Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-66/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Ljiljani Milina, u pravnoj stvari tužitelja Telemach Hrvatska d.o.o. (ranije: Tele2 d.o.o.) sa sjedištem u [adresa], OIB 70133616033, zastupanog punomoćniku Hrvoju Sučiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice RP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Raspović, odvjetnici u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženice izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Zadru od 17. studenoga 2021. poslovni broj: Povrv-37/2019-9 i rješenja istoga suda poslovni broj: P-37/2019-19 od 27. prosinca 2021., 31. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice RP kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru od 17. studenog 2021., broj Povrv-37/19-9 u pobijanom dosuđujućem dijelu i odluci o troškovima (točke I. i IV. izreke).
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.
r i j e š i o j e
II. Odbija se žalba tuženice RP kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru od 27. prosinca 2021., broj Povrv-37/19-19.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
»I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Emila Brkića u Zadru, poslovni broj Ovrv – 2206/2018 od 29. studenog 2018., u dijelu kojim je naloženo ovršenici sada tuženici RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da ovrhovoditelju sada tužitelju Telemach Hrvatska d.o.o. (ranije: Tele2 d.o.o.) sa sjedištem u [adresa], OIB: 70133616033, isplati iznos od 1.422,34 (jednu tisuću četiri stotine dvadeset dvije kune trideset četiri lipe) kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
- 106,50 kuna od 16. srpnja 2018.,
- 175,00 kuna od 16. kolovoza 2018.,
- 1.140,84 kuna od 16. rujna 2018., do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 8 (osam) dana.
II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Emila Brkića u Zadru, poslovni broj Ovrv – 2206/2018 od 29. studenog 2018., za iznos od 1.352,00 (jednutisućutristotinepedesetdvije) kuna s pripadajućim kamatama, te se za taj iznos tužbeni zahtjev odbija.
III Odbija se podredno postavljeni dio tužbenog zahtjeva s osnova naknade štete u iznosu od 1.352,00 kuna s pripadajućim kamatama.
IV Svaka stranka snosi svoje troškove.«
1. 1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tuženice protiv rješenja od 6. prosinca 2021. kojim je naloženo plaćanje sudske pristojbe za žalbu protiv presude u iznosu od 200,00 kuna i dodatnu pristojbu na rješenje u iznosu od 100,00 kuna, sveukupno 300,00 kuna.
2. Protiv obje odluke tuženica je podnijela žalbe.
2.1. Protiv presude tuženica se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, iako iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali samo na dosuđujući dio presude i odluku o trošku (točke I. i IV. izreke presude). Opisom povrede ukazuje na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 11/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14., 70 /19., 80/22., 114/22., 155/23, dalje: ZPP). U bitnome osporava obračun potraživanja tužitelja, osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, te pravo tužitelja da naplati mobilni uređaj koji je tuženica vratila. Ukazuje da je raskinula pretplatnički odnos, te smatra da je krivnja tužitelja što nije odmah ukinuo sve usluge. Pojašnjava da je tužitelj više puta vraćao tuženici mobilni uređaj koji ona nije htjela preuzeti, te je tak tada tužitelj ukinuo pretplatu. Prigovara odluci o troškovima, te predlaže da se žalba usvoji i odbije tužbeni zahtjev uz dosudu troškova tuženici.
2.2. Protiv rješenja o pristojbi tuženica se žali jer smatra da sud neosnovano traži od nje plaćanje dodatne pristojbe u iznosu od 100,00 kuna, budući da nije bila upozorena na plaćanje sudske pristojbe i pozvana da u roku od 3 dana plati pristojbu u skladu sa člankom 28. stavak 9. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/23,dalje, ZSP) i smatra da je sud kaznio tuženicu tražeći 100,00 kuna na izdano rješenje za plaćanje pristojbe. Traženje pristojbe od 200,00 kuna na ime sastava žalbe je preuranjeno, jer ishod postupka nije poznat, zbog čega predlaže usvajanje njene žalbe, ali ne predlaže način drugostupanjskog rješavanja.
3. U odgovoru na žalbu protiv presude tužitelj osporava sve navode žalbe tuženice, posebno ističe da je tuženica postala vlasnicom mobilnog uređaja, da raskid ugovora nije nastupio kada tuženica navodi (što se vidi iz ispisa poziva) i da tuženica nije dala nikakve dokaze za svoje tvrdnje. Predlaže da se žalba odbije uz nalog tuženici da naknadi tužitelju trošak odgovora na žalbu u iznosu od 781,25 kuna.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. U postupku nisu počinjene bitne povrede parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP, niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju se tuženica poziva.
6. Na temelju predloženih i provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio u postupku sve odlučne činjenice, na utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio pravo kada je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev kao u izreci, te je o svojoj odluci dao valjane i jasne razloge, tako da se presuda može ispitati.
6.1. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan, budući da je tužitelj promijenio naziv tvrtke iz "Tele 2" d.o.o. u "Telemach Hrvatska" d.o.o. i takva promjena imena se ne smatra promjenom stranke u postupku, kako je detaljnije pojašnjeno u presudi.
7. Tako je nedvojbeno utvrđeno da je tuženica s tužiteljem produljila pretplatnički odnos 20. veljače 2018. na 24 mjeseca, da je prilikom produljenja kupila mobilni uređaj "Huawei P10 lite dual SIM zlatni" s otplatom na 24 mjeseca u mjesečnim ratama od 55,00 kuna. Nadalje, utvrđeno je da je tužitelju uputila dopis u travnju mjesecu 2018. za raskid ugovora, ali je nastavila koristiti usluge tužitelja, kako proizlazi iz detaljnog ispisa prometa za razdoblje od 1. lipnja do 31. kolovoza 2018 ., koje dokaze o korištenju usluga tuženica nije osporila. Stoga neosnovano tuženica smatra da je raskid ugovora nastupio upućivanjem njenog dopisa.
7.1. Nadalje, tuženica je kupila mobilni uređaj od tuženika s otplatom u mjesečnim ratama, pa se vraćanjem mobilnog uređaja nije mogla osloboditi od dužnosti da otplati preostale rate za uređaj, koje su joj naplaćene u računu za kolovoz 2018. u iznosu od 818,97 kuna, uz naplatu usluge korištenja drugih usluga tužitelja.
7.2. O utvrđenom činjeničnom stanju postoje opširniji razlozi u pobijanoj presudi , pa se na isto upućuje tuženica radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, te svi navodi žalbe nisu doveli u pitanje odlučne činjenice koje je utvrdio prvostupanjski sud.
8. Stoga je pravilnom primjenom prava prvostupanjski sud naložio tuženici isplatu dugovanja za korištene usluge tužitelja, te ostatak duga za kupljeni mobilni uređaj, a odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 1.352,00 kuna.
9. Pravilna je i odluka o troškovima postupka primjenom članka 154. stavak 4. ZPP.
10. Zbog iznesenih razloga, žalba tuženice je odbijena u pobijanom dosuđujućem dijelu i potvrđena je prvostupanjska presuda kao u točki I. izreke (članak 368. ZPP), dok nepobijani odbijajući dio nije ispitivan (članka 365. stavak 1. ZPP).
11. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu nije osnovan, budući isti trošak nije bio potreban za provođenje postupka, pa je isti odbijen primjenom članka 155. ZPP u svezi sa člankom 166. ZPP u točki II. izreke ove presude.
12. Neosnovana je žalba tuženice protiv rješenja kojom joj je određeno plaćanje pristojbe za žalbu.
13. Prema članku 4. stavak 1. točka 1. ZSP pristojbena obveza nastaje podnošenjem žalbe u trenutku kada je podnesena u elektroničnom obliku (članak 7. ZSP), a kako sudska pristojba nije bila plaćena istovremeno s podnošenjem žalbe, pravilnom primjenom prava je sud donio rješenje o obvezi plaćanja pristojbe za žalbu u smislu članka 28. stavak 5. ZSP, te je naplatio dodatnu pristojbu u iznosu od 100,00 kuna primjenom članka 28. stavak 9. ZSP. O postupanju suda kod naplate pristojbe za žalbu i dodatne pristojbe postoje valjani razlozi u pobijanom rješenju, pa se tuženica upućuje na obrazloženje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.
14. Pravilnom primjenom prava, gore citiranih odredbi uz primjenu članka 29. stavak 2. ZSP odbio prigovor tuženice protiv rješenja o plaćanju pristojbe za žalbu i dodatne pristojbe, pa je ovaj sud žalbu tuženice protiv takvog rješenja odbio kao neosnovanu primjenom članka 380. točka 2. ZPP.
U Sisku 31. ožujka 2025.
Sutkinja
Ljiljana Milina
