REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P Ob-570/2023-33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud po sucu toga suda Jasni Gažić Ferenčina, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ZT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćnici Eleonori Katić odvj. Iz Zagreba protiv tuženika ET OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Draganu Dramcu odvj. Iz Zagreba, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi za zajedničko dijete mlt. CT OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po posebnoj skrbnici HT, dipl. iur., djelatnici Centra za posebno skrbništvo iz Zagreba, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 18. veljače 2025. u prisutnosti stranaka osobno, njihovih punomoćnika, posebne skrbnice i predstavnika HZSR PU Trnje, 31. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Mijenja se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob - 212/19 od 1. prosinca 2021. u toč. III. kojom je određeno održavanje osobnih odnosa oca ET sa mlt CT te se zabranjuje održavanje osobnih odnosa oca ET sa mlt. CT.
II. Odbija se prijedlog za donošenje privremene mjere.
III. Nalaže se tuženiku ET da nadoknadi tužiteljici TT trošak parničnog postupka u iznosu od 400,00 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 11. svibnja 2023. navodi da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-212/2019 od 01. prosinca 2021. određeno da će mlt. CT stanovati sa majkom koja će ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb, određeni su osobni odnosi oca ET sa mlt. CT jednom tjedno u trajanju od 2 sata pod stručnim nadzorom, te je odlučeno o uzdržavanju. Tužiteljica u tužbi navodi da daljnje održavanje osobnih odnosa između oca i djeteta predstavlja rizik za razvoj i zdravlje mlt. CT te nije u njezinom interesu jer iz izvješća provoditelja mjere nadzora proizlazi očevo neprimjereno i ugrožavajuće postupanje prema djetetu. Stoga se predlaže donijeti presudu kojom se zabranjuje održavanje osobnih odnosa između tuženika i mlt. djeteta.
2. Tuženik se protivi tužbi, smatra da mu je bilo potrebno pružiti podršku i usmjeravanje kako bi se izbjeglo njegovo impulzivno i burno ponašanje, navodi da svojim radom stručni tim i voditelj mjere nisu uspjeli zaštititi interese djeteta zbog čega za svoje neuspjehe isključivo krive oca.
3. Tijekom postupka je na ovaj predmet spojen spis P Ob-681/2023 u kojem je tužbu podnio ET protiv ZT kao tuženice predlažući da se ukinu mjere nadzora te da se osobni odnosi između oca i mlt. CT prošire.
4. U dokaznom postupku saslušane su stranke, voditeljica mjere nadzora RT, izvršen je uvid u mišljenje HZSR PU Trnje, psihologica suda razgovarala je sa mlt. CT, priklopljen je spis ovoga suda P Ob - 212/2021 te je razgledana sva priležeća dokumentacija nakon čega je sud, ocjenjujući rezultate provedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP, prihvatio tužbeni zahtjev.
5. Iz mišljenja i prijedloga HZSR PU Trnje od 18. siječnja 2024. proizlazi da se odvijanje osobnih odnosa ET sa mlt. kćeri CT prati tijekom posljednjih 5 godina, od kada su isti privremenom mjerom ovog suda u postupku posl. broj R1 Ob- 1811/2018 uređeni u obimu dva puta mjesečno u trajanju od 2 sata, pod nadzorom službene osobe imenovane po HZSR (tada Centar za socijalnu skrb) u prostoru Obiteljskog centra – Ul. grada Chicaga 17. U navedenu je svrhu imenovano do sada već nekoliko vanjskih suradnika – provoditelja mjere.
ET u početnom je razdoblju provedbe ove mjere (tijekom 2019. godine) nastavio sa ponašanjem koje je bilo rezultat revolta na postavljena ograničenja u ostvarivanju roditeljskog prava, te se u tom periodu učestalo registriraju situacije njegovog nedolaska na predviđene susrete, izgovaranja neprimjerenih sadržaja djetetu, te impulzivno i burno ponašanje praćeno konfliktima sa uključenim službenim osobama. Nastojanjem tadašnje provoditeljice mjere GT, mag. soc. rada, od polovine 2019. godine se postupno mijenja stil funkcioniranja ET, te kolegica izvještava o napretku u ostvarivanju njegovih osobnih odnosa sa kćeri, u kojem periodu se kod mlt. CT registrira znatno veselje u odnosu na ostvarivanje susreta s ocem. Nasuprot tako ostvarenom napretku u odvijanju samih osobnih odnosa, u pokušajima suradnje sa strankom i nadalje se u niz navrata evidentira otpor ET bilo kakvoj suradnji sa službenim organima: isti se ne odaziva na dosadašnja sudska ročišta, kao ni na većinu poziva Centra za socijalnu skrb. Kontakt s njime uspijeva se ostvariti tek sporadično, u pravilu kada smatra da je to njemu u interesu, a verbalizacije koje iznosi često su bizarne i u znatnoj mjeri upućuju na postojanje elemenata antisocijalnog poremećaja osobnosti. Od početka 2020. godine počinju se redovito u komuniciranju oca sa djetetom ponovno uočavati teme koje nisu u potpunosti primjerene, te tako on npr. poučava mlt. CT kako se treba čuvati od svećenika, da su oni bolesni ljudi, da im se ne približava jer su opasni, da bježi od njih, te joj učestalo ponavlja da ju svećenici ne smiju dirati i da svećenicima smrdi iz usta. Imenovani također djetetu iznosi neprimjerena razmišljanja, npr. kako je prirodno da nju kao kćer više voli on kao otac, dok je isto tako prirodno da majka više voli sina. Provoditeljice mjere nadzora (obzirom da je radi osobnih razloga kolegica GT zatražila razrješenje od ove mjere, u nastavku je od travnja 2021. određena njezina zamjena u osobi PT, mag.psych.) uočavale su kako navedene teme razgovora na djevojčicu djeluju zbunjujuće, te je često u takvim situacijama pogledom tražila od njih podršku i pomoć. U nastavku navode se i druge neadekvatne teme razgovora i inicijative s kojima je otac u znatnoj mjeri opterećivao dijete.
Od 13.12.2021. godine vođenje mjere preuzeo je kolega ČT, mag. psihologije te nakon toga, od 1.1.2023. godine, kolegica RT, dipl.soc.radnica. I nadalje se redovito kod oca registriraju verbalizacije na motiv koji mu evidentno predstavlja stalnu opsesiju – njegovo neprestano provjeravanje i inzistiranje da dijete upozori o tome da postoje zlonamjerni ljudi koji je žele dirati i spolno iskoristiti, da na to posebno pazi kada ide u crkvu jer su tome skloni posebno svećenici, i tome slično. Na pokušaje provoditeljice mjere, kao i u razgovoru sa nadležnim psihologom, da ga se spriječi u neprestanom obnavljanju ove zbunjujuće teme razgovora s djevojčicom, stranka reagira otporom i tvrdoglavošću, prepirkom i inzistiranjem da je u pravu. Upušta se u dokazivanje na način da tvrdi da je i Esterina majka bila žrtva spolnog zlostavljanja od strane svećenika, te je radi toga navodno za takve okolnosti nedovoljno senzibilizirana. U prvo vrijeme mlt. CT bivala je zbunjena opisanim očevim iskazima, ali vremenom istima postaje frustrirana i uplašena. Provoditelj mjere ne uspijeva stranku odgovoriti od takvih naputaka i upozorenja djetetu, a tijekom 2022. i 2023. godine navedenoj, za dijete štetnoj temi pridružuju i druge, te npr. ET na susrete sa kćeri dolazi sa spiskovima pitanja koje joj redom pokušava postavljati, a koja se odnose na pokušaje utvrđivanja da li je ona na neki način zlostavljana, da li ju majka zanemaruje, itd. te sa pritiskom da odgovori na ta pitanja maltretira dijete. Prilikom susreta registriraju se i druga bizarna ponašanja, npr. inzistiranje oca da on i dijete piju iz iste boce te da iste komade donesene hrane jedu zajedno naizmjenično odgrizajući zalogaje. U nekoliko navrata primjećuje se da otac dijete ljubi u usta. Otac na upozoravajuće opaske provoditeljice mjere stupa sa istom u verbalne sukobe pred djevojčicom.
Spisima prileže također i višekratno zaprimane obavijesti Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, gdje na praćenje i terapijsku podršku kod dr. sc. JT, prof. psihologije već dulje vrijeme djevojčicu odvodi majka, a nedavno također i Centra za terapiju igrom psihologinje ZTP Ivanušević Grgas, u kojim se nalazima daje ocjena da je mlt. CT izložena izraženom riziku i kontinuiranom pritisku, što kod djeteta rezultira osjećajem nesigurnosti i straha i sadrži elemente emocionalnog zlostavljanja. Psihologijskom obradom oca ET provedenom dana 4.10.2023. doznaje se da se radi o osobi primitivnije strukture osobnosti, sa naglašenim sociopatskim karakteristikama. Iz dugogodišnjih pokušaja komuniciranja sa imenovanim može se konstatirati da je riječ o osobi praktički nedostupnoj savjetodavnom radu. Upute o tome da se podnescima ili osobno obrati sudu koji je ovlašten donijeti konačnu odluku o načinu njegovog ostvarivanja roditeljske skrbi u cijelosti ignorira, povrat prava na uobičajeni – ravnopravni – način ostvarivanja roditeljske skrbi (bez mjere nadzora) očekuje u cijelosti od Centra za socijalni rad, što kulminira dana 18.10.2023. godine kada pristupa u PU sa izjavom da je došao štrajkati glađu, te da neće napustiti prostorije dok se ne riješi njegov problem, nalaže da zovemo policiju, našega šefa, njegovog odvjetnika, psihijatra, psihologa, itd. Traži da smjesta promijenimo rješenje o njegovoj roditeljskoj skrbi, ne želeći čuti da to nije moguće obzirom da o tom pitanju odluku donosi sud. Do ublažavanja tenzija i napuštanja službenih prostorija dolazi tek po smirujućem uključivanju v.d. predstojnice područnog ureda.
U razgovoru koji je dana 2.10.2023. proveo sa mlt. CT nadležni psiholog od djevojčice dobiva dodatnu potvrdu da ju susreti i razgovori s ocem zbunjuju i opterećuju, te se registrira njezino razmišljanje da bi joj bilo lakše kada susreta sa ocem ne bi bilo. Po provedenim radnjama, nadležni je tim Stručne cjeline za djecu, mlade i obitelj suglasan sa prijedlogom za zabranom osobnih odnosa oca i djeteta, te se procjenjuje kako su imenovanome – u nastojanju da se radi pozitivnih aspekata održavanja povezanosti između djeteta i oca – višekratno pružane sve nove i nove prilike da korigira svoj komunikacijski diskurs u odnosu na dijete, što isti nije bio u mogućnosti učiniti.
6. Saslušana kao svjedok, RT je iskazala da je bila određena kao voditeljica nadzora nad susretima između oca i CT, koji su započeli u siječnju 2023. i odvijali su se do rujna iste godine, kada je majka prestala dovoditi dijete na susrete, a razlog tome su bile teškoće u odvijanju tih kontakata. CT je pokazivala očiglednu nelagodu, stid, stalno se ispričavala ocu za svaki pogled ili pokret za koji je smatrala da to on ne bi odobravao, otac je imao neuobičajena ponašanja, tako se npr. s CT skrivao iza vrata, sjedio na podu, na što ga je upozorila da se tako susreti ne mogu odvijati jer ima obvezu vršiti i vizualni nadzor. U nekim situacijama je morala sjesti na pod. Otac je znao poljubiti CT u usta, na što je bio upozoren, pa je s takvim ponašanjem prestao. Svaki se susret odvijao u dva dijela, u prvom dijelu su se njih dvoje igrali i druženje je bilo primjereno, a u drugom dijelu bi otac izvadio papir s pitanjima te najavio da sada dolazi vrijeme za njegova pitanja te bi se CT odmah promijenila, čim bi vidjela tu listu. Pokušala je ocu objasniti da pitanja postavlja kroz igru ili spontanije, jer svakako ima pravo dobiti informacije o detaljima iz Esterinog života. No, bilo je i pitanja, kao npr., kako majka kažnjava CT, je li netko dira, da li majka ide na masaže, upozoravao ju je da postoje pedofili, da ih je najviše u crkvi i da tamo ne ide. Govorio je i da će doći vrijeme da će biti zajedno, da im nitko neće stajati na putu, da će zajedno ići u Bosnu. Govorio je CT da će biti pozvana na razgovor s tetama, gdje mora reći da želi biti s njim. Na sva ta pitanja je voditeljica mjere reagirala, upozoravajući ga da su pitanja neprimjerena te da očito plaši CT, a tuženik bi postao verbalno agresivan, govorio bi da on ima pravo postavljati pitanja, da krivo radi svoj posao i sl. Nekada bi CT pogledom tražila njezinu pomoć, a tuženik bi joj na to rekao da se mora na njega fokusirati, a ne gledati nju, na što bi se ona njemu ispričala. Prilikom tih susreta čak je u nekoliko navrata morao intervenirati i kolega iz obiteljskog centra i zaštitar. Sjeća se jedne situacije kada je tuženik rekao CT da on zna koje boje ona ima bicikl, što je nju začudilo pa joj je tuženik odgovorio da on nju gleda i kada ona ne zna i počeo ju je prstom ušutkivati da dalje to komentira. Poznato joj je da je majka vodila CT kod psihologa u Polikliniku i na terapiju igrom te su se obje psihologinje usuglasile da je CT pod stresom i da ju je potrebno emocionalno stabilizirati. Takva ponašanja tuženik je od početka pokazivao, ona je bila sigurno treća voditeljica mjere nadzora, smatra da je profesionalno reagirala, nije dala da sukob eskalira, posebno ne pred CT. Posebno želi reći da je otac stalno govorio CT da se čuva pedofila, na to je bio upozoren da ne ponavlja tu temu jer na taj način zastrašuje dijete, a ukoliko ima nekih informacija, da ih je potrebno proslijediti nadležnim tijelima. Problem je bio u tome što je tuženik konstantno apostrofirao da su pedofili u crkvi gdje CT ide s bakom i upozoravao ju je da u tu crkvu ne ide.
Na posebni upit pun. tužiteljice odgovorila je da nema saznanja da bi otac potražio neku pomoć u osnaživanju svojih roditeljskih kapaciteta, bio je u otporu spram savjeta koje je dobivao od nje i od HZSR-a, otvoreno je pokazivao netrpeljivost i bio verbalno agresivan, a može reći i to da, iako je prestao s poljupcima u usta, dulje je vrijeme neprimjereno grlio i milovao CT, što je njoj bilo očigledno nelagodno te se pokušavala izmaknuti. Na posebni upit pun. tuženika odgovorila je da je nakon što je majka rekla da više neće dovoditi CT na susrete, o tome obavijestila HZSR. Majku je obavijestila da prestankom dovođenja CT na susrete krši sudsku odluku. CT nije viđala od kada ju je majka prestala dovoditi na susrete, a poznato joj je da je bila pozvana na razgovor u HZSR u vezi te teme. Pokušala je ocu ponuditi alternativne načine da postavlja pitanja CT, rekla mu je da nema potrebe da se skriva preda njoj, upozoravala ga je na određena ponašanja, ništa nije prihvatio, već bi postao verbalno agresivan. Tuženik je bio verbalno agresivan i prema UT, koji je tada radio u HZSR-u, a verbalni napadi na nju za vrijeme nadzora su se odvijali pred CT. Nije joj poznato, niti je u opisu njezinog posla da ima informaciju o tome da bi tuženik imao nekih problema s UT. S UT je kontaktirala jer je on bio nadležni psiholog u tom predmetu. Kontaktirala je i s prethodnim voditeljem mjere, od kojeg je saznala da je CT suzdržana, no nije joj rekao o problemima da tuženik sjedi na podu. Nije u prijateljskim, već strogo profesionalnim odnosima s tužiteljicom. Točno je da je prije rasprave razgovarala s tužiteljicom jer to smatra pristojnim. O predmetu spora nisu razgovarale. Tuženiku se nije obratila jer ga nije vidjela. Otac je svaki puta ljubio CT u usta, što je ona kao profesionalac ocijenila neprimjerenim i o tome obavijestila HZSR, gdje su ga pozvali i upozorili da to više ne čini pa je s time prestao.
Na posebno pitanje punomoćnika tuženika, odgovorila je da se otac s CT znao igrati skrivača, ali to nije isto s onim kada je govorila da se ispred nje skrivao iza vrata, zajedno s CT.
7. Tužiteljica je u svom iskazu navodi da je prethodnom odlukom o roditeljskoj skrbi bilo određeno da se CT viđa s ocem pod nadzorom, taj cijeli proces je bio jako stresan jer otac nije prihvaćao sugestije od stručnih osoba i provodio je svoju samovolju. CT je imala 5 godina kada je odvijanje susreta pod nadzorom započelo, uvijek se bojala kako će joj biti, pitala ju je tko će biti u blizini i tužiteljica ju je uvijek pripremila, govoreći joj da će biti lijepih stvari u druženju s ocem, da će biti prisutni i drugi ljudi kojima može reći ako je nešto muči. Iskazivala je strah što će biti kada tata viče, hoće li nešto napraviti, bila je zbunjena nekim njegovim informacijama, pitala je majku tko su ti ljudi (pedofili), što će joj oni napraviti, bila je i zbunjena jer joj je otac rekao da ne smije sjediti u krilu djedu ni ujaku. Tužiteljica ju je uvijek poticala da prisutnoj odrasloj osobi kaže sve što joj nije ugodno. Poslije susreta je bila frustrirana, znala je plakati, rekla je da kad pogleda tetu (voditeljicu nadzora), tata je ljut, traži da samo njega gleda u oči pa mu se ona ispričava. Od 2018. godine vodi CT u Polikliniku za zaštitu djece i od njih je dobila savjet da se pokrene neki sudski postupak, kako bi se zaštitilo CT. CT je trebala emocionalnu stručnu pomoć jer je razvila razne strahove, bojala se ući u lift, nije željela spavati sama, nije željela ići na pripreme za Prvu pričest i sl. Tužiteljica je dala svoj maksimalni doprinos da CT bude na tim susretima zaštićena, surađivala je sa stručnim osobama, u sve je bila uključena, no kako otac ni u čem nije želio sudjelovati, obratila se odvjetnici koja je pokrenula ovaj postupak. Kod psihologa je dobila objašnjenje da bi daljnje izlaganje stresu prilikom susreta s ocem bilo štetno za CT, pa čak i opasno te da se radi o emocionalnom zlostavljanju. CT ju je znala pitati zašto se tata tako ponaša i zašto mu se to dozvoljava. Opisivala joj je kako ju on na početku susreta jako stišće, ona se želi odmaknuti, no on je nastavlja još jače privlačiti k sebi. Rekla joj je i da ju želi poljubiti, a što ona ne bi htjela. Bila je u strahu kako uopće prenijeti bilo koju svoju želju pa su se dogovorili da na pitanja koje on postavlja, a CT ne želio odgovoriti, kaže da joj tužiteljica ne dam. Otac joj je stalno donosio banane koje ona ne voli jesti, te povrće, luk i češnjak, što joj nije bilo jasno zbog čega. Zamjerala mu je što joj nikada nije čestitao rođendan. Pitao ju je kako se točno zovu i prezivaju njezini prijatelji, a to je CT plašio jer se bojala da bi otac mogao nešto učiniti, kada zna kako se točno zovu. Pitao je što tužiteljica kuha, ostavlja li je samu, a sve to bi onda i prijavio u policiji, uz objašnjenje da se majka dobro ne brine o CT, da je ona zapuštena te bi tražio da i CT dođe u policiju. Sve su te prijave odbačene. CT je sada puno bolje, stabilizirala se, ide na karate, svira gitaru, bila je na Prvoj pričesti, bolje spava, sigurnija je u sebe. Terapija igrom se nastavila, ali u nešto smanjenom obimu, obzirom da situacija više nije alarmantna, jer nema kontakata s ocem. Tužiteljici je bilo važno da CT viđa oca, sve dok to nije postalo za nju kobno, jer je nakon svakog susreta bila uplašena, uznemirena i zbunjena te je tražila, prvo majčinu podršku, a zatim i stručnu podršku. Sve ono što je voditeljica nadzora danas opisala kao ponašanje oca, njoj je CT ispričala, rekla je i da tata želi ići s njom u wc, što ona želi izbjeći. Nakon svakog osobnog kontakta, tužiteljica bi komunicirala s voditeljicom nadzora, koja bi joj potvrdila ono što je čula od CT, tražila je da se dijete zaštiti, u HZSR-u su joj rekli da su pozvali oca i upozorili ga na neprihvatljiva ponašanja, a da on reagira prema svima prisutnima te da oni ne mogu više ništa učiniti s alatima koji su im na raspolaganju. Kakav god pokušaj sugestije su mu dali, otac ništa nije prihvatio i sve druge bi okrivljavao. Još može dodati da, iako je dovodila dijete na susrete, otac ih je uhodio i time kršio mjeru zabrane približavanja, za što je bio osuđen, a to i dalje radi.
8. Tuženik je u svom iskazu naveo da ne vidi nikakvih problema u kontaktima koje je imao s CT. Oni su se kvalitetno družili, CT mu je trčala u susret i grlila bi ga, on joj je uzvraćao zagrljajem te bi se povremeno poljubili u usta. To je bio nastavak načina pozdravljanja iz njihove obitelji, gdje su se svi tako znali poljubiti, radi se o brzom i laganom poljupcu u usne. CT mu je rekla da se tako pozdravlja s mamom. Na svaki susret bi donio sezonskog voća i povrća, imao je vrt gdje je uzgajao voće i povrće, tu je znalo biti, osim luka i češnjaka, i drugo povrće, a i donosio je i drugo voće, a ne samo banane. Banane bih donosio u zimskom razdoblju. Nije znao da CT ne voli banane jer su ih zajedno jeli. Ljeti je na primjer donosio jogurt od jagoda.
Nije točno da bi se on s CT skrivao voditeljici nadzora. Oni su se igrali skrivača, jer CT tu igru obožava. Osim toga, u toj prostoriji se ni ne može nigdje sakriti. Za susrete je bio predviđen jedan niski stol s dva niska stolca, a on nije mogao stati na taj mali stolac pa je znao sjesti na pod. Voditeljica mjere bi sjedila na svom stolcu, a on nije tražio da mu se osigura adekvatan način odvijanja odnosa. Donosio je i šah koji CT obožava igrati. CT mu je rekla da je mama ostavlja samu kada ide na masažu, on je na to reagirao prijavom policiji i HZSR-u pa mu je nakon toga CT rekla da mu na pitanja neće odgovarati jer on njezine odgovore iskoristi za prijavu. Točno je da je imao listu pitanja, no to su bila banalna pitanja kako joj je bilo u školi, s kim se igra, što radi s prijateljima. Točno je i da je upozoravao CT i na pedofiliju, u točno određenoj crkvi u koju je išla s bakom jer je imao saznanja o događajima u toj crkvi od bliskih osoba. Točno je i da ju je upozoravao da ne bi trebala sjediti nepoznatim ljudima u krilu te da je nitko ne smije dirati po tijelu. No, nije točno da je to ponavljao svaki put. U vezi zabrane da sjedi u krilu djedu, to se odnosilo na jednog starijeg čovjeka od 95 godina i više je stvar bila higijene. Nije bilo situacija koje je opisala voditeljica nadzora da bi CT tražila pogledom njezinu pomoć, a da bi tuženik rekao da mora gledati njemu u oči. To su samo navodi voditeljice mjere. Mora reći da nikakvih problema s prethodnim voditeljima, a bilo ih je 5-6, nije imao dok se nije uključila gđa RT. Točno je da je još uvijek u konfliktu s UT, koji je bio psiholog u HZSR-u, ne zna radi li tamo još. Mora reći da ga je on ignorirao i nije mu želio pomoći, njemu nitko iz HZSR-a nije dao nikakve sugestije kako se mora ponašati, niti su ga zvali na razgovor. Nije točno da bi on uhodio CT i njezinu majku, naime, žive blizu i neizbježno je da se slučajno sreću te on priđe svom djetetu da je pozdravi i kaže joj da će se vidjeti na susretu. Postoje kaznene osuđujuće presude protiv njega, ali to je bilo davno. Želi reći da je od prije u sukobu s UT jer je on želio biti skrbnik tuženikovom bratu koji je 100%-tni invalid.
Na posebni upit punomoćnice tužiteljice odgovara da nije samoinicijativno potražio psihološki ni psihijatrijski suport u smislu poboljšanja roditeljskih kompetencija. To je pokušao u HZSR-u, ali su ga ignorirali. Nisu mu dali nikakav konkretan savjet. UT je čak vikao na njega preko telefona. I tuženik je na njega vikao i vrijeđao ga, a zbog njega je došao u HZSR štrajkati glađu. Na daljnji upit odgovorio je da je protestirao u HZSR-u zbog toga što viđa dijete pod nadzorom, želio je da se to ukine, a kada mu je sud skrenuo pozornost da je postojala presuda za viđanje CT pod nadzorom, odgovorio je da je ta presuda rezultat djelovanja UT. Ne može odgovoriti na daljnje pitanje punomoćnice tužiteljice, zašto, ako je bio tako nezadovoljan djelovanjem HZSR-a, nije negdje drugdje zatražio pomoć.
Na posebni upit predstavnika HZSR-a, tuženik je odgovorio da s prethodnim voditeljima mjere se isto ponašao, sjedio na podu i to nikome nije bio problem, dok nije došla gđa RT. S prethodnim voditeljima mjere nije imao rasprava, moguće da bi mu dali neko upozorenje, npr. da bude tiho i on bi to poslušao, dok je gđa RT od početka bila agresivna prema odnosu njega i CT i njegov je dojam da je to željela prekinuti. Kada mu se predočava da drugačije proizlazi iz izvješća voditeljice mjere GT iz 2020. godine, odgovorio je da ga je gđa GT na diskretan način upozorila na neko ponašanje i on bih to prihvatio. S njom, ni s drugim voditeljima nije imao nikakav sukob.
9. Dana 12. studenog 2024. godine u svrhu pribavljanja mišljenja djeteta sukladno Pravilniku o načinu pribavljanja mišljenja djeteta (Narodne novine 123/2015) s maloljetnom CT provedeni su razgovor i psihologijska procjena.
Djevojčica dolazi u pratnji majke koja navodi da je CT bila na razgovoru u HZSR-u prije mjesec dana i da zna kako će razgovor ovdje otprilike izgledati. Na početku individualnog razgovora biva upoznata s postupkom i ciljem procjene od strane psihologinje. Rečeno joj je da ima pravo pričati o onome o čemu joj je ugodno govoriti te da može prekinuti temu razgovora ako osjeti nelagodu ili ako o nečemu ne želi govoriti. CT (10,5 god.) adekvatno uspostavlja kontakt, emocionalno je topla, otvorena i suradljiva. Na početku razgovora je tiša i govori sa zadrškom te u jednom trenutku verbalizira da osjeća uznemirenost i da joj se znoje dlanovi te da je sada prvi put opazila da ima tako intenzivne reakcije. Kroz kratku psihoedukaciju normalizirane su reakcije koje doživljava i pružena joj je emocionalna podrška. Na kraju procjene upoznata je s kratkim vježbama disanja koje joj mogu pomoći u situacijama uznemirenosti i anksioznosti te je dobila materijale za korištenje vježbi. Vidljiva je promjena emocionalnog tona kada priča o ocu- postaje tužnija i uznemirenija. Djevojčica koristi vokabular očekivan za djecu starije dobi, a što može biti povezano s razvijenom navikom čitanja (spominje da bi majka za nju rekla kako „guta knjige“). Razumije i slijedi upute u ispunjavanju testovnih materijala, traži pojašnjenja kada naiđe na prepreku. Primjerenog je ponašanja.
Na pitanje o razumijevanju povoda dolaska na sud djevojčica kaže da je došla pričati o tome hoće li se nadalje družiti s tatom. Navodi da živi s majkom u malom stanu u kojem ima svoju sobu. Ističe da bi se voljela preseliti u veći stan u kojem će i majka imati svoju sobu. Kaže da ima polubrata PT s očeve strane kojeg je vidjela triput u životu i s kojim nema kontakt. Dodaje da joj je majka rekla kako Petrova majka ima isto takvo ružno ponašanje [kao i otac]. Upitana za oca kaže da ne zna gdje živi, možda u domu gdje su ranije zajedno živjeli, možda u kući pored šume [Dragonožec]. Navodi da ga je posljednji put vidjela ljetos kada se u kvartu na platou igrala s prijateljicama. Kaže da je prošao pored njih te da je ona, po dogovoru s majkom, odmah krenula kući i nazvala ju. Pojašnjava da su se ranije osobni odnosi s ocem odvijali u jednoj prostoriji pod nadzorom „teta koje su gledale da otac nešto ne napravi“. Upitana na što točno misli pod time „da nešto ne napravi“ kaže da joj je bilo neugodno kada ju je otac pitao je li mama dobro kuha, brine li za nju ili želi li ići na natjecanja iz karatea i kako joj je u školi. Nadovezuje se i kaže da ju je majka tražila da ne odgovara na njegova pitanja jer on želi dokazati da joj nije dobro kod majke. Na upit kako je ona razumjela njegova pitanja kaže da joj je majka rekla kako informacije želi iskoristiti protiv nje, a zatim dodaje, kao da se ispravlja u odnosu na izjavu o majčinom tumačenju: „To sam i ja sad shvatila“. Prisjeća se situacije kad je otac jednom došao pred zgradu i gledao u njihov stan koji se nalazi na 1. katu. Kaže da ga je ugledala s prozora na što joj je on gestom signalizirao da ne kaže majci da je tu. Ona je, kako kaže, odmah pozvala majku. Na pitanje što misli zašto je otac došao pred zgradu kaže: „Htio je razgovarati sa mnom.“ Tražena da pojasni kako to otac može informacije koje mu ona kaže, a koje navodi da su točne, upotrijebiti na loš način pojašnjava da on njezine odgovore preuveličava i stvara loš dojam kod, kako razumije, sutkinje. Iz razgovora je jasno da misli na očeva obraćanja HZSR-u. Daje primjer situacije kada je otac tako učinio- ispričala mu je da je ostala sama u stanu dok je majka nešto išla obaviti, a kako je pao mrak, bilo ju je strah biti sama. Otac je navodno to prikazao kao majčin nemar i neadekvatnu brigu za CT.
Navodi da je htio da ide na natjecanja iz karatea, premda nju to tada nije zanimalo. Shvatila je to kao nagovaranje. Opisuje i pozitivne interakcije s ocem u vrijeme ostvarivanja odnosa pod nadzorom- igrali su šah (nije sigurna, no misli da ju je on naučio igrati), gradili su avione od papira, igrali skrivača i gledali crtane filmove. Ne može se sjetiti jesu li susreti bili jednom tjedno ili jednom u dva tjedna. Upitana kako to da su se susreti prestali odvijati odgovara kako joj je majka rekla da joj je sutkinja [vjerojatno misli na socijalnu radnicu HZSR-a] rekla da je bolje za nju da se ne viđa s ocem.
Na pitanje što misli da je razlog razvoda roditelja kaže da se otac ružno ponašao. Zatim opisuje situacije koje kao dvogodišnje dijete nije mogla spoznati već su joj prepričane. Spominje da je otac majku polio kavom, a nju bacio na krevet kada su se roditelji rastajali (tada je, kaže, imala 4 godine). Dodaje da joj je majka rekla da će joj kada bude starija reći, ako to bude željela, kakve je još ružne stvari otac činio. Upitana kasnije je li otac nekad bio grub prema njoj na način da ju je vrijeđao, gurao, čupao ili udario, kaže da ju je jednom u parku uhvatio za ruku i nije je htio pustiti da ode kada mu se opirala. Samoinicijativno kaže da joj je otac ranije nedostajao, ali sada joj ne nedostaje toliko. Ističe da ga ne bi željela viđati. Potom sramežljivo kaže da bi ga željela vidjeti, ali ne želi vidjeti takvo njegovo ponašanja. Upućena da opiše kako bi voljela da se otac ponaša pa da joj susret s njim bude ugodan odgovara: „Voljela bih da se ponaša kao mama.“ Na traženje da precizira ponašanja kaže da bi voljela da joj otac pomogne da ispravi ako nešto pogriješi i da joj objasni kako više ne bi griješila, zatim da je pohvali i dopusti da prijateljice dođu kod nje. Iz izrečenog je razvidno da su to inače majčina ponašanja. Dodaje da bi otac, da tako promijeni ponašanje, postao druga osoba, a misli da to nije moguće.
CT je učenica 4. razreda OŠ i postiže odličan uspjeh. Kaže da od ove školske godine više ne pohađa cjelodnevni boravak pa dolazi ranije kući i ima više vremena poslije škole. Po povratku iz škole, a dok majka ne dođe s posla, napiše zadaću, ruča, a zatim se igra s prijateljicama (ona ide k njima ili one dođu k njoj). Navodi da se slaže s ostalim učenicima/ama u razredu i da se s nekima od njih druži i izvan škole- igraju odbojku, razgovaraju i kupuju slatkiše. Kada nešto od gradiva ili zadaće ne razumije za pomoć pita majku ili prijatelje/ice u grupi. Navodi da majka nema visoka očekivanja od školskog uspjeha, smatra da su ocjene manje od odlične dobre i da ih se može ispraviti. CT kaže da u školi trenira karate tri puta tjedno, a ide i na privatne satove sviranja gitare jednom tjedno. U slobodno vrijeme vježba gitaru, čita, crta i druži se s prijateljicama. Navodi da od zaduženja u kući ima brisanje posuđa, pospremanje sobe i stola nakon objeda. Kaže da ne voli brisati posuđe i da se majka najčešće naljuti na nju zbog toga što ne ispuni tu obavezu. Kaže da povisi ton kada je ljuta, no kasnije joj se ispriča.
Na projektivnom testu crteža (WTZ) grafomotorička izvedba rezultira skiciranjem svih crteža. Dobiva se profil samosvjesne, senzibilne i emocionalno tople strukture uredne racionalno-emotivne integracije. Vidljive su poteškoće nošenja s doživljajima tjeskobe i straha, dominantan je osjećaj nelagode i nesigurnosti, što se doznaje i kroz intervju i opažanje. Primjetna je pasivnost i neodlučnost, izostaju vještine suočavanja i prevladavanja prepreka, moguće su teškoće vezivanja i održavanja dubljih, harmoničnih društvenih odnosa, oprez i neshvaćenost. Na Skali kvalitete obiteljskih interakcija (KOBI) rezultati na subskali Zadovoljstvo obitelji ukazuju da se djevojčica osjeća prihvaćenom unutar svoje obitelji te da je u cjelini jako zadovoljna njome. Prilikom ispunjavanja dijela upitnika koji se odnosi na oca komentira kako joj je teško procijeniti njegova ponašanja jer se susreti ne održavaju i ne viđa ga. Upućena je da u tim situacijama izabere odgovor „nisam sigurna“, koji je ujedno srednja ocjena na skali odgovora. Na subskalama Prihvaćanje od strane majke/oca vidljivo je da doživljava vrlo visoko povjerenje i razumijevanje, međusobnu bliskost i pružanje podrške od majke, dok su isti doživljaji rijetki kada procjenjuje oca. Rezultati na subskalama Odbacivanje od strane majke/oca ukazuju na izrazito rijetko doživljavanje zabrana, grubosti i zanemarivanja od strane majke i često doživljavanje istih ponašanja od strane oca. Pritom je važno napomenuti da su rezultati na potonjoj skali u procjeni oca rezultat korištenja srednje ocjene („nisam sigurna“), kao što je prethodno objašnjeno, za situacije kada ne može procijeniti navedeno ponašanje. To rezultira ukupno višim rezultatom na skali odbacivanja. U poluprojektivnom testu (TNR) primjetan je nepravilan rukopis. Kada joj je skrenuta pozornost na ubacivanje glasa „u“ između drugih glasova u riječima („muajua muamua“ umjesto „moja mama“), kaže da ona tako ponekad piše. Rukopis je nečitljiv te je sadržaj većine rečenica usmeno provjeren s CT, što je konzumiralo vrijeme. Djevojčica opisuje roditelje na način koji odražava crno- bijeli pogled na njih: „Moja mama je baš onakva kakva treba biti“ nasuprot „Moj tata je baš onakav kakav ne treba biti.“ Navodi da nema kontakt s ocem i da želi da tako i ostane. Prikazuje se savjesnom i odgovornom te usmjerenom isključivo na odličan uspjeh („Najgore mi je kada dobijem četiri.“; „Ponekad se plašim da dobijem četiri.“). Iskazuje pozitivne interakcije s vršnjacima/kinjama, smatra se jedinstvenom i nije sklona identifikaciji ni sa kim. Doživljaje ugode povezuje s provođenjem vremena s majkom i prijateljicama te bavljenjem sportom, a neugodne emocije s kućanskim poslovima i vrlo dobrom ocjenom u školi.
Zaključno, mlt. CT odrasta u obitelji razvedenih roditelja te aktualno stanuje s majkom, a s ocem ne ostvaruje osobne odnose zbog, kako se saznaje, neugodnih iskustava u ranijim kontaktima koji su se odvijali pod nadzorom u prostorijama Obiteljskog centra i odlukom majke da je bolje za nju da se ne viđa s ocem. Djevojčica je u kontaktu topla, otvorena i suradljiva, komunikacijskih vještina i rječnika očekivanih za stariju dob. U početku pokazuje zadršku i verbalizira anksioznost, nastoji biti precizna u svojim izjavama i upravljati dojmom. Primjetno je da je imala ranijih iskustava razgovora sa stručnim osobama povodom obiteljske situacije. Promjena emocionalnog tona vidljiva je pri spomenu oca, pokazuje distanciranost i negativno ga atribuira. Iskazuje privrženost majci i sklona ju je procjenjivati isključivo u pozitivnom svjetlu. Iako stvara dojam uravnoteženosti i prilagođenosti, iz razgovora i iz rezultata procjene kod djevojčice je vidljiva nesigurnost, zbunjenost i oprez. Govori o pozitivnim ponašanjima oca tek kada je usmjerena da razmišlja o njima. Na početku razgovora iskazuje apsolutno odbijanje mogućnosti da ostvaruje kontakte s njim- kada joj psihologinja objašnjava da iskazano mišljenje i želja djeteta ne mora u konačnici biti i odluka suda, prekida rečenicu kako bi rekla da ona nikako ne želi viđati oca. Kasnije u razgovoru ostavlja mogućnost za ostvarivanje osobnih odnosa kada bi otac promijenio ponašanje i ponašao se kao majka, koja je prisutna, emocionalno podržavajuća i poticajna.
CT navodi neugodna iskustva s ocem prilikom njegovog postavljanja neadekvatnih pitanja na susretima u Obiteljskom centru. Iskazuje strah, oprez i neugodu u takvim situacijama. Također govori o događajima koje nije mogla zapamtiti zbog niske kronološke dobi ili kojima nije bila prisutna, već je čula od majke.
10. Iz medicinske dokumentacije u spisu je razvidno:
U nalazu i mišljenju psihologa Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 1. ožujka 2023. se navodi da djevojčica dolazi u pratnji mame, na kontrolni pregled. Bila je prvi puta u obradi u ustanovi 2018. i kasnije u psihološkoj podršci. Od majke se doznaje kako djevojčica živi s njom, majka ima samostalnu roditeljsku skrbi, a s ocem održava kontakte uz nadzor stručne osobe. Majka opisuje da doznaje od djevojčice da je tata ispituje vezano za situaciju s majkom kod kuće te da je otac nadležnim institucijama prijavio majku za neadekvatno postupanje. Vezano uz očevo ponašanje, djevojčica pokazuje neke promjene u ponašaju, u posljednje vrijeme je češće uznemirena, burnije reagira u svakodnevnim situacijama. Obavljen je i individualni razgovor s ocem na njegovu inicijativu. Otac navodi kako se djevojčica "žali da ostaje sama kod kuće" i da mu je rekla da joj je to "loše, teško". Otac smatra da je djevojčica po utjecajem majke kad priča s drugim osobama. Iz razgovora sa djevojčicom se doznaje da uz majku vezuje pozitivno ostajanje kod kuće ako majka izađe, ne iznosi nikakvih rizičnih okolnosti na koje se odnose prijave oca, spontana je i smirena, bez iznošenja strahova. Uz susrete s ocem navodi neke pozitivne situacije (igre, zajedničke aktivnosti), ali navodi kako joj je neugodno jer tata dođe "s papirom s pitanjima" i ispituje je o različitim okolnostima: gdje ide s mamom, kako se mama ponaša, je li je ostavlja samu, koje su "posljedice koje joj mama daje". Ponekad, kako kaže, izađe s tatom iz prostorije, uz navedene situacije vezuje neugodu i opterećenost, "ne zna što će tata reći", ne želi se suprotstaviti, "boji se da se ne naljuti na nju". Za neka pitanja ne želi tati odgovoriti, pa u strahu kaže "da joj mama ne da", to je lakše kad mu kaže.
Zaključno, riječ je o djevojčici urednog samopoimanja, bez značajnijih odstupanja na planu emocionalnog doživljavanja i ponašanja. Djevojčica živi s majkom uz susrete s ocem uz nadzor. Tijekom obrade se dobivaju podaci o izloženosti očevom ispitivanju vezano uz okolnosti života s majkom (pripremljena pitanja, izdvajanje djevojčice), na što djevojčica pokazuje očekivane reakcije uznemirenosti i s njene pozicije predstavlja neprikladan pritisak oca što je rizično za njen razvoj i dovodi djevojčicu u konflikt lojalnosti. Djevojčici je pružena podrška uz normalizaciju reakcija, majka je savjetovana vezano za komunikaciju s djevojčicom što prihvaća. Savjetovan je i otac vezano uz smanjenje pritiska, što verbalno ne prihvaća, usmjeren na odgovornost majke. Preporuča se poduzimanje mjera zaštite djevojčice od neprimjerenog pritiska.
U nalazu i mišljenju psihologa od 18. svibnja 2023. se navodi da se od majke doznaje kako opaža kod djevojčice uznemirenost i ima informacije od djevojčice o očevim svađama s voditeljicom mjere nadzora pred djevojčicom. Majka navodi da je djevojčica u takvim situacijama plakala, u jednoj situaciji je odbijala odlazak na susret. Majka opisuje događaj unatrag oko desetak dana kad je otac pratio djevojčicu i majku u parku, dok je bila na dječjim spravama, došao je do djevojčice, primio je za ruku i govorio "budi mirna". Majka opisuje kako je nakon toga obavijestila i policiju. Ponašanje djevojčice opisuje kao uznemirenost, plakala je. CT je u kontaktu sa psihologicom suradna, ali kod iznošenja događaja i susreta s ocem uočava se uznemirenost, napetost, kontroliranost. Opisuje kako se "tata svađa s tetom u nadzoru, povisi ton". Priča kako tata donese deku, sjeda s njom na tu deku u malom hodniku ili na jaknu, pored prostorije u kojoj se trebaju odvijati susreti, donosi i dalje pitanja na papiru o kojima je ispituje, navodi da nema pitanja o mami. U takvim situacijama verbalizira umjereni strah, zabrinuta je "što će se dogoditi? Hoće li se tata naljutiti?". Vezano za događaj u parku verbalizira strah jer zna da se tatom "viđa drugdje uz tetu iz nadzora". Strah u toj situaciji procjenjuje većim nego prilikom susreta navodi "da se tresla". Zaključuje se da su se ranije situacije na susretima s ocem koje su procijenjene kao izraženi rizik i pritisak dijelom nastavile, ali i uz nove okolnosti (zastrašivanje, sukobi s voditeljicom mjere pred djevojčicom) koje su za djevojčicu rezultirale osjećajem nesigurnosti i straha. Naveden predstavlja ne samo kršenje mjera koje su na snazi, već s pozicije djeteta ukazuje i na emocionalno zanemarivanje djevojčice i zastrašivanje i izlaganje neprimjerenim postupcima/sukobima tj. elemente emocionalnog zlostavljanja. Preporuča se poduzimanje daljnjih mjera zaštite djevojčice.
U mišljenju psihologa ZTP od 4. lipnja 2023. je navedeno da je CT uključena u proces psihološkog savjetovanja (tretman terapije igrom) od rujna 2019. zbog podrške radi traumatskih iskustava, njihovih zacjeljivanja te podrške emocionalnom razvoju na inicijativu majke. U mišljenju se navodi da roditeljski par živi odvojeno od 4. godine Esterinog života, raniji zajednički život obilježen je nestabilnostima te nasiljem prema majci. Djevojčica je nekoliko puta nenajavljeno odvođena od strane oca (otimana) u dobi od 4 godine, u jednom periodu i na 10 dana te je u Poliklinici ustanovljena separacijska trauma te emocionalno zanemarivanje od strane oca, uz opasnost zlostavljanja. Od tada su donošene razne sudske odluke kojima su se pokušali spriječiti opasni postupci oca prema djevojčici, dakle spadaju u emocionalno i psihološko nasilje, od zabrane prilaska 2019. do viđanja djevojčice uz nadzor u kontroliranim uvjetima, no on ih je sve kontinuirano kršio praćenjem djevojčice, presretanjem, dozivanjem i vikanjem. Kontinuirano krši i trenutnu mjeru pri viđanjima s djevojčicom dva puta mjesečno u prostorijama HZSR-a, na način da ju izdvaja iz prostorije u kojoj bi trebao biti nadzor i ulazi u konflikte sa službenim osobama, ispituje djevojčicu o životu s majkom na zastrašujući i intruzivan način, impulzivnog je, nepredvidivog i burnog ponašanja, što osobe iz nadzora ne mogu zaustaviti, odnosno otac nastavlja s takvim ponašanjima i nakon njihove reakcije, a djevojčici je takvo ponašanje zastrašujuće i potencijalno re-traumatizirajuće. CT je emocionalno vrlo topla, senzibilna i znatiželjna djevojčica visoke razine energije, urednih kognitivnih i socio-emocionanih sposobnosti koja je izložena kontaktu s ocem, koji je nepredvidiv i konfliktan, i ne može se regulirati niti uz podršku službenih osoba iz HZSR-a. Takav tip odnosa čini opasnost za razvoj emocionalne i psihološke stabilnosti i sigurnosti i potencijalno retraumatizira djevojčicu, obzirom da ona već ima iskustvo traumatskih i nasilnih odvajanja od strane oca, praćenja i prilazaka van dogovorenih mjera, njegovih konfliktnih i burnih reakcija. Zaključak je da navedeni načini na koje su ponašanja oca traumatizirala djevojčicu i dalje čine opasnost za razvoj emocionalne i psihološke stabilnosti i sigurnosti, osjećaja nevrijednosti i neadekvatnosti, kompromitiraju zdravu sliku odnosa te potencijalno re-traumatiziraju djevojčicu, pa se predlaže djevojčicu u potpunosti zaštititi od takvog tipa odnosa kako bi joj se omogućilo što stabilniji i zdraviji emocionalni i psihološki razvoj.
Na kontroli 30. kolovoza 2023. u nalazu i mišljenju psihologa se navodi da su se ranije situacije na susretima s ocem koje su procijenjene kao izraženi rizik i pritisak dijelom nastavile, ali i uz nove okolnosti (zastrašivanje, sukobi s voditeljicom mjere pred djevojčicom) koje su za djevojčicu rezultirale osjećajem nesigurnosti i straha. Navedeno s pozicije djeteta ukazuj i na emocionalno zanemarivanje djevojčici i zastrašivanje i izlaganje neprimjerenim postupcima/sukobima tj. elemente emocionalnog zlostavljanja. Majka opisuje kako je CT s posljednjeg susreta došla uznemirena, tražila da spava s mamom, u razgovoru je izrazila strah jer je "tata ispituje o pedofilima i predatorima". Od djevojčice se doznaje kako je otac u više susreta pričao o osobama iz njene okoline, da ju "ne smiju dirati", da postoje "predatori i pedofili", tj. ljudi koji je žele dirati. CT opisuje kako je otac ispituje je li je netko dira i pri tome je dodiruje po različitim dijelovima tijela (ne direktno po intimnim dijelovima, već blizu njih što sve djevojčica pokazuje tijekom razgovora). Uz te situacije očevog ispitivanja djevojčica vezuje neugodu i strah. Ranije ju je upozoravao na članove obitelji kojima "ne smije sjesti u krilo i dati da je diraju", a sada je dobila upozorenje da su "takvi ljudi najviše u crkvi". Sama verbalizira kako ju je bilo strah, mama ju je utješila i dobila je realistične informacije, spavala je s mamom.
Zaključuje se kako je djevojčica, unatoč djelovanju sustava i mjerama koje su na snazi i dalje izložena negativnom postupanju oca. Informacije dobivene od djevojčice ukazuju da očevo postupanje ne doživljava kao uobičajene i očekivane roditeljske razgovore s ciljem zaštite i prevencije negativnih iskustava, već djevojčica to doživljava kao zastrašivanje. Iz nalaza psihologa od 1. veljače 2024. proizlazi da su nakon ranijih nalaza, uz podršku nadležnog HZSR-a i nakon izvještaja voditeljice nadzora na susretima, kad su procijenjeni rizici za djevojčicu, kontakti s ocem prestali, a u tijeku su pravni postupci radi donošenja konačnih odluka. CT je u kontaktu suradna, komunikativna, iznosi pozitivna iskustava u školi i s vršnjacima te primjerenu podršku majke. Vezano uz susrete s ocem uočavaju se očekivane reakcije koje ukazuju na aktualnu manju opterećenost i zabrinutost te veću stabilnosti. Zaključno kod djevojčice aktualno nema značajnijih odstupanja na planu emocionalnog doživljavanja i ponašanja, prilagođena je u razvojno primjerenom okruženju.
Iz nalaza od 13. lipnja 2024. proizlazi da se od majke saznaje da je aktualno situacija stabilna, nema poteškoća u školskom i vršnjačkom okruženju. CT je odlična učenica, društvena. Majka ne opaža izraženih emocionalnih teškoća. U razgovoru CT navodi da tatu ne viđa, izražava zadovoljstvo, ne izražava potrebu za promjenom. Navodi da misli da je tatu vidjela jednom u prolazu, ali bez susreta, izražava nelagodu uz mogućnost susreta, verbalizira strah. Zaključuje se da je riječ o djevojčici aktualno bez značajnijih odstupanja na plana emocionalnog doživljavanja, prilagođenoj u razvojno primjerenom okruženju i uz sadašnje stabilne uvjete odrastanja, te su se rizici reducirali.
11. Uvidom u spis ovoga suda P Ob - 21/19 u kojem je donesena prethodna odluka o roditeljskoj skrbi, utvrđeno je da je 1. prosinca 2021. donesena presuda kojom je određeno da će mlt CT stanovati s majkom, da će majka ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb, a da će se osobni odnosi oca sa CT održavati jednom tjedno u trajanju od dva sata, na adresi prebivališta oca, pod stručnim nadzorom. Iz obrazloženja odluke proizlazi da su se po izrečenoj privremenoj mjeri osobni odnosi održavali u Obiteljskom centru dva puta mjesečno po dva sata. Kako je iz mjesečnih izvješća voditelja mjere utvrđeno da je došlo do bitnog pozitivnog pomaka i da se osobni odnosi redovito održavaju u skladu sa dobi djeteta i primjereno djetetovim interesima, prihvaćen je prijedlog Centra za socijalnu skrb da se ranija odluka o osobnim odnosima izmijeni i da se osobni odnosi održavaju u tuženikovom stanu, no i dalje pod stručnim nadzorom.
12. Sukladno čl. 119. st. 3. Obiteljskog zakona (dalje: ObZ), roditelj koji ne stanuje djetetom nema pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom jedino ako mu je to odlukom suda zabranjeno. Prema čl. 123. ObZ-a, kada sud donosi odluku o ograničenju ili zabrani prava na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom dužan je:
- ispitati postoji li mogućost poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta;
- voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta;
- obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane.
13. Analizirajući kronologiju događanja u obitelji, evidentno je dugogodišnje neprikladno, neprimjereno i ugrožavajuće ponašanje oca u odnosu na mlt. CT. HZSR još od 2018. bilježi takva očeva ponašanja, tako je npr. samovoljno uzimao dijete iz vrtića i odvodio ga na svoje imanje u [adresa], bez da bi o tome obavijestio majku, koja nije znala gdje se dijete nalazi. U obrazloženju privremene mjere ovoga suda broj R1 Ob - 1811/18 od 19. prosinca 2018., kojom je određeno održavanje osobnih odnosa između oca i CT dva puta mjesečno u prostorijama Obiteljskog centra, pod nadzorom, navodi se između ostalog:
- da za sada izostaje stvarna suradnja oca po pitanju roditeljske skrbi za mlt CT, jer isti manifestira ponašanja koja su samovoljna u odnosu na mlt dijete i prijeteća u odnosu na majku djeteta - odvodi dijete (tada u dobi od 4 godine) iz vrtića bez znanja majke i bez dogovora s njom na neizvjestan vremenski period u okolinu potencijalno rizičnu i opasnu za mlt CT;
- da postoji opravdani strah majke za sigurnost mlt djeteta kada je s ocem dulji vremenski period (otac odvodi dijete u kuću - vikendicu gdje živi očev brat koji bojuje od psihičke bolesti, s kojim dijete spava u istoj sobi, da ne postoje adekvatni higijenski uvjeti za dijete u toj sredini);
- da postoje odluke prekršajnog suda o nasilničkom ponašanju oca (izrečene mjere zabrane prilaska zbog obiteljskog nasilja).
Za napomenuti je da je tijekom 2018. godine tuženik pokazao nesuradnju u komunikaciji s tadašnjim Centrom za socijalnu skrb, naime, iako je dijete doveo u prostorije podružnice da bi pokazao da je sa djetetom "sve u redu", dozvolio je samo površan pogled na dijete, a na upit psihologa da se sa djevojčicom provede razgovor - isto nije dozvolio (nema on za to vremena) i otišao je. Kućni izvid u [adresa] tuženik nije dozvolio. Zamijećeno je i to da je CT u društvu oca opuštena i zaigrana i nije odavala naznake posebne traumatizacije, te je općenit dojam bio da je dijete adekvatno zbrinuto.
14. U narednom periodu, nakon donošenja privremene mjere, osobni odnosi odvijali su se uz nadzor koji je provodila GT, i u tom je razdoblju došlo do napretka a postupno se promijenio i stil funkcioniranja tuženika. Iz izvješća voditeljice mjere nadzora vidljivo je da otac vrijeme s djetetom provodi na primjereni način, CT se susretima veseli, o čemu svjedoče izvješća od veljače do travnja 2021. kojima se opisuje kako se otac i CT puno smiju, igraju društvene igre, jedu grickalice koje je otac donio na susret te ju uči o važnosti higijene zubi, uči je o vrstama biljaka, raznim dijelovima svijeta, naučio ju je na drugi način vezati vezice na tenisicama što CT vidno veseli, grli i ljubi oca te mu zahvaljuje, gledaju crtiće, pričaju o vrtiću, pričaju kako će joj biti kada krene u školu i kojim sportom bi se mogla baviti, slušaju glazbu itd. Kroz ta tri mjeseca voditeljica mjere je oca ocijenila ocjenom odličan za napredak u ostvarivanju mjere. Međutim, iako je ostvaren napredak u odvijaju samih osobnih odnosa, u pokušajima suradnje sa ocem i nadalje se u niz navrata evidentira otpor bilo kakvoj suradnji, ne odaziva se na sudska ročišta, niti na pozive HZSR-a. Kontakt s ocem se uspijeva ostvariti samo sporadično, u pravilu kada smatra da je to njemu u interesu, a verbalizacije koje iznosi često su bizarne i u znatnoj mjeri upućuju na postojanje elemenata antisocijalnog poremećaja osobnosti. Zbog bitnog pozitivnog pomaka, redovitog održavanja osobnih odnosa oca s CT u skladu sa dobi djeteta i primjereno djetetovim interesima, donesena je presuda 1. prosinca 2021. da se ranija odluka o osobnim odnosima izmijeni da se osobni odnosi održavaju u tuženikovom stanu, svaki jedan u trajanju od dva sata, no i dalje pod stručnim nadzorom, kako bi se CT osjećala sigurno.
Sve gore navedeno sud je utvrdio uvidom u spis P Ob - 212/2019.
15. No, od 2023. godine dešavaju se promjene u očevom ponašanju, koje uznemiruju CT, radi se o neuobičajenim pitanjima koje otac na susretima postavlja CT (da li je mama ostavlja samu, što joj kuha), o neprikladnim upozorenjima (najviše o pedofilima) te o neobičnim ponašanjima (skrivanje, sjedenje na podu). CT od majke traži objašnjenje i utjehu, postaje nesigurna i nemirna u vezi susreta s ocem (prije se susretima veselila) do te mjere da i majka za CT traži stručnu pomoć. Kako je CT već prije bila uključena u obradu kod psihologa u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, tamo i dalje odlazi na kontrole. Za potrebe ovog postupka sud je razmatrao nalaze i mišljenja psihologa od ožujka 2023. obzirom da su prethodni nalazi iz 2021. bili uzeti u obzir kod donošenja prethodne presude od 1. prosinca 2021.
16. U ožujku 2023. psihologica iz Poliklinike je obavila i individualni razgovor s ocem, na njegovu inicijativu, te je od oca dobivena informacija da mu se CT žali da ostaje sama kod kuće, da joj je to teško i loše. Međutim, psihologica nije kod CT utvrdila nikakvih rizičnih okolnosti na koje se odnose prijave oca, CT opisuje neke pozitivne situacije sa susreta s ocem, ali iznosi nelagodu kada tata dođe s pitanjima (kako se mama ponaša, da li je ostavlja samu itd.). CT opisuje neugodu i opterećenost kada ponekad izađe s tatom iz prostorije, ne zna što će tata reći, boji se da se on ne naljuti na nju, ne želi mu se suprotstaviti. Otac je savjetovan da smanji pritisak (ispitivanje, pripremljena pitanja, izdvajanje iz prostorije u kojoj se susreti odvijaju), što verbalno ne prihvaća i usmjeren je na odgovornost majke, smatra da je CT pod njezinim utjecajem.
Kroz naredne kontrole u nalazima se navodi da je CT uznemirena, napeta, opisuje da se "tata svađa s tetom u nadzoru, povisi ton", tata donese deku pa sjedi s njom u hodniku ili sjede na njegovoj jakni ispred prostorije gdje se trebaju odvijati susreti, govori joj o pedofilima i predatorima, da su takvi ljudi najviše u crkvi, ispituje je da li je netko dira, upozorava je da ne smije sjediti članovima obitelji u krilu i dr. Psihologica zamjećuje kod djevojčice osjećaj nesigurnosti, straha, neugode. Utjehu pronalazi kod majke, traži da s njom spava, majka joj daje realistična objašnjenja. Očevo ponašanje psihologica kvalificira kao zastrašivanje i izlaganje djevojčice neprimjerenim postupcima/sukobima što uključuje elemente emocionalnog zlostavljanja a nikako ne kao uobičajene i očekivane roditeljske razgovore s ciljem zaštite i prevencije negativnih iskustava. Preporuča se poduzimanje mjera radi zaštite djevojčice.
17. Do identičnih je zaključaka došla i psihologica ZTP kod koje je CT bila uključena u tretman terapije igrom. Tako se u njezinom nalazu iz lipnja 2023. navodi da otac djevojčicu izdvaja iz prostorije u kojoj bi trebao biti nadzor, ulazi u konflikte sa službenim osobama, ispituje djevojčicu o životu s majkom, burnog je i nepredvidivog ponašanja, što stručne osobe ne mogu kontrolirati, a sve to je za djevojčicu zastrašujuće i traumatizirajuće. Psihologica ocjenjuje takva ponašanja opasnima za razvoj emocionalne i psihološke stabilnosti i sigurnosti te je preporuka da ju se zaštiti od takvog tipa odnosa. Iste opservacije čitaju se i iz razgovora koji je psiholog HZSR-a u listopadu 2023. proveo s CT, izjavila je da je razgovori s ocem zbunjuju i opterećuju te da smatra da bi joj bilo lakše kad susreta ne bi bilo.
18. O ponašanjima oca prilikom susreta iskazivala je voditeljica mjere nadzora RT, koja je opisala kako je otac povremeno izdvajao CT iz prostorije u kojoj su se susreti trebali odvijati, sjedio s njom na podu, ljubio CT u usta (što je prestao nakon upozorenja), snažno je grlio i privlačio, postavljao pitanja sa liste (da li majka ide na masažu, da li CT netko dira, kako je majka kažnjava), upozoravao je na pedofile, da ih je najviše u crkvi i da tamo ne ide. CT je bilo očito neugodno, stidjela se, tražila je pogledom pomoć od voditeljice mjere, ocu se ispričavala za svaki pogled ili pokret za koji je mislila da otac neće odobriti. Voditeljica je oca upozoravala da se ne skriva od nje, jer da nadzor uključuje i vizualnu kontrolu, pokušavala mu je ponuditi alternativne načine da postavlja pitanja CT (kroz igru, spontano), opominjala ga je da ne postavlja neprimjerena pitanja i da ne ponavlja teme o pedofilima jer to plaši CT, na što bi tuženik reagirao agresivno, ulazio je u sukob s voditeljicom mjere, bio je u otporu spram savjeta, demonstrirao je verbalnu agresiju i pred voditeljicom mjere, što je ona pokušavala deeskalirati. U nekoliko situacija morali u intervenirati i zaštitari. Voditeljica mjere je o svim događajima odmah obavještavala HZSR, a i majku je obavijestila da prestankom dovođenja CT na susrete krši sudsku odluku.
19. Sve što je utvrđeno iz mišljenja HZSR-a, medicinske dokumentacije i iskaza voditeljice mjere, potvrdila je u svom iskazu i majka. Iz njezinog iskaza saznaje se kako je CT bila zbunjena očevim ponašanjem, upozorenjima (tko su ti ljudi pedofili, da ne smije sjediti u krilu djedu ni ujaku), postupcima, kako ju je bilo strah kako će on reagirati (tata viče, tata je ljut kada CT gleda voditeljicu mjere, CT mu se ispričava), poslije susreta je bila frustrirana, znala je plakati, razvila je razne strahove (od lifta, da spava sama itd.). CT je majku ispitivala zašto se tata tako ponaša, privlači je k sebi i jako stišće, želi je poljubiti, a ona to ne bi htjela. Tuženik je ispitivao CT što mama kuha, da li je ostavlja samu, pa bi onda to prijavio policiji kao dokaz da se majka dobro o njoj ne brine. Nakon svakog susreta CT je bila uplašena, uznemirena, tražila je majčinu podršku. Majka bi informacije od CT provjerila kod voditeljice mjere nadzora koja joj je potvrdila događaje, u HZSR-u su joj rekli da su upozorili oca, ali da ništa ne mogu više učiniti sa alatima koje imaju, jer otac nikakve sugestije ne prihvaća i okrivljuje sve druge. Odlučila je, nakon što su sve druge mogućnosti iscrpljene, prestati dovoditi CT na susrete, svjesna posljedica nepoštivanja sudske odluke. Nakon toga, CT se stabilizirala, ide na karate, svira gitaru, bolje spava i sigurnija je u sebe.
Pozitivne promjene u Esterinom ponašanju zabilježene su i u nalazima psihologice iz Poliklinike za zaštitu djece iz veljače i lipnja 2024. gdje se navodi je kod CT nakon što su kontakti s ocem prestali, uočena manja opterećenost i zabrinutost te veća stabilnost, bez odstupanja na planu emocionalnog doživljavanja, te da su se rizici reducirali. CT izražava nelagodu uz mogućnost susreta s ocem, verbalizira strah, a zadovoljna je što tatu ne viđa.
20. Psihologica suda razgovarala je sa CT u studenom 2024. te je zamijetila da je kod djevojčice vidljiva nesigurnost, zbunjenost i oprez, iako stvara dojam uravnoteženosti i prilagođenosti. Oca negativno atribuira, na početku razgovora apsolutno odbija mogućnost da ostvaruje kontakte s njim, no kada je usmjerena da razmišlja o pozitivnim ponašanjima oca, ipak o njima govori. Kasnije u razgovoru ostavlja mogućnost za ostvarivanje osobnih odnosa kada bi otac promijenio ponašanje i ponašao se kao majka, koja je prisutna, emocionalno podržavajuća i poticajna.
21. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu te podneske tuženika kao i njegov iskaz, sud smatra potrebnim osvrnuti se na nekoliko okolnosti.
Prije svega, ne prihvaća se dio iskaza tuženika da je sa CT sjedio na podu jer nije bilo druge mogućnosti, kao i da su se igrali skrivača, a ne skrivali voditeljici mjere. Upravo suprotno, sama je CT jednom prilikom navela da tata donese deku na kojoj sjede ili sjede na njegovoj jakni, i to izvan prostorije u kojoj je trebao biti susret. Svaka prosječna osoba jako dobro može prepoznati igru skrivača od ciljanog skrivanja od drugih osoba, pa ovakvom interpretacijom događaja tuženik samo pokušava opravdati svoja neprikladna ponašanja.
Zatim, tuženik konstantno upire na to da je tražio pomoć, da mu nitko nije htio pomoći, da mu nitko nije dao sugestije kao se ponašati, da konkretan savjet nije dobio, da su ga u HZSR-u ignorirali. Sve navedeno ne odgovara istini. Još od 2018. se za tuženika zamjećuje da je nesuradljiv te da demonstrira samovolju. Ukazuje se na dio izviješća tadašnjeg Centra za socijalnu skrb u kojem se navodi da otac nije dozvolio pregled djeteta, nije dozvolio da psiholog razgovora s CT a nije dozvolio niti da se pregleda njegova kuća u [adresa] kako bi se provjerili uvjeti u kojima dijete živi. I kasnije se nije odazivao na pozive HZSR-a. Zatim se u nalazu psihologa iz ožujka 2023. navodi da je obavljen individualni razgovor s ocem u kojem on optužuje majku da ostavlja CT samu doma, da mu se CT na to žalila (znači potvrđuje se ono što je i majka u svom iskazu navela, što ničim nije dokazano), otac nije prihvatio savjet da smanji pritisak, već ostaje usmjeren na odgovornost majke. U listopadu 2023. provedena je psihologijska obrada oca te su pronađene naglašene sociopatske karakteristike. Konstatirano je da se radi o osobi nedostupnoj savjetodavnom radu. Situacija je kulminirala kada je tuženik došao u HZSR štrajkati glađu, tražeći da se nadzor nad osobnim odnosima ukine.
Tuženik priznaje sukob sa psihologom iz HZSR-a, UT, smatrajući ga odgovornim za prethodnu odluku da se osobni odnosi odvijaju pod nadzorom. Priznaje da je vikao na psihologa, ali tvrdi i da je psiholog na njega vikao. Povezuje za njega nepovoljna izvješća psihologa time što je psiholog želio biti skrbnik njegovom bratu koji je invalid. U svom je iskazu pak tvrdio da je sa svim prethodnim voditeljima mjera nadzora dobro surađivao, dok nije došla gospođa RT, očito smatrajući nju odgovornom za nepovoljna izvješća. Povezujući ovakve teze sa ponašanjima tuženika u HZSR-u, sud zaključuje da se radi o imaginaciji tuženika da postoje neke teorije zavjere protiv njega te da tuženik nema (ili ne želi imati) realan uvid u konkretnu situaciju.
Na upit zašto nije sam zatražio neku pomoć, ako je već nije mogao dobiti od sustava, tuženik nije mogao dati suvisli odgovor zašto nije samoinicijativno potražio psihološki ili psihijatrijski suport u smislu poboljšanja roditeljskih kompetencija. Uvjerenje je suda da tuženik ozbiljno smatra da je isključivo on u pravu, da su krive i odgovorne neke druge osobe (majka koja bezrazložno vodi dijete kod psihologa, voditeljica mjere, UT i dr.) i jednostavno nije sposoban prihvatiti svoju odgovornost niti uvidjeti svoje pogreške.
Nastavno, nije utvrđeno niti to da bi majka na bilo koji način instrumentalizirala dijete da govori protiv oca. CT je bila na obradi kod psihologice koja je provodila terapiju igrom, kod psihologice u Poliklinici za zaštitu djece, u HZSR-u, razgovarala je i sa psihologicom na sudu, sve što je dijete govorilo i opisivalo pred njima je potvrdila i voditeljica mjere nadzora koja je bila prisutna na susretima, pa nema nikakve sumnje da su izjave i doživljaji djeteta autentični a ne reprodukcija majčinih ideja ili uputa.
22. Zaključno, a u odnosu na tuženikovu interpretaciju cjelokupne situacije, koja je naravno dijametralno suprotna, ističe se da tuženik nije pokazao minimalni stupanj samokritičnosti niti uvida u vlastito negativno ponašanje. Očekivalo bi se od roditelja zainteresiranog za dobrobit svog djeteta da pokuša učiniti sve što je potrebno (pa i ono što možda ne smatra nužnim) kako bi popravio svoje roditeljske kapacitete, osvijestio svoje propuste i unio promjene u ponašanju s djecom. Zamijećeno je i to da tuženik nikada nije postavio pitanje u bilo kojoj stručnoj službi što on može konkretno učiniti i poduzeti u cilju poboljšanja situacije, kritike nije prihvaćao, na upozorenja je burno i agresivno reagirao, pozivima se nije odazivao, ali je bezrazložne prijave protiv majke podnosio i to na temelju onoga što je saznao ispitujući dijete.
23. Pravo je djeteta da redovno održava osobne odnose i neposredni kontakt s roditeljem s kojim ne živi, osim ako je to u suprotnosti s interesima djeteta. Procjena najboljeg interesa djeteta jedinstvena je radnja koju treba provoditi u svakom pojedinom slučaju, uzimajući u obzir posebne okolnosti svakog djeteta. Nema sumnje da je zabrana ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom jedna od najdrastičnijih mjera miješanja države u obiteljski život djeteta i njegovih roditelja. Znači, s jedne strane imamo pravo roditelja da ima osobne odnose s djetetom, a s druge strane zaštitu dobrobiti djeteta. Razmatrajući sve navedene činjenice i okolnosti koje je sud utvrdio tijekom postupka u svjetlu odredbe čl. 123. ObZ-a, zaključak je da je nužno zabraniti tuženiku osobne odnose sa CT, jer kao prvo, blaže mjere koje su do sad izrečene (osobni odnosi pod nadzorom) nisu dali rezultate, tuženik nije bio dostupan za suradnju sa stručnim timom HZSR-a, demonstrirao je otpor, savjete nije prihvaćao. Kao drugo, njegova neprimjerena ponašanja imala su poguban učinak na Esterinu emocionalnu i psihološku stabilnost i sigurnost, kod nje se pojavilo niz negativnih pojava (strah, uznemirenost, napetost) koje se zahtijevale obradu i kontrole kod psihologa. Značajno je i to da se situacija stabilizirala nakon što su susreti prestali, pa i ovo upućuje na zaključak da je uzrok tih problema bio u tuženikovom ponašanju.
24. Koliko je tuženikovo ponašanje štetno za CT i njezinu budućnost, stručno je opisano u nalazu psihologa iz lipnja 2023. (gdje je CT bila uključena u tretman terapije igrom) i u kojem se navodi:
- da je djetetova temeljna potreba siguran i stabilan odnos s roditeljem koji će omogućiti izgradnju unutarnje psihološke sigurnosti i stabilnosti. Ukoliko to nije tako, i odnos s roditeljem je nestabilan i konfliktan, dijete će i dalje željeti odnos s tim roditeljem no istovremeno će se osjećati nesigurno i zastrašeno, što unutar djeteta stvara snažnu ambivalenciju i anksioznost;
- da je obilježje djetetovog razvoja i tzv. "dječji egocentrizam" odnosno obilježja dječjeg mišljenja da je ono odgovorno za sve što se događa, uključujući i roditeljska neadekvatna ponašanja. Stoga dijete razvija uvjerenja da je ono odgovorno za to što roditelj čini loše i neadekvatno, a što pridonosi razvoju osjećaja neadekvatnosti i nevrijednosti, srama i niskog samopoštovanja;
- da se odnosi s roditeljima predstavljaju kao radni model kako odnosi trebaju izgledati kasnije u životu i kakva ponašanja su unutar odnosa u redu i prihvatljiva. Kada je djetetovo iskustvo takvo da je odnos zastrašujuć, da se druga osoba ponaša nepredvidljivo i konfliktno, krši dogovore i odluke, ulazi u konflikte sa službenim osobama, pravi djevojčicu mimo njezina znanja i volje, uči da je takav odnos u redu, normalizira taj tip nasilja što povećava vjerojatnost da će dijete kasnije tolerirati takve odnose jer je izgradilo sliku da je to u redu i izgubiti povjerenje da ju se može zaštititi.
25. Prilikom donošenja odluke sud se rukovodio i načelima prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djece iz čl. 5. ObZ-a te načela razmjerne i najblaže intervencije u obiteljski život iz čl. 7. ObZ-a. Stavljajući u ravnotežu najbolji interes CT i njezinu dobrobit s jedne strane i interes tuženika te njegovo pravo na poštovanje obiteljskog života koje se ogleda njegovom pravu na osobne odnose s djetetom, s druge strane, sud smatra da je prioritet zaštititi Esterinu dobrobit, te da je jedini način da se to njezino pravo ostvari, zabraniti susrete s ocem. Sud je predmet razmotrio i s aspekta čl 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i došao do istog zaključka. Naime, miješanje u tuženikovo pravo za poštovanje obiteljskog života je nužno jer postoji prevladavajuća društvena potreba – a to je zaštita Esterine dobrobiti, njezinog prava na odrastanje u sigurnom, podržavajućem okruženju a što direktno ima utjecaja na njezino zdravlje i razvoj, miješanje je utemeljeno na zakonu, a mjera (zabrana održavanja osobnih odnosa) je razmjerna legitimnom cilju kojem se teži.
26. Slijedom svega navedenog, presuđeno je kao u izreci.
27. Prijedlog za određivanje privremene mjere kako je postavljen u tužbi, sud je odbio, smatrajući da ne postoje okolnosti koje bi zahtijevale da se odnos između stranaka takvom odlukom privremeno uredi, tim više što je prijedlog identičan tužbenom zahtjevu.
28. Sud je o troškovima postupka odlučio sukladno odredbi čl. 366. ObZ-a i čl. 154. Zakona o parničnom postupku vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka te imajući u vidu da je tužiteljica uspjela u pretežitom dijelu svog zahtjeva u vezi kojeg nisu nastali potrebni troškovi (nije uspjela s prijedlogom za donošenje privremene mjere). Trošak se sastoji od zastupanja tužiteljice po odvjetniku, prema Tar. br. 7. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – 200 bodova, što uz vrijednost 1 boda od 2 eura iznosi 500 eura.
U Zagrebu, 31. ožujka 2025.
Sudac:
Jasna Gažić Ferenčina
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.
Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku.
O žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. Tužiteljici po pun.
2. Tuženiku po pun.
3. Posebnoj skrbnici
4. HZSR PU Trnje
