REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4950/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Irena Blauhorn, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 13. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, dana 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 5. Ugovora o kreditu, broj 016-52/2007 sklopljenog dana 2. veljače 2007. između tužitelja BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, u dijelu koji glasi: „Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% (jedancijelihdvadesetpet posto) iznosa kredita.“.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank dioničko društvo, OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, da tužitelju BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati 978,94 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 9. veljače 2007. pa do isplate po stopi koja je za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank dioničko društvo, OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, da tužitelju BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 789,82 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 2. veljače 2007. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 016-52/2007 (dalje: Ugovor) kojim je ugovoren kredit u iznosu od 130.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaje Hrvatske narodne banke s promjenjivom kamatnom stopom određenom Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Dalje navodi da je odredbom čl. 5. st 2. Ugovora ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% iznosa kredita, a na temelju navedene odredbe tuženik je 9. veljače 2007. naplatio naknadu u iznosu od 7,375,87 kn (978,94 EUR). Tužitelj tvrdi da je navedenu ugovornu odredbu tuženik unio u Ugovor bez da se o njoj pojedinačno pregovaralo pa stoga smatra da je ista ništetna jer je nepoštena i jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj se pri tome poziva na odredbu čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača te ističe da je sporna ugovorna odredba bila unaprijed pripremljena od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj. Slijedom svega navedenog, tužitelj traži da sud presudom utvrdi da je sporna ugovorna odredba ništetna i da naloži tuženiku da mu isplati iznos od 978,94 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 9. veljače 2007. pa do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik prije svega ističe prigovor zastare, osporava činjenične navode tužbe i iznesena tumačenja, priznaje da je njegov pravni prednik s tužiteljem sklopio ugovor o kreditu kojim je između ostalog ugovorena i naknada za obradu zahtjeva, međutim, osporava da bi navedena ugovorna odredba bila ništetna. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći kako je potraživanje temeljem predmetnog Ugovora o kreditu prodano društvu EOS Matrix d.o.o. Navodi da tužitelj nije uredno podmirivao anuitete iz predmetnog Ugovora te stoga smatra da nema pravo na povrat iznosa koji je naplaćen na ime sporne naknade. Smatra da je protekao zakonom propisan rok zastare od pet godina, tvrdi da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim odredbama Ugovora i da je sadržaj Ugovora odraz volje ugovornih stranaka, navodi da je sporna ugovorna odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva te da stoga nije dopušteno ocjenjivati njezinu nepoštenost. Navodi da predmetna ugovorna odredba sama po sebi ne može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravnim odnosima ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, tvrdi da je tužitelj u odnosu na svaku ugovornu odredbu imao mogućnosti o njoj pregovarati i tako utjecati na njezin sadržaj, ističe da je prema važećim zakonima bilo dopušteno ugovaranje naknade za obradu kredita, tvrdi da da se ovdje ne radi o unaprijed formuliranom ugovoru, ističe da kreditor nije ovlašten samostalno određivati sastojke ugovora, već je vezan pozitivnim zakonskim propisima i voljom korisnika kredita, navodi da je tužitelj potpisivanjem Ugovora iskazao svoju pravu volju budući da je dobrovoljno pristao na sve odredbe Ugovora bez da je ikada zatražio izmjenu bilo koje ugovorne odredbe ili raskid Ugovora. Također, osporava zatraženi tijek kamata, osobito u odnosu na razdoblje prije podnošenja tužbe, tvrdi da je cijelo vrijeme trajanja ugovora postupao sukladno pozitivnim propisima te da stoga nema osnove za plaćanje zateznih kamata. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži da mu tužitelj nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i uvidom u dostavljene isprave. Sud je ocijenio da saslušanje sudužnika nije potrebno jer su sve činjenice bitne za odluku o tužbenom zahtjevu utvrđene na temelju iskaza tužitelja te na temelju sadržaja samog ugovora. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Nije sporno da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom ugovorio stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 130.000,00 CHF prema srednjem tečaju banke za CHF važećem na dan korištenja kredita s rokom otplate od 30 godina i uz kamatu od 3,88% koja je promjenjiva sukladno uvjetima iz čl. 6. Ugovora. Isto tako, nije sporno da je tuženik prilikom isplate kredita na ime jednokratnih troškova obrade zadržao iznos od 7.375,80 kn.

5. Među strankama je sporno je li ugovorna odredba sadržana u čl. 5. Ugovora kojom je ugovoreno da se prije isplate kredita od iznosa kredita odbijaju jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% iznosa kredita, protivna prisilnim propisima i je li takva ugovorna odredba prouzročila neravnoteža u pravima i obvezama među ugovornim stranama na štetu tužitelja kao potrošača. Također, sporna je pasivna legitimacija tuženika, protek rokova zastare te pravo na zatezne kamate.

6. Budući da je tužitelj predmetni ugovor o kreditu sklopio s tuženikom i da je upravo tuženik stekao iznos koji je naplaćen na ime jednokatnih troškova obrade kredita, isti je pasivno legitimiran u ovom predmetu neovisno o tome što je svoja potraživanja iz predmetnog ugovora naknadno prenio na treću osobu.

7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit ugovorio radi kupnje kuće u kojoj stanuje, da je ugovor pripremila banka i da prije potpisivanja ugovora nitko nije spominjao nikakve naknade. Tužitelj je iskazao da u vrijeme isplate kredit nije niti znao da mu je naplaćena predmetna naknada te da mu je na to kasnije ukazala njegova odvjetnica. Također, iskazao je da je pročitao ugovor prije potpisivanja te da je s bankom razgovarao samo o iznosu kredita i načinu otplate. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivao uvjerljivo i životno logično, a njegov iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.

8. Na temelju iskaza tužitelja i sadržaja ugovora sud je utvrdio da je predmetni Ugovor o kreditu potrošački ugovor i da je riječ o standardiziranom odnosno tipskom ugovoru u smislu čl. 295. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO). S obzirom na navedeno, sud je zaključio da se o spornoj ugovornoj odredbi iz čl. 5. Ugovora nije moglo pojedinačno pregovarati.

9. Kamata koju korisnik kredita plaća kreditoru u suštini predstavlja cijenu kredita, odnosno naknadu za pruženu uslugu u koju su ukalkulirani ne samo troškovi poslovanja već i očekivana dobit, odnosno zarada kreditora. Stoga se nameće pitanje ekonomske opravdanosti naplate dodatnih naknada i troškova, osobito u slučaju kada je ugovor o kreditu zaključen i kada se korisnik kredita obvezao banci plaćati ugovornu kamatu.

10. Ugovaranje obveze korisnika kredita da iz iznosa kredita podmiri kreditoru jednokratne troškove obrade bez navođenja konkretnih troškova koji se time namiruju, dovodi do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S obzirom na to da se radi o ugovoru koji je prethodno pripremio kreditor, a o spornoj odredbi ugovora nije se pojedinačno pregovaralo niti se o istoj moglo pojedinačno pregovarati, sporna odredba iz čl. 5. Ugovora, predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, dalje ZZP). Sukladno čl. 87. st. 1. ZZP takve ugovorne odredbe su ništetne. Tuženik nije dokazao da bi se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, a što je bio dužan dokazati u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP.

11. Sukladno odredbi čl. 323. i 324. ZOO ništetnost pojedine ugovorne odredbe ima za posljedicu obvezu svake ugovorne strane da vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takve odredbe ugovora. Sukladno odredbi čl. 1111. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, stjecatelj je dužan vratiti ga.

12. S obzirom na to da ništetnost ugovorne odredbe o naknadi troškova obrade kredita koja je sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. ZOO te isti u tom dijelu nema učinak. Tuženik je stoga sukladno čl. 1111. ZOO dužan vrati tužitelju ono što je stekao temeljem predmetne ugovorne odredbe. Među strankama nije sporna visina potraživanja, odnosno iznos koji je naplaćen prilikom isplate kredita.

13. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovoru koji banka uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

14. Vezano za prigovor zastare valja reći da je na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 30. siječnja 2020. doneseno mišljenje broj Su-IV-47/2020-2 prema kojem rok zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da je ništetnost sporne ugovorne odredbe utvrđena tek ovom presudom, rok zastare još nije počeo teći pa je stoga prigovor zastare neosnovan.

15. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana je Uredbom o visini stope zatezne kamate dok se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), a od 30. prosinca 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

16. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr 7/1), trošak sastava podneska od 9. listopada 2024. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 23. siječnja 2025. i 13. ožujka 2025. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1) u iznosu od 150,00 EUR za svaku od navedenih radnji, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46) iznosi ukupno 750,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu u istom iznosu.

U Zagrebu 31. ožujka 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnicima