Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2314/2022-24

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja OI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Iskren Rošić iz Zagreba, protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koje zastupa odvjetnica Marija Radelja iz Zagreba, poradi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 17. ožujka 2025. godine, u nazočnosti tužitelja osobno te opunomoćenika stranaka, dana 31. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se ništavom odredba članka 6. Ugovora o kreditu broj: 1241/2003 od 24.07.2003. sklopljenog između tuženika Addiko banke d.d i tužitelja OI, solemniziranog po vršitelju dužnosti javnog bilježnika Suadi Jašarević iz Zagreba pod brojem: OV-687/2003 od 25.07.2003., i to:

. u dijelu u kojem je ugovoreno da će po isteku petogodišnjeg razdoblja otplate kredita pa sve do isteka ugovorenog roka otplate kredita, kamatna stopa biti promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatnim stopama Banke.

II Nalaže se tuženiku Addiko banci d.d. platiti tužitelju OI iznos od 2.333,41 EUR s zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

na iznos od 7,15 EUR od 04.10.2008.

na iznos od 21,55 EUR od 07.11.2008.

na iznos od 21,50 EUR od 03.12.2008 .

na iznos od 22,01 EUR od 10.01.2009.

na iznos od 22,32 EUR od 07.02.2009.

na iznos od 22,30 EUR od 15.03.2009.

na iznos od 22,29 EUR od 11.04.2009.

na iznos od 22,18 EUR od 12.05.2009.

na iznos od 22,10 EUR od 06.06.2009.

na iznos od 21,99 EUR od 07.07.2009.

na iznos od 22,13 EUR od 07.08.2009.

na iznos od 22,07 EUR od 11.09.2009.

na iznos od 21,85 EUR od 10.10.2009.

na iznos od 21,87 EUR od 07.11.2009.

na iznos od 22,03 EUR od 08.12.2009.

na iznos od 22,02 EUR od 05.01.2010.

na iznos od 22,06 EUR od 09.02.2010.

na iznos od 21,89 EUR od 06.03.2010.

na iznos od 21,91 EUR od 10.04.2010.

na iznos od 21,87 EUR od 08.05.2010.

na iznos od 21,87 EUR od 05.06.2010.

na iznos od 21,71 EUR od 17.07.2010.

na iznos od 21,80 EUR od 07.08.2010.

na iznos od 21,94 EUR od 11.09.2010.

na iznos od 22,03 EUR od 10.10.2010.

na iznos od 22,11 EUR od 07.11.2010.

na iznos od 22,22 EUR od 11.12.2010.

na iznos od 22,26 EUR od 08.01.2011.

na iznos od 22,31 EUR od 08.02.2011.

na iznos od 22,25 EUR od 12.03.2011.

na iznos od 22,19 EUR od 09.04.2011.

na iznos od 22,29 EUR od 14.05.2001.

na iznos od 22,46 EUR od 07.06.2011.

na iznos od 22,26 EUR od 09.07.2011.

na iznos od 22,43 EUR od 13.08.2011.

na iznos od 22,53 EUR od 14.09.2011.

na iznos od 22,59 EUR od 11.10.2011.

na iznos od 22,58 EUR od 08.11.2011.

na iznos od 22,59 EUR od 13.12.2011.

na iznos od 22,70 EUR od 10.01.2012.

na iznos od 22,83 EUR od 12.02.2012.

na iznos od 22,76 EUR od 10.03.2012.

na iznos od 22,54 EUR od 07.04.2012.

na iznos od 22,59 EUR od 08.05.2012.

na iznos od 22,80 EUR od 09.06.2012.

na iznos od 22,56 EUR od 11.07.2012.

na iznos od 22,61 EUR od 10.08.2012 .

na iznos od 22,42 EUR od 09.09.2012 .

na iznos od 22,57 EUR od 13.10.2012 .

na iznos od 22,69 EUR od 10.11.2012.

na iznos od 22,73 EUR od 08.12.2012..

na iznos od 22,79 EUR od 08.01.2013.

na iznos od 22,83 EUR od 09.02.2013.

na iznos od 22,85 EUR od 05.03.2013.

na iznos od 22,92 EUR od 07.04.2013.

na iznos od 22,79 EUR od 11.05.2013.

na iznos od 22,66 EUR od 08.06.2013.

na iznos od 22,54 EUR od 09.07.2013.

na iznos od 22,64 EUR od 04.08.2013.

na iznos od 22,66 EUR od 24.08.2013.

na iznos od 22,95 EUR od 05.10.2013.

na iznos od 22,95 EUR od 09.11.2013.

na iznos od 23,00 EUR od 08.12.2013.

na iznos od 22,98 EUR od 04.01.2014.

na iznos od 23,06 EUR od 08.02.2014.

na iznos od 23,06 EUR od 08.03.2014.

na iznos od 23,03 EUR od 08.04.2014.

na iznos od 22,85 EUR od 10.05.2014.

na iznos od 21,89 EUR od 07.06.2010.

na iznos od 22,85 EUR od 08.07.2014.

na iznos od 23,01 EUR od 09.08.2014.

na iznos od 22,94 EUR od 06.09.2014

na iznos od 23,02 EUR od 11.10.2014.

na iznos od 23,08 EUR od 08.11.2014.

na iznos od 23,14 EUR od 07.12.2014.

na iznos od 23,13 EUR od 10.01.2015.

na iznos od 19,27 EUR od 10.02.2015.

na iznos od 19,14 EUR od 07.03.2015.

na iznos od 19,09 EUR od 04.04.2015.

na iznos od 18,97 EUR od 05.05.2015.

na iznos od 18,93 EUR od 06.06.2015.

na iznos od 18,90 EUR od 11.07.2015.

na iznos od 16,23 EUR od 08.08.2015.

na iznos od 16,16 EUR od 05.09.2015.

na iznos od 16,33 EUR od 08.10.2015.

na iznos od 16,21 EUR od 07.11.2015.

na iznos od 16,35 EUR od 09.12.2015.

na iznos od 16,34 EUR od 09.01.2016.

na iznos od 15,35 EUR od 07.02.2016.

na iznos od 15,24 EUR od 08.03.2016.

na iznos od 15,05 EUR od 08.04.2016.

na iznos od 15,04 EUR od 07.05.2016.

na iznos od 15,03 EUR od 07.06.2016.

na iznos od 15,03 EUR od 08.07.2016.

na iznos od 13,97 EUR od 09.08.2016.

na iznos od 13,97 EUR od 10.09.2016.

na iznos od 14,00 EUR od 08.10.2016.

na iznos od 14,01 EUR od 08.11.2016.

na iznos od 14,07 EUR od 07.12.2016.

na iznos od 14,12 EUR od 08.01.2017.

na iznos od 13,37 EUR od 11.02.2017.

na iznos od 13,31 EUR od 10.03.2017.

na iznos od 13,35 EUR od 19.04.2017.

na iznos od 13,38 EUR od 07.05.2017.

na iznos od 13,31 EUR od 07.06.2017.

na iznos od 13,31 EUR od 08.07.2017.

na iznos od 13,14 EUR od 08.08.2017.

na iznos od 13,16 EUR od 03.09.2017.

na iznos od 13,32 EUR od 08.10.2017.

na iznos od 13,38 EUR od 12.11.2017.

na iznos od 13,40 EUR od 03.12.2017.

na iznos od 13,21 EUR od 09.01.2018.

na iznos od 12,24 EUR od 06.02.2018.

na iznos od 12,28 EUR od 06.03.2018.

na iznos od 12,24 EUR od 07.04.2018.

na iznos od 12,19 EUR od 10.05.2018.

na iznos od 12,16 EUR od 07.06.2018.

na iznos od 12,18 EUR od 07.07.2018.

na iznos od 11,99 EUR od 07.08.2018.

na iznos od 10,76 EUR od 07.09.2018. sve do isplate kao naknaditi trošak parničnog postupka u svoti od 2.120,25 eur s zateznim kamatama od 31, ožujka 2025. godine do isplate, sve po stopi određenoj do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e:

I Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva radi isplate u svoti od 377,94 eur.

II Odbija se zahtjev tuženika Addiko banke d.d. radi naknade troška parničnog postupka za djelomično povučeni tužbeni zahtjev od 377,94 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 22. travnja 2022. godine tvrdi da je s tuženikovim prednikom sklopio ugovor o kreditu 24. srpnja 2023. godine, stambeni, potrošački, na 95.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženikovom na dan korištenja s rokom otplate od 15 godina i kamatnom stopom od 6,90% godišnje, fiksnom na rok od 5 godina, a nakon toga je promjenjiva suprotno Odluci o kamatnim stopama tuženikovim te se idućih 10 godina do otplate primjenjivala ta promjenjiva kamatna stopa, bez pojedinačnih pregovora, koja nije razumljiva i određena te tužitelj nije mogao predvidjeti promjene niti provjeriti pravilnost iste bez egzaktnih mjerila, što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na tužiteljevu štetu kao potrošača te se poziva na odredbu čl.46.st.2. i čl.50.st.1. te čl.47. i 105. Zakona o obveznim odnosima smatrajući takvu ugovornu odredbu ništetnom te se nadalje poziva na odredbu čl.81. st.2. i 3. te čl.87.st.1. Zakona o zaštiti potrošača te zahtijeva kao u podnesku od 22. rujna 2023. godine tj:

"1. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 6. Ugovora o kreditu broj: 1241/2003 od 24.07.2003. sklopljenog između tuženika ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 i tužitelja OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solemniziranog po v.d. javnog bilježnika Suadi Jašarević iz Zagreba pod brojem: OV-687/2003 od 25.07.2003., i to:

1. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužitelju OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.333,41 EUR / 17.581,46 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

na iznos od 7,15 EUR /

53,87 kn od 04.10.2008

na iznos od 21,55 EUR /

162,40 kn od 07.11.2008

na iznos od 21,50 EUR / 161,99 kn od 03.12.2008 na iznos od 22,01 EUR / 165,83 kn od 10.01.2009 na iznos od 22,32 EUR / 168,20 kn od 07.02.2009 na iznos od 22,30 EUR / 168,04 kn od 15.03.2009 na iznos od 22,29 EUR / 167,97 kn od 11.04.2009 na iznos od 22,18 EUR / 167,11 kn od 12.05.2009 na iznos od 22,10 EUR / 166,51 kn od 06.06.2009 na iznos od 21,99 EUR / 165,70 kn od 07.07.2009 na iznos od 22,13 EUR / 166,72 kn od 07.08.2009 na iznos od 22,07 EUR / 166,31 kn od 11.09.2009 na iznos od 21,85 EUR / 164,65 kn od 10.10.2009 na iznos od 21,87 EUR / 164,79 kn od 07.11.2009 na iznos od 22,03 EUR / 165,97 kn od 08.12.2009 na iznos od 22,02 EUR / 165,95 kn od 05.01.2010 na iznos od 22,06 EUR / 166,22 kn od 09.02.2010 na iznos od 21,89 EUR / 164,95 kn od 06.03.2010 na iznos od 21,91 EUR / 165,06 kn od 10.04.2010 na iznos od 21,87 EUR / 164,74 kn od 08.05.2010 na iznos od 21,87 EUR / 164,81 kn od 05.06.2010 na iznos od 21,71 EUR / 163,54 kn od 17.07.2010 na iznos od 21,80 EUR / 164,27 kn od 07.08.2010 na iznos od 21,94 EUR / 165,29 kn od 11.09.2010 na iznos od 22,03 EUR / 165,97 kn od 10.10.2010 na iznos od 22,11 EUR / 166,58 kn od 07.11.2010 na iznos od 22,22 EUR / 167,45 kn od 11.12.2010 na iznos od 22,26 EUR / 167,70 kn od 08.01.2011 na iznos od 22,31 EUR / 168,13 kn od 08.02.2011 na iznos od 22,25 EUR / 167,67 kn od 12.03.2011 na iznos od 22,19 EUR / 167,22 kn od 09.04.2011 na iznos od 22,29 EUR / 167,97 kn od 14.05.2001 na iznos od 22,46 EUR / 169,22 kn od 07.06.2011 na iznos od 22,26 EUR / 167,74 kn od 09.07.2011 na iznos od 22,43 EUR / 169,01 kn od 13.08.2011 na iznos od 22,53 EUR / 169,78 kn od 14.09.2011 na iznos od 22,59 EUR / 170,21 kn od 11.10.2011 na iznos od 22,58 EUR / 170,11 kn od 08.11.2011 na iznos od 22,59 EUR / 170,23 kn od 13.12.2011 na iznos od 22,70 EUR / 171,07 kn od 10.01.2012 na iznos od 22,83 EUR / 172,04 kn od 12.02.2012 na iznos od 22,76 EUR / 171,50 kn od 10.03.2012 na iznos od 22,54 EUR / 169,79 kn od 07.04.2012 na iznos od 22,59 EUR / 170,24 kn od 08.05.2012 na iznos od 22,80 EUR / 171,81 kn od 09.06.2012 na iznos od 22,56 EUR / 169,99 kn od 11.07.2012 na iznos od 22,61 EUR / 170,32 kn od 10.08.2012 na iznos od 22,42 EUR / 168,89 kn od 09.09.2012 na iznos od 22,57 EUR / 170,03 kn od 13.10.2012 na iznos od 22,69 EUR / 170,92 kn od 10.11.2012 na iznos od 22,73 EUR / 171,23 kn od 08.12.2012 na iznos od 22,79 EUR / 171,69 kn od 08.01.2013 na iznos od 22,83 EUR / 172,03 kn od 09.02.2013 na iznos od 22,85 EUR / 172,13 kn od 05.03.2013 na iznos od 22,92 EUR / 172,67 kn od 07.04.2013 na iznos od 22,79 EUR / 171,73 kn od 11.05.2013 na iznos od 22,66 EUR / 170,76 kn od 08.06.2013 na iznos od 22,54 EUR / 169,79 kn od 09.07.2013 na iznos od 22,64 EUR / 170,58 kn od 04.08.2013 na iznos od 22,66 EUR / 170,74 kn od 24.08.2013 na iznos od 22,95 EUR / 172,94 kn od 05.10.2013 na iznos od 22,95 EUR / 172,93 kn od 09.11.2013 na iznos od 23,00 EUR / 173,30 kn od 08.12.2013 na iznos od 22,98 EUR / 173,13 kn od 04.01.2014 na iznos od 23,06 EUR / 173,72 kn od 08.02.2014 na iznos od 23,06 EUR / 173,76 kn od 08.03.2014 na iznos od 23,03 EUR / 173,55 kn od 08.04.2014 na iznos od 22,85 EUR / 172,15 kn od 10.05.2014 na iznos od 21,89 EUR / 164,95 kn od 07.06.2010 na iznos od 22,85 EUR / 172,19 kn od 08.07.2014 na iznos od 23,01 EUR / 173,37 kn od 09.08.2014 na iznos od 22,94 EUR / 172,87 kn od 06.09.2014 na iznos od 23,02 EUR / 173,47 kn od 11.10.2014 na iznos od 23,08 EUR / 173,86 kn od 08.11.2014 na iznos od 23,14 EUR / 174,33 kn od 07.12.2014 na iznos od 23,13 EUR / 174,30 kn od 10.01.2015 na iznos od 19,27 EUR / 145,15 kn od 10.02.2015 na iznos od 19,14 EUR / 144,21 kn od 07.03.2015 na iznos od 19,09 EUR / 143,86 kn od 04.04.2015 na iznos od 18,97 EUR / 142,91 kn od 05.05.2015 na iznos od 18,93 EUR / 142,66 kn od 06.06.2015 na iznos od 18,90 EUR / 142,43 kn od 11.07.2015 na iznos od 16,23 EUR / 122,27 kn od 08.08.2015 na iznos od 16,16 EUR / 121,75 kn od 05.09.2015 na iznos od 16,33 EUR / 123,06 kn od 08.10.2015 na iznos od 16,21 EUR / 122,16 kn od 07.11.2015 na iznos od 16,35 EUR / 123,19 kn od 09.12.2015 na iznos od 16,34 EUR / 123,10 kn od 09.01.2016 na iznos od 15,35 EUR / 115,67 kn od 07.02.2016 na iznos od 15,24 EUR / 114,80 kn od 08.03.2016 na iznos od 15,05 EUR / 113,41 kn od 08.04.2016 na iznos od 15,04 EUR / 113,33 kn od 07.05.2016 na iznos od 15,03 EUR / 113,22 kn od 07.06.2016 na iznos od 15,03 EUR / 113,24 kn od 08.07.2016 na iznos od 13,97 EUR / 105,25 kn od 09.08.2016 na iznos od 13,97 EUR / 105,25 kn od 10.09.2016 na iznos od 14,00 EUR / 105,50 kn od 08.10.2016 na iznos od 14,01 EUR / 105,56 kn od 08.11.2016 na iznos od 14,07 EUR / 105,99 kn od 07.12.2016 na iznos od 14,12 EUR / 106,36 kn od 08.01.2017 na iznos od 13,37 EUR / 100,77 kn od 11.02.2017 na iznos od 13,31 EUR / 100,28 kn od 10.03.2017 na iznos od 13,35 EUR / 100,61 kn od 19.04.2017 na iznos od 13,38 EUR / 100,79 kn od 07.05.2017 na iznos od 13,31 EUR / 100,28 kn od 07.06.2017 na iznos od 13,31 EUR / 100,29 kn od 08.07.2017 na iznos od 13,14 EUR / 99,02

kn od 08.08.2017

na iznos od 13,16 EUR / 99,15

kn od 03.09.2017

na iznos od 13,32 EUR / 100,37 kn od 08.10.2017 na iznos od 13,38 EUR / 100,84 kn od 12.11.2017 na iznos od 13,40 EUR / 101,00 kn od 03.12.2017 na iznos od 13,21 EUR / 99,52

kn od 09.01.2018

na iznos od 12,24 EUR / 92,25

kn od 06.02.2018

na iznos od 12,28 EUR / 92,49

kn od 06.03.2018

na iznos od 12,24 EUR / 92,23

kn od 07.04.2018

na iznos od 12,19 EUR / 91,83

kn od 10.05.2018

na iznos od 12,16 EUR / 91,61

kn od 07.06.2018

na iznos od 12,18 EUR / 91,77

kn od 07.07.2018

na iznos od 11,99 EUR / 90,35

kn od 07.08.2018

na iznos od 10,76 EUR / 81,06

kn od 07.09.2018

do 31. prosinca 2007. godine po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužitelju OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 10. lipnja 2022. godine smatra da se ovdje ne primjenjuje utvrđenje kolektivnog spora, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, člankom 6. Ugovora o kreditu je tužitelj mogao birati fiksnu kamatnu stopu ili promjenjivu i to svakih 5 godina te mu je dana mogućnost određivanja kamatne stope te je dakle odrediva dočim tuženik nije zahtijevao primjenu fiksne kamatne stope, a k tomu je odvjetnik i morao je biti svjestan dosega odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, prigovara zastari, navodi da je postupao savjesno i u dobroj vjeri, podneskom od 25. listopada 2022. godine pak navodi da se ne primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača koji je stupio na snagu nakon sklapanja ugovora, navodi da je tužitelj kao odvjetnik mogao utjecati i fiksirati kamatnu stopu sukladno ugovoru, no očito je dragovoljno pristao na sklapanje ovakvog ugovora i kompludentno prihvaćao izmjene kamatne stope tijekom ugovornog razdoblja zbog čega proizlazi zaključak da mu je bila prihvatljiva i odgovaralo je stvarnoj volji ugovornih strana, prigovara visini tužbenog zahtjeva, objašnjava način primjene kamatne stope i prigovara nedostatku aktivne legitimacije i predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika , ugovor o kreditu od 24. srpnja 2023, otplatni plan i specifikaciju uplata te tuženikovu obavijest o promjenama kamatnih stopa od 5. siječnja 2022.godine, obavijest o otplaćenom kreditu od 14. srpnja 2020. i o ukupno plaćenoj glavnici, redovnoj i zateznoj kamati te troškovima od 5. siječnja 2022. godine, nalaz i mišljenje koji je tužitelj izradio prije početka sudskog postupka nije posebice ocjenjivano jer sud određuje vještačenje, a ni tuženik se nije suglasio da taj nalaz bude ocijenjen kao dokaz, odredio računovodstveno vještačenje, preslušao tužitelja i svjedoka AI.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. NIje prijeporno da su tužitelj i tuženikov prednik 24. srpnja 2003. godine sklopili ugovor o kreditu, stambeni, od 95.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize na dan korištenja kredita tuženikova radi kupnje stana, uz kamate od 6,9% godišnje na pet godina fiksno od dana korištenja kredita a nakon toga je stopa promjenjiva u skladu s čl.6. Ugovora kojem je pak ugovoreno da će svaki 5 godina na zahtjev tužiteljev se primjenjivati nova kamatna stopa na daljnji rok od 5 godina, koja može biti fiksna prema zahtjevu tužiteljevu po stopi koje vrijedi sukladno tuženikovoj odluci o kamatnim stopama u trenutku podnošenja zahtjeva ili promjenjiva, sukladno istoj Odluci, a ako to tužitelj ne učini do isteka ugovorenog roka otplate će kamatna stopa biti promjenjiva po stopi utvrđenoj istom tuženikovom odlukom, što je utvrđeno uvidom u čl.2,3. i 6. tog Ugovora te je nadalje neprijeporno da je ugovor otplaćen 6.rujna 2018. godine sukladno obavijesti o otplaćenom kreditu od 14. srpnja 2020. godine.

6. Također nije prijeporno da je tuženik mijenjao kamatne stope i to je prva bila 6,90% od 1. kolovoza 2003. godine do 31. kolovoza 2008. godine, zatim ej od 31. kolovoza 2008. godine do 30. rujna 2008. godine bila 7,10%, zatim ej do 31. prosinca 2014. godine bila 7,50%, do 30. lipnja 2015. godine je bila 7,25% do 31. prosinca 2015. godine je bila 7,05%, do 30. lipnja 2016. godine je bila 6,96%, do 31. prosinca 2016. godine je bila 6,85%, do 30. lipnja 2017. godine je bila 6,78%, do 30. prosinca 2017. je bila 6,75% , do 30. lipnja 2018. godine je bila 6,45%, a od 30. lipnja 2018. godine do otplate je bila 6,16%, sukladno tuženikovoj obavijesti od 5. siječnja 2022. godine.

7. Prijeporni su aktivna legitimacija, osnova, visina tužbenog zahtjeva i zastara.

8. Nadalje, glede osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud ocjenjuje da pojmovi koje banke koriste u unaprijed pripremljenim ugovorima, uključujući i dio koji se odnosi na promjenjive kamatne stope i način njihova obračuna, visoko stručna te razumljiva onima koje se bave bankarskim poslovanjem, dočim je za prosječnog korisnika kredita takva terminologija apsolutno nerazumljiva, tj. da unatoč tomu što je ugovorna odredba tužene banke koja je uređivala pitanje promjenjive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njenu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja, nisu im mogle biti razumljive, dočim razlozi za promjenjivost kamatnih stopa, kako su prikazani u predmetnom članku broj 6. ugovora tj. tuženikovo odluci o kamatnim stopama se zaista ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti korisniku kredita da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatnih stopa tijekom razdoblja trajanja kredita.

9. Nije prijeporno da je tuženik sastavio ugovor o kreditu.

10. Slijedom toga proizlazi da je takvo unošenje neodređene formulacije glede promjenjivih kamatnih stopa u ugovore o kreditu suprotno načelima obveznog prava jer je tim od samog početka ugovornog odnosa korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku budući je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivima kamatnim stopama bila takva da je na osnovi njih tužitelj jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dočim nije bilo moguće ocijeniti zašto, kako i na osnovi čega te u kojem smjeru će se tijekom kreditnog razdoblja te kamatne stope kretati, a ponajmanje je tužitelj na to mogao utjecati.

11. Na osnovi takvih ugovornih odredaba i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatnih stopa, koji bi bili razumljivi prosječnom korisniku kredita, osim kamatne stope koja je bila navedena u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva te je sadržaj takve ugovorne odredbe bio nejasan i nerazumljiv tužitelju. Nije prijeporno da je tuženik obavijestio tužitelja o promjeni kamatnih stopa, ali tužitelj nije bio upoznat s parametrima koji dovode do tih promjena.

12. Budući su banke kao visokospecijalizirane novčarske ustanove, kojim je predmet poslovanja plasiranje potrošačima raznih novčarskih proizvoda, bile su dužne odgovorno pristupiti svakom pojedinom korisniku kredita i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali ne na korisnikovu štetu te je znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog korisnika kredita nadmoćno pa sud smatra da upravo zato su banke bile dužne svakog korisnika kredita ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i upozoriti ga na parametre o kojima ta stopa ovisi u budućem razdoblju, a nema dokaza da je tuženik to činio u predmetnom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o takvoj svoti iz unaprijed sastavljenog standardnog ugovora, koja je stopa onda korisnicima kredita ostala nerazumljiva.

13. Nadalje, ugovorne kamate u ugovoru o kreditu sadržajno su naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje novčanih sredstava koje mu banka odobrava na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja tog novca te u vrijeme i na način kako je ugovoreno, slijedom čega ugovorna kamata mora biti određena tj. odrediva u smislu odredbe čl.46.st.2. i čl.50.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91- 88/01), a sam ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede načela obveznog prava poput ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jednake vrijednosti uzajamnih davanja, savjesnosti i poštenja te zabrane zloporabe prava. Slijedom toga je jasno da neodređena ugovorna odredba glede promjenjive kamatne stope kako je to učinio tuženik jest suprotna navedenim načelima obveznog prava jer je od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao davatelja kredita, jer je ta odredba bila takva da nije omogućavala tužitelju procjenu, niti približnu, kako će se ta kamatna stopa kretati pa slijedom toga ta promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, dočim prosječnom korisniku kredita objektivno takav sadržaj nije mogao biti niti bio razumljiv pa takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, usuprot načelima obveznog prava , što isto vrijedi kako za navedeni članke 6. ugovora o kreditu.

14. Slijedom toga je tužbeni zahtjev u točci 1. osnovan primjenom odredbe čl.103.st.1. i čl.105.st.1. navedenog Zakona o obveznim odnosima, dakle ništetan je u navedenom dijelu tih ugovora sadržanom u članku 6. ugovora o kreditu, jer nema dokaza da su ove ugovorne odredbe bile odlučne pobude zbog kojih su ugovori sklopljeni niti su bile uvjet tih ugovora.

15. U odnosu na točku 2. tužbenog zahtjeva, točno je da su kamatne stope tijekom otplatnog razdoblja bile niže od početno ugovorenih u vremenu od srpnja 2016. godine do kolovoza 2018. godine te da je oba ugovor istekao u vrijeme utuženja. No, ovdje treba primijeniti odredbu čl.107.st.1. i 2. istog Zakona o obveznim odnosima pa pri tome sud ocjenjuje da ovakva zabrana nije bila manjeg značenja, jer je postupljeno suprotno osnovnim načelima obveznog prava pa dakle, niža kamatna stopa od one koja je prvobitno navedena u oba ugovora o kreditu ne dovodi do prestanka ništavosti odredbe čl.6. ugovora o kreditu, koja odredba je ništave zbog prethodno obrazloženih razloga i u slučaju smanjivanja i u slučaju povisivanja kamatnih stopa tijekom otplatnog razdoblja, a niti je istekom ugovora o kreditu naknadno nestao uzrok ništavosti pa samim tim ni ova ugovorna odredba ne postaje pravovaljana. Također treba primijeniti odredbu čl.110. istog Zakona o obveznim odnosima, slijedom kojeg sud ocjenjuje da je ova odredba čl.6. ugovora o kreditu ništava od početka, a ispunjenjem ugovora, a isto tako i istekom ugovorenog roka ne nestaje uzrok ništavosti, slijedom čega tužitelj ima pravni interes na ovakvo utvrđenje ništavosti (Vrhovni sud Republike Hrvatske Revt-150/07 od 30. siječnja 2008. godine), koji se jasno očituje i u točci 2. tužbenog zahtjeva.

16. No, upravo je ugovornom odredbom članka 6. predviđeno da će na zahtjev korisnika kredita svakih pet godine primjenjivati nov kamatna stopa na daljnji rok od pet godine, koja nova kamatna stopa prema njegovu zahtjevu može biti fiksna po stopi sukladno važećoj odluci o kamatnim stopama tuženikovim u trenutku podnošenja zahtjeva ili promjenjiva, sukladno istoj odluci.

17. Neprijeporno je da tužitelj nije podnosio takve zahtjeve, jer je procijenio da kamatna stopa od 2008. godine nadalje može biti povoljnija za njega s obzirom na kretanja na tržištu, kako iskazuje sam.

18. Dakle, tužitelj je nakon isteka prvih pet godina otplate kredit sam preuzeo odgovornost za pitanje hoće li plaćati kamatnu stopu po ovom ugovoru za iduće razdoblje otplate pa i nakon toga do kraja otplate, jer je tako ugovoreno tj odlučio je hoće li plaćati fiksnu kamatnu stopu u visini koju odredi pak tuženik svojom odlukom o kamatnim stopama koja vrijedi u to vrijeme kad je tužitelj mogao podnijeti zahtjev ili će nakon isteka prvih pet godina otplate kredita prepustiti tuženiku neka određuje kamatne stope po svojoj odluci o kamatnim stopama. No, u svakom slučaju se nakon isteka ovih petogodišnjih razdoblja primjenjuje ona kamatna stopa koja vrijedi po tuženikovoj odluci o kamatnim stopama u vrijeme podnošenja zahtjeva, bila ona viša ili niža od početno ugovorene.

19. Kako dakle iskazuje tužitelj, sam je odlučio ne podnositi ovaj zahtjev, procjenjujući da kamatne stope mogu biti niže, što se nije ostvarilo od listopada 2008. godine do kraja lipnja 2016. godine, jer je u to vrijeme kad je tužitelj mogao podnijeti prvi zahtjev kamatna stopa po tuženikovoj odluci o kamatnim stopama bila viša od početno ugovorene, koji tužiteljev iskaz sud prihvaća kao životan i uvjerljiv, a i nalazom i mišljenjem računovodstvenog vještaka je utvrđena ta viša kamatna stopa u tom razdoblju.

20. S druge strane, svjedok AI iskazuje da bi nakon isteka prvih pet godina otplate kredita p i sljedećih petogodišnjih razdoblja do otplate kredita tužitelj mogao zahtijevati ugovaranje fiksne kamate i "dobiti je" u visini stope po tuženikovoj odluci o kamatnim stopama koja je vrijedila u to vrijeme podnošenja zahtjeva, koji iskaz sud prihvaća kao životan i uvjerljiv, neovisno o tomu što je tuženikov zaposlenik, jer tj iskaz odgovara sadržaju članka 6. ugovora o kreditu, a ne proturječi ni tužiteljevom iskazu, tj on iskazuje da nije podnio ovaj zahtjev zbog svojeg očekivanja da kamatna stopa u idućim petogodišnjim razdobljima može biti povoljnija, dakle, niža , a ne iskazuje da bi taj zahtjev podnio i da je odbijen.

21. Uzevši u obzir sve ove činjenice tj. da tužitelj nije sam htio podnijeti ovaj zahtjev, koji bi mu tuženik prihvatio te da je promjenjiva kamatna stopa kako je ugovoreno ništava zbog navedenih razloga i da je od listopada 2008. godine do lipnja 2016. godine bila viša od početno ugovorene, sud ocjenjuje da tužitelj ima pravo na razliku ove obveze. To stoga, jer tužitelj slobodno može odlučivati hoće li podnijeti zahtjev za ugovaranje fiksne ili promjenjive kamatne stope nakon isteka prvih pet godina od početka otplate kredita pa i idućih petogodišnjih razdoblja ili ne će to učiniti, ovisno o svojoj procjeni što je povoljnije za njega, koja je bila očito loša, jer je o do lipnja 2016. godine plaćao višu kamatnu stopu od one početno ugovorene.

22. No, s druge strane, upravo je činjenica da je tuženik i u to vrijeme kad je tužitelj mogao podnijeti ovakve zahtjeve svakih pet godina sam tuženik jednostrano odredio višu kamatnu stopu od početno ugovorene, i to sve do kraja lipnja 2016. godine, tj sve do dvije godine prije ugovorene otplate kredita te tako tužitelj podnošenjem ovih zahtjeva ne bi postigao ništa u svoju korist. naime, sve i kad bi tužitelj podnio ovakve zahtjeve i zahtijevao ugovaranje fiksne kamatne sTope, ona bi bila viša od početno ugovorene sukladno tuženikovoj odluci o kamatnim stopama, a da je ugovorio fiksnu kamatnu stopu za zadnje razdoblje otplate kredita, ona bi opet bila više od početno ugovorene i one niže zadnje dvije godine otplate kredita, budući je kamatnu stopu tuženik snizio samo te dvije zadnje godine ta se niža stopa onda ne bi primjenjivala na tužiteljev kredit, već ona fiksna ugovorena za zadnje petogodišnje razdoblje otplate kredita, koja je dakle bila viša od ovih kamatnih stopa zadnje dvije godine.

23. K tomu, tuženik je mijenjao kamatne stope kako je i ugovoreno, tj. samovoljno i jednostrano, svojim odlukama o kamatnim stopama, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a koje odluke tužitelju nisu bile jasne ni razumljive , a ni objašnjene i li protumačen, kako on životno i uvjerljivo iskazuje, budući je tuženik pripremio ugovor o kreditu unaprijed i tužitelj nije mogao utjecati na njegov sadržaj.

24. Budući je upravo tuženik postupao nesavjesno i nepošteno, ugovorivši sebi pravo da samovoljno mijenja kamatne stope, koje parametre nije objasnio ni protumačio tužitelju, a koji tužitelj na tu odluku o visini kamatnih stopa nije imao ikakvog utjecaja niti razumio kako se formira ta stopa niti je mogao pregovarati o njenoj visini, već je ona ovisila samo o tuženikovoj jednostranoj odluci, to sud smatra da primjenom odredbe čl. 104, st. 1.Zakna o obveznim odnosima i i u svezi s s odredbom čl. 210, st. 1. istog Zakona ima pravo na povrat pretplate kao stečene bez osnove, neovisno o tomu što je sam loše procjenjivao tržišne prilike, očito ekonomski neuk p svom zvanju- pravnik i zanimanju- odvjetnik u vrijeme sklapanja ugovora, a k tomu nije ni znao sve te parametre za tržišno određivanje visine kamatne stope, za razliku od tuženika, koji je visokospecijalizirana kreditna ustanova s potrebnim specifičnim znanjem o tomu, kako je obrazloženo prethodno.

25. Sud ocjenjuje da je tužitelj bio prosječan korisnik u vrijeme sklapanja ovog ugovora o kreditu, s obzirom na svoje zvanje i zanimanje kako je obrazloženo prethodno, kao i samu ugovorenu namjenu kredita, tj. bio je stambeni, a sud prihvaća tužiteljev iskaz da ga je i iskoristio u tu namjenu tj kupnju nekretnine za stanovanja, a ne obavljanje poslovne djelatnosti, dočim tuženik ne dokazuje suprotno, premda je dokazni teret na njemu (Sud EU u predmetu C-110/14 O). Dakle, podnosio tužitelj ove zahtjeve svakih pet godina otplate kredita, a tuženik ih prihvaćao, tužitelj bi svejedno plaćao višu kamatnu stopu od početno ugovorene i nikako na to nije mogao utjecati.

26. Prigovor zastare u odnosu na ovu naknadu nije osnovan primjenom pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine. Naime, kako je ova odredba utvrđena ništavom, sukladno odredbi čl.103, st.1. Zakona o obveznim odnosima to primjenom odredbe čl.104,st.1. istog Zakona je tuženik dužan vratiti isto što je naplatio na ime tih naknada. Stoga se na ovo vraćanje primjenjuje opći zastarni rok od pet godina po odredbi čl.371. Zakona o obveznim odnosima te počinje teći od pravomoćnosti ove presude.

27. Nije osnovan ni prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Neprijeporno je da je pojedine mjesečne obroke kredita uplatila SI, sukladno specifikaciji uplata. No, tužitelj je primio te uplate na ime otplate tužiteljevoga kredita, u njegovo ime i za njegov račun te nije tužiteljeva stvar propitivati komu će vratiti razliku prepate, ako ugovor o kreditu u tom dijelu bude utvrđen ništavim.

28. Nadalje, u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, ono što tužitelj zahtijeva u novčanom dijelu tužbenog zahtjeva jest razlika između redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu i onih redovnih kamata prama naknadnim tuženikovim Odlukama o kamatnim stopama te je to jedina i pravilna mogućnost izračuna onoga što je tuženik stekao zbog svog nesavjesnog i nepoštenog postupanja.

29. Računovodstvenim vještačenjem od 21. srpnja 2023. godine je utvrđeno da je ta razlika 2.333,41 euro, sve u mjesečnim svotama i nadnevcima uplata pobliže navedenih u nalazu, čemu tuženik prigovara sadržajno kao u podnesku od 6. studenoga 2023. navodeći da su prigovor pravne naravi, a financijske prigovore nije dostavio do zaključenja glavne rasprave te sud nije pozivao vještaka na usmeno očitovanje, budući su ti prigovori paušalni te je prihvaćen nalaz i mišljenje kao stručan i obrazložen, zasnovan na mjerodavnima ispravama u spisu.

30. Slijedom toga je prihvaćen tužbeni zahtjev i u točki 2, a zatezne kamate teku od dana prvog dana nakon uplate kao dana dospjelosti te na parbeni trošak po odredbi čl. 151, st. 3. Zakona o parničnom postupku, sve po stopi propisanoj odredbom čl. 29, st. 2.i 8. Zakona o Obveznim Odnosima (NN 35/05-155/23).

31. Kako je ugovor o kreditu sklopljen dok je na snazi bio Zakon o obveznim odnosima (53/91-88/019); koji se primjenjuje na ovaj odnos primjenom načela pravne sigurnosti u svezi s čl. 1163, st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN35/05-155/23), to je sud utvrdio ugovor o kreditu ništavim kao u točki 1. izrjeke, jer je to zakonski pojam prethodnog Zakona, a koji je sadržajno istovjetan pojmu ništetnosti potonjeg Zakona.

32. Budući je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev u odnosu na novčanu svotu koju zahtijeva tužbom, a to je bila svota od 2.711,35 eur, podneskom od 22. rujna 2023. godine, kojim je zahtijevao 2.333,41 eur te je razlika 377,94 eur, a tuženik se tomu nije protivio podneskom od 6. studenog 2023. godine, to je odlučeno kao u rješenju, točka I. primjenom odredbe čl. 193, st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, jer se smanjenje tužbenog zahtjeva smatra djelomičnim povlačenjem tužbe.

33. Na osnovi odredbe čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku, primjenom tbr 7, 8. i 9. OT je sud tužitelju dosudio trošak odvjetničkog zastupanja i to za tužbu, sva četiri podneska i oba ročišta po 200,00 eur što je 1.400,00 eur uz PDV od 350,00 eur, što je 1.750,00 eur, trošak vještačenja od 264,45 eur , uvećano za 36,78 eur sudske pristojbe na tužbu, premda iznosi 73,57 eur te uvećano još za 69,02 eur sudske pristojbe na presudu što je 2.120,25 eur.

34. Kako je prama smanjenom tužbenom zahtjevu tužitelj uspio u potpunosti, a tuženik je osporavao osnovu zahtjeva koju je tužitelj dokazao te je riječ o istom tarifnom razredu i nisu nastali nikakvi posebni troškovi u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, budući bi sud proveo iste dokaze (Rev 1249/2021), to je odlučeno kao u točci II rješenja.

U Zagrebu, dana 31. ožujka 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opunomoćenicima stranaka

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte