REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

P 3521/22-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. ZL, odvj. u [adresa] protiv tuženika DL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. Hrvoju Geli, odvj. u Vinkovcima, radi utvrđenja, i u pravnoj stvari tužitelja DL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. Hrvoju Geli, odvj. u Vinkovcima protiv tuženika GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun. ZL, odvj. u [adresa], radi utvrđenja i prestanka uznemiravanja, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 13. veljače 2025. g. u prisutnosti pun. tužitelja-protutuženika i tuženika- protutužitelja osobno s pun., dana 31. ožujka 2025. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se postojanje prava služnosti prolaza pješice u korist povlasne nekretnine u vlasništvu tužitelja-protutuženika GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], označene kao čest. zem. [katastarska čestica], [adresa] ukupne površine 398 m², gospodarski objekt 11 m², dvorišta 287 m², kuća [adresa]² z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na teret poslužne nekretnine u vlasništvu tuženika-protutužitelja DL, OIB: [osobni identifikacijski broj], označene kao čest. zem. [katastarska čestica], [adresa]-punta ukupne površine 582 m², dvorišta 452 m², kuća, [adresa]-punta 130 m², z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja služnost je položena jugoistočnom granicom poslužne nekretnine, širine 2 m.

II.Ovlašćuje se tužitelj-protutuženik na temelju presude u zemljišnim knjigama ovog suda ishoditi upis prava služnosti prolaza pješice u korist povlasne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], [adresa] ukupne površine 398 m², gospodarski objekt 11 m², dvorišta 287 m², kuća [adresa]² z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na teret poslužne nekretnine u vlasništvu tuženika-protutužitelja označene kao čest. zem. [katastarska čestica], [adresa] ukupne površine 582 m², dvorišta 452 m², kuća, [adresa]², z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja služnost je položena jugoistočnom granicom poslužne nekretnine, širine 2 m, što je tuženik-protutužitelj dužan trpjeti.

III.Nalaže se tužitelju-protutuženiku prestati uznemiravati tuženika- protutužitelja u ostvarivanju vlasničkih prava na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz jugoistočnu granicu u širini od 2 metra na kojem dijelu postoji pravo služnosti prolaza pješice na način da na tom dijelu bilo što pere,

dok se u preostalom dijelu protutužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan, i to u dijelu koji glasi:

''1.Utvrđuje se da tužitelju-protutuženiku ne pripadaju nikakva stvarna prava na nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, k.o.: 329754 Gornje Selo, broj k. č.: [katastarska čestica], [adresa], ukupne površine 582 m², dvorišta 452 m², kuća, [adresa]², koja je u vlasništvu tuženika- protutužitelja.

2.Tužitelju-protutuženiku nalaže se da prestane uznemiravati tuženika- protutužitelja u ostvarivanju vlasničkih prava na nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split, k.o.: 329754 Gornje Selo, broj k. č.: [katastarska čestica], [adresa], ukupne površine 582 m², dvorišta 452 m², kuća, [adresa]², na način da prolazi istom, propušta treće osobe da prolaze i pristupaju na istu i ispušta štetne imisije na istu.''.

IV.Dužan je tuženik-protutužitelj roku od 15 dana isplatiti tužitelju- protutuženiku na ime parničnog troška iznos od 1.000,00 EUR.

Obrazloženje

Tužitelj je ustao tužbom pred ovim sudom dana 26. rujna 2022. g. protiv tužene NL u kojoj je naveo da je vlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige ovog suda, Zemljišnoknjižnog odjela Split, k. o. [katastarska općina], označene kao čest. zem. [katastarska čestica], [adresa] ukupne površine 398 m², gospodarski objekt 11 m², dvorišta 287 m², kuća [adresa]², z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužena je vlasnica nekretnine upisane u iste zemljišne knjige označene kao čest. zem. [katastarska čestica], [adresa] ukupne površine 582 m², dvorišta 452 m², kuća, [adresa]², z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U korist nekretnine u vlasništvu tužitelja označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine, da je, na teret poslužne nekretnine u vlasništvu tužene označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to jugoistočnom granicom poslužne nekretnine u širini od 2 m, ustanovljeno pravo služnosti prolaza pješice još 1975. g., koje da nije upisano u zemljišne knjige. Nekretnine koje su u vlasništvu tužitelja (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i tužene (čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) da su ranije bile vlasništvo njihove pravne prednice GLP (GLP) Delin (G) koja je imala više nasljednica: kćer OL (majku tužene), kćer VL, kćer LL (baku tužitelja) i kćer ŽL. Nasljednice da su izvršile diobu nekretnina 1975. g. u kojoj je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripala u vlasništvo pravnoj prednici tužitelja - njegovoj baki LL, dok je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripala u vlasništvo pravnoj prednici tužene - njenoj majci OL. Prilikom diobe nekretnina 1975. g. pravne prednice tužitelja i tužene (LL i OL) da su dogovorile uspostavu prava služnosti prolaza pješice u korist nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je bila u vlasništvu pravne prednice tužitelja - LL, a preko nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koja je bila u vlasništvu pravne prednice tužene - OL) i to jugoistočnom granicom nekretnine u vlasništvu ŠL, u širini od 2 m. Međutim, takvo pravo služnosti prolaza pješice da nije upisano u zemljišne knjige iako među nasljednicima nije bilo sporno da je ustanovljeno i da se koristi na takav način još od 1975. g. pa do danas. Tužitelj i njegovi pravni prednici da se koriste navedenim pravom služnosti prolaza pješice preko nekretnine u vlasništvu tužene, a u ranijem vlasništvu pravnih prednika tužene, još od 1975. g. te ih nitko u tome nije smetao. Tužena da je 14. srpnja 2022. g., a zatim i 16. kolovoza 2022. g., putem pun. FL uputila dopis tužitelju da se prestane koristiti tim pravom, iako se tužitelj, a ranije i njegovi pravni prednici, nesmetano tim pravom koristi preko 47 godina. Ujedno, da je čak i pravomoćnom presudom ovog suda broj P2 4537/09 od 6. studenog 2014. g., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gžst-175/15, utvrđeno kako je u korist nekretnine u vlasništvu tužitelja zaista ustanovljeno pravo prolaska pješice te da se tužitelj ima pravo služiti tom nekretninom kao nositelj stvarnog prava na tuđoj stvari. S obzirom da tužitelj, a ranije njegovi pravni prednici, nesmetano izvršavaju pravo služnosti prolaza pješice preko nekretnine u vlasništvu tužene još od 1975. g., dakle punih 47 godina, što je utvrđeno i pravomoćnom presudom ovog suda broj: P2 4537/09, tužitelj smatra da je to pravo stekao dosjelošću te da mu tužena svojim radnjama ne može uskratiti to pravo. Stoga je predloženo donošenje presude kojom će se utvrditi postojanje prava služnosti prolaza pješice u korist opisane povlasne nekretnine u vlasništvu tužitelja, a na teret opisane poslužne nekretnine u vlasništvu tužene, koja služnost je položena jugoistočnom granicom poslužne nekretnine, širine 2 m te tužitelj ovlastiti na temelju presude u zemljišnim knjigama nadležnog suda ishoditi upis prava služnosti prolaza pješice u korist povlasne nekretnine na teret poslužne nekretnine u vlasništvu tužene koja služnost je položena jugoistočnom granicom poslužne nekretnine, širine 2 m, što je tužena dužna trpjeti.

U odgovoru na tužbu tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prigovor promašene pasivne legitimacije, a s obzirom da je tužena nekretninu koja je predmet postupka darovala svom sinu DL Ugovorom o darovanju od 5. studenog 2022. g. Opreza radi, tužena se očitovala na navode iz tužbe te navela da, ukoliko tužitelj smatra da je služnost stečena još 1975. g., da je nelogično da bi služnost bila stečena u širini od 2 metra za prolaz pješice jer su takve služnosti na području Dalmacije u navedenom razdoblju stjecane i ugovarane u širini od najviše jednog metra odnosno u širini koja je potrebna za prolazak pješice odnosno za prolazak ''karijolom''. Iz izjave tužene i njenog pok. supruga od 22. kolovoza 2006. g. da je vidljivo da se ne može raditi o stjecanju služnosti dosjelošću. Tužitelju da nije bila potrebna navedena izjava ukoliko je već ranije putem svojih pravnih prednika stekao pravo služnosti u traženom opsegu. Što se tiče izjave ŽL da se ne radi o vjerodostojnoj ispravi. Osporena je i vjerodostojnost izjave VL. Tvrdnja tužitelja da su 1975. g. LL i OL dogovorile uspostavu prava služnosti prolaza pješice da nije istinita, što da proizlazi i iz iskaza ĆL od 18. lipnja 2014. g. Što se tiče postupka koji se pred ovim sudom vodio pod brojem P2 4537/09 i presude od 6. studenoga 2014. g., da tom presudom nije utvrđeno da je u korist nekretnine u vlasništvu tužitelja ustanovljeno pravo služnosti prolaska pješice već je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Stoga da obrazloženje te presude predstavlja neobvezujuće mišljenje suca koji je bio zadužen za taj predmet. Tužena i njen pok. suprug da su postupak P2 4537/09 vodili uz nepravilno zastupanje i bez potrebe jer nije trebalo voditi sudski postupak za ukidanje nečega što ne postoji.

U podnesku od 5. travnja 2023. g. tužitelj je naveo da je uvidom u zemljišne knjige utvrdio da je tužena nakon podnošenja tužbe raspolagala predmetnom nekretninom na način da je Ugovorom od darovanju prenijela na svog sina DL, radi čega da uređuje tužbu na način da umjesto ranije vlasnice NL označava tuženika DL, kao novog vlasnika.

Sud je, postupajući prema odredbi čl. 192. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) dopisom od 17. travnja 2023. g. pozvao novooznačenog tuženika DL na izjašnjenje pristaje li stupiti u parnicu umjesto ranije tužene NL te dotadašnju tuženu NL na izjašnjenje pristaje li da umjesto nje u parnicu stupi novi tuženik DL, pa je u podnesku od 3. svibnja 2023. g. dotadašnja tužena izjavila kako pristaje da umjesto nje u parnicu stupi novi tuženik DL, a u drugom je podnesku od 3. svibnja 2023. g. pristanak na stupanje u parnicu dao i novooznačeni tuženik.

U podnesku od 29. rujna 2023. g. novooznačeni tuženik ponovio je koje su nekretnine u vlasništvu stranaka, da je vlasnik postao temeljem Ugovora o darovanju od 5. studenoga 2022. g. te je napomenuo da je nekretninu stekao neopterećenu bilo kakvim stvarnim pravom treće osobe. Tužitelj da uznemirava tuženika, a ranije i njegovu prednicu, prolazeći po nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pješice i propuštajući treće osobe pristupati na navedenu nekretninu s nekretnina tužitelja (čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]), ispuštajući štetne imisije na nekretninu tuženika, uništavajući dijelove nekretnine tuženika, sprječavajući tuženika ograditi i urediti svoju nekretninu i slično. Tužitelj da je primio dopis od 14. srpnja 2022. g. ali da je i nakon toga nastavio s opisanim postupanjem, koje da je preraslo i u verbalno uznemiravanje. Tužitelj da ispuštanjem štetnih imisija kao i propuštanjem trećih osoba pristupiti na nekretninu tuženika da neposredno i posredno uzrokuje štetu tuženiku odnosno onemogućava tuženika urediti i ograditi svoju nekretninu te zaštiti svoje vlasništvo i privatnost. Obzirom da tužitelj bespravno uznemirava tuženika na drugi način a ne oduzimanjem stvari, da tuženik kao vlasnik opisane nekretnine, temeljem odredbe čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zahtijeva od suda da to uznemiravanje prestane. Stoga je istaknut protutužbeni zahtjev te predloženo donošenje presude kojom će se utvrditi da tužitelju ne pripadaju nikakva stvarna prava na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika te tužitelju naložiti prestati uznemiravati tuženika u ostvarivanju vlasničkih prava na toj nekretnini na način da prolazi istom, propušta treće osobe da prolaze i pristupaju na istu, ispušta štetne imisije na istu, kao i na svaki drugi način.

U odgovoru na protutužbu tužitelj je naveo da tuženik nema pravni interes za podnošenje protutužbe u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje. U preostalom dijelu da je protutužbeni zahtjev neosnovan, a budući da je ovaj postupak pokrenut tužbom radi utvrđenja prava služnosti u korist nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na teret nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa da je jasno kako tužitelj ima pravo prolaska preko čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno da se ne može raditi o uznemiravanju. U vrijeme zaključenja Ugovora o darovanju između tuženika i njegove majke NL tuženiku da je bilo poznato postojanje prava služnosti na teret čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa se tuženik ne može pozivati na načelo povjerenja.

Naredbom od 25. listopada 2023. g. odlučeno je o izjavljenoj protutužbi formirati poseban predmet, koji je dobio novi broj P 4415/23. Na pripremnom ročištu od 21. ožujka 2024. g. ovom predmetu pripojen je predmet P 4415/23 radi zajedničkog raspravljanja i donošenja jedne odluke.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvadaka iz zemljišne knjige za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izjave ŽL od 29. studenog 2012. g., izjave VL od 30. studenog 2012. g., obavijesti od 14. srpnja 2022. g., dopisa (dostava izjave) od 16. kolovoza 2022. g., izjave NL od 14. srpnja 2022. g., Ugovora o darovanju ''U Splitu, 5. studenog 2022. g.'', računa broj 45/1/1 od 4. studenog 2022. g., presude ovog suda broj K 945/21 od 22. kolovoza 2022. g., izjave NL i KL od 22. kolovoza 2006. g., izjave ŽL od 10. lipnja 1975. g., fotografija i snimki video nadzora koje je u spis predao tuženik- protutužitelj na ročištu od 21. ožujka i 14. svibnja 2024. g., rješenja Ureda za katastar Split od 18. srpnja 1995. g., zapisnika broj Z-10070/2005/2187 od 23. listopada 2007. g. i broj Z-10070/2005/653 od 7. travnja 2006. g., posjedovnih listova broj 516 i 368 za k. o. [katastarska općina], predmeta ovog suda broj P2 4537/09 i saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka NL, AL, BL i ĐL.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

Protutužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet postupka predstavlja zahtjev tužitelja-protutuženika za utvrđenje da u korist nekretnine u njegovom vlasništvu označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine, postoji pravo stvarne služnosti prolaza pješice preko čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine, i to baš uz jugoistočnu granicu poslužne nekretnine, širine 2 metra te ovlaštenje za upis tog prava u zemljišne knjige ovog suda.

Predmet postupka je i zahtjev tuženika-protutužitelja za utvrđenje da tužitelju- protutuženiku ne pripadaju nikakva stvarna prava na nekretnini opisanoj kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika-protutužitelja te zahtjev za prestanak uznemiravanja odnosno prolaska, propuštanja trećim osobama da prolaze i pristupaju te prestanak ispuštanja štetnih imisije na nekretninu u vlasništvu tuženika-protutužitelja kao i na svaki drugi način.

Pred ovim sudom pravomoćno je okončan postupak koji se pod poslovnim brojem P2 4537/09 vodio po tužbi tužitelja pod 1) NL i pod 2) CL NL protiv tuženika IL radi utvrđenja da prestaje pravo služnosti prolaska pješice preko nekretnine u suvlasništvu tužitelja pod 1) i 2) (čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), kao poslužne nekretnine, u dužini od 20 metara i širini od 2 metra, u korist nekretnine tuženika (čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), radi zabranjivanja tuženiku svakog daljnjeg korištenja tom služnošću te uklanjanja betonskih stepenica s jugoistočnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u dužini od 20 metara i širini od 2 metra.

U tom su postupku tužitelji pod 1) i 2) u tužbi naveli:

-da su vlasnici i posjednici čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tuženik vlasnik i posjednik čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te da u korist nekretnine tuženika, kao povlasne nekretnine, postoji pravo služnosti prolaza pješice jugoistočnom granicom, u dužini od 20 metara i širini od 2 metra preko nekretnine tužitelja pod 1) i 2) označene kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužene nekretnine,

-da su za postojanje navedene služnosti tužitelji pod 1) i 2) izdali tuženiku izjavu od 22. kolovoza 2006. g., ovjerenu kod javnog bilježnika,

-da je od uspostave prava navedene služnosti izbetoniran javni put, u širini 3,5 metara, tako da tuženik ima izravni pristup s tog javnog puta na svoju čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

-da je tuženik iskoristio odsutnost tužitelja, pa je cijelom navedenom dužinom i širinom puta služnosti napravio betonske skale, bez znanja i odobrenja tužitelja,

-da navedena služnost tuženiku, a radi betoniranja javnog puta, više nije potrebna radi čega je postavljen zahtjev za utvrđenje da prestaje navedeno pravo.

Radilo se o tužbi za ukidanje služnosti, a prema odredbi čl. 242. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV) koja propisuje: izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono ukine, ako nije što posebno određeno odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana. Prema st. 2. ove odredbe sud će na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, bez obzira na to na kojem je temelju osnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz, ili drugi jednako prikladan prolaz, koji vlasniku poslužnog zemljišta čini manje štete, ili pak jednako prikladan javni prolaz.

U predmetu P2 4537/09 donesena je presuda od 6. studenog 2014. g. kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev te je sud u uvodnom dijelu obrazloženja naveo da među parničnim strankama nije sporno da postoji pravo služnosti prolaza pješice u korist nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je navedena služnost položena jugoistočnom granicom nekretnine tužitelja.

Nadalje, sud je u presudi iznio zaključak da je na navedenom predjelu postojala jedna nepodijeljena čestica čija je vlasnica bila GLP, koja je umrla 1974. g. i nakon čije smrti su se njene kćeri međusobno podijelile:

LL (majka tuženika), Z, ŽL i OL (majka tužiteljice ad 1)), tako da je svaka od sestara dobila jednu česticu s tim da je odmah ustanovljeno pravo prolaza pješice, da su uz suglasnost tužitelja od strane tuženika izgrađene stepenice i položena cijev za kanalizaciju što da potvrđuje sadržaj izjave od 22. kolovoza 2006. g. koju su potpisali NL i CL, da je na mjestu gdje je ustanovljeno pravo stvarne služnosti uvijek bio zemljani put, da je točno da tuženik ima pristup do svoje nekretnine s drugog javnog puta odnosno ulice Gaj ali da mu je otežan, u slučaju ukidanja prava stvarne služnosti, pristup u [adresa], koja ulica vodi do mora, odnosno morao bi obilaziti okolnim putem gotovo 500 metara. Stoga da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 242. ZV-a za ukidanje prava stvarne služnosti puta.

Presudu suda prvog stupnja potvrdio je drugostupanjski sud u presudi Gžst- 175/15 od 19. studenog 2015. g. u kojoj je sud naveo kako u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda jer su u skladu s provedenim dokazima i to: da je ustanovljeno pravo služnosti te da se tuženik ima pravo služiti tim pravom kao nositelj stvarnog prava na tuđoj stvari kao i da bi tuženik, u slučaju ukidanja prava stvarne služnosti, trebao do mora obilaziti okolnim putem gotovo 500 metara.

Drugostupanjski sud izrazio je mišljenje kako je između prednika stranaka ugovorena služnost prolaza uz jugoistočnu granicu nekretnine tužitelja u korist tuženikove nekretnine. S obzirom da je potpuno jasno da bi uslijed ukidanja služnosti tuženik imao manje vrijedan put odluka prvostupanjskog suda ocijenjena je zakonitom i pravilnom.

Prije osvrta na dokaze koji su provedeni u ovom postupku ovaj sud smatra potrebnim osvrnuti se na navode iz odgovora na tužbu u kojima je tuženik- protutužitelj pokušao prikazati ovom sudu da je vođenje postupka P2 4537/09 bilo nepotrebno i pogrešno i da se radi o postupcima neukih stranaka koje su bile loše savjetovane i zastupane jer da se nije moglo tražiti ukidanje prava koje nije nikada ustanovljeno.

Takve navode ovaj sud ne može prihvatiti jer su tužitelji pod 1) NL i 2) CL u predmetu ovog suda broj P2 4537/09 bili zastupani po iskusnoj i renomiranoj odvjetnici, dakle nije prihvatljiva tvrdnja da je taj postupak pokrenut i vođen temeljem neznanja i pravne neukosti. Nadalje, govoriti da je pun. stranke pogrešno i loše savjetovala i uputila podnijeti tužbu radi ukidanja prava služnosti prolaska pješice koje nije nikad ustanovljeno nije samo nekolegijalno i uvredljivo, nego u ovom postupku nema nikakvu težinu. Drugim riječima, tuženik- protutužitelj u ovom postupku ne može postići da se ponište učinci i utvrđenja iz predmeta P2 4537/09, iako je točno da svojstvo pravomoćnosti stječe samo izreka presude, a ne i njeno obrazloženje. Treba navesti da su sudovi u presudama iz tog predmeta, i pored toga što je navedeno da je među strankama postojanje prava stvarne služnosti prolaza pješice preko nekretnine tužitelja pod 1) i 2) u širini od dva metra i duljini od 20 metara nesporno, tu činjenicu i utvrđivali. Stoga, obrazloženje prvostupanjske i drugostupanjske presude iz predmeta P2 4537/09 nije zanemarivo i trebalo je biti navedeno u ovoj presudi.

U ovom postupku, osim što je pregledan predmet P2 4537/09, saslušane su parnične stranke, svjedoci NL, AL, BL i ĐL i pregledane su pisane izjave ŽL od 10. lipnja 1975. g. i **.**.2012., VL od **.**.2012., NL od **.**.2022. i KL od 22. kolovoza 2006. g.

Osim pisanih izjava sud je imao za protumačiti i iskaze iz predmeta P2 4537/09 i P2 4536/09: NL i CL kao tužitelja, ŽL saslušane kao svjedokinje pred zamoljenim Općinskim sudom u Starom Gradu na ročištu od **.**.2013. i OL saslušane u svojstvu svjedokinje na ročištu od 18. lipnja 2014. g.

Tužitelj-protutuženik u svom je iskazu ponovio navode iz tužbe da su pravo služnosti prolaska pješice putem širine 2 metra dogovorile četiri sestre nakon što je umrla JL. Radilo se o usmenom dogovoru, nije bilo pisanog traga jer su se dogovorile sestre između sebe, dakle bliske osobe s odnosom povjerenja, a i nije bilo novaca za angažiranje geodeta. Tim putem da se prolazilo i prije dogovora između sestara. Kuće stranaka da su gradili njihovi očevi. Na traženje protumačiti kako je došlo do sastavljanja izjave NL i CL iz 2006. g. tužitelj- protutuženik objasnio je da je njegov otac zaista 2006. g. tražio od oca tuženika- protutužitelja potpisati izjavu o dopuštenju prolaska ovim spornim putem zato što je otac tuženika-protutužitelja počeo govoriti da mu se ne sviđa da tužitelj-protutuženik i članovi njegove obitelji tu prolaze, a prije da se otac i majka tuženika-protutužitelja nikada nisu protivili prolasku preko spornog puta. Međutim, čak i tada, 2006. g. da su očevi stranaka bili u odličnim odnosima pa je otac tuženika-protutužitelja čak pitao oca tužitelja-protutuženika zašto ne uzme 3 metra puta pa da može prolaziti i autom. Na pitanje suda je li to znači da 2006 g. nije bilo betonskih skala, odgovorio je da su se skale radile kad je imao 15 ili 18 godina. Tada da su potpisivanje slične izjave tražili i od dvije ''neutralne'' tete koje su bile u jednako dobrim odnosima sa svima u obitelji. Ocu da je tada rekao da će izgubiti ne samo prolaz nego i put, jer da je prvim dogovorom u obitelji bila dogovorena ne služnost puta nego vlasništvo puta s tim da svi imaju pravo prolaska tim putem. Put da nije bio ograđen vratima- ogradom.

Tuženik-protutužitelj naveo je u svom iskazu da, iako je jedna od sestara o kojima je govorio tužitelj-protutuženik njegova baka OL, o tom dogovoru ništa ne zna niti mu je majka o tome bilo što spominjala. Sudu da može ispričati samo što je bilo od 2006. g. pa nadalje. Te godine da je njegov otac ''njima'' dao dopuštenje da mogu prolaziti spornim putem. Na posebno pitanje suda da li se spornim putem prolazilo i prije 2006. g. od strane tužitelja-protutuženika i članova njegove obitelji naveo je da je prije 2006. g. na Šoltu dolazio po dvije sedmice godišnje i to preko ljeta i da su tada prolazili ljudi ali da ne zna koji i da ne zna jesu li prolazili tužitelj-protutuženik i njegov otac ZL. Te 2006. g. put da je bio makadam, a betonske skale da su izgrađene 2006. ili 2007. g. i izgradio ih je i betonirao PL. Tužitelju-protutuženiku da brani prolaziti putem jer da su izloženi uznemiravanju, prolasku velikog broja ljudi, napadima i teroriziranju, i to sve od kad je dobivena suglasnost od njegovog oca.

Izjave koje su priložene uz tužbu, a datiraju iz 2012. g., očito su izjave dvije kćeri pok. JL koje je tužitelj-protutuženik u svom iskazu nazvao ''neutralnim tetama''.

U izjavi od **.**.2012. ŽL navela je da je sa svojim sestrama LL, VL i OL dogovorila diobu nekretnina koje su naslijedile iza smrti majke ML, te da su prilikom te diobe 1975. g. dale izričitu suglasnost da se dužinom jugoistočne granice nekretnine označene kao čest zem 819 i 822 k. o. [katastarska općina] formira put širine oko 2 metra koji koristi IL, a koristili su ga i njegovi pravni prednici. U izjavi je navedeno i da su prije petnaestak godina dužinom te jugoistočne granice izgrađene stepenice.

Izjava VL od 30. studenog 2012. g., koja se nalazi i u predmetu P2 4537/09 na listovima 45 i 46 i u tom spisu ima i drugu stranicu na kojoj je vidljiv datum izjave, ima potpuno isti sadržaj kao i izjava ŽL od 29. studenog 2012. g.

U predmetu P2 4537/09 dostavljena je i pisana izjava ŽL od 10. lipnja 1975. g. iz koje proizlazi da je suglasna da se od dijela njene čestice formira put u širini od 2 metra uz jugoistočnu granicu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu PL kojeg ima pravo koristiti vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Kao svjedoci ove izjave potpisani su EL i ČL.

Nadalje, u predmetu P2 4537/09 ŽL je i saslušana putem zamoljenog Općinskog suda u Starom Gradu te je u svom iskazu na ročištu od 20. prosinca 2013. g. izjavila da su se sestre nakon majčine smrti 1974 g. međusobno podijelile i to odmah na ostavinskoj raspravi. Za put koji je predmet postupka izjavila je da je taj put njena obitelj koristila kao prolaz koji je skraćivao put do njihovih nekretnina te su imali običaj nakon prolaza zagraditi ga granama jer su put koristili samo članovi obitelji. Navela je da su njeni nećaci NL i IL na tom području kasnije sagradili kuću te da joj nije poznato kako su se oni dogovori o korištenju navedenog puta jer te nekretnine nakon diobe više nisu bile u njenom vlasništvu. Nije znala ni tko je sagradio stepenice, ali da kazala da je prilikom odlazaka u [adresa] vidjela da su ih koristili i NL i IL.

U predmetu P2 4537/09 saslušana je i svjedokinja OL, baka tuženika-protutužitelja koja je, očekivano, u svom iskazu navela da su se sestre nakon majčine smrti podijelile, ali da na spornom dijelu gdje se nalaze stepenice nikad nije bio put nego se do zemljišta koje su sestre dobile u podjeli dolazilo okolnim putem, što je ponovila tri puta.

U ovom predmetu saslušana je majka tuženika-protutužitelja NL u svojstvu svjedokinje, a u predmetu P2 4537/09 iskaz je dala kao stranka.

U predmetu P2 4537/09 nalazi se i iskaz koji je svjedokinja, također kao tužiteljica, dala u predmetu P2 4536/09 koji se vodio pred ovim sudom radi uklanjanja septičke jame i cijevi za odvod otpadnih voda na istom predmetu spora, u kojem je svjedokinja objasnila kako je došlo do sastavljanja izjave iz 2006. g.: da su ona i suprug tom izjavom, a na traženje tuženika, dozvolili obitelji tuženika prelaziti preko njihove parcele odnosno okućnice s južne strane u pravcu zapad-istok u širini od 2 metra i to pješice, a da bi tuženik i njegova obitelj mogli pristupiti do njihove kuće. Navela je da joj nije poznato zašto je tuženik od njih tražio korištenje njihove nekretnine za prolaz pješice i zašto se nije odlučio na pristup javnim putem. Nakon što su vidjeli da su na tom dijelu njihove parcele napravljene betonske skale i da ih tuženik ne želi ukloniti da se ustali tužbom.

Suprug svjedokinje, u predmetu P2 4536/09 također u poziciji tužitelja pod 2) kao i u predmetu P2 4537/09, danas pok. CL naveo je da je izjavu iz 2006. g. dao radi mira i normalnih odnosa.

Tužitelj-protutuženik je u predmetu P2 4536/09 u svom iskazu objasnio kako je došlo do sastava izjave koju su potpisali NL i CL 2006. g.: objasnio je da su se sestre nakon smrti majke dogovorile što će kojoj pripasti te da preko nekretnine tužitelja pod 1) i 2), a u korist njegove nekretnine, postoji put u širini od 2 metra i to ne samo za prolaz pješice nego i automobilom. Taj dogovor da se počeo odmah primjenjivati. Objasnio je da je u podjeli njegova baka dobila manju parcelu i da je zauzvrat imala pravo prolaska preko nekretnine tužitelja. Dogovor su tužitelji osporili tek nakon što mu je baka preminula, pa su iz razloga koje je detaljno naveo u iskazu i u ovom predmetu, on i otac tražili potpisivanje izjave.

Svjedokinja NL je u svom iskazu u ovom predmetu navela da je takvo obrazloženje tužitelja-protutuženika, koje joj je sud pročitao i pozvao je na očitovanje, njoj izvan svake pameti i da to nije točno. Na daljnje pitanje suda da li je tužitelj-protutuženik prolazio spornim putem i prije 2006. godine odgovorila je da su ''oni'' prolazili i prije 2006. g. Na pitanje suda je li točan navod tužitelja-protutuženika da je njegova baka dobila u podjeli česticu koja je površinom manja od čestice koju je dobila majka svjedokinje i da je upravo radi toga osnovano pravo služnosti odgovorila je da je točno da je njena majka dobila veću česticu ali da je to bilo radi toga što je pok. baka JL živjela s njenom majkom te su se sve sestre složile da njena majka dobije veću parcelu. Izjavila je da i ona tužitelju-protutuženiku osporava prolazak preko nekretnine koju je darovala sinu, a na pitanje zašto je onda 2006. g. potpisala izjavu koju sud ima u spisu odgovorila je da je tada bilo drugačije, a na pitanje suda kako drugačije odgovorila je da ''su oni došli pitati da im treba takva potvrda kada su se na Šolti osnivale zemljišne knjige'',

koje obrazloženje ovom sudu nema bilo kakvog smisla i sud ga nije prihvatio.

Na ovom mjestu treba se osvrnuti na inzistiranje pun. tuženika-protutužitelja na utvrđenju da je na nekretnini tuženika-protutužitelja postojala ograda koja je tu nekretninu dijelila od nekretnina obitelji IL, i što je tim pitanjima pun. htio postići.

Svjedokinja je odgovorila da je na pokazanom dijelu na skici koja se nalazi na listu 26 u predmetu P2 4537/09 prema čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postojala fiksna drvena ograda koja se nije mogla ni otvarati ni zatvarati, s tim da nije znala odgovoriti do kada je ta ograda postojala na terenu.

Isto pitanje je pun. tuženika-protutužitelja postavio i ostalim svjedocima saslušanim na istom ročištu: AL, BL i ĐL. Tim je pitanjima ovaj pun. nastojao dokazati da je nekretnina tuženika- protutuženika na mjestu koje je na skici lica mjesta označeno slovima B i C imala drvenu kapiju koja je priječila prolazak svima, pa i tužitelju-protutuženiku i njegovoj obitelji preko nekretnine tuženika-protutužitelja.

Svjedok AL naveo je da se takve ograde ne sjeća, a svjedokinja BL da se radi o ogradi koja je bila na putu sadašnjih skala i koje nema već oko dvadeset godina.

Detaljnije je odgovorio svjedok ĐL: na pitanje da li su na granici nekretnine tuženika-protutužitelja prema sjeveru odnosno na kraju betonskih skala ikada bila vrata ili ograda odgovorio je da nisu nego na dijelu ''još poviše prema gornjem javnom putu''.

Fotografije koje je pun. tuženika-protutužitelja pokazivao svjedocima nalaze se uvezane na listovima 129 i 130 spisa. Svjedok ĐL objasnio je sudu da se na fotografiji s lista 129 vidi ograda koja je položena sjeverno od kuće tužitelja- protutuženika prema gornjem javnom putu odnosno prema slovima A i D na skici iz predmeta P2 4537/09 jer se na ovoj fotografiji jasno vidi kuća tužitelja-protutuženika i njegov dvor i ulaz koji se vidi na dnu fotografije.

Stoga sud nije prihvatio navod pun. tuženika-protutužitelja da se na fotografijama koje su pokazane svjedocima na ročištu od 13. veljače 2025. g. vidi drvena ograda koja je postojala između točaka B i C na skici iz predmeta P2 4537/09. Međutim, sve da je ta ograda nekada i bila postavljena, to ne potvrđuje navod tuženika-protutužitelja da nije bilo ustanovljeno pravo služnosti prolaska pješice preko nekretnine tuženika-protutužitelja u širini od 2 metra, već da je radnjama tuženika-protutužitelja odnosno njegovih pravnih prednika to pravo bilo u nekom neodređenom razdoblju eventualno ometano.

Svjedok AL, treba istaknuti, u svom je iskazu naveo da je neposredni susjed stranaka, da putem koji je predmet postupka D prolaze oduvijek, da je to prije bio kozji put, da je put betoniran prije 40 godina i da je put uvijek bio slobodan. Svjedokinja BL navela je da 1956. g. (kada je imala 10 godina) sporni put nije postojao, da nije ga bilo ni 1972. i 1973. g., a što se dalje događalo nakon što su stranke izgradile kuće nije joj bilo poznato. Svjedok ĐL o spornom putu kazao je da je bratu tužitelja-protutuženika pomagao prilikom izgradnje betonskih skala i da su skale izgrađene na mjestu gdje je bio makadamski put kojim je i sam prolazio za doći do Dina i Ita.

Zaključak je ovog suda da je nakon dogovora sestara 1975. g. ustanovljeno pravo služnosti prolaska pješice preko nekretnine pravne prednice tuženika- protutužitelja: njegove bake OL, da se od tada nesmetano koristi od strane tužitelja-protutuženika i članova njegove obitelji i da je pravo ove stvarne služnosti stečeno dosjelošću. Takav zaključak suda proizlazi iz gotovo svih dokaza koje je sud interpretirao u ovom obrazloženju, a provedeni su u ovom predmetu i u predmetu ovog suda P2 4537/09 i P2 4536/09 te su više puta ponavljani. Navedeno je zašto sud nije prihvatio navode bake tuženika-protutužitelja OL: jer je njen iskaz izjednačen s iskazom zainteresirane stranke, a tuženik-protutužitelj navodima o tome da o korištenju puta prije 2006. g. nema saznanja nije mogao uvjeriti sud u bilo što.

Sama majka tuženika-protutužitelja je u ovom postupku kazala da su ''oni'' spornim putem prolazili i prije 2006. g., pa je samo ta izjava bila dovoljna za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva i neosnovanosti protutužbenog zahtjeva na utvrđenje da pravo služnosti ne postoji.

Prema odredbi čl. 229. st. 1 ZV-a stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslušne nekretnine nije se tome protivio.

S obzirom da je posjed prava stvarne služnosti prolaska pješice preko nekretnine tuženika-protutužitelja počeo 1975. g. te je bio nesmetano izvršavan putem tužitelja-protutuženika i njegovih pravnih prednika proizlazi da je protekom roka od dvadeset godina tužitelj-protutuženik stekao ovo pravo pa je tužbeni zahtjev kojim je zatražio utvrđenje postojanja tog prava u cijelosti osnovan. Tužitelja- protutuženika trebalo je i ovlastiti temeljem presude upisati to pravo u zemljišne knjige, a kako je zatraženo u točki 2. petita tužbe i odlučiti kao u izreci presude pod točkama I. i II., a zahtjev tuženika-protutužitelja iz točke 1. petita protutužbe kojim je zatraženo utvrđenje da tužitelju-protutuženiku na poslužnoj nekretnini u vlasništvu tuženika-protutužitelja ne pripadaju nikakva stvarna prava odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom III.

Tuženik-protutužitelj je u protutužbi postavio i zahtjev za koji je navedeno da se radi o tužbi iz odredbe čl. 167. ZV-a, odnosno o tužbi tuženika-protutužitelja, kao vlasnika stvari, kojeg tužitelj-protutuženik bespravno uznemirava na drugi način, a ne oduzimanjem stvari.

Prije svega, radnja koju je tuženik-protutužitelj izdvojio kao način uznemiravanja njegovog prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]: prolaženje tužitelja-protutuženika tom nekretninom pješice predstavlja sadržaj prava služnosti prolaska pješice pa se ne može govoriti o bilo kakvom uznemiravanju.

Što se tiče propuštanja trećih osoba pristupati na nekretninu tuženika- protutužitelja opterećenu pravom služnosti i to s nekretnina tužitelja-protutuženika (čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]) tužitelj-protutuženik je u svom iskazu na pitanje suda propušta li nepoznate treće osobe da nesmetano prolaze preko njegove nekretnine u smjeru sjever-jug i tako nastavljaju prolaziti preko spornog puta odgovorio ću da se na sjevernom dijelu njegove nekretnine nalaze vrata koja su 90% vremena zatvorena i zaključana, a da li je netko od njegove obitelji zaboravio zatvoriti vrata da on to ne može kontrolirati niti o tome imati saznanja. Naveo je i da svoju kuću ne iznajmljuje turistima. Osobe koje se vide na video snimkama (stikovi koje je u spis dostavio tuženik-protutužitelj) da su prijatelji i rodbina.

Tuženik-protutužitelj u svom iskazu, očitujući se na navode tužitelja- protutuženika o tome da se radi o njegovim prijateljima, poznanicima i rodbini, izjavio je da ne zna je li to točno jer ljude koji prolaze, a vide se na video snimci, uopće na poznaje.

Prema odredbi čl. 177. st. 2. ZV-a ovlaštenik prava služnosti mora pri izvršavanju svojih ovlasti postupati obzirno tako da što manje opterećuje poslužnu stvar, a vlasnik poslužne stvari ne smije činiti ništa što bi onemogućilo ili bitno otežalo izvršavanje služnosti, ali nije dužan ništa sam činiti osim ako nije drukčije određeno (st. 3.).

Nadalje, opseg služnosti puta opisan je u odredbi čl. 190. st. 1. ZV-a prema kojoj je vlasnik povlasne nekretnine koji ima pravo staze ovlašten time hodati tom stazom te tako tuda k sebi puštati druge ljude, a nije ovlašten voziti se biciklom niti gurati bicikl (st. 2.).

Prema ocjeni ovog suda tuženik-protutužitelj nije dokazao da se radi o bilo kakvom prekoračenju ovlaštenja koje proizlazi iz stvarnog prava koje je stekao tužitelj-protutuženik, pa da je i u ovom dijelu protutužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan. Tuženik-protutužitelj pogotovo nije poduzeo nikakve radnje kojima bi spriječio tuženika-protutužitelja ograditi i urediti svoju nekretninu, s tim da, treba navesti, tuženik-protutužitelj nije ovlašten ograditi svoju nekretninu na trasi puta kojim prolazi tužitelj-protutuženik kao ovlaštenik prava stvarne služnosti prolaska pješice jer bi time postupio protivno citiranoj odredbi čl. 177. st. 3. ZV-a.

I konačno, osvrnuti se trebalo na tvrdnju tuženika-protutužitelja da se na njegovu nekretninu ispuštaju štetne imisije čime se uništavaju dijelovi njegove nekretnine.

Tužitelj-protutuženik je u iskazu komentirao video zapise koji se odnose na navodne štetne imisije te je naveo da se na jednom videu vidi baš on kako pere stroj za grožđe i kako se voda slijeva niz betonske skale, a na drugom da se vidi voda jer je prao svoj dvor.

Tuženik-protutužitelj naveo je da se imisije događaju kad on i njegova obitelj nisu na Šolti, da sve zabilježi postavljena video kamera te da je riječ o nekim tekućinama koje padaju na njihovu zemlju.

Svjedokinja NL navela je u svom iskazu da se svakakve kemikalije, ili što već, puštaju po skalama da cure te da to otac tužitelja- protutuženika PL pušta iz neke bačve.

Prema odredbi čl. 110. st. 1. ZV-a nitko se ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i slično ako su prekomjerno s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnog zakona (prekomjerne posjedne imisije). U st. 4. iste odredbe propisano je da vlasnik nekretnine nije dužan trpjeti da ga itko bez posebnog pravnog temelja uznemirava time što posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašiljan na njegovu nekretninu dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i slično ( neposredne imisije) pa je ovlašten zahtijevati da to uznemiravanje prestane i da mu se nadoknadi pretrpljena šteta.

Na video zapisu koji je na poziv suda u svom iskazu komentirao tužitelj- protutuženik vidi se da na vrhu skala koje su izgrađene na spornom putu tužitelj- protutuženik pere stroj za grožđe odnosno metalnu gnječilicu za grožđe, kolokvijalnog naziva muljača i to vodom, a ne bilo kakvim štetnim sredstvom.

Stoga je zaključak suda da se ne radi o nanošenju štete radi otjecanja otpadnih voda, ali da se radi o prekoračenju ovlasti koje proizlaze iz prava služnosti prolaza pješice preko tuđe nekretnine.

Već je navedeno koji je opseg služnosti puta opisan u odredbi čl. 190. st. 1. ZV-a.

To znači da ovlaštenik prava služnosti prolaza pješice nije ovlašten na spornom putu bilo što prati kao da pere na svojoj nekretnini. S obzirom da je tužitelj- protutuženik i sam priznao da je na spornom putu prao svoj stroj za grožđe ocjena je ovog suda da je tom radnjom postupio protivno odredbi čl. 177. st. 2. i 190. st. 1. ZV- a i da je tuženik-protutužitelj ovlašten zahtijevati da se tužitelju-protutuženiku takvo ponašanje zabrani jer se radi o radnji koju, kao ovlaštenik prava služnosti prolaza putem, nije ovlašten poduzimati, pa je u tom dijelu protutužbeni zahtjev prihvaćen i odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

Pri tome je sud ocijenio da je zahtjev za prestanak vršenja ove radnje nalazi u postavljenom tužbenom zahtjevu jer je tuženik-protutužitelj tražio prestanak uznemiravanja svog prava vlasništva na svaki drugi način, a prekoračenjem ovlaštenja koja proizlaze iz prava služnosti prolaska pješice, koje pravo ima tužitelj- protutuženik, uznemirava se pravo vlasništva tuženika-protutužitelja.

Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a jer tužitelj-protutuženik u ovom sporu nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (odnosno samo u jednom manjem dijelu protutužbenog zahtjeva), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi pa je tuženika-protutužitelja trebalo obvezati na isplatu cjelokupnog troška kojem je bio izložen tužitelj- protutuženik.

Tužitelju-protutuženiku trebalo je priznati trošak koji stranci, prema tekstu Tbr. 7. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) u postupku radi služnoti pripada u visini jednokratne nagrade od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje u postupku, dok za svaku daljnju radnju odvjetniku nagrada pripada u visini od 50 bodova.

Daljnje radnje za koje tužitelju-protutuženiku pripada nagrada u visini od po 50 bodova su: zastupanje na ročištima od 14. svibnja i 8. listopada 2024. g. i 13. veljače 2025. g.

Ukupan broj bodova od 400 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife. Iznos koji se dobije na opisani način (800,00 EUR) trebalo je uvećati za zatraženi PDV i tako dobiti iznos od 1.000,00 EUR koji predstavlja trošak kojem je bio izložen tužitelj-protutuženik u ovom sporu i kako je trebala glasiti odluka o troškovima iz točke IV. izreke presude.

Tužitelju-protutuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe jer zahtjev za naknadu troškova u tom dijelu nije bio postavljen na određeni način, a kako propisuje odredba čl. 164. st. 1. ZPP-a.

U Splitu, 31. ožujka 2025. g.

S U D A C

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri (3) primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).