Poslovni broj: XXXII Povrv-546/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić, u pravnoj stvari tužitelja: FIDAL d.o.o. iz Rijeke, Braće Pavlinića 10, OIB 50881546962, zastupanog po punomoćnici Maji Vukelić Brčić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika: 1. KE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. NE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. GE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. KEI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. ĐE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 6. ZE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], tuženici od 1) do 6) zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri, odvjetnicima u Rijeci, 7. GRADA RIJEKE iz Rijeke, Korzo 16, OIB 54382731928, zastupanog po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Danijela Kovačić i Jasenka Perković, odvjetnicama u Rijeci, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 21. ožujka 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, na temelju članka 335. stavka 6. Zakona o parničnom postupku, dana 31. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U k i d a s e platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Marine Sablić - Dorčić iz Rijeke posl. br. Ovrv-38/2019 od 5. lipnja 2019. godine, u dijelu u kojem je naloženo tuženicima LE, NE, GE, KEI, ĐE, ZE i [adresa], da razmjerno svojim suvlasničkim udjelima namire tražbinu tužitelja u iznosu od 1.932,51 EUR-a / 14.560,51 kuna, i to:

- tuženik ČE tražbinu u iznosu od 121,27 EUR-a / 913,68 kn,

- tuženica NE tražbinu u iznosu od 114,99 EUR-a / 866,38 kn,

- tuženik GE tražbinu u iznosu od 91,99 EUR-a / 693,10 kn,

- tuženik NEI tražbinu u iznosu od 691,60 EUR-a / 5.210,89 kn,

- tuženik ĐE tražbinu u iznosu od 242,21 EUR-a / 1.824,96 kn,

- tuženica ZE tražbinu u iznosu od 202,24 EUR-a / 1.523,76 kn,

- tuženik Grad Rijeka tražbinu u iznosu od 468,21 EUR-a / 3.527,74 kn,

2  Poslovni broj: XXXII Povrv-546/2019

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatoj po stopi koja je propisana odredbom iz čl. 29. ZOO-a, za razdoblje od 5. lipnja 2019. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine pa po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po kamatnoj stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana; te kojim je naloženo tuženicima platiti ovršni trošak u visini od ukupno 435,50 EUR (slovima: četiristo trideset pet eura i pedeset centi) / 3.281,25 kn (slovima: tri tisuće dvjesto osamdeset jedna kuna i dvadeset pet lipa) od čega 252,17 EUR / 1.900,00 kn nastalog i 183,32 EUR / 1.381,25 kn predvidivog troška ovrhe, sa pripadajućom zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 5. lipnja 2019. godine pa do isplate i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se tužbeni zahtjev o d b i j a kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima LE, NE, GE, KEI, ĐE i ZE parnični trošak u iznosu od 1.828,12 EUR (slovima: tisuću osamsto dvadeset osam eura i dvanaest centi), a tuženiku Gradu Rijeci parnični trošak od 812,50 EUR (slovima: osamsto dvanaest eura i pedeset centi), sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa, zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prijedlogom podnesenim javnom bilježniku 8. srpnja 2019. godine, tužitelj tada kao ovrhovoditelj, predložio je donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne

3  Poslovni broj: XXXII Povrv-546/2019

isprave, kojim će se tuženicima, tada ovršenicima, naložiti isplata iznosa glavnice od 1.944,01 EUR / 14.647,14 kn s pripadajućim kamatama na ovaj iznos od 5. lipnja 2019. godine do isplate kako je to navedeno u prijedlogu za ovrhu, kao i obvezati ih na naknadu troškova ovrhe.

2. Nakon što je javni bilježnik prihvatio prijedlog za ovrhu, rješenje o ovrsi dostavljeno je tuženicima koji su svi izuzev IE, protiv istog podnijeli prigovor temeljem kojeg je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno izvan snage, ukinuvši provedene ovršne radnje te nastavljajući voditi ovaj postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prilog tužbenom zahtjevu tužitelj je naveo kako se njegov zahtjev za isplatu temelji na dva izdana računa i to računu br. P03/1/1 koji je dospio 15. ožujka 2018. godine u iznosu od 10.075,00 kn, i računu br. P04/1/1 od 15. ožujka 2018. godine u iznosu od 8.437,50 kn, dospio istoga dana. Zahtjev temelji i na sadržaju e-mail korespodencije stranaka, iz koje je kako tvrdi razvidno da je sporna oprema ugrađena na zgradu u suvlasništvu tuženika, pa su je tuženici dužni platiti. Podneskom od 21. ožujka 2025. godine uređuje tužbeni zahtjev s obzirom na promjenu valute i činjenicu što prvotni ovršenik, IE, nije osporavao rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Zaključuje da je priloženim dokazima u cijelosti dokazao osnov i visinu svoje novčane tražbine prema tuženiku, pa predlaže u cijelosti održati na snazi pobijani platni nalog te obvezati tuženika na plaćanje parničnih troškova.

4. Tuženici ČE, NE, GE, KEI, ĐE i ZE, u prigovoru protiv rješenja o ovrsi odbijaju navode tužitelja ističući kako osporavaju osnov i visinu utuženog potraživanja. Navode da je između tužitelja kao izvođača građevinskih radova na zgradi u [adresa], na adresi [adresa], kao i predstavnice stanara zgrade BE, dana 20. lipnja 2018. godine sklopljen Sporazum kojim je utvrđeno da će stanari zgrade isplatiti tužitelju iznos od 294.901,67 kn, čime će tužitelj kao izvođač radova biti namiren u cijelosti. Upiru na tekst citiranog Sporazuma ističući kako su tuženici po njemu i postupili te su tužitelju isplatili dogovoreni iznos. Smatraju da više nemaju nikakvih dugovanja prema tužitelju po bilo kojem osnovu radova na zgradi [adresa], ističući i da je predmetni sporazum sklopljen nakon izdavanja utuženih računa, a tužitelj je potpisom Sporazuma jasno naveo kako po uplati dogovorenog iznosa nema nikakvih dospjelih, niti nedospjelih potraživanja. Dodatno ističu i kako su i prije sklapanja Sporazuma od 20. lipnja 2019. godine obaviješteni da će radove dobave i postave zaštitne mreže za dvorište zgrade i postavljanje fasadnih svjetiljki (rasvjetnih tijela) tužitelj isporučiti bez naknade, odnosno na poklon, upućujući na sadržaj elektroničke komunikacije koju dostavljaju u spis. Predlažu odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog, ukidanje platnog naloga, uz obvezivanje tužitelja na naknadu parničnog troška.

5. Tuženik Grad Rijeka također se protivi potraživanju tužitelja, osporavajući ga u cijelosti, kako po osnovu tako i visini. Ukazuje također na sadržaj Sporazuma od 20. lipnja 2018. godine, kojim je dogovoreno da je isplatom iznosa od 294.901,67 kn, izvođač podmiren u cijelosti i nema nikakvih dospjelih ili nedospjelih potraživanja ni po kojem osnovu, niti prema kojoj osobi iz osnova radova izvršenih na zgradi [adresa]. Naglašava da su tuženici kao suvlasnici zgrade postupili sukladno dogovoru, kao i da su sporni radovi u trenutku sklapanja Sporazuma od 20. lipnja 2018. godine bili već

4  Poslovni broj: XXXII Povrv-546/2019

izvršeni, pa je jasno da su Sporazumom obuhvaćena i potraživanja iz utuženih računa. Upiru i na sadržaj poruke elektroničke pošte tužitelja u kojoj je tužitelj napisao da nije naplaćena dobava i postavljanje zaštitne mreže za dvorište zgrade, što da ukupno iznosi 14.000,00 kn bez PDV-a, već da je to poklon zgradi jer je tužitelj držao da time završava radove, dok se u Sporazumu sklopljenom kasnije, uopće ne spominju utuženi radovi i materijal, kao nešto što bi tužitelj potraživao od tuženika kao suvlasnika zgrade. Tuženik Grad Rijeka zaključuje da su potpisom Sporazuma od 20. lipnja 2018. godine riješeni pravni odnosi među strankama pa nema daljnjeg uporišta da bi se tužitelj pozivao da je poklonio samo rasvjetna tijela, a nije poklonio i radove vezane uz materijal, odnosno da bi poklonio mrežu, ali ne i radove usmjerene na postavljanje zaštitne mreže za ptice. Jednako kao i preostali tuženici drži da tužbeni zahtjev nije dokazan i treba ga odbiti, ukinuti platni nalog, a tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška.

6. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud je na glavnoj raspravi proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu, saslušan je zakonski zastupnik tužitelja SE, a u svojstvu svjedoka CE i BE, nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP) jer je prema ocjeni ovoga suda predmet raspravljen tako da se može donijeti odluka.

7. Dokazni prijedlozi tužitelja za provođenjem dokaza očevidom lica mjesta i građevinskim vještačenjem, kao i financijskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja opsega i cijene radova odbijeni su kao neosnovani, iz razloga što tuženici u ovom postupku nisu osporavali da bi radovi bili izvedeni, no protivili su se pravu tužitelja tražiti isplatu, ukazujući da se tužitelj prava zahtijevati isplatu za utužene radove odrekao sklapanjem Sporazuma od 20. lipnja 2018. godine, Iz istih razloga nije bilo potrebno niti provesti dokaz saslušanjem predloženih svjedoka FE, ŠE i JE, koji su svi kao radnici sudjelovali u izvođenju spornih radova, obzirom da kao što je rečeno, nije sporno da su radovi i izvršeni. Od dokaznog prijedloga za saslušanjem tuženika u svojstvu parničnih stranaka tuženici su odustali pa sud ovaj dokaz nije proveo, a nije proveo niti dokaz saslušanjem predloženog svjedoka PE, za kojeg su tuženici naveli sami da se nalazi u Sjedinjenim Američkim Državama na liječenju. Sud je u više navrata bezuspješno pozivao svjedoka PE, pa kako se svjedok nalazi u inozemstvu i sud nema mogućnosti njegovog prisilnog dovođenja, odustalo se od provođenja ovog dokaza, tim više što je utvrđeno da je stanje stvari razjašnjeno u dovoljnoj mjeri za presuđenje. Sud je odustao i od provođenja dokaza saslušanjem svjedoka EE, nekadašnjeg radnika tužitelja. Naime, ovaj svjedok se prema saznanjima tužitelja odselio u Bosnu i Hercegovinu gdje sada živi, pa kako je tužitelj izvijestio svjedoka o ročištu zakazanom za dan 21. ožujka 2025. godine kojem svjedok EE nije pristupio, a sud u odnosu na svjedoka koji boravi u inozemstvu nema mogućnosti prisilnog dovođenja, to se odustalo i od ovog dokaznog prijedloga. Sud nije razmatrao mogućnost izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka DE i EE uz pomoć međunarodne pravne pomoći, s obzirom da je ocijenjeno da je predmet i bez provođenja dokaza njihovim saslušanjem, u dovoljnoj mjeri razjašnjen, pa bi provođenje tih dokaza bilo suvišno i dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka.

5  Poslovni broj: XXXII Povrv-546/2019

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP, ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Naime, iz dostavljenih isprava proizlazi slijedeće:

- među strankama nije sporno da je tužitelj tuženicima izdao dva računa i to račun broj P03/1/1 od 5. ožujka 2018. godine na iznos od 10.075.00 kn s dospijećem dana 15. ožujka 2018. godine radi dobave i postave zaštitne mreže za zaštitu od ptica, DIN-B1, DIN 4102-1, sa oknom 50x50 mm, sa svim spojnim materijalom i alpinističkim radom kod postave; kao i račun broj P04/1/1 od 5. ožujka 2018. godine na iznos od 8.437,50 kn s dospijećem dana 15. ožujka 2018. godine, i to radi izrade instalacije i postave vanjskih fasadnih svjetiljaka s mogućnošću obostrane regulacije snopa svjetlosti, dimenzija 100x100 mm, IP 65, s LED izvorom svjetlosti 2 X 2W, 3000 K, antracit boje komplet s luksomatom, kao i najma autodizalice s košarom za montažu lampi na fasadu,

- nesporno je da tuženici prijeporne račune nisu platili,

- nadalje, među strankama, kako to proizlazi iz njihovih navoda iznesenih u tijeku postupka, kao nesporno proizlazi i da je tužitelj bio angažiran kao izvođač opsežnih građevinskih radova na obnovi zgrade u [adresa], čiji su tuženici suvlasnici, kao što je to razvidno iz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- nije prijeporno niti da je tužitelj u tijeku izvođenja ovih građevinskih radova nabavio između ostaloga i materijal – zaštitne mreže za ptice, svjetiljke i drugi potrebni materijal koje je platio, te je sporne zaštitne mreže za ptice i fasadne svjetiljke i ugradio na zgradu,

- neprijeporno je među strankama da su postava luksomata i zaštitne mreže za ptice bili i vantroškovnički radovi, odnosno radovi koji nisu bili obuhvaćeni prethodno ugovorenim radovima tužitelja s tuženicima kao suvlasnicima zgrade u [adresa],

- pritom, nesporno je i da su tužitelj i tuženici, prvenstvo PE, prije ugradnje spornih radova bili u komunikaciji vođenoj, između ostalog i elektroničkom poštom (list 86-95 i 103-116, 139-144 spisa), gdje je PE požurivao postavu zaštitne mreže za golubove,

- nadalje, među strankama ne bi trebalo biti prijeporno niti da je zakonski zastupnik tužitelja SE u poruci elektroničke pošte od 9. listopada 2017. godine upućenoj PE, naveo određene probleme u komunikaciji s RE i plaćanju okončane situacije, očitovao se oko navodnih nedostatak drugih izvršenih građevinskih radova kojima su suvlasnici prigovarali, navodeći i kako „zgradi nije naplaćena dobava i postava rasvjetnih tijela na uličnom pročelju, niti dobava i postava zaštitne mreže za dvorište zgrade, što ukupno iznosi 14000 kn bez PDV-a“ kao i da „to smo Vam (tuženicima, opaska suda) poklonili jer smo mislili da sa time završavaju radovi na zgradi“,

- ne bi trebalo biti prijeporno niti da je PE kao odgovor na ovu elektroničku poruku tužitelja od 9. listopada 2017. godine, istoga dana zakonskom zastupniku tužitelja OE odgovorio kako je za isplatu okončane situacije potrebno i okončanje građevinskih radova, odnosno dovršetak fasade na 5. katu, kao i izmjena stolarije na unutarnjem

6  Poslovni broj: XXXII Povrv-546/2019

stubištu, dok je u odnosu na u ovoj parnici sporne radove postavljanja fasadne rasvjete i mreže za golubove naveo „da je istina da je to poklonjeno na račun kašnjenja sa završetkom radova i usluge što je (svjedok PE, opaska suda) potpisao dio okončane situacije iako nije bila izvršena, a na što smo imali primjedbu Grada“ (list 99-100 spisa),

- konačno, među strankama ne bi trebalo biti prijeporno niti da je tužitelj zastupan po AE, s BE kao predstavnicom suvlasnika zgrade na adresi [adresa], i uz prisutnost CE, dana 20. lipnja 2018. potpisao Sporazum (list 36 spisa) kojim su potpisnici potvrdili da će „stambena zgrada na ime Okončane situacije uplatiti iznos dobiven od Grada Rijeke i to 294.901,67 kn na žiro račun izvoditelja (tužitelja, op. suda) na dan 21. lipnja 2018. godine...“, odnosno da se „ostatak iznosa po okončanoj situaciji sporazumno ne isplaćuje, odnosno izvođač je isplatom iz gornjeg stavka podmiren u cijelosti i nema nikakvih kako dospjelih, tako i nedospjelih potraživanja ni po kojem osnovu niti prema kojoj osobi iz osnova radova izvršenih na zgradi [adresa]“,

- neprijeporno je dakle, da su u vrijeme potpisivanja Sporazuma od 20. lipnja 2018. godine radovi na postavljanju zaštitne mreže za ptice i rasvjeti fasade s luksomatom, već bili izvršeni, odnosno utuženi radovi izvršeni su još u proljeće 2017. godine,

- sukladno citiranom Sporazumu od 20. lipnja 2018. godine (dalje: Sporazum), tužitelj se obvezao odmah povući ovrhu po računu P30/1/1 na iznos od 365.832,46 kn, kao i kaznenu prijavu protiv ovdje svjedokinje BE,

- nije prijeporno niti da su tuženici postupili u skladu sa Sporazumom te su tužitelju istoga dana 20. lipnja 2018. godine, temeljem naloga za plaćanje s lista 37-40 spisa, isplatili iznos od 294.901,67 kn, a računi sporni u ovom postupku nisu plaćeni.

10. Ono što je sporno jest pitanje jesu li radovi na postavljanju zaštitne mreže za ptice na fasadi zgrade tuženika, kao i postava fasadne rasvjete, radovi koje su tuženici dužni platiti, ili je pak riječ o radovima koji bi bili obuhvaćeni isplatom tuženika prema Sporazumu od 20. lipnja 2018. godine.

11. Analizirajući gore navedene isprave, kao i iskaze svjedoka BE, SE i CE, ovaj sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi tuženici se nalazili u obvezi isplate utuženog iznosa.

12. Zakonski zastupnik tužitelja SE, u svom iskazu od 3. prosinca 2024. godine tvrdi da je s tadašnjim predstavnikom stanara zgrade tuženika HE dogovorio ugradnju zaštitne mreže za ptice i postavljanje svjetiljki na pročelje s luksomatom, koji mu je obećao da će te radove kao vantroškovničke zgrada platiti, jer je ME želio kako tvrdi SE „da se pročelje osvijetli i da se postavi zaštitna mreža za ptice da on bar nešto dobije i da se na taj način poboljša njegov dio nekretnine“. Opisao je da se kasnija predstavnica stanara BE tome čudila i protivila se, tražeći da ME te radove plati iz svog džepa, da radovi nisu obuhvaćeni Sporazumom od 20. lipnja 2018. godine jer je on računao da su ti radovi nešto potpuno drugo od radova na pročelju koje je sufinancirao Grad Rijeka, a on je imao povjerenja u tvrdnje ĆE da će

7  Poslovni broj: XXXII Povrv-546/2019

utuženi radovi biti plaćeni iz sredstava zgrade jer nisu bili obuhvaćeni projektom. Sadržaj poruka elektroničke pošte iz listopada 2017. godine u kojima VE kazuje da se utuženi radovi poklonjeni, tvrdi da je napisao vjerujući da će ME postupiti po dogovoru i potpisati okončanu situaciju u punom iznosu, no što ME nije želio učiniti.

13. Međutim, ove tvrdnje tužitelja nisu potkrijepljene nijednim drugim dokazom, kao ni materijalnom dokumentacijom.

14. Protivno tvrdnjama zakonskog zastupnika tužitelja SE, svjedok CE opisao je probleme koje su tuženici kao suvlasnici zgrade imali s tužiteljem kao izvođačem radova u smislu kašnjenja radova i tvrdnji o tome da su radovi u cijelosti izvedeni, problemima oko zateznih kamata na račune kako je to tužitelj potraživao i slično. U odnosu na utužene radove potvrdio je da izvedba radova s njime nije dogovarana, no istaknuo je da je direktor tužitelja SE uvijek govorio da se mreža za ptice i fasadna rasvjeta te luksomat, postavljeni kao gratis radovi, o čemu je uputio i poruku elektroničke pošte njemu i VE, odnosno da nikada niti SE niti AE koji je potpisao u ime tužitelja Sporazum od 20. lipnja 2018. godine, nisu mu kazali da bi zgrada na adresi [adresa], ostala što dužna tužitelju, iako je s njima svjedok surađivao i naknadno i sve do 2023. godine bio zamjenik ovlaštenog predstavnika zgrade. Jednako je potvrdila i svjedokinja BE, u potpunosti negirajući tvrdnje zakonskog zastupnika tužitelja SE. Svjedokinja je tako naglasila da su isplatom po Sporazumu od 20. lipnja 2018. godine tužitelj kao izvođač radova i tuženici kao suvlasnici zgrade, sporazumjeli se da tužitelj izuzev iznosa navedenog u Sporazumu, nema nikakvih daljnjih potraživanje prema tuženicima te da se Sporazum odnosio na sve što se radilo na zgradi, uključujući i prijeporne radove. Oba svjedoka, CE i BE, pritom su istaknuli i odnos međusobnog zadovoljstva stranaka sklapanjem Sporazuma od 20. lipnja 2018. godine, zajednički odlazak na piće kao znak uspješnog okončanja radova, odnosno okolnost da se ni tada ni kasnije nije spominjalo da neki radovi ne bi bili obuhvaćeni Sporazumom, te da bi ih tuženici morali dodatno platiti.

15. Prema stavu ovoga suda, ove tvrdnje svjedoka CE i BE, u cijelosti su sukladne sadržaju isprava dostavljenih u spis, te ih sud ocjenjuje kao istinite.

16. Naime, sam zakonski zastupnik tužitelja SE je u svojoj poruci elektroničke pošte od 9. listopada 2017. godine upućenoj PE, naveo da „zgradi nije naplaćena dobava i postava rasvjetnih tijela na uličnom pročelju, niti dobava i postava zaštitne mreže za dvorište zgrade, što ukupno iznosi 14000 kn bez PDV-a“ kao i da „to smo Vam (tuženicima, opaska suda) poklonili jer smo mislili da sa time završavaju radovi na zgradi“. Dakle, tužitelj potvrđuje da su radovi na postavljanju zaštitne mreže i fasadnoj rasvjeti postavljeni i da su oni besplatni, kao svojevrsni poklon tužitelja tuženiku. Kada se sadržaj ove poruke elektroničke pošte poveže sa sadržajem Sporazuma od 20. lipnja 2018. godine, gdje AE u ime tužitelja potvrđuje da će „stambena zgrada na ime Okončane situacije uplatiti iznos dobiven od Grada Rijeke i to 294.901,67 kn na žiro račun izvoditelja (tužitelja, op. suda) na dan 21. lipnja 2018. godine...“, odnosno da se „ostatak iznosa po okončanoj situaciji sporazumno ne isplaćuje, odnosno izvođač je isplatom iz gornjeg stavka podmiren u

8  Poslovni broj: XXXII Povrv-546/2019

cijelosti i nema nikakvih kako dospjelih, tako i nedospjelih potraživanja ni po kojem osnovu niti prema kojoj osobi iz osnova radova izvršenih na zgradi [adresa]“ , tada nije jasno koji su razlozi zbog kojih tužitelj zaključuje da bi utužene radove tuženici morali platiti kada ih sam označava kao besplatne i odriče se prava naplate.

17. Naime, ukoliko je tužitelj kako tvrdi, račune za izvedenu dobavu i ugradnju mreža za ptice i fasadne rasvjete, izdao dana 5. ožujka 2018. godine, kako je to navedeno na spornim računima, i ukoliko je tužitelj s tuženicima, odnosno ovlaštenim predstavnikom stanara dogovorio da će te radove tuženici platiti posebno iz sredstava zajedničke pričuve ili drugih sredstava, tada nije jasno zašto je to propustio navesti u Sporazumu od 20. lipnja 2018. godine. Tužitelj je svaku sumnju u to da tuženici moraju platiti zasebno i te račune, mogao otkloniti tako što bi u tekstu Sporazuma unio da su računi tužitelja broj P03/1/1 i P04/1/1 od 5. ožujka 2018. godine isključeni, odnosno da ih tuženici moraju u cijelosti platiti mimo sporazumom potpisanog iznosa. Tužitelj, međutim to nije učinio.

18. Protivno tome, sam je tužitelj u svojoj poruci elektroničke pošte od 9. listopada 2017. godine prethodno potvrdio da su sporni radovi poklonjeni zgradi. Zakonski zastupnik tužitelja SE u svom stranačkom iskazu pokušava relativizirati značaj Sporazuma od 20. lipnja 2018. godine tvrdnjama da su utuženi radovi koje je naručio ME potpuno drugi posao od obnove pročelja za što je postojao projekt i ugovoreni troškovnik. Međutim, iako je točno da utuženi radovi nisu bili obuhvaćeni prvotno dogovorenim radovima, to nikako ne objašnjava tvrdnju samog zakonskog zastupnika tužitelja u poruci elektroničke pošte od 9. listopada 2017. godine da su radovi poklonjeni. O tome da bi tuženici kao suvlasnici zgrade morali platiti utužene radove, nije imao saznanja niti CE, zaposlenik Rumata, kao tvrtke za upravljanje stambenom zgradom, koji je također potvrdio da se o utuženim radovima uvijek govorilo kao o poklonu izvođača, tj. tužitelja zgradi na ime kašnjenja i problema s nekvalitetno izvedenim radovima.

19. Na koncu, tužitelj nije objasnio niti koji su to razlozi zbog kojih bi račune za postavljanje zaštitne mreže i fasadnih svjetiljki i luksomata, koje je izveo u proljeće 2017. godine, zatražio računima od 5. ožujka 2018. godine, kome je te račune dostavio prethodno tražeći plaćanje, s obzirom da tuženici, kao ni svjedok CE, kao predstavnik upravitelja zgrade, nisu imali saznanje sve do pokretanja ove parnice, o izdavanju računa broj P03/1/1 i P04/1/1 od 5. ožujka 2018. godine.

20. Stoga, imajući u vidu sve navedene okolnosti, ovaj sud drži da je iskaz zakonskog zastupnika tužitelja SE neistinit i usmjeren na postizanje uspjeha tužitelja u ovom postupku. Svi dokazi izuzev računa tužitelja koji su njegova jednostrana isprava, i iskaza svjedoka SE, ne govore u prilog tvrdnji tužitelja, već ukazuju na opravdanost prigovora tuženika. Svjedoci BE i CE potvrdili su da se o spornim radovima uvijek govorilo kao o radovima koje tužitelj neće naplatiti. Sporazum od 20. lipnja 2018. godine navedeno i potvrđuje jer se u njemu navodi jedino iznos koji će tuženici platiti po okončanoj situaciji, a predstavnik tužitelja potpisom je potvrdio da je isplatom iznosa od 294.901,67 kn podmiren u cijelosti i nema nikakvih dospjelih ili nedospjelih potraživanja ni po kojem osnovu, niti prema kojoj osobi iz osnova radova izvršenih na zgradi [adresa]. Prema tome, tužitelj koji je u dva navrata, u poruci elektroničke pošte od 9. listopada 2017. godine potvrdio da su utuženi radovi poklonjeni zgradi kao besplatni,

9  Poslovni broj: XXXII Povrv-546/2019

a potom je potvrdio da je isplatom iznosa iz Sporazuma od 20. lipnja 2018. godine isplaćen u cijelosti, jasno je tim ispravama potvrdio da nema pravo tražiti njihovu isplatu, jer se prava tražiti naplatu odrekao.

21. Iz iznesenih je razloga, primjenom članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), kao i članka 58. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, 114/22 i 6/24), a u svezi s člankom 451. stavkom 3. ZPP-a, odlučeno kao u izreci. Rješenje o ovrsi javne bilježnice Marine Sablić - Dorčić iz Rijeke posl. br. Ovrv-38/2019 od 5. lipnja 2019. godine, ukinuto je u dijelu u kojem je naloženo tuženicima LE, NE, GE, KEI, ĐE, UE i [adresa], isplatiti tužitelju razmjerno svojim suvlasničkim udjelima tražbinu u iznosu od 1.932,51 EUR-a, te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kako u dijelu što se odnosi na glavnicu i zatezne kamate čiju isplatu tužitelj traži, tako i na dosuđeni trošak ovrhe.

22. Temeljem članka 154. stavka 1. u vezi članka 155. ZPP tužitelja koji je izgubio spor je valjalo obvezati na plaćanje troška tuženika, sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa).

23. Tuženicima LE, NE, GE, KEI, ĐE i ZE, pripada naknada od 150,00 EUR za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi s obzirom da je vrijednost predmeta spora u odnosu na ove tuženike veća od 664,01 EUR, a manja od 1.327,00 EUR za što Tarifa predviđa nagradu od 75 bodova pri čemu je vrijednost svakog boda 2,00 EUR (Tbr. 11/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife). Naknada za sastav podneska od 28. veljače 2023. godine tuženicima ne pripada jer se radi o ponavljanju tvrdnji već iznesenih u prigovoru protiv rješenja o ovrsi. Za zastupanje odvjetnika na ročištima od 9. ožujka 2023. godine i 20. studenog 2023. godine koja su odgođena prije početka raspravljanja pripada im po 37,50 EUR za svako ročište (Tbr. 9/5 u vezi Tbr. 9/1 i Tbr. 7/1 Tarife), dok im za zastupanje punomoćnika na ročištima dana 25. ožujka 2023. godine, 8. rujna 2023. godine, 10. lipnja 2024. godine, 3. prosinca 2024. godine i 21. ožujka 2025. godine pripada po 150,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife). Na tako dobiveni iznos od 975,00 EUR tuženicima pripada i uvećanje na ime zastupanja više stranaka od 50 % (1.462,50 EUR), kao i porez na dodanu vrijednost od 25 % na ukupni iznos i što čini 1.828,12 EUR koliko je dosuđeno tuženicima LE, NE, GE, KEI, ĐE i ZE.

24. Tuženiku Gradu Rijeci pripada pak naknada od 100,00 EUR za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi s obzirom da je vrijednost predmeta spora u odnosu na tuženika Grad Rijeku 468,21 EUR za što Tarifa predviđa nagradu od 50 bodova pri čemu je vrijednost svakog boda 2,00 EUR (Tbr. 11/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife). Za ročišta odgođena prije početka raspravljanja od 9. ožujka 2023. godine i 20. studenog 2023. godine pripada mu po 25,00 EUR (Tbr. 9/5 u vezi Tbr. 9/1 Tarife), a za ročišta od 25. ožujka 2023. godine, 8. rujna 2023. godine, 10. lipnja 2024. godine, 3. prosinca 2024. godine i 21. ožujka 2025. godine po 100,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife). Trošak sudske pristojbe na prigovor tuženiku Gradu Rijeci ne pripada jer taj trošak nije imao. Tuženiku Gradu Rijeci tako je dosuđeno 650,00 EUR, što uvećano

10  Poslovni broj: XXXII Povrv-546/2019

za porez na dodanu vrijednost čini 812,50 EUR koliko je dosuđeno tuženiku, pri čemu su svi eurski iznosi naznačeni u ovoj presudi naznačeni i u kunama, preračunati sukladno fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR.

25. Iz iznesenih je razloga presuđeno kao u izreci.

U Rijeci, 31. ožujka 2025.

S u t k i n j a:

Martina Maršić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

11  Poslovni broj: XXXII Povrv-546/2019