Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-121/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Krapina iz Krapine, D. Domjanića 5, OIB:52966791065, protiv protustranke OE iz [adresa], sada na adresi u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje maloljetnog djeteta ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa posebna skrbnica DE, diplomirana pravnica, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, Oreškovićeva 25, radi lišenja prava na roditeljsku skrb, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-2250/2023-11 od 20. siječnja 2025., dana 31. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protustranke OE kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob- 2250/2023-11 od 20. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem citiranim u izreci odlučeno je:

„Otac OE, OIB: [osobni identifikacijski broj] lišava se prava na roditeljsku skrb u odnosu na maloljetno dijete ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj].“

2. Protiv navedenog rješenja protustranka OE (dalje: protustranka) je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15– dalje: OBZ) uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno preinači i odbije zahtjev predlagatelja uz obvezu nadoknade troškova postupka protustranci.

3. Žalba nije osnovana.

4. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi, da je predlagatelj 3. listopada 2023. podnio prijedlog u kojem je naveo da je rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj R1 Ob-66/2021-26 od 11. ožujka 2021. ocu OE oduzeto pravo na stanovanje s maloljetnom djecom TE (rođenim **.**.2005.) i ĐE (rođenim **.**.2012.) dok je majka djece preminula. Djeca su povjerena na svakodnevnu skrb udomiteljskoj obitelji HE iz [adresa], a ocu je zabranjeno ostvarivanje osobnih odnosa s djecom i svaki drugi kontakt dok su određeni osobni odnosi djece sa srodnicima, bakom i tetom. Rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj R1 Ob-20/2022-55 od 21. rujna 2022. ocu je i nadalje oduzeto pravo na stanovanje s djecom i djeca su i dalje povjerena na svakodnevnu skrb istoj udomiteljici pri čemu je određeno da će starije dijete, TE osobne odnose s ocem održavati prema svojoj potrebi i volji dok je u odnosu na maloljetno dijete (ŽE) tim rješenjem naloženo Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba da dječaka uključe u tretman te da prilikom psihoterapijskog tretmana s dječakom utječu na dijete da promijeni stav prema ocu kako bi s ocem mogao ostvarivati osobne odnose tri puta mjesečno po jedan sat u Područnom uredu Krapina pod nadzorom stručne osobe, a da će se osobni odnosi početi ostvarivati kada Poliklinika o tome obavijesti Područni ured Krapina.

5. Predlagatelj navodi da nije došlo do pozitivnih promjena jer protustranka ustraje na želji da djeca žive s njim ali i dalje ne uviđa svoju odgovornost za nastalu obiteljsku situaciju, te da je u odnosu na maloljetnog ŽE izvršena procjena sigurnosti i razvojnih rizika djeteta i utvrđeno da postoji više prijetnji sigurnosti djeteta u obitelji oca koje nije moguće kontrolirati odnosno da postoji nedovoljno zaštitnog čimbenika u užoj i široj obitelji. Predlagatelj navodi kako je otac zloupotrebljavao svoja roditeljska prava i dužnosti te se za vrijeme trajanja dvije mjere određene od strane suda okolnosti nisu promijenile ni u tolikoj mjeri da bi dijete uopće bilo spremno ostvarivati bilo kakve kontakte s ocem, a na temelju izvršenih procjena proizlazi da bi povratak djeteta u obitelj oca predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj. Stoga se predlaže da se otac liši prava na roditeljsku skrb u odnosu na mlt. ŽE.

6. Odredbom čl. 170. ObZ, propisano je, da će sud u izvanparničnom postupku rješenjem roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb kad utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava.

6.1. Odredbom čl. 171. ObZ propisane su posebne pretpostavke izvan navedenih za lišenje prava na roditeljsku skrb, pa tako sud može lišiti roditeljskog prava, između ostalog, roditelja koji je napustio dijete, izložio dijete nasilju među odraslim članovima obitelji, ako na temelju izvješća centra za socijalnu skrb proizlazi da roditelj ne poštuje mjere, odluke i upute koje je centar ili sud prethodno donio radi zaštite prava i dobrobiti djeteta, odnosno da bi povratak djeteta u obitelj nakon provedene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj.

7. Sukladno čl. 486. st. 5. ObZ-a u postupku radi izricanja mjere lišenja prava na roditeljsku skrb stranke su dijete, roditelji te Hrvatski zavod za socijalni rad, a državni odvjetnik za mladež ako je pokrenuo taj postupak. Radi toga se u žalbi neosnovano prigovara, da je sud trebao odbaciti prijedlog na temelju čl. 83. ZPP, te da udomiteljica djeteta nije bila ispitana kao stranka u postupku jer ista prema zakonu to nije niti trebala biti. Nadalje, predmetno rješenje nije ono o oduzimanju roditelju prava na stanovanje s maloljetnim djetetom, pa u istom nije trebalo odrediti kojoj obitelji će dijete biti povjereno jer je to bilo predmet drugog postupka (R1 Ob-20/2022 provedenog pred Općinskim sudom u Zlataru, Stalna služba u Krapini).

8. U postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj R1 Ob-20/2022 proveden je dokaz medicinskim vještačenjem kojim je utvrđeno da je otac djece osoba visoko iznad prosječne intelektualne efikasnosti, testovi ličnosti pokazali su da doživljava sebe kao osobu bez mana i bez psihičkih teškoća, pokazao je znakove u svom ponašanju koji predstavljaju klinički značajnu tendenciju opsesivno-kompulzivnog poremećaja ličnosti, inzistira na očekivanim modelima ponašanja, održavanju pravila i dogovora s problemom tolerancije iskakanja i kršenja, a s gomilanjem stresa za očekivati je epizode nasilnih dekompenzacija. Kod ŽE je izražena vezanost za brata koji ima veliki utjecaj na dječakovo ponašanje i razmišljanje. Oba dječaka su u osnovi odbacujućeg ponašanja prema ocu zbog njegovih neprivlačnih značajki ličnosti. Neovisno o navedenom vještaci su smatrali da otac svojim ponašanjem nije mogao prouzročiti takav otpor te da u tom kontekstu postoji utjecaj obiteljskih odnosa i strukture ličnosti TE te je predloženo da se osobni odnosi TE i oca ostave njima na dogovor, a da se susreti ŽE i oca započnu uz nadzor stručne osobe. Dječaci su upoznati s mišljenjem vještaka. Marievo raspoloženje se snižavalo prilikom razgovora o ocu i iskazao je uznemirenost (izostaje spontana produkcija, izbjegava kontakt očima, nemiran je, suze mu oči, stiska šake). U odgovorima vezanim uz oca ponavljalo je "ne, neću, neću doći".

Objasnio je da bi se u toj situaciji osjećao tužno i ljuto. Nakon što su vještaci upoznati s reakcijom djece prilikom razgovora o mogućnosti ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom, vještaci su promijenili svoje mišljenje u smislu da je maloljetnom ŽE potreban psihoterapijski tretman kako bi dovoljno psihički sazreo da počne s normalizacijom osobnih odnosa s ocem. Stoga je rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj R1 Ob-20/2022-55 od 21. rujna 2022. ocu oduzeto pravo na stanovanje s djecom, djeca su povjerena udomiteljskoj obitelji HE, a Poliklinici je naloženo da maloljetnog ŽE uključe u tretman jednom tjedno i da prilikom tretmana utječu na dijete da bi mogao ostvarivati viđanje s ocem. TE je i dalje bio ustrajan u odluci da ne ostvaruje kontakt s ocem i odbijao je svaki razgovor o njemu. Sukladno sudskom rješenju maloljetni ŽE je uključen kod psihologa u Poliklinici gdje je redovito odlazio od studenog 2022. godine.

9. Iz zaprimljenog nalaza i mišljenja psihologa Poliklinike od 1. travnja 2023. dobivena je informacija da je u konkretnim okolnostima rad s dječakom otežan jer mjesto i stručnjake koji bi trebali biti izvor sigurnosti i podrške dijete doživljava kao pritisak.

10. Otac je i dalje svaki mjesec donosio za djecu između 50,00 i 100,00 eura za dvoje djece te ostavljao prigodne poklone, a prilikom dolazaka u Područni ured Krapina izražavao je želju da djeca žive s njime kao i da to želi njegova sadašnja supruga. S ocem se tada vršio savjetodavni razgovor u smislu prihvaćanja vlastite odgovornosti i poticanja na promjenu svog ponašanja koje bi mogle dovesti do uspostavljanja kontakta s djecom, ali on i dalje ne uviđa svoju odgovornost za nastalu obiteljsku situaciju, fokusiran je na prošle događaje, a krivnju prebacuje na druge osobe i institucije.

11. Prilikom obilaska djece stručne radnice predlagatelja s djecom su provodile suportivni i savjetodavni razgovor s ciljem da dječaci promijene stav prema ocu što su činile i udomiteljica kao i baka i teta. Dječaci su gotovo sve školske praznike provodili kod bake po ocu, ali je prije toga otac obaviješten o tome da ne dolazi kod majke da se s njima ne susreće i on je to poštivao.

12. Dana 7. lipnja 2023. ponovno je proveden razgovor stručnih radnica s maloljetnim ŽE na okolnost viđanja oca. Bio je pristupačan i otvoren u komunikaciji te dobrog raspoloženja. Prilikom razgovora o školi, praznicima i provođenju slobodnog vremena spontano je verbalizirao, samoinicijativno je dao dodatna objašnjenja i s njim se vodila relevantna konverzacija. Prilikom razgovora o ocu bio je manje spontan i davao je kraće odgovore na postavljene upite. Na početku je bio neutralnog raspoloženja, a nakon nekog vremena počeo je nervozno odgovarati na pitanja (postaje nemiran, gleda okolo, dalje vrlo šture odgovore, bez dodatnih objašnjenja) ostavljajući dojam da želi da razgovor čim prije završi. Na upit o ostvarivanju osobnih odnosa s ocem vrlo jasno je naveo da to ne želi. U tom mu je smislu pružena podrška, objašnjeno mu je da ima mogućnost postepenog provođenja vremena s ocem na način da bi pri susretima bile prisutne stručne radnice i da bi susreti u početku trajali kratko, a nakon toga ovisno o njegovim željama dulje. No on je i tada vrlo izričito rekao kako ne želi kontakt s ocem na bilo koji način. Na dodatan upit je rekao da je to za njega gubitak vremena. Ukoliko bi došlo do susreta s ocem u prisustvu stručnih radnica rekao je da on ne bi razgovarao i da bi se maknuo. Rekao je kako osjeća ljutnju pa dodao da nema nikakvih osjećaja s time da je oca opisao kao nasilnog i strogog.

13. Dana 15. listopada 2022. otac djece sklopio novi brak s CE u [adresa]. Otac je u više navrata telefonskim putem pozivan na razgovor radi prikupljanja potrebnih podataka, ali se na pozive nije odazvao opravdavajući to zdravstvenim teškoćama i poslovnim obvezama ili je bio nedostupan za telefonske pozive.

14. TE je 20. svibnja 2023. postao punoljetan pa je izvršena procjena sigurnosti i razvojnih rizika za maloljetnog ŽE i Listom za procjenu sigurnosti djeteta procijenjeno je kako postoji više prijetnji sigurnosti djeteta u obitelji oca koji nije moguće kontrolirati odnosno postoji nedovoljno zaštitnih čimbenika u užoj i široj obitelji. Otac djeteta je imao više prijava za nasilje u obitelji i bio je sklon primjenjivati neodgovarajuće odgojne postupke, između ostalog tjelesnu silu u odgoju. Ranjivosti djeteta pridonosi njegova kronološka dob kao i činjenica da je majka djeteta smrtno stradala pa ne postoji drugi roditelj ili druga osoba koja može zaštititi dijete. Listom za procjenu razvojnih rizika je utvrđeno da na strani oca postoji veći broj značajnih okolnosti srednjeg i visokog intenziteta koji ugrožavaju psihofizički i socijalni razvoj djeteta. Otac ima narušene odnose sa članovima svoje obitelji zbog čega izostaje materijalna, emocionalna i organizacijska podrška. Otac je fokusiran na sebe i vlastite potrebe, pokazuje nerazumijevanje emocionalnih i razvojnih potreba djece. Nije realan i kritičan po pitanju vlastitog ponašanja, obilježava ga neprihvaćanje odgovornosti za roditeljstvo, razvojne ishode i ponašanje djeteta. Stalno naglašava da su djeca izmanipulirana, da ima uvjete da žive s njim fokusirajući se pri tome samo na svoje mogućnosti, a pri tom zanemaruje emocionalne potrebe djece. Psihijatrijskim je vještačenjem utvrđeno kako ima manjak uvida u situaciju i manjak kritičnosti prema svom udjelu. Višekratno je mijenjao partnerice i mjesto stanovanja što mu djeca zamjeraju, a što ujedno ukazuje i na njegov stil života koji djetetu ne pruža stabilnost i sigurnost. Sa stručnjacima socijalne skrbi surađuje kada mu je to u interesu dok u suprotnom iskazuju neprimjene reakcije na savjetne i intervencije. Također su prisutni i ponašajni i ostali znakovi da je razvoj djeteta srednje ili intenzivno ugrožen (internalizirani problemi doživljavanja, razvoj dezorganizirane privrženosti).

15. Stručni tim predlagatelja smatra kako otac zloupotrebljava svoja roditeljska prava i dužnosti, da se za vrijeme trajanja dvije odluke suda o oduzimanju prava na stanovanje s djetetom prilike u obitelji nisu promijenile ni u mjeri da bi dijete bilo spremno ostvarivati bilo kakve kontakte s ocem, a na temelju procjene proizlazi da bi povratak maloljetnog ŽE u obitelj oca predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj te je predloženo da se otac liši prava na roditeljsku skrb.

16. Čitanjem nalaza i mišljenja psihologa Poliklinike (list 13 spisa) utvrđeno je kako je dječak ŽE uključen u psihološko praćenje na koje redovito dolazi u pratnji udomiteljice te da se prethodno po traumatskom događaju gubitka majke te iskustva zlostavljanja i izdvajanja iz obitelji nalazio u psihološkom tretmanu od kolovoza 2018. do listopada 2021. Posljednja procjena dječakovog emocionalnog statusa iz prosinca 2022. godine ukazivala je na dječaka koji je emocionalnom planu bio bez indikatora patološkog razvoja i bio je uredne socioemocionalne prilagodbe pa nije bilo indikacija za psihosocijalnim tretmanom, no zbog dugotrajnosti i kontinuiteta traumatskih događanja tijekom dječakova odrastanja prisutna je smanjena razina povjerenja u druge, potiskivanje intenzivnih emocija i sklonost umanjivanju poteškoća. Dječak je okupiran tugovanjem za majkom koje je produljeno zbog traumatskih sjećanja tijekom zajedničkog života s roditeljima i nasilnih postupanja oca, a za što se nalazi da su autentične dječakove reakcije. Dječak odbija susret s ocem, ali redovito posjećuje i tijekom praznika boravi kod bake po ocu kao što posjećuje i majčine roditelje. U razgovoru u Poliklinici dječak je bio okupiran temama škole, zadovoljan zbog dobrih ocjena i zadovoljan odnosima s djecom. Sebe smatra sličnijim pokojnoj majci te izraženu ljutnju na oca. U razgovoru je rekao da ima više nego jedan razlog zašto ne želi vidjeti tatu jer mu je tukao brata, mamu i baku, a što je jednim dijelom sam vidio. Rekao je i kako misli da mama nije napisala oproštajno pismo jer su forenzičari pregledali auto i nisu ništa našli pa ga je sigurno tata podmetnuo ispod zica. Za dedu je naveo da se utopio jer je bio pijan, a možda ga je netko i gurnuo. Psihologinja smatra kako dječak opisuje sadržaje koji su neprimjereni njegovoj dobi, a o kojima je informiran od odraslih osoba koje ga opterećuju i usporavaju proces tugovanja za majkom i otežavaju oporavak od traumatskih okolnosti.

17. Čitanjem obavijesti Poliklinike od 10. srpnja 2022. (list 15 spisa) utvrđeno je kako je dijete uključeno u podršku psihologinje Poliklinike gdje dolazi u pratnji udomiteljice. Dječak je tada završio 4. razred osnovne škole s odličnim uspjehom i nije pokazivao poteškoće u funkcioniranju u udomiteljskoj obitelji i školi. Ostvarivao je susrete sa širom obitelji s majčine i očeve strane, ali ne i s ocem. Tijekom razgovora eksplicitno odbija susret s ocem i razgovor o toj temi uz što vezuje tugu, a na hipotetski opis eventualne situacije susreta navodi da bi otišao iz situacije gdje bi bio otac. U razgovoru i tijekom savjetovanja kod dječaka su uočene stresne reakcije, napetost, uznemirenost, emocionalne reakcije tuge što vezuje i za eventualni susret s ocem, ali i za razgovore sa stručnjacima što doživljava kao izvor pritiska i stres. Dječaku je pružena podrška, no u takvim situacijama rad s dječakom je otežan jer mjesto i stručnjake mentalnog zdravlja koji bi trebali biti izvor sigurnosti i podrške doživljava kao pritisak pa je primani cilj redukcija stresa kod dječaka.

17.1. Čitanjem nalaza i mišljenja psihologa Poliklinike od 12. listopada 2023. (list 51 spisa) utvrđeno je kako je otac bio u obitelji udomiteljice i tražio da dječak ide s njim. Dječak tome nije svjedočio, ali su se kod njega dogodile promjene u vidu poteškoća sa spavanjem, straha i izražene zabrinutosti. Dječak je u kontaktu uznemiren, kontroliran i suzdržava plač. Psihologinji je iznio da se jako boji da bi ga tata oteo jer ga je na putu iz škole vidio kako mu maše. Uz događaj dolaska oca u kuću udomitelja vezuje izraziti strah i ljutnju koja perzistira. Rekao je da će ocu vratiti mobitel koji mu je donio za rođendan jer za tatu možda prihvaćanje poklona znači da on prihvaća susret.

Iznio je poteškoće sa spavanjem koje su intenzivnije tjedan dana nakon očevog dolaska u udomiteljsku obitelj. Osim aktualnog straha od nasilja što jasno iznosi opisao je i nametajuće slike ranijih negativnih događaja koje je opisao kao sjećanje na nasilje oca prema njemu, bratu i mami. Kod dječaka su izražene traumatske reakcije u smislu podsjetnika i nametajućih slika negativnih iskustava te izražena anksiozna simptomatologija. Psihologinja zaključuje kako se radi o dječaku koji je doživio susret s ocem i saznanje o očevom dolasku u udomiteljsku obitelj uz što izražava traumatske i stresne reakcije i strah od nasilja koji ga dijelom ometa u svakodnevnom funkcioniranju.

17.2. Čitanjem nalaza i mišljenja psihologa Poliklinike od 8. prosinca 2023. (list 52 spisa) utvrđeno je kako je dječak u odnosu na susret prije stabilniji, zadovoljniji, nije iznosio stresne reakcije, a nakon saznanja o daljnjoj zaštiti i mjerama koje su na snazi što pridonosi osjećaju sigurnosti.

17.3. Čitanjem nalaza i mišljenja psihologa Poliklinike od 25. siječnja 2024. (list 49 spisa) utvrđeno je kako je dječak tijekom razgovora stabilan, komunikativan, ne iznosi stresne reakcije koje su bile prisutne u listopadu 2023. godine. Iznio je pozitivna iskustva iz obitelji tete i bake s kojima je proveo praznike. Iznio je zadovoljstvo mjerama koje su na snazi i verbalizirao osjećaj sigurnosti.

17.4. Čitanjem obavijesti Poliklinike od 13. ožujka 2024. (list 48 spisa) utvrđeno je kako je dječak tijekom razgovora opisao događaj prilikom posjete baki s bratom u veljači 2024. godine kada je vidio da je njegov otac u kući. On se samoinicijativno sakrio desetak minuta u podrum dok tata nije otišao pa ga je baka pozvala. Uz tu situaciju je iznio potrebu za izbjegavanjem susreta i verbalizirao izraženi strah od susreta s ocem i eventualnog razgovora s njim. Dok priča uočava se stresna priroda događaja za dječaka te strah i dok priča o događaju.

17.5. Čitanjem nalaza i mišljenja psihologa Poliklinike od 4.travnja 2024. (list 47 spisa) utvrđeno je da je TE tada pohađao 5. razred osnovne škole i uredno funkcionirao u školskom i vršnjačkom okruženju. Od oca je za Uskrs dobio poklone, ali za njih nije iskazao interes. Uz školu i uvjete gdje živi nije iznosio negativne situacije. Izrazio je zadovoljstvo što ne sreće tatu. Tijekom savjetovanja je dijelom na poticaj iznio ranija iskustva prije dolaska u udomiteljsku obitelj uz suzdržanu emocionalnost. Sam je naveo izbjegavanje kao učinkoviti način suočavanja.

Spontano eksplicira odbijanje susreta s ocem.

17.6. Čitanjem povijesti bolesti za oca djeteta od 21. lipnja 2023. utvrđeno je da mu je dijagnosticirana dijagnoza F43.2 poremećaj prilagodbe, a da mu je stanje bilo stabilno, da se dobro osjeća, uredno radi i da mu je dobro u braku.

17.7. Čitanjem zapisnika predlagatelja od 15. ožujka 2024. (list 33 spisa) utvrđeno je kako je otac pristupio u ured predlagatelja i ostavio 50,00 eura džeparca za sina ŽE te nešto slatkiša povodom Uskrsa, a 12. travnja 2024. 50,00 eura i nešto slatkiša jer ima 12. rođendan.

18. Sud je putem psihologinje suda omogućio djetetu, da sukladno članku 86. ObZ-a izrazi svoje mišljenje te je čitanjem Službene bilješke (list 53 spisa), a provedena je i psihologijska procjena djeteta te je utvrđeno da je dječak došao u pratnji udomiteljice. Na početku susreta psihologinja ga je upoznala s postupkom i ciljem procjene. Rečeno mu je da ima pravo pričati o onome o čemu mu je ugodno govoriti te da može prekinuti temu razgovora ako osjeti nelagodu ili ako o nečemu ne žele govoriti. Dječak (12 godina) adekvatno uspostavlja kontakt, pristojnog je ophođenja, emocionalno je topao i otvoren, intenzivno uznemiren (plače) kada se spomene otac. Uredne je forme i sadržaja mišljenja, opterećen traumatskim iskustvima nasilja od strane oca o kojima opetovano verbalizira. Na upit o upoznatosti s razlogom dolaska na sud dječak kaže da je došao „razgovarati o tati, da sud odredi susrete s tatom“. Navodi da trenutno živi u kući s bratom TE (19 godina), udomiteljima, njihova dva odrasla sina (O i Ž) i Danijelovom suprugom i sinom. Spomenuo je da je kod udomitelja unazad 3- 4 godine. Opisao je kako izgleda kuća te gdje tko boravi. Kaže da je TE zaposlen kao CNC operater u [adresa]. Dodaje da s njim provodi vrijeme u šetnji psa, igranju šaha i nogometa te igranju igara na mobitelu. Procijenio je da nemaju puno toga zajedničkog, osim što vole igrati nogomet i zajedno idu kod rodbine (bake, djed i tetka). Istaknuo je da s bakom voli kuhati, a s tetkom tražiti gljive. Na upit o zaduženjima u kući naveo je ima obavezu napisati zadaću i počistiti sobu. Istaknuo je blizak odnos s udomiteljima i rekao kako se njima prvo obrati kada ga nešto muči, a oni ga utješe.

Tada je bio učenik 5. razreda OŠ. Očekivao je vrlo dobar uspjeh na kraju školske godine i dodao da bi volio biti uspješniji i biti odličan, kako bi kasnije mogao upisati i završiti srednju školu koju želi. Naveo je da je samostalan u učenju i pisanju zadaća. Zaključno, maloljetni ŽE je emocionalno topao, pristojan i otvoren dječak koji aktualno živi s punoljetnim bratom u udomiteljskoj obitelji. U razgovoru pokazuje intenzivne znakove anksioznosti i straha kada govori o ocu, vidljive su traumatske reakcije na proživljeno nasilje koje verbalizira, a kojem je i svjedočio kada je otac bio nasilan prema dječakovoj pokojnoj majci, bratu i pokojnoj baki. Izražava autentičan strah od mogućnosti ostvarivanja kontakta s ocem te je primjetna privrženost drugim članovima/icama obitelji i udomiteljskoj obitelji.

19. Saslušanjem protustranke (list 30 spisa) utvrđeno je kako su djeca izdvojena iz njegove obitelji u travnju 2020. godine. Tada su živjeli zajedno u kući u [adresa]. Djeca su tada redovno išla u školu. Njega je netko prijavio za zlostavljanje i maltretiranje djece i on je bio 3 dana na razgovorima prvo u Policijskoj postaji u [adresa], a zatim u [adresa]. Tada su ga iz Centra pitali gdje će s djecom i on je izabrao da djeca budu kod njegove sestre u [adresa]. Naglasio je da je to bila njegova volja da djeca budu tamo. Djeca su kod njegove sestre bila do kraja kolovoza 2020. godine kada su iz Centra nazvali njegovu sestru da s djecom dođe kod njih što je ona i učinila. Tada je odlučeno da će djeca biti privremeno smještana 30 dana kod HE i to je također bio njegov izbor. Djeca se i danas nalaze kod nje s time da je stariji sin u međuvremenu postao punoljetan dok je mlađi navršio 12 godina. Njegov zadnji kontakt sa sinom ŽE bio je 2020. godine u kolovozu. Prije nego je Centar pozvao njegovu sestru da s djecom dođe u [adresa] on je pokušao uz pomoć Centra iz [adresa] preuzeti djecu kod svoje sestre. To je bilo nekoliko dana ranije. Kada su došli tamo on je bio s jedne strane ograde, a oni s druge. Stariji sin se tada jako bezobrazno ponašao prema njemu, skakao je po dvorištu, izgovarao je strašne prostote, pokazivao mu srednji prst i pljuvao prema njemu preko ograde. To je bilo strašno jer se on nikada prije nije tako ponašao. Za to vrijeme je mlađi sin samo zurio u pod. Nisu ostvarili ni vizualni kontakt.

Tom prilikom im je donio poklone kao što im uvijek donese. Tom prilikom su on i djelatnici Centra došli s namjerom da se djeca s njim vrate kući, ali djeca su odbila ići s njim i ponašala su se kako što je već opisao. Smatra da je pravo pitanje tko ih je na to nagovorio i zašto. On pretpostavlja da ih je na to nagovorila njegova sestra i njezin nevjenčani suprug PE. Naime, njegova sestra nema svoje djece, a ima preko 40 godina i pretpostavlja da je to vidjela kao dobar način da dođe do djece. Njemu se u jednom trenutku život raspao i smatra da je ona željela iskoristiti tu situaciju. Želi naglasiti i da je njegova prva supruga 2018. godine poginula u prometnoj nesreći u [adresa] tako da je on djeci jedini roditelj. Kada je došlo do odluke da djeca trebaju biti vraćena ili njemu ili ići u udomiteljsku obitelju, djeca su odabrala udomiteljsku obitelj, a on pretpostavlja da ih je na to nagovorila njegova sestra jer joj je bilo jasno da neće moći doći do njih ako se vrate k njoj. Naime, u Zagrebu se vodi postupak i na sudu za maloljetnike gdje su djeca saslušavana u srpnju 2020. godine i gdje su govorila razne neistine. Tako je ŽE na primjer rekao da ga je on tukao. Na pitanje kako ga je tukao odgovorio je da ga je šamarao, a kada je upitan da li ga je tukao svaki dan rekao je "ne", "svaki drugi dan". Kasnije je saznao da je nevjenčanom suprugu njegove sestre dijete oduzeto u dobi dok je imala 11 godina. On je zajedno sa svojom odvjetnicom i djelatnicama Centra bio u udomiteljskoj obitelji u koju su djeca smještena krajem kolovoza 2020. godine i djeca su tada samo zurila u stol. S njegove strane nikada nije bilo neprimjerenih postupanja prema djeci. Postupak koji se protiv njega vodi na sudu za maloljetnike još nije okončan. On nikada nisam pravomoćno osuđen radi nikakve povrede dječjih prava, a maloljetno dijete nije vidio 4 godine. Na sudu u [adresa] donesena je odluka po kojoj može viđati dijete dva puta mjesečno uz nadzor stručne osobe, ali se to niti jednom nije realiziralo pa se postavlja pitanje što se tu točno dešava. Susreti iz nadzor trebali su se održavati u Centru u koji je on redovito dolazio, ali mu je svaki puta rečeno da ga djeca ne žele vidjeti. Njegov stariji sin je u međuvremenu postao punoljetan, ali nisu u kontaktu. Jednom su se slučajno sreli prije otprilike mjesec dana u kuću u kojoj živi njegova majka. On je došao po router za Internet. Došli su i njegov stariji i mlađi sin. Stariji sin je s njim pričao 10 do 15 minuta dok je mlađi sin čim je čuo njegov glas odmah pobjegao. U tom razgovoru je on starijem sinu rekao da im je osigurao obiteljsku mirovinu iza pokojne mame i da se na računu nalazi oko 3.300,00 eura koji pripadaju njemu i za koje ću mu realizirati da se prebaci na njegov račun. Tom prilikom ga je stariji sin pitao da li je točno ono što je govorio ranije da će im dati kuću. Nakon tog susreta on s njim nije ni u kakvom kontaktu. To je doživio na način da njega zanima samo novac. Naveo je i kako njegova djeca redovito posjećuju njegovu majku, svoju baku te su i dalje u kontaktu s njegovom sestrom koju viđaju i kod koje idu vikendima u posjetu. Naglasio je da se on u međuvremenu oženio te ima stalni posao. Njegova žena radi i imaju stan od 80 m2. Njegova supruga je bila s njim u Centru i rekla je da je spremna u bilo kojem trenutku da preuzmu djecu. Blizu njih je i škola tako da smatra da imaju sve uvjete za preuzimanje brige o djeci. U razdoblju od kada je umrla njegova prva supruga 2018. godine pa do 2020. godine o djeci se brinuo on. ŽE je imao 6 godina dok je stariji sin imao 13 godina. Kada je potpisao suglasnost 2020. godine da se djeca privremeno smjeste u udomiteljsku obitelj pristao je da djeca budu smještena tamo samo 30 dana jer nije imao drugog izbora. U tom razdoblju 15 dana nije spavao zbog brige jer su mu djeca oduzeta i kada sam se vraćao s posla u [adresa] zaspao je za volanom i imao prometnu nesreću. Tada je bio hospitaliziran u [adresa] jedan čitav dan. Prije toga je jedan period bio nezaposlen, a onda je našao posao u [adresa]. U tom razdoblju je živio u kući na [adresa]. On nije mogao preuzeti brigu o djeci jer je ostao bez auta i nakon te prometne nesreće je dobio otkaz jer nije imao auto kojim bi odlazio na posao. Stanodavac mu je rekao da razumije njegovu situaciju i da mu može privremeno izaći u susret tako da je privremeno ostao još par mjeseci na toj adresi. Nakon toga je pronašao posao u Zagrebu i putovao je svaki dan u Zagreb na posao jer je pozajmio novac za kupnju jednog starog auta s kojim se vozio. Kada je potpisivao suglasnost na smještaj djece na 30 dana rečeno mu je da je to samo privremeno dok ne uredi svoju situaciju. Nakon toga je svaki puta kada je sredio svoju situaciju mislio da će mu vratiti djecu, ali to se nije dogodilo. Od 2020. godine nije ostvario nikakav kontakt s maloljetnim ŽE.

Eventualno ga vidi slučajno na cesti. On redovito odlazi u Centar i nosi novac za uzdržavanje. Obično ostavi 50,00 eura, a ponekad i više, i to donese između 15-tog i 20-tog u mjesecu jer mu je 15-tog plaća. Na primjer kada je bio djetetu rođendan odnio je 50,00 eura i nešto slatkiša. Nikada nije dobio potvrdu o tome da li je to što preda u Centru zaista predano i djeci. Za prošli rođendan je poklonio djetetu mobitel koji je navodno bio kod njega 6 ili 7 mjeseci da bi se nakon toga pojavio u Centru uz obrazloženje da je dijete odbilo poklon. Smatra potpuno nelogičnim da bi dijete poklon odbilo tek nakon 6 ili 7 mjeseci. On obično poklone odbije odmah prvi ili drugi dan. U kaznenom postupku nema aktualno niti jednu mjeru opreza prema maloljetnom ŽE. 2020. godine kada je sve krenulo imao je izrečenu mjeru u odnosu na ŽE i svega se pridržavao, odlazio je svaka 2 tjedna javljati se u policiju te je odlazio na savjetovanja. Mjera je kasnije ukinuta. Kazneni postupak protiv njega se i dalje vodi i on se nada da će biti oslobođen. Smatra da je pravo pitanje zašto su njemu djeca uopće oduzeta te smatra kako su djeca i on žrtve svega ovoga. Kada je živio sam s djecom imao je nadzor od strane Centra i voditeljica mjere ŠE je dolazila dva puta tjedno u njihovu kuću na [adresa]. Svaki puta je komentirala kako je kod njih fina atmosfera i da je sve čisto i on joj je vjerovao da je radila i takve bilješke. Kada je 2020. godine trebala doći na saslušanje bila je iznenada bolesna i nikada se nije pojavila, a njezine bilješke su nestale.

20. Na temelju svih gore navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je prijedlog predlagatelja osnovan, jer niti nakon višegodišnjeg tretmana Zavoda, mjera koje su određene kako od strane Zavoda tako i od strane suda (mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora u ostvarenju roditeljske skrbi, mjere oduzimanja prava na stanovanje s djetetom) otac nije poduzeo promjene u svom ponašanju koje bi dovele do stvaranja mogućnosti za povratak djeteta u obitelj oca. Otac u svom iskazu pred sudom ponavlja ponašanje na kojemu mu je višekratno ukazivano i kroz mjere i kroz savjetovanja, a to je da i dalje okrivljuje druge za sve posljedice koje su mu se dogodile. Ni na koji način se ne smatra odgovornim za nastalu situaciju već inzistira na tvrdnji da su ga svi prevarili i da je netko drugi isključivo kriv za odvajanje njega i djeteta. Otac surađuje sa Zavodom samo kada je to u njegovom interesu dok u protivnom nije dostupan Zavodu ili javlja da ne može doći. U odnosu na donošenje po 50,00 eura djetetu ili poklona i slatkiša ističe se kako navedeno ne predstavlja skrb u mjeri koja je dovoljna da se dijete vrati u obitelj oca. Otac je ovlašten donijeti poklon za dijete, no istodobno negira se promjene koje je potrebno učiniti u svom ponašanju da bi se bar malo približio djetetu. Otac inzistira na svojim potrebama što dodatno stvari daljnji strah i traumu kod djeteta.

21. Prvostupanjski je sud pri tom imao na umu, da je postupak radi lišenja prava na roditeljsku složen i posebno osjetljiv s gledišta prava na poštivanje obiteljskog života protustranaka kao roditelja zajamčenog odredbom članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj: 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99., 14/02., 1/06., dalje: EKLJP) i članka 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14., dalje: Ustav), ali i s gledišta obveze države da u okolnostima konkretnog slučaja osigura ostvarivanje najboljih interesa djeteta u skladu s odredbom članka 3. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj: 12/92., dalje: Konvencija) imajući na umu i načelnu zabranu odvajanja djeteta od roditelja u skladu s odredbom članka 9. Konvencije koje je dopušteno samo iznimno, i to uz uvažavanje najboljih od interesa djeteta. Lišenjem prava na roditeljsku skrb sud se kao tijelo javne vlasti na sasvim izravan i vrlo ozbiljan način miješa u pravo protustranke na njegov obiteljski život jer je smisao ove mjere potpuno onemogućiti roditelja u njegovoj skrbi za dijete kada je njegovo postupanje štetno za dijete i kada je to nužno za zaštitu djetetovih najboljih interesa jer je najbolji interes djeteta temeljno načelo u pitanju odlučivanja o pravima djeteta. Određivanje takve mjere je, međutim, prihvatljivo jedino ukoliko je nužno pa je u tom smislu u ovom postupku potrebno naći pravičnu ravnotežu između pojedinačnog interesa protustranke kao roditelja, s jedne strane i interesa države da zaštiti najbolji interes djeteta, s druge. Pritom valja imati na umu da se ova krajnja mjera ograničavanja roditelja na ostvarivanje prava na roditeljsku skrb određuje u slučajevima u kojima aktivnosti i mjere svih nadležnih tijela prema roditelju nisu dale rezultat koji bi zadovoljio zahtjeve najboljeg interesa djeteta jer određivanje ove mjere znači da roditelj doista ne izvršava sadržaj roditeljske skrbi na način na koji je to dužan činiti. U tom smislu lišenje prava na roditeljsku skrb nije sankcija roditelju nego mjera kojom se štiti najbolji interes i dobrobit djeteta.

22. Obiteljski zakon se temelji, između ostalih, i na načelu razmjerne i najblaže intervencije u obiteljski život (članak 7.) prema kojem su mjere kojima se zadire u obiteljski život prihvatljive ako su nužne te se njihova svrha ne može uspješno ostvariti poduzimanjem blažih mjera uključujući i preventivnu pomoć, odnosno potporu obitelji. U svezi s mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta ovo je načelo detaljnije razrađeno u odredbi članka 128. ObZ-a koja tijelu koje provodi postupak prilikom izbora mjere prikladne za zaštitu prava i dobrobiti djeteta nameće obvezu voditi računa da se odredi ona mjera kojom se najmanje ograničava pravo roditelja na ostvarivanje skrbi o djetetu, ako je takvom mjerom moguće zaštiti prava i dobrobit djeteta.

23. U konkretnoj pravnoj stvari obitelj je duži niz godina u tretmanu Zavoda. Od strane Zavoda i suda su uloženi napori određivanjem mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora u ostvarenju roditeljske skrbi i mjera za oduzimanjem prava na stanovanje s djetetom, no navedene mjere nisu polučile odgovarajuće rezultate. Od djeteta su opetovano dobiveni podaci o fizičkom zlostavljanju od strane oca za koje je psihologinja Poliklinike utvrdila da su autentični, dijete je u konstantnom strahu od oca što zbog loših sjećanja iz djetinjstva uslijed zlostavljanja njega, brata, majke i bake od strane oca što zbog očevog inzistiranja na susretima. Listom za procjenu sigurnosti djeteta procijenjeno je kako postoji više prijetnji sigurnosti djeteta u obitelji oca koji nije moguće kontrolirati odnosno postoji nedovoljno zaštitnih čimbenika u užoj i široj obitelji.

24. Otac djeteta je imao više prijava za nasilje u obitelji i bio je sklon primjenjivati neodgovarajuće odgojne postupke, između ostalog tjelesnu silu u odgoju. Ranjivosti djeteta pridonosi njegova kronološka dob kao i činjenica da je majka djeteta smrtno stradala pa ne postoji drugi roditelj ili druga osoba koja može zaštititi dijete. Listom za procjenu razvojnih rizika je utvrđeno da na strani oca postoji veći broj značajnih okolnosti srednjeg i visokog intenziteta koji ugrožavaju psihofizički i socijalni razvoj djeteta. Otac je fokusiran na sebe i vlastite potrebe, pokazuje nerazumijevanje emocionalnih i razvojnih potreba djece. Nije realan i kritičan po pitanju vlastitog ponašanja, obilježava ga neprihvaćanje odgovornosti za roditeljstvo, razvojne ishode i ponašanje djeteta. Stalno naglašava da su djeca izmanipulirana, da ima uvjete da žive s njim fokusirajući se pri tome samo na svoje mogućnosti, a pri tom zanemaruje emocionalne potrebe djece. Otac je višekratno mijenjao partnerice i mjesto stanovanja što mu djeca zamjeraju, a što ujedno ukazuje i na njegov stil života koji djetetu ne pruža stabilnost i sigurnost. Protustranka u žalbi pobija navedenu tvrdnju, koja proizlazi iz činjenice da je 2018. živio s ČE koja ga je prijavila za nasilničko ponašanje, da je potom sklopio brak s GE, koji je također okončan prijavom za obiteljsko nasilje a nakon čega je protustranka djecu povjerila na skrb svojoj sestri VE, da je 2022. u kuću u [adresa], gdje je tada živio s majkom, doveo državljanke Makedonije (majku i dvije kćeri) što prethodno nije dogovorio s majkom uslijed čega je došlo do ponovnog narušavanja njihovog odnosa, te je 15. listopada 2022. sklopio novi brak s CE u [adresa]. Iz navedenog proizlazi da je djeci uskraćena stabilnost i sigurnost u svakodnevnom životu jer se od njih očekuje adaptacija na nove partnerice i nova mjesta stanovanja te promjene škole.

25. Protustranka u žalbi pobija tako utvrđeno činjenično stanje, koje je utemeljeno na priloženoj, relevantnoj dokumentaciji te iskazu same protustranke, pa se istom ne može osnovano prigovoriti.

26. Sud je o odlučnim činjenicama dao i valjane i doista iscrpne i logične razloge, pa nije ostvarena bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11. na koju se opisno ukazuje u žalbi.

27. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da u situaciji, kada niti višegodišnji tretman Zavoda za socijalnu skrb i izrečene mjere nisu dale rezultate, već mlt. ŽE i nakon svega iskazuje strah da bi otac mogao doći i oteti ga (nakon što su oba sina odabrala živjeti u tada nepoznatoj obitelji udomitelja, radije nego se vratiti ocu) te odbija i svaku ideju o kontaktu s ocem, roditelj ne izvršava sadržaj roditeljske skrbi na način na koji je to dužan i kojim bi se štitio najbolji interes i dobrobit djeteta. Od djeteta su dobiveni podatci o fizičkom zlostavljanju od strane oca i to njega, brata, majke i bake po ocu koje su psiholozi ocijenili autentičnim. U situaciji kada je majka djeteta smrtno stradala u dobi kada je mlt. ŽE bio malo dijete, a otac inzistira na ostvarivanju svog prava na susretima i zajedničkom životu s djetetom, s kojim nije tijekom svih provedenih godina u tretmanu uspio uspostaviti odnos povjerenja niti u tolikoj mjeri da dijete izgubi strah od same mogućnost da s njim komunicira (nego kada se nađu istovremeno kod bake dijete bježi u podrum) te od samog saznanja da je otac kontaktirao udomiteljsku obitelj, tjedan dana ima poteškoće sa spavanjem, ukazuje na to da je odnos oca i djeteta duboko poremećen i da nije u interesu mlt. ŽE da živi i komunicira s ocem, niti da otac kao roditelj može donositi odluke o bitnim pitanjima roditeljske skrbi. Iz provedenih dokaza naime prvostupanjski sud logično zaključuje da je razlog zbog kojeg dijete ne želi ni na koji način biti u kontaktu s ocem trauma koju je prouzročio otac djeteta, koji odgovornost za nastalu situaciju vidi u svima, od članova vlastite primarne obitelji do sudionika sustava socijalne skrbi, ali ni u kojoj mjeri ne preuzima na sebe odgovornost, radi čega bi dijete povratkom u obitelj oca bilo ponovno ugroženo.

28. Stoga je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo navedene odredbe kada je odlučeno kao u odluci prvostupanjskog suda.

29. U skladu s navedenim je, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. Zakona o parničnom postupku, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 31. ožujka 2025.

S u d a c:

Gordana Bošković Majerović