Ovr-495/2025-5

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu Stipi Masle, na temelju prijedloga sudske savjetnice Ane Vukasović-Lončar, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja SINOVI GROMA d.o.o., OIB: 41472920040, Zagreb, Ulica Ivana Pergošića 3, zast. po dir. TN, protiv ovršenika PRECIOUS EGIPTO, OIB: [osobni identifikacijski broj], Solin, Hektorovićeva ulica 38, zast. po pun. Ireni Plevnjak, odvjetnici u Zagrebu, dana 31. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha – pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se pred Financijskom agencijom vodi između ovrhovoditelja i ovršenice, a koji postupak izravne naplate je pokrenut temeljem bjanko zadužnice potvrđene po javnom bilježniku Željku Petrušiću u Zaprešiću, pod posl. br. OV-14670/2023 od 3. listopada 2023.

II. Nalaže se ovrhovoditelju da u roku 8 (osam) dana naknadi ovršenici trošak ovog postupka u iznosu od 125,00 eura.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je dana 5. ožujka 2025. zaprimljen prijedlog ovršenice kojim predlaže sudu da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno da pljenidbu i prijenos proglasi nedopuštenim.

2. Ovršenica u svom prijedlogu navodi da postoje okolnosti koje predmetnu bjanko zadužnicu čine ništetnom, a time i pljenidbu i prijenos nedopuštenim. Navodi da je kao strani radnik došla u Republiku Hrvatsku 08.09.2023. i zasnovala radni odnos sa ovrhovoditeljem temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme. Ovršenica prilaže Ugovor o radu koji je primila od ovrhovoditelja, a koji nije ni dovršen niti potpisan od istog, a za koji tvrdi da je jedini primjerak koji je primila, odnosno pravi Ugovor o radu joj nikada nije bio uručen.

Ovršenica kazuje kako je radila na radnom mjestu prodavača na kiosku sve do 09.09.2024. kada je dala otkaz. Dalje navodi da je ubrzo nakon dolaska u Republiku Hrvatsku posredovanjem agencije za zapošljavanje zajedno sa ostalim stranim radnicima ovrhovoditelja odvedena u Zaprešić javnom bilježniku Željku Petrušiću, prilikom čega joj je rečeno da će potpisati dokumentaciju potrebnu za pribavu dozvole boravka i dobivanja osobne iskaznice. Komunikacija između predstavnika ovrhovoditelja VN i ovršenice se odvijala na engleskom jeziku koji jezik nije materinji nijednoj strani i ovršenica engleski razumije u opsegu svakodnevnih razgovora, no ne u mjeri da bi na engleskom dogovarala pravne stvari. Engleski jezik je u Republici Filipini drugi jezik uz tagalog, no prilikom potvrde bjanko zadužnice nije sudjelovao ni tumač za tagalog jezik ni tumač za engleski jezik. Osim navedenog, ovdje sporna bjanko zadužnica joj, kako tvrdi, nije bila ni prevedena ni objašnjena na jeziku koji razumije, već je isprava sastavljena na hrvatskom jeziku koji ovršenica uopće ne razumije. Ovršenica je filipinske nacionalnosti i državljanka Republike Filipini u kojem je službeni jezik tagalog kojim se ovršenica i služi, uz opisano služenje engleskim jezikom.

Dalje navodi da joj je prilikom dolaska navedenom javnom bilježniku, rečeno da potpisuje dokumentaciju potrebnu za pribavu dozvole za boravak i dobivanja osobne iskaznice te da joj nitko, pa ni javni bilježnik, nije objasnio da ista potpisuje spornu bjanko zadužnicu (sastavljenu na hrvatskom jeziku). Isto tako tvrdi da joj nije ponuđeno ni sudjelovanje sudskog tumača jer ne razumije hrvatski jezik, a navodi da ni potvrda javnog bilježnika ne sadrži podatak da je pri potvrđivanju navedene zadužnice sudjelovao sudski tumač. Ističe da je, osim prethodno iznesenog propusta javnog bilježnika i postupanja istog protivno prisilnim propisima, i postupanje ovrhovoditelja nesporno protivno moralu društva jer joj je bilo rečeno da potpisuje dokumentaciju potrebnu za ishođenje dozvole boravka i dobivanja osobne iskaznice, a ne bjanko zadužnicu prilikom čega joj nije bio objašnjen ni sadržaj ni posljedice potpisivanja iste.

Prema kazivanju ovršenice, evidentno je ovrhovoditelj iskoristio njen položaj koja je došla na rad u Republiku Hrvatsku, koja nije znala nikoga, nije se imala kome obratiti za savjet ili pomoć, te je ovrhovoditelj zloupotrijebio dano mu povjerenje od strane ovršenice. Također ističe da ne postoji nikakva tražbina ovrhovoditelja prema ovršenici jer je radila kao prodavačica u kiosku. Ovrhovoditelj je predmetnu zadužnicu ispunio na iznos od 4.400,00 eura i podnio zahtjev za izravnu naplatu za potraživanje za koje je znao da ne postoji i tvrdi da se nastoji naplatiti nepostojeća tražbina. Tome u prilog navodi i činjenicu da je ovdje ovrhovoditelj identičnim modelom i načinom podnio neosnovane zahtjeve za naplatu protiv nekolicine svojih bivših radnika u kratkom vremenu od kada su isti dali otkaz, te da se kod Naslovnog suda već sad vodi nekoliko postupaka identičnih ovome koji se ovim prijedlogom pokreće. Također navodi da je nekolicina bivših radnika ovrhovoditelja podnijela kaznenu prijavu protiv odgovorne osobe ovrhovoditelja i javnog bilježnika Željka Petrušića koji je potvrdio kako i ovdje predmetnu bjanko zadužnicu, tako i sve ostale bjanko zadužnice.

Isto tako ovršenica naglašava kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za pljenidbu i prijenos te kako je osnova za plaćanje nepodobna. Naime, Zahtjev za izravnu naplatu zajedno sa osnovom – predmetnom bjanko zadužnicom godine, nema sve potrebne sastojke propisane Pravilnikom o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima slijedom čega ne postoji nikakvo zakonsko uporište za prisilnu naplatu (navodne) tražbine tuženika jer ovrhovoditelj nije ispunio potrebne obvezne formalnosti za upis osnove za plaćanje - bjanko zadužnice u Očevidnik redoslijeda, odnosno nije podnio podoban Zahtjev za izravnu naplatu, niti je pravilno ispunio bjanko zadužnicu, slijedom čega je FINA u Očevidnik arbitrarno i paušalno unijela (navodnu) tražbinu ovrhovoditelja budući da nisu ispunjeni preliminarni uvjeti za provedbu prisilne naplate.

Sukladno navedenom, ovršenica predlaže odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava obzirom bi daljnjom provedbom naplate za ovršenicu mogla nastati teško nadoknadiva šteta. Naime, iznos kako je naveden u zadužnici, u slučaju naplate je iznos koji za ovršenicu predstavlja egzistencijalno pitanje obzirom ista mora plaćati troškove života u Hrvatskoj (najam stana, režije, troškove života) te slati svojoj obitelji u Filipine određeni dio sredstava te mora vraćati dug od pozajmice koju je uzela kako bi platila troškove dolaska u Hrvatsku u ukupnom iznosu od 5.000 eura. Ovršenica trenutno radi u tvornici ribe u Solinu i prima plaću u iznosu od 824 eura te kazuje kako bi vrlo lako mogla biti dovedena u situaciju gdje ne može sebi osigurati mjesto stanovanja, što za sobom vuče brojne druge posljedice, u konačnici čak i nemogućnost nastavka boravka i rada u Republici Hrvatskoj pa predlaže sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Ujedno ovršenica predlaže da sud naloži ovrhovoditelju da joj naknadi trošak sastava ovog prijedloga sukladno niže navedenom troškovniku.

3. Podneskom od 10. ožujka 2025. sud je pozvao ovrhovoditelja da se očituje na prijedlog ovršenice. Ovrhovoditelj se do dana donošenja ovog rješenja nije očitovao na prijedlog ovršenice.

4. Prijedlog ovršenice je osnovan.

5. Odredbom čl. 210. st. 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17, 131/20, 114/22. i 06/24, dalje: OZ) propisano je kako slijedi: 1) Nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. (2) Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 54.).

6. Odredbom čl. 50. st. 1. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava, toč. 3. istog članka propisano je kako se žalba može podnijeti ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, dok je toč. 7. propisan razlog – ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

7. U odnosu na predmetnu bjanko zadužnicu ovaj sud smatra nema snagu javne isprave odnosno nema snagu javnobilježnički potvrđene (solemnizirane) privatne isprave, dakle, snagu javnobilježničkog akta, a što znači da ista niti ne može proizvoditi učinke bjanko zadužnice, u smislu odredbe čl. 215. st. 1. OZ-a pa se temeljem iste niti ne može provesti zapljena i prijenos novčanih sredstava s računa ovršenice na račun njenog podnositelja. Naime, sukladno čl. 3. st. 1. i 2. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ 78/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09., 120/16 i 57/22, dalje: ZJB) javnobilježnički akti (isprave o pravnim poslovima i izjavama koje su sastavili javni bilježnici), javnobilježnički zapisnici i javnobilježničke potvrde (potvrde o činjenicama koje su posvjedočili javni bilježnici) imaju snagu javnih isprava, ako su prigodom njihova sastavljanja i izdavanja ispunjene bitne formalnosti propisane ZJB-om. Javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha (čl. 54. st. 1. ZJB). Privatna isprava koja je potvrđena od strane javnog bilježnika ima snagu javnobilježničkog akta, a ako je sastavljena po pravilima iz čl. 54. ZJB, ima snagu i ovršnog javnobilježničkog akta (čl. 59. st. 1. ZJB). Ako privatna isprava odgovara po svom obliku javnobilježničkoj ispravi (čl. 43. do 48. ZJB), po svom sadržaju javnobilježničkom aktu (čl. 69. st. 1. t. 2., 4. i 6. ZJB) te ako su istu potpisali svi sudionici (čl. 69. st. 1. t. 2. ZJB), ona će se potvrditi bez sastavljanja posebnog javnobilježničkog akta na taj način što će se na nju staviti posvjedočenja navedena u čl. 69. st. 1. t. 1., 3. i 5. ZJB odnosno podaci o javnim bilježnicima koji sudjeluju u sastavljanju akta, podatke o sudionicima i napomenu da je javnobilježnički akt sudionicima pročitan ili da su održane one formalnosti koje zamjenjuju čitanje akta (čl. 59. st. 3. ZJB). Čitanje akta koji se potvrđuje od strane javnog bilježnika ne provodi se kad neki od sudionika ne zna službeni jezik. U tom slučaju mora se pozvati stalni sudski tumač i u samom javnobilježničkom aktu mora se naznačiti da se je tako postupilo (čl. 68. st. 1. ZJB). Tumač nije potreban ako javni bilježnik ili prisjednik vladaju jezikom kojim se služi sudionik (čl. 68. st. 3. ZJB). Kad je tumač potreban, javni bilježnik će nastojati preko tumača saznati pravu volju sudionika i prema njoj na službenom jeziku sastaviti akt, koji će tumač prevesti sudionicima, a ako sudionici to traže, prijevod akta na jezik sudionika napisat će se i sašiti uz javnobilježnički akt (čl. 68. st. 4. ZJB).

Ovršenica je naime državljanka Republike Filipini u kojoj je tagalog službeni jezik, a po kazivanju engleski koristi samo u opsegu svakodnevnih razgovora, dakle ne razumije hrvatski jezik.

Nedvojbeno je da javni bilježnik Željko Petrušić nije za potrebe solemnizacije bjanko zadužnice pozvao stalnog sudskog tumača, jer bi u protivnom tu činjenicu naznačio u samoj potvrdi, a iz navoda ovršenice proizlazi da joj je rečeno da potpisuje dokumentaciju vezanu za pribavu dozvole boravka i dobivanja osobne iskaznice kao i to da joj nije ponuđeno sudjelovanje sudskog tumača niti objašnjeno da potpisuje bjanko zadužnicu. Naime, odredbama čl. 70. ZJB propisane su posljedice povrede pravila o sastavljanju javnobilježničkog akta. Za određene povrede je dopuštenu sucu ocijeniti da li i u kojoj mjeri oduzimaju ili umanjuju vjerodostojnost javnobilježničkog akta (čl. 70. st. 2. ZJB), dok je za druge povrede izričito propisano da u tom slučaju takav javnobilježnički akt nema snagu javne isprave (čl. 70. st. 1. ZJB). Tako je propisano da nemaju snagu javne isprave javnobilježnički akti pri čijem sastavljanju nisu poštivani zahtjevi iz, između ostalih, odredbe čl. 68. ZJB koja propisuje da se u slučaju kad sudionik ne poznaje službeni jezik javnog bilježnika, a niti javni bilježnik ili njegov prisjednik ne vladaju jezikom kojim se služi sudionik, mora pozvati stalni sudski tumač preko kojeg će javni bilježnik utvrditi pravu volju sudionika. To znači da niti predmetna bjanko zadužnica nema snagu javne isprave odnosno nema snagu javnobilježnički potvrđene (solemnizirane) privatne isprave, dakle, snagu javnobilježničkog akta, a što znači da ista niti ne može proizvoditi učinke bjanko zadužnice, u smislu odredbe čl. 215. st. 1. OZ-a pa se temeljem iste niti ne može provesti zapljena i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja na račun njenog podnositelja.

Iz tog razloga valjalo je prihvatiti prijedlog za proglašenje nedopuštenima pljenidbe i prijenosa temeljem predmetne bjanko zadužnice, a povodom zahtjeva za izravnu naplatu u postupku koji se vodi pred Financijskom agencijom, pa je glede navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.

8. Ovršenici je priznat trošak sastava prijedloga od 5. ožujka 2025., sukladno Tbr. 11. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22., 126/22. i 138/23., dalje: OT) u iznosu od 50 bodova što obračunato prema vrijednosti boda prema Tbr. 54. OT daje iznos od 100 eura na koji iznos je valjalo pridodati iznos PDV-a (25%) što ukupno iznosi 125 eura, dok je u odnosu na više zatraženi iznos zahtjev ovršenicu valjalo odbiti obzirom da joj sukladno Tbr. 7. toč. 1. OT pripada 50 % nagrade, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u toč. II. izreke rješenja.

U Splitu, 31. ožujka 2025.

S U D A C

Stipe Masle

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave pisanog otpravka istog, a podnosi se nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

- ovrhovoditelju

- pun. ovršenice

- Financijskoj agenciji

- u spis