REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Gr 1-538/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja MEDI-LAB d.o.o. OIB 77804145433, sa sjedištem u Zagrebu, Aleksandra Hondla 2, kojeg zastupa punomoćnik Mate Krmek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Primorac i partneri j.t.d. sa sjedištem u Splitu i ALFA MODUS d.o.o., OIB 77422329096, sa sjedištem u Zagrebu, Savska cesta 41, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kapor, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika TEM-95 d.o.o. u stečaju, OIB 47988156317, sa sjedištem u Zagrebu, Međimurska ulica 19, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Mariji Vujčić Turkulin iz Zagreba, Bijenička cesta 27, radi ovrhe, odlučujući o sukobu nadležnosti između Općinskoga građanskog suda u Zagrebu koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem poslovni broj Ovr-775/2023- 145 (pogrešno navedeno Ovr-755/2023-145) od 27. ožujka 2023. i Trgovačkog suda u Zagrebu koji je izazvao sukob nadležnosti dopisom broj Ovr-194/2023 od 12. prosinca 2024., 31. ožujka 2025.,
r i j e š i o j e:
Za suđenje u ovom predmetu stvarno i mjesno nadležan je Trgovački sud u Zagrebu.
Obrazloženje
1. Rješenjem pod gornjim poslovnim brojem Općinski građanski sud u Zagrebu je u točki 1. izreke utvrdio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, u točki 2. izreke se oglasio stvarno nenadležnim te je u točki 3. izreke riješio da će se prije pravomoćnosti ovog rješenja predmet ustupiti Trgovačkom sudu u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu pred kojim se vodi stečajni postupak nad ovršenikom, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, radi nastavka postupka, a sve pozivom na odredbu članka 169. stavaka 5., 6. i 7. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15, 104/17 i 36/22 - dalje: SZ), kao i pozivom na odredbe članka 115. stavka 1. i članka 117. Zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 36/22 - dalje: ZIDSZ/22) koji je u odnosu na novelu članka 169. stavka 6. stupio na snagu 31. ožujka 2022., a sve, u bitnom, zbog činjenice otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom.
2. Trgovački sud u Zagrebu otklanja svoju nadležnost pozivom na odredbu članka 441. stavaka 1. i 2. SZ u vezi s člankom 98. stavkom 5. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 33/12 - dalje: SZ/96) cijeneći pritom da su ovršne radnje u konkretnom slučaju započele prije 1. rujna 2015., odnosno prije stupanja na snagu SZ.
3. Za postupanje u ovom predmetu stvarno i mjesno je nadležan Trgovački sud u Zagrebu.
4. Predmetni je postupak radi ovrhe na nekretnini ovršenika pokrenut 22. studenoga 2013. pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu koji je donio rješenje o ovrsi broj Ovr-3134/2013 od 12. prosinca 2013. kojim je određena predložena ovrha. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu broj St-2302/2016 od 8. lipnja 2018. otvoren je stečajni postupak nad ovršenikom.
5. Odredbom je članka 169.a stavka 6. SZ/15 propisano da nakon otvaranja stečajnog postupka, razlučni vjerovnici nisu ovlašteni pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja, dok se, u skladu sa stavkom 6. istoga članka, postupci ovrhe i osiguranja koji su u tijeku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka prekidaju, bez obzira na to kada je ovršni postupak pokrenut, osim ako u ovršnom postupku već nije doneseno rješenje o namirenju razlučnog vjerovnika time da će prekinute postupke ovrhe i osiguranja nastaviti sud koji vodi stečajni postupak primjenom pravila o unovčenju predmeta na kojima postoji razlučno pravo u stečajnom postupku.
5.1. Na temelju odredbe članka 169. stavka 7. SZ, sud koji vodi postupak dužan je u roku od osam dana od dana otvaranja stečajnog postupka utvrditi prekid postupka, oglasiti se nenadležnim i ustupiti predmet sudu koji vodi stečajni postupak. U konkretnom je slučaju ovrhovoditelj razlučni vjerovnik, u smislu odredbe članka 149. stavka 1. SZ/15, uslijed čega ima pravo odvojenog namirenja jer je pravo na namirenje - založno pravo - na svim nekretninama koje su predmet ovrhe u ovoj pravnoj stvari stekao prije otvaranja stečajnog postupka. Predmetni se ovršni postupak nalazi u stadiju prodaje nekretnine te u postupku još nije doneseno rješenje o namirenju razlučnog vjerovnika.
6. U primjeni odredbe članka 169. SZ valja posebno istaći da je ova odredba novelirana odredbom članka 68. ZID SZ/22 u stavku 6. u prvoj rečenici iza riječi: »prekidaju se« stavljen je zarez te su dodane riječi: „bez obzira na to kada je ovršni postupak pokrenut, osim ako u ovršnom postupku već nije doneseno rješenje o namirenju razlučnog vjerovnika. Ova je novela stupila na snagu 31. ožujka 2022., u skladu s odredbom članka 117. ZIDZPP. Prijelazna i završna odredba članka 115. stavka 2. ZID ZPP/22, pak, propisuje retroaktivnu primjenu novelirane odredbe članka 169. SZ zato što određuje da se primjenjuje na sve postupke u tijeku.
7. Kako je u konkretnom slučaju riječ o postupku ovrhe pokrenutom 2013. u tijeku kojeg je nad stečajnim dužnikom otvoren stečajni postupak u kojem, pak, nije doneseno rješenje o namirenju razlučnog vjerovnika, a tu ulogu u tom postupku ima ovrhovoditelj, kako nadalje novelirana odredba članka 169. stavka 6. SZ propisuje prekid postupaka ovrhe i osiguranja koji su u tijeku bez obzira na to kada je ovršni postupak pokrenut, to, na temelju odredbe članka 169. stavka 6 SZ, prekinute postupke ovrhe i osiguranja nastavlja sud koji vodi stečajni postupak. To je konkretno Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu.
7.1. Dakle, za postupanje u ovršnim postupcima pokrenutima i prije 1. rujna 2015., u kojima još nije doneseno rješenje o namirenju, a ovrhovoditelj je razlučni vjerovnik, nakon otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom stvarno i mjesno je nadležan trgovački sud pred kojim se vodi taj stečajni postupak.
8. Razlozi koje navodi specijalizirani sud pri otklanjaju svoje nadležnosti nisu prihvatljivi zato što zaobilaze primjenu prijelaznih i završnih odredbi ZIDSZ/22 i pozivaju se na primjenu prijelaznih i završnih odredbi izvornog, nenoveliranog Stečajnog zakona u vezi s člankom 98. stavkom 5. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 33/12). Takvo je postupanje protivno općem pravnom načelu “lex posterior derogat legi priori“ prema kojem pravni akt odnosno pravna norma donesena kasnije, ukida pravni akt odnosno normu donesenu ranije ako imaju istu pravnu snagu i uređuju isti sadržaj, ali na različit način, a primjenjuje se ako važećim pravnim pravilima nije propisano što drugo (u konkretnom slučaju nije).
9. Iz istih razloga ovaj sud odstupa i od svoje dosadašnje prakse koja je, u bitnom, podudarna s razlozima otklanjanja nadležnosti specijaliziranog suda, a sadržana je primjerice u rješenjima broj Gr1-300/2022-2 od 16. svibnja 2023., Gr1-288/2022-2 od 25. svibnja 2023. i Gr1-86/2022-2 od 7. studenoga 2022., i to zbog potrebe poboljšanja tumačenja u primjeni prava.
10. Naime, odstupanje od sudske prakse zbog potrebe poboljšanja nekog tumačenja u primjeni prava i inače je prihvatljivo ukoliko se argumentirano obrazloži. Na to štoviše ukazuje i domaći Ustavni sud (primjerice, U-III-271/2021 od 21. prosinca 2021., U-III-1862/2013 od 18. prosinca 2015.) ističući da je "mogućnost odstupanja u sudskoj praksi inherentna posljedica svakog sudbenog sustava" jer bi "nepostojanje dinamičkog i razvojnog pristupa moglo spriječiti reforme i poboljšanje" tim više što, prema stajalištu Ustavnog suda, članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14) odnosno članak 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) ne jamče stečeno pravo na dosljednost sudske prakse. Ova se praksa Ustavnog suda naslanja na praksu Europskog suda za ljudska prava, primjerice u predmetu Najedet Şahin i Perihan Şahin protiv Turske, zahtjev broj 13279/05, presuda od 20. listopada 2011. prema kojoj "zahtjevi pravne sigurnosti i zaštite legitimnog povjerenja javnosti nemaju značaj stečenog prava na nepromjenjivost sudske prakse jer razvoj prava nije, sam po sebi, u suprotnosti s načelom dobrog sudovanja zato što bi u suprotnom propust održavanja dinamičnog i evolutivnog pristupa mogao priječiti reforme ili poboljšanja" (odjeljak 58.).
11. U konkretnom slučaju ovaj sud nalazi da je odstupanje od ranije prakse u tumačenju prijelaznih i završnih odredbi predmetnog Stečajnog zakona nužno upravo zbog potrebe razvoja prava poboljšanjem prijašnjeg tumačenja zakona zato što tumačenje propisa protivno općim pravnim načelima predstavlja ozbiljan razlog za odstupanje od prijašnje prakse jer doprinosi osiguranju većeg stupnja pravne predvidljivosti i pravne sigurnosti što je temeljni aspekt vladavine prava.
12. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju odredbi članka 23. stavaka 2. i 3.
ZPP, riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 31. ožujka 2024.
Sutkinja
mr. sc. Senija Ledić
