Broj P-206-2024-10
Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, po sucu toga suda Hrvoju Novak, u pravnoj stvari tužitelja HĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Pintariću odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupan po punomoćnicima iz OD Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i dovršene glavne i javne rasprave 13. veljače 2025., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, a u izočnosti tuženika, te objavljene presude 31. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e:
I Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu: 218- 50-3625804 od 28.08.2006. godine solemniziran po javnom bilježniku Ivanu Kvakanu dana 30.08.2006. godine, poslovni broj OU-566/06-1 u dijelu odredbe čl. 2. koji glasi: „… promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama
Kreditora… „
II Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu 218- 50-3625804 od 28.08.2006. godine solemniziran po javnom bilježniku Ivanu Kvakanu dana 30.08.2006. godine, poslovni broj OU-566/06-1 u dijelu odredbe čl. 7. koji glasi: „…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita…“
III Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju IĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.211,13 EUR-a, zajedno
Broj P-206-2024-10
sa zateznim kamatama, koje teku od dana dospijeća pojedinog iznosa do 31.07.2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim na:
iznos 2,13 EUR od 31. siječanj 2010. do isplate,
iznos 11,79 EUR od 28. veljača 2010. do isplate,
iznos 15,50 EUR od 31. ožujak 2010. do isplate,
iznos 14,71 EUR od 30. travanj 2010. do isplate,
iznos 16,30 EUR od 31. svibanj 2010. do isplate,
iznos 28,24 EUR od 30. lipanj 2010. do isplate,
iznos 25,99 EUR od 31. srpanj 2010. do isplate,
iznos 31,70 EUR od 31. kolovoz 2010. do isplate,
iznos 30,90 EUR od 30. rujan 2010. do isplate,
iznos 26,65 EUR od 31. listopad 2010. do isplate,
iznos 35,28 EUR od 30. studeni 2010. do isplate,
iznos 46,16 EUR od 31. prosinac 2010. do isplate,
iznos 38,86 EUR od 31. siječanj 2011. do isplate,
iznos 41,92 EUR od 28. veljača 2011. do isplate,
iznos 38,73 EUR od 31. ožujak 2011. do isplate,
iznos 38,60 EUR od 30. travanj 2011. do isplate,
iznos 50,14 EUR od 31. svibanj 2011. do isplate,
iznos 55,05 EUR od 30. lipanj 2011. do isplate,
iznos 67,86 EUR od 31. srpanj 2011. do isplate,
iznos 68,00 EUR od 31. kolovoz 2011. do isplate,
iznos 52,34 EUR od 30. rujan 2011. do isplate,
iznos 53,09 EUR od 31. listopad 2011. do isplate,
iznos 52,29 EUR od 30. studeni 2011. do isplate,
iznos 54,81 EUR od 31. prosinac 2011. do isplate,
iznos 59,06 EUR od 31. siječanj 2012. do isplate,
iznos 59,19 EUR od 29. veljača 2012. do isplate,
iznos 57,20 EUR od 31. ožujak 2012. do isplate,
iznos 58,53 EUR od 30. travanj 2012. do isplate,
iznos 59,46 EUR od 31. svibanj 2012. do isplate,
iznos 58,13 EUR od 30. lipanj 2012. do isplate,
iznos 58,39 EUR od 31. srpanj 2012. do isplate,
iznos 57,86 EUR od 31. kolovoz 2012. do isplate,
Broj P-206-2024-10
iznos 53,88 EUR od 30. rujan 2012. do isplate,
iznos 792,39 EUR od 5. studeni 2012. do isplate, sve u roku od 15 dana
IV Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, nadoknaditi tužitelju HĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.743,56 EUR-a, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje se za svako polugodište, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.U ovoj pravnoj stvari tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva, no osporava osnovu tužbenog zahtjeva.
2.U postupku dokazivanja je stoga sud izvršio uvid u ugovor između stranaka sa strane 11 spisa, te otplatne liste sa strane 17 lista, te je saslušao tužitelja, dok stranke nisu predložile druge dokaze.
3.Stoga valja zaključiti da nije prijeporno da je upravo tužitelja sa tuženikom sklopio prijeporni ugovor o kreditu broj 218-50-3625804 od 28. kolovoza 2006. na iznos od 17.965,00 CHF.
4.Prijeporna i odlučna činjenica je po mišljenju ovog suda da li je ništetna odredba ugovora o kreditu, te da li je tužitelj uplatio po osnovi ovakvo ništetnih ugovornih odredbi veći iznos od utuženog iznosa, odnosno da li ima tužitelj pravo na naknadu s osnove navedene u točci I izreke.
5.Po mišljenju ovog suda, svi prigovori tuženika su neosnovani, poglavito imajući u vidu recentnu sudsku praksu, te stav Vrhovnog suda, te stav ostalih Županijskih sudova, a sve glede prigovora koje je tužitelj istaknuo u odnosu na činjenicu koja je prijeporna u ovoj pravnoj stvari, a to je da li su ništetne i nepoštene ugovorene valutne klauzule.
6.U svezi navoda tužitelja za utvrđenje ništetnosti valja istaknuti da je VTS RH donio presudu Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojim je odbio žalbu utuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve utužene banke pa i ovdje tužena povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, pa dakle i tužitelja kao korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.
7.Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu
Broj P-206-2024-10
potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1. 11. 2004. do 31. 12. 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. 6. 2004. do 6. 8. 2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7. 8. 2007. do 31. 12. 2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10. 9. 2003. do 31. 12. 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
8.Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014., potvrđena je prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.
9.Presudom istoga suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i u odnosu na tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
10.U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, da ne postoji pravna osnova tužiteljevog zahtjeva, te nema ni potrebe za utvrđivanje činjenica u odnosu na visinu pretplate, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. Ovo iz
Broj P-206-2024-10
razloga što se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužitelj i poziva u tužbi. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.
11.U odnosu na prigovor zastare, ističe se da zastarni rok za stjecanje bez osnove iznosi 5 godina, a pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe o kamati po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u tom dijelu postala pravomoćnom 13. lipnja 2014., a u dijelu ugovornih odredaba odnoseći se na ugovorenu valutnu klauzulu 14. lipnja 2018., pa kako je tužba u ovom predmetu podnijeta dana 1. listopada 2021., proizlazi da nije nastupila zastara potraživanja vezanih ni uz promjenu katne stope, ni ugovorenu valutnu klauzulu.
12.Iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da mu tuženik nije elaborirao i upozorio ga o mogućnosti promjene tečaja CHF, pa mu je sa iznos od 1.200,00 kuna rata se povečala na 1.700,00 kuna dakle gotovo 40 posto te takav kredit nikada ne bi uzeo.
13.Stoga je valjalo odlučiti kao u točkama I, II i III izreke, jer tuženik nije prigovarao visini utuženja, te je slijedom utvrđenog glede prijepornog pitanja valjalo u cijelosti udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja, a s obzirom na utvrđenu ništetnost.
14.Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja ukazao se osnovanim, te je o istom temeljem odredbi čl. 322. i 1111. Zakona o obveznim odnosima odlučeno kao u izreci presude u točci III izreke dok se odluka o zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
15.S obzirom na utvrđeno, a imajući u vidu i recentnu sudsku praksu svi ostali tuženikovi prigovori su neosnovani.
16.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22), odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku Tbr 7, 8 i 9 Odvjetničke tarife
Broj P-206-2024-10
i to za sastav tužbe, 8 obrazloženih podnesaka, pristup na četiri ročišta, svaka radnja 200,00 eura, sastav žalbe od 19.12.2023. Tbr. 10 Odvjetničke tarife 100,00 eura, kao i pristup na ročište za objavu, podnesak od 4.10.2021., 50,00 eura, PDV, pristojbe na tužbu 72,99 eura, koje je tužitelj platio, te trošak preliminarnih vještačenja Centar poslovnih analiza, od 10.9.2021. 58,07 eura, te od datuma 3.10.2024. 50,00 eura.
Čakovec, 31. ožujka 2025.
Sudac:
Hrvoje Novak
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovoga suda na nadležni Županijski sud, u tri istovjetna primjerka.
O tome obavijest:
1. punomoćnik tužitelja Josip Pintarić odvjetnik
2. punomoćnik tuženika OD H i I
