Broj: Ppž-5480/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Goranke Ratković kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Mladena Budiše kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŽG, kojeg brani Feđa Bone, odvjetnik u Splitu zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77., 52/87., 47/89., 55/89., 5/90. – pročišćeni tekst, 30/90. – ispravak pročišćenog teksta, 47/90., 29/94. i 114/22.) odlučujući o žalbi okrivljenog ŽG podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-1335/2023-14 od 2. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog ŽG kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.) okrivljeni ŽG je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Pp-1335/2023-14 od 2. veljače 2024., proglašen je krivim okrivljeni ŽG da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 100,00 eura. Navedenu kaznu okrivljenik je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim toga, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 200,00 eura.

2. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako proizlazi iz sadržaja žalbe, s prijedlogom da se ista prihvati. U žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije trebao temeljiti svoju odluku na iskazima svjedoka TG, iz razloga što je isti konflikta osoba, te svjedokinje OG, iz razloga što je ista pristrana. Također, ističe kako je pogrešno prvostupanjski sud zanemario iskaz svjedoka ĆG.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, suprotno tvrdnjama žalbe, prema mišljenju ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

5. 1. Naime, prvostupanjski sud je s pravom ocijenio kao vjerodostojan iskaz svjedoka-oštećenika TG, obzirom da je isti iskazivao uvjerljivo, objektivno, vrlo detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njegovom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti, te je iskazivao o svim odlučnim činjenicama od kojim ovisi ostvarenje djela prekršaja za koje je okrivljenik proglašen krivim. Također, i iskaz svjedokinje OG istovjetan je iskazu svjedoka-oštećenika te se iskazi predmetnih svjedoka međusobno nadopunjuju, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. Zbog navedenog nije osnovan žalbeni navod kojim se ističe kako je TG konfliktna osoba koja od sebe želi otkloniti odgovornost iz razloga što se protiv njega vodi još postupaka zbog iste ili slične stvari. Osim toga, bez obzira da li je navedeno istinito, isto ne znači da svjedok-oštećenik lažno tereti okrivljenika. Isto se odnosi i na iskaz svjedokinje OG, koja je djevojka svjedoka-oštećenika.

5. 2. Osim toga, pogrešan je stav žalitelja kako prvostupanjski sud nije cijenio iskaz svjedoka ĆG. Upravo suprotno, u obrazloženju pobijane presude jasno je navedeno da se predmetni svjedok ne sjeća točnih riječi niti jednog od sudionika, dok je u ostalom dijelu opisivao općenito ponašanje okrivljenika, susjedstvo mjesta događaja i njihove odnose. Na temelju navedenog, opravdano prvostupanjski sud zaključuje da iskaz tog svjedoka nije detaljan i okolnosan, za razliku od iskaza svjedoka-oštećenika TG i svjedokinje OG.

5. 3. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji je proglašen krivim. Ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjske presude na temelju kojih je utvrđena krivnja okrivljenika za predmetni prekršaj.

6. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

6. 1. Za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim člankom 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77., 52/87., 47/89., 55/89., 5/90. – pročišćeni tekst, 30/90. – ispravak pročišćenog teksta, 47/90., 29/94. i 114/22.), a koji se primjenjuje u konkretnom predmetu sukladno članku 3. stavku 2. Prekršajnog zakona iz razloga što je isti najblaži za okrivljenika, propisana je novčana kazna u iznosu od 20,00 do 100,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena novčana kazna u iznosu od 100,00 eura primjerena stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 40,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote.

8. Slijedom svega navedenog na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 31. ožujka 2025.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Mladen Budiša, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.