Poslovni broj: UsI-3803/24-22

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Ivici Čuturiću, odvjetniku iz Zagreba, Trg Marka Marulića 13, protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, uz sudjelovanje zainteresirane osobe: Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, OIB: 46377257342, radi poništavanja rješenja, 31. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Direkcije), KLASA: UP/II-502-03/24-01/326, URBROJ: 338- 01-06-05-24-04 od 14. kolovoza 2024. godine i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/24-04/7, URBROJ: 338-21-02-02-24-4 od 25. ožujka 2024. godine, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužiteljica tužbom osporava rješenja iz oba stupnja upravnog postupka, kojima joj dijagnoza posttraumatske koksartroze (M16.5) nije priznata kao posljedica već priznate ozljede na radu od 29. studenog 2022. godine.

Tužiteljica u tužbi osporava medicinska utvrđenja nadležnih liječničkih povjerenstava iz upravnog postupka te navodi da prije ozljede na radu nije imala problema s kukom. Poziva se na ortopedski nalaz od 28. travnja 2023. godine, u kojem je navedena traumatska ruptura labruma, te ukazuje na provedeno vještačenje u radnom sporu koje je utvrdilo uzročno-posljedičnu vezu između ozljede na radu i problema s kukom.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Tužiteljičin poslodavac je kao zainteresirana osoba također u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu, kojoj se nisu odazvali uredno pozvani tuženik i zainteresirana osoba.

U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela, a također je na prijedlog tužiteljice provedeno vještačenje po vještaku ortopedu.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužiteljica je kao liječnica 29. studenog 2022. godine pala niz stepenice u bolničkoj ustanovi u kojoj radi te je tom prilikom zadobila ozljede kojoj su joj priznate kao ozljeda na radu, pod dijagnozama otvorene rane na glavi (S01.8), ozljede mišića i tetiva u području vrata (S16) i prijeloma gornjeg kraja lakatne kosti (S52.0). Tužiteljica je putem svog liječnika opće medicine 11. prosinca 2023. godine zatražila priznavanje dijagnoze posttraumatske koksartroze (M16.5) kao posljedice već priznate ozljede na radu.

Prvostupanjsko liječničko povjerenstvo je 14. ožujka 2024. godine zaključilo da se radi o kroničnoj degenerativnoj promjeni zgloba kuka pa prvostupanjskim rješenjem od 25. ožujka 2024. godine spomenuta dijagnoza tužiteljici nije priznata kao posljedica ozljede na radu.

Drugostupanjsko liječničko povjerenstvo je 12. kolovoza 2024. godine navelo da je MR dijagnostika registrirala netraumatske promjene na kuku koje nisu vezane uz dijagnoze ozljede na radu te da posttraumatska koksartroza nije verificirana u medicinskoj dokumentaciji. Tuženik je potom drugostupanjskim rješenjem od 14. kolovoza 2024. godine odbio tužiteljičinu žalbu.

Sud je prihvatio tužiteljičin dokazni prijedlog za provedbu dodatnog vještačenja po nezavisnom sudskom vještaku ortopedu u upravnom sporu. Vještačenje je povjereno vještaku Romanu Paviću.

Vještak je po nalogu suda analizirao dostupnu medicinsku dokumentaciju, prvenstveno dva MR nalaza, te je klinički pregledao tužiteljicu.

Vještak je naveo da je tužiteljica najprije napravila običnu (14. ožujka 2023. godine), a potom i još precizniju kontrastnu (28. ožujka 2023. godine) MR obradu te je istaknuo da su te obrade isključile postojanje svježih ozljeda u području kuka, odnosno da su evidentirale degenerativne promjene zgloba kuka koje nisu u vezi sa štetnim događajem od 29. studenog 2022. godine.

Tužiteljica je istaknula primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, zbog čega je sud vještaka pozvao i na usmenu obradu svog nalaza i mišljenja. Vještak je na raspravnom ročištu potvrdio da iz radioloških nalaza MR obrade ne proizlazi nikakva promjena intenziteta signala koja bi ukazivala na svježu traumu te je potvrdio da je i sâm osobno pogledao obje MR snimke te je u potpunosti suglasan s oba popratna radiološka nalaza.

U odnosu na naknadno dostavljene nove ortopedske i radiološke nalaze iz 2025. godine je vještak naveo da te obrade ne mogu biti mjerodavne za tužiteljičin pad u studenom 2022. godine, niti se u toj dokumentaciji uopće spominje ozljeda iz 2022. godine.

Vještak je naveo kako je moguće da je tužiteljica u životu možda imala neke mikrotraume na kuku, ali traumu kuka svakako nije pretrpila u događaju od 29. studenog 2022. godine, jer bi se to vidjelo na MR obradi unutar šest mjeseci od događaja, a tužiteljica je u tom periodu napravila dvije takve obrade u ožujku 2023. godine.

Stoga u pogledu nalaza ortopeda od 28. travnja 2023. godine vještak ističe da se njime ne može imati u vidu trauma tužiteljice od 29. studenog 2022. godine. Vještak je naveo da u konkretnom slučaju nije mjerodavan uvid u tužiteljičin zdravstveni karton, već MR nalazi iz ožujka 2023. godine.

Iako je tužiteljica i dalje načelno osporavala nalaz i mišljenje vještaka Romana Pavića, sud je ocijenio da je to vještačenje u cijelosti stručno, detaljno, jasno i objektivno, jer je utemeljeno na najpreciznijim i vremenski relevantnim nalazima MR obrade, pri čemu je vještak osobno izvršio uvid u MR snimke te je naveo da je u cijelosti suglasan s popratnim nalazima radiologa koji je te snimke primarno iščitavao. U tom smislu za rješavanje ove upravne stvari nije relevantno vještačenje iz radnog spora, koje se nije baziralo na radiološkim nalazima, odnosno na neposrednim uvidima u vremenski relevantne MR snimke, već na ortopedskom nalazu od 28. travnja 2023. godine.

Zbog toga je sud odbio daljnji tužiteljičin dokazni prijedlog za provedbu novog vještačenja te je svoju odluku utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka Romana Pavića, iz kojeg vještačenja proizlazi da tužiteljica prilikom pada 29. studenog 2022. godine nije pretrpila nikakvu ozljedu (traumu) kuka.

Iz toga dalje slijedi da se dijagnoza posttraumatske koksartroze (M16.5) tužiteljici doista ne može priznati kao posljedica ozljede na radu od 29. studenog 2022. godine, na temelju čl. 53. st. 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (NN 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 119/18, 41/19, 22/20, 39/20, 2/22 i 33/23).

Stoga su osporavana rješenja iz upravnog postupka u cijelosti pravilna i zakonita pa je tužbeni zahtjev za njihovo poništavanje kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).

Tužiteljica je izgubila ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njezin zahtjev za naknadu troška.

U Zagrebu, 31. ožujka 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Ivica Čuturić

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Zagreb, Margaretska 3

3. Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12