeg dijela (stražnjeg branika i poklopca prtljažnog prostora). Vještak je, također, naveo da se neposredno prije štetnog događaja vozilo tužitelja kretalo zapadnom prometnom trakom Dankovečke ulice od sjevera prama jugu. Došavši do raskrižja s prilaznom ulicom koja vodi na tržnicu Dubrava, poduzeo je radnju skretanja ulijevo, u smjeru istoka, prema tržnici. Dok je bio u raskrižju, u radnji skretanja, na lijevi bočni dio njegovog vozila je prilikom vožnje unatrag sa stražnjim dijelom naletjelo vozilo osiguranika tuženika. Osiguranik tuženika se neposredno prije štetnog događaja kretao prilazom ulicom koja vodi na tržnicu vožnjom unatrag u smjeru zapada prema Dankovečkoj ulici. Oštećenja na vozilima i sudarni položaj vozila ukazuju da je osiguranik tuženika prilikom vožnje unatrag u raskrižje sretao lijevo u istočnu prometnu traku Dankovečke ulice u smjeru juga, želeći nakon ispravljanja vozila nastaviti s vožnjom po istočnoj prometnoj traci Dankovečke ulice u smjeru sjevera. Vještak je zaključno naveo da je u ovom štetnom događaju vozilo osiguranika tuženika prilikom vožnje unatrag stražnjim dijelom naletjelo na lijevi bočni dio vozila tužitelja, u predjelu prednjih vrata. Nadalje je naveo da policija nije napravila očevid, te da nije moguće utvrditi točno mjesto sudara u raskrižju, te da za izračun brzina kretanja oba vozila neposredno prije i u trenutku štetnog događaja nema elemenata. Vozilo tužitelja je radnju skretanja ulijevo moglo vršiti s prosječnom brzinom od oko 10 do 15 km/h, a osiguranik tuženika je radnju vožnje unatrag mogao vršiti s iskazanom brzinom od oko 15 do 20 km/h. Sudarni položaj vozila pokazuje da su u trenutku sudara oba vozila u raskrižju bila u radnji skretanja lijevo, pri čemu se vozilo osiguranika tuženika kretalo vožnjom unatrag. Da je osiguranik tuženika u raskrižje ušao radnjom vožnje prema naprijed, prilikom skretanja ovog vozila desno u Dankovečku ulicu u smjeru sjevera, u raskrižju ne bi došlo do presijecanja putanja kretanja između vozila tužitelja i osiguranika tuženika, pa do predmetnog štetnog događaja ne bi došlo. Da je osiguranik tuženika prilikom vožnje unatrag tu radnju u raskrižju vršio okomito u zapadnu prometnu traku Dankovečke ulice (bez skretanja lijevo u smjeru juga), tužitelj bi najvjerojatnije radnjom skretanja u lijevo svojim vozilom u cijelosti izašao izvan putanje kretanja vozila osiguranika tuženika prije dolaska vozila osiguranika tuženika u zapadnu prometnu traku, čime bi ovaj štetni događaj bio izbjegnut. Budući da nije poznato točno mjesto sudara to nije poznata međusobna udaljenost vozila u trenutku kada je tužitelj prilikom radnje skretanja ulijevo vidio vozilo osiguranika tuženika kako pri vožnji unatrag skreće lijevo prema njemu. Stoga je vještak naveo da nije moguće utvrditi je li tužitelj imao mogućnost izbjegavanja predmetnog štetnog događaja.

14. U svom usmenom očitovanju vještak je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja. Također je naveo da policija nije radila očevid tako da nije sačinjen fotoelaborat kao ni snimka oštećenja uz mjernu letvu, ali da se prema dostupnim fotografijama, snimljenim od tuženika prilikom njihove rekonstrukcije, oštećenja vozila nalaze na istim visinama. Također je naveo da oštećenja na vozilima odgovaraju opisanoj dinamici odigravanja predmetnog štetnog događaja te da i intenzitet oštećenja odgovara utvrđenim oštećenjima na vozilu. Na vozilu tužitelja su oštećena prednja lijeva vrata sa staklom, srednji lijevi blatobran, kao i stražnja lijeva vrata, te prag vozila. Konstrukcija vrata od laganog lima pokazuje veća oštećenja nego što su ista na stražnjem braniku i poklopcu vozila osiguranika tuženika iz razloga što je branik čvršći i drugačije konstruiran u odnosu na vrata. Nadalje je naveo da nije moguće izračunati kolika je bila razlika brzina u trenutku sudara, međutim, s obzirom na oštećenja na vozilima može se procijeniti da je ista iznosila oko 10-15 km/h, te da je ta brzina dovoljna i da se razbije staklo, ovisno o mjestu sudara, a i prema fotografiji koju je dostavio vidljivo je da je oštećenje u gornjoj polovici prednjih vrata. Nakon uvida u fotografiju 24 i 25 (str. 27-28 spisa) vještak je naveo da oštećenje u krajnjem desnom donjem dijelu vozila osigurnika tuženika nije posljedica predmetnog štetnog događaja.

15. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka Berislava Šimunovića, dipl. ing., jer je isti stručan, jasan i argumentiran, a imajući u vidu da je vještak prilikom usmenog očitovanja otklonio prigovore stranaka. Stoga je sud odbio prijedlog tuženika za povođenje novog prometnog vještačenja jer se nisu ostvarile pretpostavke iz odredbe čl. 261. st. 2. ZPP-a za obnovu vještačenja. Nadalje, sud je prihvatio i iskaze svjedoka ČI i tužitelja u bitnim dijelovima u kojima su njihovi iskazi sukladni s nalazom i mišljenjem vještaka Berislava Šimunovića, dipl. ing.

16. Dakle, sud je iz provedenih dokaza utvrdio da se vozilo tužitelja neposredno prije štetnog događaja kretalo zapadnom prometnom trakom Dankovečke ulice od sjevera prama jugu, te da je došavši do raskrižja s prilaznom ulicom koja vodi na tržnicu Dubrava, poduzeo radnju skretanja ulijevo, u smjeru istoka, prema tržnici. Nadalje je utvrđeno da je na njegovo vozilo, dok je bio u radnji skretanja u raskrižju na lijevi bočni dio, prilikom vožnje unatrag sa stražnjim dijelom naletjelo vozilo osiguranika tuženika koje se neposredno prije štetnog događaja kretalo prilazom ulicom koja vodi na tržnicu vožnjom unatrag u smjeru zapada prema Dankovečkoj ulici. Isto tako je utvrđeno da je vozilo tužitelja radnju skretanja ulijevo moglo vršiti s prosječnom brzinom od oko 10 do 15 km/h, a osiguranik tuženika je radnju vožnje unatrag mogao vršiti s iskazanom brzinom od oko 15 do 20 km/h. Još je utvrđeno da do štetnog događaja ne bi došlo da je osiguranik tuženika u raskrižje ušao radnjom vožnje prema naprijed, prilikom skretanja ovog vozila desno u Dankovečku ulicu u smjeru sjevera jer u raskrižju ne bi došlo do presijecanja putanja kretanja između vozila tužitelja i osiguranika tuženika. Također je utvrđeno da do štetnog događaja ne bi došlo i da je osiguranik tuženika prilikom vožnje unatrag tu radnju u raskrižju vršio okomito u zapadnu prometnu traku Dankovečke ulice (bez skretanja lijevo u smjeru juga) jer bi u tom slučaju tužitelj najvjerojatnije radnjom skretanja ulijevo svojim vozilom u cijelosti izašao izvan putanje kretanja vozila osiguranika tuženika prije dolaska vozila osiguranika tuženika u zapadnu prometnu traku. Isto tako je utvrđeno da se oštećenja vozila nalaze na istim visinama, te da odgovaraju opisanoj dinamici odigravanja predmetnog štetnog događaja, kao i da intenzitet oštećenja odgovara utvrđenim oštećenjima na vozilu.

17. Slijedom navedenga, sud je iz provedenih dokaza utvrdio da je predmetnu prometnu nesreću uzrokovao osiguranik tuženika koji se svojim vozilom kretao unatrag uslijed čega je stražnjim dijelom naletio na lijevi bočni dio vozila tužitelja. Naime, osiguranik tuženika je na taj način postupio suprotno odredbi čl. 43. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/14., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022. i 114/2022.; dalje: ZSPC) kojom je propisano da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Nadalje, u st. 2. istog članka propisano je da se prije započinjanja radnji iz stavka 1. tog članka, vozač dužan uvjeriti da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. Kako je iz provedenih dokaza utvrđeno da je vozilo osiguranika tuženika kretanjem unatrag naletjelo na vozilo tužitelja dok se isto već nalazilo u raskrižju u skretanju ulijevo, tako je po ocjeni ovog suda osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja (čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022.; dalje: ZOO), te stoga tuženik neosnovano osporava nastanak štetnog događaja i odgovornost za nastanak istog. Iz istog razloga tuženik neosnovano ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije, a imajući u vidu da je nesporno da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao osiguranik tuženika ČI, na dan štetnog događaja (22. travnja 2022.) bilo osigurano kod tuženika. Ovdje još valja reći da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužitelj u trenutku nastanka štetnog događaja postupio protivno bilo kojoj odredbi ZSCP-a, odnosno da bi isti makar i djelomično bio kriv za nastanak štetnog događaja.

18. U odredbi čl. 1085. ZOO-a je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, te da će sud dosuditi naknadu u novcu kada oštećenik to zahtjeva, ako okolnosti danog slučaju ne opravdavaju uspostavljanje prijašnjeg stanja, dok je u odredbi čl. 1090. istog Zakona propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

19. S obzirom na navedeno tuženiku je kao osiguratelju naloženo isplatiti tužitelju s osnove naknade imovinske štete na vozilu iznos od 19.439,04 kn, što sukladno odredbama odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/2022. i 88/2022.; fiksni tečaj 1,00 EUR=7,53450 kn) iznosi 2.580,00 EUR, pri čemu valja istaknuti da je visina štete među strankama nesporna, a i utvrđena je uvidom u nalaz i mišljenje prometnog vještaka Zvonka Ivašića, dipl. ing., izrađenog u postupku osiguranja dokaza kod ovog suda u predmetu poslovni broj R1-354/2022.

20. Na temelju odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Stoga su tužitelju na dosuđeni iznos naknade za imovinsku štetu dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od 24. travnja 2022. (od sljedećeg dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva) pa do isplate po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a. Naime, prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013 i 152/2014.; dalje: ZOOP) zatezne kamate teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva za iznose naknade štete koje osiguratelj ne isplati u mirnom postupku rješenja spora sukladno odredbama čl. 12. st. 1. i 2. ZOOP-a.

21. Ovdje još u odnosu na prigovor tuženika da tužitelju ne pripada pravo na naknadu poreza na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) valja reći da je iz iskaza tužitelja utvrđeno da je isti popravio vozilo i da je stoga pretrpio štetu u visini troška koji je bio potreban za popravak vozila, tj. uspostavljanja stanja vozila kakvo je bilo prije štetnog događaja (čl. 1085. ZOO-a). Dakle, neovisno o tome što je tužitelj popravio štetu isti ima pravo i na trošak PDV-a jer je kod njega došlo do umanjenja imovine u visini cijene popravka vozila koja uključuje PDV. Pritom valja ukazati i na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice održane 5. prosinca 2013. broj Su-IV-127/13-9 prema kojem oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i PDV (tako i VSRH u presudi poslovni broj Rev-140/2022-2 od 26. listopada 2022.).

22. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

23. Tužitelju je tako na ime troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.437,50 EUR, a isti se odnosi na sastavljanje tužbe od 9. prosinca 2022. u iznosu 200,00 EUR (100 bodova-Tbr. 7/1 Tarife), sastavljanje podneska od 30. studenoga 2023. u iznosu od 200,00 EUR (100 bodova - Tbr. 8/1 Tarife), sastavljanje podnesaka od 14. ožujka 2023., 14. ožujka 2024. i 21. svibnja 2024. u iznosu od 50,00 EUR za svaki (25 bodova-Tbr. 8/4 Tarife), zastupanje na ročištima 6. prosinca 2023., 6. ožujka 2024. i 12. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako (100 bodova-Tbr. 9/1 Tarife), te trošak PDV (25%) na navedene radnje u ukupnom iznosu od 287,50 EUR. Tužitelju su, nadalje, na temelju odredbe čl. 154. st. 3. ZPP-a kao potrebni u cijelosti priznati troškovi postupka osiguranja dokaza u iznosu od 312,29 EUR sukladno rješenju ovog suda poslovni broj R1-354/2022-8 od 22. svibnja 2023., trošak prometnog vještačenja u ovom predmetu u iznosu od 200,00 EUR, trošak sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 36,13 EUR te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 72,25 EUR. Stoga su tužitelju ukupno dosuđeni troškovi parničnog postupka u iznosu od ‭2.058,17 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a teku od presuđenja, odnosno od 31. ožujka 2025. do isplate, po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a. ‭‭‭

24. Međutim, tužitelju nije priznat trošak sastavljanja podneska od 12. studenoga 2024. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 31. ožujka 2025.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po odvj. Davoru Pavičiću uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe u iznosu od 72,25 EUR

2. Tuženiku po odvj. Davoru Bubalu