Poslovni broj: 9 P Ob-39/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. A. Starčevića 23.

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Željku Soldo, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja, TB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po Denisu Orlić, odvjetnicima iz OD Orlić i Partneri, Dubrovnik i tuženica:1. ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], T 7, Plat, Mlini, 3. OB, OIB: [osobni identifikacijski broj], T 5, Plat, Mlini, 4. NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 5. TBJ, [adresa], tuženice ad.2.3. zastupana po punomoćniku Hrvoje Katušić, odvjetniku iz Dubrovnika i tuženice ad.4.5. po punomoćnici Mirijani Puljić- Zelenović, odvjetnici iz Dubrovnika, radi: utvrđenja; bračne imovine i ništetnost ugovora, nakon glavne rasprave održane dana 5. ožujka 2025, u nazočnosti punomoćnika stranaka i stranaka – tužitelja i tuženice ad.5., potom ročištu za objavu presude dana 31. ožujka 2025. donio i javno objavio odluku kojom:

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Utvrđuje se da nekretnina označena kao ZK tijelo II - 15. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-15) STAN NA TAVANU SJEVER, POVRŠINE 54,20 M2, povezan sa 12/1068 dijela cijele nekretnine, u zgradi 2982 k. o. [katastarska općina], izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu i suvlasništvo tužitelja TB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i prvotužene ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj].

2. Utvrđuje se da su Ugovor o darovanju od dana 21.kolovoza 2013. g. ovjeren pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem pod posl.br. OV-8249/2013, Dodatak ugovora od darovanju od dana 16.01.2014. ovjeren kod javnog bilježnika Anđelka Stanića pod posl.br. OV-381/14 i Dodatak ugovora o darovanju od dana 11.02.2014. ovjeren kod javnog bilježnika Anđelka Stanića pod posl.br. OV- 1457/14 sklopljeni između ŽB i CB, ništetni i ne proizvode pravne učinke u dijela koji dio predstavlja bračnu stečevinu i suvlasništvo tužitelja TB, OIB: [osobni identifikacijski broj].

3. Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju od dana 07.rujna 2016. sklopljen između CB i NB, ovjeren pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem pod posl.br. OV-7994/16 ništetan i ne proizvodi pravne učinke u . dijela koji dio predstavlja bračnu stečevinu i suvlasništvo tužitelja TB, OIB: [osobni identifikacijski broj].

4. Dužna je tužena NB OIB: [osobni identifikacijski broj] priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja FB, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao suvlasnika 1/2 nekretnine označene kao ZK tijelo II - 15. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-15) STAN NA TAVANU SJEVER, POVRŠINE 54,20 M2, povezan sa 12/1068 dijela cijele nekretnine, u zgradi 2982 k. o. [katastarska općina], izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženicama troškove postupka i to :

- Tuženicama ad.2. i ad.3. u iznosu od 1.951,54 EUR-a

- Tuženicama ad.4. i ad.5. u iznosu od 1.951,54 EUR-a,

sa zateznim kamatama koje teku od 31. ožujka 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Postupak je pokrenut tužbom izjavljenom 14. ožujka 2024,a kojoj se navodi da su tužitelj, TB i tužena ad 1. ŽB su u braku od 15.01.2000,dok su tuženice ad.1-5 su nasljednice pok. CB.

ŽB je sa HB dana 22.12.2000. zaključila ugovor o kupoprodaji stana označenog kao ZK tijelo II - 15. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-15) STAN NA TAVANU SJEVER, POVRŠINE 54,20 M2, povezan sa 12/1068 dijela cijele nekretnine, u zgradi 2982 k. o. [katastarska općina], izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], ovjeren kod j. b. Nikša Viđen pod posl.br. OV-5866/00.Kupoprodajna cijena stana iznosila je 57.199,00 DEM, a stan je kupljen zajedničkim novčanim sredstvima bračnih drugova ŽB i TB koja su strankama darovana kao poklon za vjenčanje za iznos od 26.000 DEM, dok ostatak kupoprodajne cijene predstavlja novac stečen radom TB za vrijeme trajanja bračne zajednice.

ŽB i njen otac pok. CB su dana 21.kolovoza 2013. zaključili ugovor o darovanju stana označenog kao ZK tijelo II - 15. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-15) STAN NA TAVANU SJEVER, POVRŠINE 54,20 M2, povezan sa 12/1068 dijela cijele nekretnine, u zgradi 2982 k. o. [katastarska općina], izgrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina].Navedeni ugovor je ovjeren u potpisu darovateljice ŽB kod javnog bilježnika Anđelka Stanića pod posl.br. OV-8249/2013 dana 21.08.2013., a proveden u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku pod posl.br. Z-746/14. Također su zaključili 2 Aneksa navedenog ugovora i to 16.01.2014. ovjerenog kod j.b. Anđelka Stanića pod posl.br. OV-381/14 11.02.2014. ovjerenog kod j.b.Anđelka Stanića pod posl.br. OV- 1457/14

Nakon toga su sada pok. CB i NB dana 07.rujna 2016. zaključili Ugovor o darovanju istog stana, ugovor je ovjeren u potpisu darovatelja CB kod javnog bilježnika Anđelka Stanića pod posl.br. OV-7994/16, a proveden u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku rješenjem zemljišnoknjižnog odjela pod brojem Z-8901/16 te je ista uknjižena kao vlasnica predmetne nekretnine. Tužitelj tvrdi u tužbi i tijekom postupka - da se radi o nesavjesnom stjecanju i to jasno proizlazi iz činjenice da je pok. CB otac, a NB sestra ŽB i i da je moralo biti poznato da je prijeporni stan bračna stečevina stranaka s obzirom da je stan stečen za vrijeme trajanja braka tužitelja i ŽB i da predstavlja njihovu bračnu stečevinu i zajedničku imovinu kao i da je kupljen od sredstava koja su supružnicima darovana kao poklon za vjenčanje i novcem stečenim radom TB za vrijeme trajanja bračne zajednice.

Nadalje u tužbi se tvrdi da, osim što predmetni stan predstavlja zajedničku imovinu i bračnu stečevinu tužitelja i tužene ad1.,Ugovor o darovanju između CB i NB dana 07.rujna 2016.ovjeren kod javnog bilježnika Anđelka Stanića pod posl.br. OV-7994/16, je ništav pravni posao budući darovatelj CB nije predao obdarenici stan u neposredan posjed. Članak 322. st.1. Zakona o obveznim odnosima propisuje:„ Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.”, dok je u smislu čl.53. st.1. toč.2. Zakona o javnom bilježništvu javnobilježnički akt potreban za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca. Naime, obdarenica nije uopće stupila u posjed stana. Darovatelj CB je nastavio živjeti u predmetnom stanu, dok je obdarenica nastavila sa svojom majkom ŽBJ stanovati u [adresa] na adresi [adresa].

Slijedom navedenog Ugovorom o darovanju od dana 21.kolovoza 2013. g. zaključenim između ŽB i CB, ovjerenim pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem pod posl.br. OV-8249/2013, Dodatkom ugovora od darovanju od dana 16.01.2014. ovjerenog kod javnog bilježnika Anđelka Stanića pod posl.br. OV-381/14, Dodatkom ugovora o darovanju od dana 11.02.2014. ovjerenog kod javnog bilježnika Anđelka Stanića pod posl.br. OV- 1457/14 i Ugovorom o darovanju od dana 07.09.2016. između CB i NB ovjerenim pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem pod posl.br. OV-7994/16 je raspolagano u suprotnosti sa zakonom i prisilnim propisima, isti su ništetni i ne proizvode pravne učinke u 1/2 dijela koji predstavlja bračnu stečevinu i suvlasništvo tužitelja.

Slijedom ovoga, istaknut je tužbeni zahtjev o kojem je odlučeno u izreci ove presude, a kojim se traži utvrđenje da je ova nekretnina bračna stečevina u suvlasništvu tužitelja i tužene ad.1 kao bračna imovina, te je zatraženo utvrditi ništetnost darovnog ugovora od 21.kolovoza 2013., i njegovog Dodatka od 16.siječnja 2014., i 11.veljače 2014. , kao i Ugovora o darovanju od 07.rujna 2016., istodobno je zatraženo da tužena ad.41 trpi upis prava vlasništva tužitelja na ovoj nekretnini za 1/2 dijela. Tužitelj je zatražio i naknadu parničnog troška.

2. Tuženice, ad.2.3. su odgovorile na tužbu podneskom izjavljenim 22. travnja 2024. ističu prigovor promašene pasivne legitimacije. U ovom odgovoru na tužbu se navodi kako je točno da su tužitelj i tuženica ŽB sklopili brak 15.1.2000 i da njihova bračna zajednica nije prekinuta odnosno traje i danas, da je ŽB **.**.2000.s HB sklopila Ugovor o kupoprodaji stana u zgr.2982 k. o. [katastarska općina], da je ŽB dana 21.08.2013. g. na temelju ugovora o darovanju i aneksa ugovoru o darovanju od 16.1.2014. g. predmetni stan darovala svom ocu CB te da je CB predmetni stan dana 7.9.2016.g. darovao svojoj kćeri NB, kćeri iz drugog braka, međutim, nije istinita tvrdnja da je stan kupljen sredstvima bračnih drugova TB i ŽB. Navedena se činjenica ne može dokazivati saslušanjem stranaka.

Ukoliko tuženica ad.1 prizna ovu činjenicu, tuženice ad.2 i ad.3 se protive da sud donese presudu na temelju priznanja, jer je riječ o raspolaganjima koja su protivna pravilima javnog morala, a koja su raspolaganja protivna čl.3. st.3. ZPP-a.

Nije jasno na temelju koje činjenice bi NB, samo zato što je polusestra tuženica ŽB, KB i OB, znala ili mogla znati da bi sporni stan navodno predstavljao bračnu stečevinu tužitelja i tuženice ad.1. ŽB.Kao prvo, NB je rođena **.**.1997. u braku CB i VB, kao drugo, ako je stan (E-15) u čest. zgr. [katastarska čestica] kupljen 2000. godine, sasvim je jasno da NB kao dijete od 3 godine ne može znati tko je stan kupio, po kojoj cijeni je stan kupio, a ni druge činjenice o činjeničnoj i pravnoj osnovi stjecanja vlasništva stana, a kao treće, ŽB je stan darovala ocu CB ugovorom iz 2013. i dodacima ugovoru o kupoprodaji iz 2014 , u vrijeme kad NB imala 17 godina, CB je predmetni stan darovao NB 2016, u vrijeme kad NB ima svega 19 godina.

NB nije ni u kakvom kontaktu sa svojim polusestrama (tuženicama 2-3).One se međusobno nisu posjećivale, a niti su ikada zajedno bile na ručcima/večerama ili drugim obiteljskim proslavama okupljanjima makar na dane vjerskih blagdana ili uobičajenih okupljanja obitelji. NB nije ni u kakvom kontaktu sa TB i ŽB, jer čak nikada nije bila pozvana kod njih kod kuće, niti pozvana na ručak/večeru kod krštenja ili krizme njihove djece; ĆB i EB. NB nikad nije bila ni na jednom obiteljskom okupljanju (rođendanima, krštenjima, krizmama i sl.), kako tuženica ad.1, ad.2 i ad.3, tako ni njihove djece. Pored činjenice da NB jest polusestra ŽB, ali nema nikakvog kontakta s tuženicama ad.1., ad.2 i ad.3, neistinita je tvrdnja iz tužbe da bi NB trebala ili mogla znati da predmetni stan navodno predstavlja bračnu stečevinu TB i ŽB.

CB je preminuo **.**.2019.Pak, ostavinski postupak iza pok. CB je prekinut rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku br.O-759/19 od 24. lipnja 2020.,a točkom II navedenog rješenja su ostaviteljeve kćeri (tuženice ad.1, ad.2 i ad.3) upućene u parnicu radi utvrđenja nepostojanja prava na nasljeđivanje tuženice ŽBJ. Postupak se vodi pod brojem P-622/2020. Osim toga, kod Općinskog suda u Dubrovniku je u tijeku i postupak pod brojem P-1306/2019 u kojem tuženice ad.1, ad.2 i ad.3 utvrđuju ništetnim ugovor o darovanju sklopljen 7.9.2016. između darovatelja CB i obdarenice NB. U ostavinskom postupku O- 759/2019 ŽB nije tvrdila da bi stan predstavljao bračnu stečevinu nje i njezina supruga TB. Tu činjenicu ili tvrdnju nije istaknula ni u parničnim postupcima P-622/2020 ili P-1306/2019. Naprotiv, u svom stranačkom iskazu od 17.5.2022. u postupku P-1306/2019 ŽB svoj iskaz započinje riječima: „Tužbu smo podnijeli iz razloga što naša polusestra nikad nije ušla u posjed stana koji je predmet ovog postupka. Otac je do kraja života živio u svom stanu, a ona u Župi….“.

Budući da bračni drugovi TB i ŽB žive u neprekinutoj bračnoj zajednici od 15.1.2000. do danas, apsolutno je nemoguće da TB ne zna za ugovor o darovanju sklopljen između ŽB i CB i da ne reagira i ne podnosi zahtjev prema CB ili svojoj supruzi, a niti je nemoguće da nema saznanja o ostavinskom postupku iza CB i sporovima sa VB odnosno NB.

Ugovor o darovanju između ŽB i CB je sastavljen u vrijeme važenja ZOO-a (NN 35/05) i Obiteljskog zakona (NN 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07), ovo stoga što je u smislu čl.562. i 563. Obiteljskog zakona (NN 75/14) ovaj je zakon prestao važiti 1.rujna .2014.g. Članak 322. ZOO-a (NN 35/05) propisuje da je ništetan onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Člankom 322. st.2. ZOO-a (NN 35/05) je propisano: „Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.“. Sve i da je predmetni stan predstavljao bračnu stečevinu tužitelja i tuženice ad.1, na bračnu stečevinu se u smislu čl.250. Obiteljskog zakona (NN 116/03) primjenjuju odredbe stvarnog i obveznog prava.U smislu odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje. ZV) za poslove izvanredne uprave potrebna suglasnost svih suvlasnika. Međutim, nepostojanje suglasnosti drugog bračnog druga ne čini ugovor ništetnim pravnim poslom, jer to ne propisuje ni ZV, a niti Obiteljski zakon. Prodaja tuđe stvari ili suvlasničkog dijela tuđe stvari ne čini ugovor ništetnim. I konačno, TB ne poduzima ništa za upis odnosno stjecanje prava suvlasništva po osnovi bračne stečevine pune 24 godine. Tek protekom 24 godine od navodnog stjecanja suvlasništva stvari on zahtijeva utvrđenje ništetnost pravnih poslova koji su se dogodili za vrijeme skladnog braka s tuženicom ad.1 tj. za vrijeme trajanja bračne zajednice koja neprekidno traje od sklapanja braka 2000. do dan danas.

Nadalje, prema odredbi iz članak 322. st.1. Zakona o obveznim odnosima propisuje da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Ugovor o darovanju koji su sklopili CB i NB je ništetan jer nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta, što je nužna pretpostavka za valjanost ugovora u smislu čl.53. st.1. Zakona o javnom bilježništvu kad se radi o darovanju bez prave predaje stvari u samostalan posjed obdarenika. Navedena je forma potrebna za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca. Međutim, navedeni nedostatak u formi u ugovoru o darovanju između CB i NB (između oca i kćeri) ne znači da je ugovor o darovanju ništetan zbog toga što je, kako tužitelj tvrdi, CB navodno raspolagao bračnom stečevinom svoje kćeri ŽB odnosno što bi NB znala ili morala znati da stan koji je predmet darovanja nije očev stan, već da je navodno bračna stečevina tužitelja TB i njegove supruge ŽB.

Tuženice predlažu odbiti tužbeni zahtjev za utvrđenje da je 15. suvlasnički dio s neodređenim omjerom E-15, stan na tavanu sjever, pov.54,20 m2 povezan za 12/1068 dijela zgr.2982 i zem.269/12 i 268/14 k. o. [katastarska općina] bračna stečevina TB i ŽB. Odbiti tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ništetan Ugovor o darovanju od 21.8.2013., ovjeren pred j.b. A. Stanićem br.OV-8249/2013, Dodatak ugovora o darovanju od 16.1.2014. kod j.b. A: Stanića OV-381/14 i Dodatak ugovora o darovanju od 11.2.2014. kod j.b. A. Stanića OV-1457/14, sklopljen između ŽB i CB u dijelu kojim je 1/2 bračna stečevina TB.

Predlažu odbiti tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ugovor o darovanju od 7.9.2016..g. sklopljen između CB i NB, ovjeren kod j.b. Anđelka Stanića pod brojem OV-7994/16 ništetan i da ne proizvodi pravne učinke u 1/2 dijela koji predstavlja bračnu stečevinu i suvlasništvo TB te odbiti zahtjev po kojem je NB dužna trpjeti upis prava vlasništva tužitelja TB kao suvlasnika 1/2 dijela stana na tavanu sjever, pov.54,20 m2, koji je povezan sa 12/1068 vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] i zem.269/12 i 268/14 k. o. [katastarska općina] te, odbiti tužbeni zahtjev kojim se od tuženica zahtjeva naknada troškova postupka po tužbenim zahtjevima u kojima nisu i ne mogu biti stranke za utvrđenje ništetnosti ugovornog odnosa te naložiti tužitelju da naknadi tuženicama, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana presuđenja do naplate.

Pak, tuženice, ad.4.5. su odgovorile podneskom izjavljenim 2. svibnja 2025. U protivljenju tužbi i tužbenom zahtjevu poriču navode tužitelja koji su u suprotnosti s navodima odgovora na tužbu kako slijedi. Tuženice predlažu odbiti tužbeni zahtjev, a tužitelja obvezati tuženicama platiti sve parnične troškove ovog postupka u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Neistinit je navod tužitelja da bi predmetni stan bio kupljen zajedničkim novčanim sredstvima tužitelja i tuženice ad. 1. kao bračnih drugova, a koja su im darovana kao poklon za vjenčanje u iznosu od 26.000,00 DEM, dok ostatak kupoprodajne cijene predstavlja novac stečen radom TB za vrijeme trajanja bračne zajednice.

Istina je da je stan koji je predmet tužbe kupljen za vrijeme trajanja braka pok. CB i ŽBJ. Pokojni CB je pet godina nakon sklapanja braka s ŽBJ, negdje 2002. godine, tuženici ad. 5. (ŽBJ) rekao da ima za nju iznenađenje i odveo je u stan u kojemu je bila opremljena kuhinja i kupaonica te joj tom prilikom rekao da je njegova kći ŽB gledala taj stan i da su ona i njezin muž (ovdje tužitelj) kupili taj stan, međutim da im ipak ne odgovara, te da će ga on kupiti za njih i isplatiti svoju kćer ŽB. Nakon što je pok. CB isplatio ŽB za predmetni stan ona mu ga je dala u vlasništvo darovnim ugovorom 2013., a tuženica pretpostavlja radi izbjegavanja plaćanja poreza na promet nekretninama. Tuženica ad. 5. je vjerovala da je sve ovo što je njezin pok. suprug govorio bila istina, sve do ročišta za glavnu raspravu u parnici P-622/2020 od 11. travnja 2022. gdje je iz iskaza ovdje tuženice ad. 3. (OB) saznala da je pok. CB 2002. godine kupio stan u [adresa] (predmetni stan) samo formalno na ime kćeri ŽB, a kao razlog za to navodio da više ne želi ništa dijeliti sa suprugama, te da su djeca njegova investicija, te da će jedino s djecom dijeliti. Nadalje, iz iskaza ovdje tuženice ad. 2. (KB) saznala je da je pok. CB kupio predmetni stan 2000. ili 2001. godine i stavio ga na ime svoje kćeri ŽB. Tada je tuženica ad. 5. shvatila da pok. CB nije bio potpuno iskren s njom, pa čak ni kada se radilo o trošenju njihove zajedničke bračne imovine, pa joj je rekao da će isplatiti ŽB za predmetni stan 2013. godine kada je on i stekao vlasništvo na tom stanu darovnim ugovorom, a zapravo je on taj stan kupio dosta ranije, negdje 2000. ili 2002. godine. Bilo da je istina ono što je ŽBJ znala o kupnji predmetnog stana, bilo da je istina ono što tuženice ad. 2. i ad. 3. znaju o kupnji predmetnog stana, sigurno je da je predmetni stan kupljen za vrijeme trajanja bračne zajednice pok. CB i tuženice ad. 5. njihovim novcem i da za to predmetni stan predstavlja njihovu bračnu imovinu.

CB je 2016. odlučio predmetni stan darovati svojoj kćeri iz drugog braka, NB (tuženici ad. 4.), koja je u to vrijeme i dalje živjela u svom roditeljskom domu, a bila na fakultetu u Zadru. Takvu je odluku donio, jer je svoje kćeri iz prvog braka ŽB, KB i OB osigurao kućom u [adresa], koju je napravio za vrijeme trajanja braka s njihovom majkom. Tu činjenicu potvrdila je i svjedokinja IB u svom iskazu danom na raspravi održanoj 17. listopada 2022. u predmetu Posl.br.: 18 P-1306/2019-25, gdje je izjavila da zna da je CB darovao stan NB i svojim novcem izgradio kuću u [adresa] za ŽB, KB i OB. Također, tuženice ad. 1., ad. 2., i ad. 3. rekle isticale su kako nisu znale da je stan darovan NB, da su to tek saznale na ostavinskoj raspravi, što nikako nije istina, jer su se s tuženicom ad. 2. nakon Ledomirove smrti dva puta sastale u stanu gdje su se pokušale dogovoriti i gdje su potvrdile da znaju za predmetni ugovor o darovanju. Kako je NB cijelo vrijeme bila u posjedu roditeljskog stana, a iz njega izbivala dok je bila na fakultetu u Zadru ili kada bi provodila vrijeme sa svojom bakom i djedom o kojima se brinula njezina majka ŽBJ, potpuno je neosnovan navod tužitelja da bi ugovor o darovanju posl.br. OV-7994/16 bio ništav pravni posao budući da darovatelj CB nije predao obdarenici stan u neposredan posjed. U predmetnom stanu su živjeli CB, ŽBJ i NB. ŽBJ je 2010. godine preselila u [adresa] da bi njegovala bolesnu majku. NB ostaje s ocem u stanu, ali kada je počela popuštati u učenju majka je od nje tražila da više boravi s njom kako bi imala kontrolu o njezinom učenju i ocjenama u školi, ali je NB i dalje redovno boravila i u predmetnom stanu.

Potpuno su neosnovani navodi tužitelja da bi raspolaganje predmetnim stanom ugovorom o darovanju između CB i NB predstavljali nesavjesno stjecanje, jer NB nije bilo poznato, a niti joj je moralo biti poznato da je prijeporni stan bračna stečevina tužitelja i tuženice ad. 1., a niti da je kupljen od sredstava koja su supružnicima darovana kao poklon za vjenčanje i novcem stečenim radom TB za vrijeme trajanja bračne zajednice. NB je bilo poznato i moralo joj je biti poznato da je prijeporni stan bračna stečevina njezinih roditelja i da je kupljen od sredstava njezinog oca i majke stečenim za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice. Tužitelj u tužbi navodi da NB nije stupila u posjed stana, a ona je u njemu živjela od 2002. kada je imala 5 godina i odrasla je u njemu, što mogu potvrditi svjedoci koji su susjedi iz iste zgrade i okolnih ulica, dok svjedoci tužitelja ne mogu svjedočiti tome tko je bio u posjedu stana.

ŽBJ je srela KB **.**.2024. kojom prilikom su popričale i KB je predložila da se nekako dogovore jer da se u cijelu priču uključio TB, da on nema nikakvo pravo na stan i da se sada parnice nikada neće završiti. OB je 14. travnja 2024. poslala SMS poruku ŽBJ, gdje također navodi slično, tvrdeći da ona i KB ne podržavaju novu tužbu TB, muža njihove sestre ŽB (kopija poruke u priložene u spis). U istoj poruci OB tvrdi kako se sve tri tužbe neće riješiti “nikad-a ni tad”, prijeteći da će TB nizati “tužbu za tužbom” i insinuirajući kako će se sve tužbe razriješiti ako ŽBJ i NB pristanu na njihov prijedlog podjele imovine, što baca sumnju na vjerodostojnost tužbe TB. Naime, TB je znao i morao znati da predmetni stan navodno predstavlja njegovu bračnu stečevinu još 2002., a ta svoja prava nije zahtijevao niti kod sklapanja ugovora o darovanju CB i ŽB 2013., a kao ni u vrijeme sklapanja darovnog ugovora između CB i NB 2016.. Od navodne kupovine predmetnog stana prošle 24 godine, od navodnog darovanja stana CB prošlo je 11 godina, od darovanja stana NB prošlo je 8 godina, a od Ledomirove smrti prošlo je 5 godina. Nakon Ledomirove smrti supruga tužitelja ŽB zajedno sa svojim sestrama pokrenula je dvije parnice protiv ovdje tuženica ad. 4. i ad. 5. Jednu protiv ŽBJ radi osporavanja prava na nasljeđivanje nakon smrti pok. CB, a drugu protiv NB za poništenje darovnog ugovora. Za cijelo vrijeme trajanja navedenih parnica, ovdje tužitelj se nigdje ne navodi niti kao stranka niti kao svjedok, a niti kao osoba koja bi na bilo koji način imala bilo kakva prava na predmetnom stanu. Sukladno navedenom tuženice ad. 4. i ad. 5. smatraju da je ova parnica pokrenuta u dogovoru ovdje tužitelja i tuženica ad. 1., ad. 2. i ad. 3. samo kako bi od tuženica ad.

4. i ad. 5. ishodile nagodbu kojom bi bila okončana parnica protiv ŽBJ u posl.br. P-622/2020, u kojoj je parnici prvostupanjski sud odbio presudom tužbeni zahtjev tužiteljica, te parnica protiv NB posl.br.: 18 P-1306/2019 u kojoj je iz rezultata do sada provedenog dokaznog postupka osnovano očekivati da će i ovaj tužbeni zahtjev tužiteljica biti odbijen.

Tuženica ad. 1. je izjavila odgovor na tužbu podneskom izjavljenim 31. svibnja 2024. u kojem se ne protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, već potvrđuje kako je s tužiteljem u braku od 15.siječnja 2000., i da je ovaj stan bračna imovina njihova, te da je godine 2013. stan darovala ocu CB, uz uvjet da joj isplati tržišnu protuvrijednost kada osigura sredstva prodajom stana u " [adresa] . Isplata nikada nije izvršena jer je sredstva od toga stana, on utrošio na kupovinu stana u [adresa], uz obećanje da će isplata se isplatiti kada skupi novac i kada mu ŽBJ vrati ono što je posudila. CB preminuo je 28.lipnja 2014., i tada je tuženica ad.1 saznala da je na ovaj stan upisana njena polusestra NB. Tuženica ad.1 tvrdi da je sa sestrama tuženicama ad.2 i ad.3, KB i OB, imala dogovor da obećanu, a ne isplaćenu vrijednost stana, kompenzira nakon ostavinske rasprave i da se njene sestre ne žele držati dogovora, pa i pored toga sestra KB preko svog sina Ž, iznajmljuje stan u [adresa] isključivo u svoju korist, dok kod sestre OB je evidentna mržnja prema njenom suprugu sada tužitelju i ona iz inata radi sve suprotno dogovoru.

3. U postupku su izvedeni predloženi dokazi-pregledane su i čitane priložene isprave, uvid spis P- 1306/2019, saslušani su svjedoci i stranke, kako je odlučeno na pripremnom ročištu 12. lipnja 2024.Tako je nakon izvođenja ovih dokaza zaključena glavna rasprava 5. ožujka 2025 i zakazano je ročište za objavu presude, 31. ožujka 2025.

Na ročištu za glavnu raspravu 20. prosinca 2024. je saslušan TB, tužitelj je izjavio kako predmetni stan je z.k. oznaka kako je navedeno u tužbi, a nalazi se u [adresa] u [adresa], na kbr.(sada gane mogu navesti) i u tom stanu živio je CB, a sada ne zna tko koristi taj stan. Predmeti stan je bračna imovina njega i supruge ŽB. Sklopili su brak 15. siječnja 2000. i naša bračna zajednica i sada traje. Pregovore za kupnju stana je vodila upravo m supruga ŽB i razgovarala je sa K koji je zajedno s O i drugim osobama radio ove stanove. Stan je kupljen 2001. za 108.000,00 DEM što bi odgovaralo iznosu od oko 50.000,00 USD. U rujnu 2001. je plaćen prvi dio cijene a tijekom te godine je isplaćena kupoprodajna cijena u cijelosti. Supruga je razgovarala o kupnji stana, vodila pregovore, a u to vrijeme on je bio na brodu. Novac od kojih je kupljen stan potječe od njegove zarade koju sam ostvario kao pomorac na brodu, a dio od nekih 20.000,00 DEM su supruga i on dobili na vjenčanju tako što su uzvanici davali iznose od 100, 200 DEM. Ovom stanu pripada i jedno parking mjesto i šupa, a kako je stan na vrhu dio hodnika je uređen kao pripadajući dio stana i plaćen je isto nekih 6 do 8 tisuća DEM. Nisu osni supružnici stanovali u ovom stanu. Nakon kupnje su bili koju noć u njemu, kad jsu supruga i on boravili u Gradu. Vezano za ugovor o darovanju između njegove supruge i njenog oca CB, misli da se radi o ugovoru iz 2016. Prije izjašnjavanja o tom ugovoru pojasnio je da su CB i TBJ imali bračnih problema, a u to vrijeme su živjeli u [adresa] u [adresa] i tražio je od njega i ŽB, sada pok. CB da mu stave na korištenje ovaj stan u [adresa] s obzirom da oni nisu u njemu stanovali. Htio je boraviti u tom stanu zajedno sa TBJ, s nadom da će se njihovi bračni problemi vremenom riješiti, a da ne borave u ovom stanu u [adresa] zajedno sa njegovom majkom N. Godine 2005/2006. TBJ je sa kćerkom NB preselila u [adresa], a CB je ostao u ovom stanu u [adresa]. Nakon toga moguće nekih pola godine kasnije počeo je živjeti u izvanbračnoj zajednici s IB. CB je predložio da on kupi ovaj stan i supruga i on/tužitelj su pristali. Kupoprodajna cijena u visini, kao isplata se vezala za prodaju stana u [adresa]. Međutim, nije pravljen kupoprodajni ugovor nego ugovor o darivanju stana kćerke, ŽB na oca, CB iz razloga da se ne bi smatrao bračnom imovinom CB i TBJ. Kupoprodajna cijena nije nikada isplaćena, a da je plaćano po tom osnovu bilo bi isplaćeno njemu i supruzi. U zemljišnim knjigama u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju bila je upisana supruga ŽB. Na upit suca zašto je upis glasio samo na nju s obzirom na naprijed navedenu tvrdnju da je bračna imovina odgovorio je tužitelj kako je on imao drugih nekretnina koje glase na njega, pa je zato stan upisan na suprugu. Znao je ovaj ugovor o darovanju i bio sam suglasan da se on sklopi, ali da se i plati kupoprodajna cijena - s obzirom da se stvarno radilo o namjeri da se sklopi ugovor o prodaji. Svi sudionici ovog postupka su znali za ovaj ugovor o darovanju i znali su da se iza njega krije ugovor o prodaji, ali do isplate cijene nije došlo. Kada je umrla baba N, misli da je bilo 2015. ili 2016. ovaj stan je prodan i od novaca dobivenih prodajom stana u [adresa] CB je kupio stan u [adresa] da bi se otklonilo eventualno utvrđenje da je ovaj stan u [adresa] bračna imovina CB i TBJ. CB je umro u lipnju 2019. i potom su se otvorili razgovori o podjeli imovine i bilo je dogovoreno da ostavinu iza pokojnog predstavlja stan u [adresa], preko puta trgovačkog centra Joker, stan u [adresa] na adresi [adresa]. (predmetni stan) kao i 200.000,00 eura na računu i 60.000,00 eura duga TBJ prema sada pok. CB. Nadalje, procijenjeno je da u novcu iskazana ostavina je 800.000,00 eura i da kćeri pokojnog sestre tri , KB, OB i NB isplate svaka po 50.000,00 eura tužiteljevoj supruzi ŽB na ime stana u [adresa] na adresi [adresa]. Ovaj dogovor je propao jer je TBJ tražila više rekavši da je ona supruga i da joj pripada više. Nakon Ledomirove smrti tužitelj je saznao za ugovor koji je on sklopio s NB ,vezano za ovaj stan za koji tvrdi da je bračna imovine njega i njegove supruge ŽB. Na pitanje punomoćnika tuženika ad.2. i ad.3. tužitelj ponovio je da je brak sklopio 15.1.2000. i da se ukrcao koliko se sjeća na brod 1. listopada 2000. i da bi iskrcaj bio iza Nove Godine 2001. Vezano za darovni ugovor između CB i njegove supruge ŽB ponavlja da je to ustvari ugovor o prodaji pri čemu se isplata vezala za prodaju stana u [adresa] u kojem je živjela baba N, a ona je umrla 2015. ili 2016. Na daljnje pitanje odgovorio je da nije tražio od Ledomira plaćanje kupoprodajne cijene za ovaj stan, nakon što je baba N umrla i nakon što je prodan stan u [adresa] od čega je kupljen stan u [adresa], s obzirom na srodstvo/punac - to tužitelj nije tražio novac, a on mu je govorio da će platiti kada mu TBJ vrati dug od 60.000,00 eura i imao je još jedan dug na naplatu druge strane u iznosu od 70.000,00 eura. Ponovio je da sporazum o utvrđenju ostavine iza CB o diobi je propao zbog TBJ kako je već naprijed rekao. Sporazum nikada nije sklopljen u pisanoj formi i u tom sporazumu ja nisam sudjelovao već samo njegova supruga i u to vrijeme on/tužitelj je bio na brodu. Na pitanje punomoćnice tuženika ad.4. i ad.5. tužitelj odgovorio je da zna da su se vodili postupci, parnice između nasljednika iza pok. CB. Ne zna je li bio svjedok u nekim od tih parnica, a ne zna i je li traženo od njega da bude svjedok. Parnice se tiču duga TBJ od 60.000,00 eura, svote od 200.000,00 eura na računu pokojnog CB i stanova; u [adresa] i [adresa]. Ove parnice su vođene da se "izbaci " TBJ iz ostavine kako bi se mogli vratiti unaprijed navedeni sporazum, jer ona nije bila stvarna supruga pok. CB - već samo na papiru.

Potom je na tom ročištu nastavno saslušana ŽB, tuženica ad.1. i izjavila da je slušala iskaz FB, supruga i ispravila bi godine koje je on iskazao u svom iskazu. Točno je da je predmetni stan u [adresa] kupljen 2001. Bio je prilika za kupnju, a TB se tada nalazio na brodu. Novac za kupnju je od onoga što su dobili prilikom vjenčanja i brak su sklopili 15.siječnja .2000. dok preostali iznos potječe od zarade koju je ostvario TB, kao pomorac. Stan je plaćen kroz neke 3 do 4 rate, a ugovor o kupnji je sklopila s poduzetnicima koji su gradili ovaj stan O i K. TB i ona su se dogovorili da ugovor glasi na nju i da se ona uknjiži kao vlasnica iz razloga što je on već imao nekretnine, a ovo bi bila njoj prva nekretnina za koju se nije plaćao porez. Točno je da je ona sa svojim sada pok. ocem CB sklopila ugovor o darovanju 2013. a stvarno su se dogovorili da on plati taj stan nakon što se proda stan u [adresa] u [adresa] u kojoj je živjela baba N. Baba N je umrla 2013. ili 2014. i njen otac nije prodao ovaj stan odmah nakon što je baba N umrla, već je to učinjeno 2017. ili 2018. Međutim, nakon te prodaje njen otac nije njima/ supružnicima, tužitelj i tužena ad.1. platio ovaj stan u [adresa], već je kupio stan u [adresa] što mu je bila želja i njima je rekao: " I tako će sve vama ostati". Njihovi odnosi odnosi su bili izvrsni, bili smo zajedno za blagdane, praznike, proslave i u drugim prilikama. Njen otac CB je umro u lipnju 2019. i nakon njegove smrti je saznala, kao i nje suprug TB, da on više nije vlasnik stana u [adresa] u [adresa], kbr. 10 A i tada su saznali da je on sklopio ugovor o darovanju s NB i prenio stan na nju. NB nikada nije stupila u posjed tog stana i pokrenute su parnice vezano za taj ugovor kao i prema TBJ iz činjenice da ona nije živjela već dugo s njenim pok. ocem kao njegova žena. Za ovaj stan u [adresa] na iskazanoj adresi oni/supružnici nikada nisu dobili novac. Na pitanje punomoćnice tužitelja, to tuženica odgovorila je kako je njen suprug TB znao za kupnju ovog stana - bio je na brodu i on je bio u svemu suglasan. On je sudjelovao u ovom poslu kupnje tako što se o svemu s njim sporazumjela, a po povratku s broda on je radio na stanu montažu kuhinje i banje. Na pitanje punomoćnika tuženika 2 i 3, tuženica ad.1. navela je kako je njen suprug TB sudjelovao u sklapanju ugovora o darovanju između nje i njenog oca CB i sve je znao. Nije pokrenula nikakav postupak protiv oca za isplatu kupoprodajne cijene.

Na istom ročištu je saslušana tuženica ad.5, ŽBJ , da je sa CB se vjenčala 11. 2. 1997. a u braku je rođena kćer NB 20.ožujka.1997. Stanovali su u Dubrovniku na adresi [adresa]. zajedno sa babom N i zbog generacijskih razlika bilo je problema odnosno nesuglasica s babom N. Tako je Ledo (CB ) godine 2002. njoj rekao da ima jedno iznenađenje za nju i odveo je nju u ovaj predmetni stan u [adresa], na adresi [adresa] i rekao je da će od sada tu stanovati. Njen sada pok. muž je rekao da su taj stan kupila njegova kćerka ŽB i njen muž TB, ali da će ga on kupiti od njih. Rekao je da će stan isplatiti u nekoliko rata i da će ga oni kćerka ŽB i zet TB njemu pokloniti kako bi se prenio na njega. U ovom stanu su stanovali Ledo, naša kćer NB i ona. Nikada od te 2002. u njemu nisu bili, osim što su u goste dolazile druge kćeri i zetovi. Točno je da je 2013, sklopljen ugovor o darovanju kojim je ŽB poklonila ovaj stan ocu CB, a on je njoj rekao da je on njih isplatio. Na upit ima li konkretnih saznanja vezano za tu isplatu odgovara kako je ugovor o darovanju sklopljen 2013. kojim se stan prenosi s kćerke na oca i nema logike da bi to bilo učinjeno ukoliko stan nije plaćen. Iznos kupoprodajne cijene ne zna. Nadalje je izjavila da ;na ovom ročištu iz iskaza prethodnih je prvi put čula da se isplata kupoprodajne cijene za stan u [adresa] vezuje za prodaju stana u [adresa] kao i da postoji njeno dugovanje prema pok. mužu od 60.000,00 eura kao i potraživanje po osnovi duga prema nekoj trećoj osobi od 70.000,00 eura. Da je to tako ona bi to znala od supruga, a nije životno da supružnici pozajmljuju jedno drugom novac. Sa pok. CB bila je u bračnoj zajednici i brak je prestao njegovom smrću u lipnju 2019. Točno je da je zbog obveza prema svojoj majci C, zbog njenog zdravstvenog stanja - bila je nepokretna ,preselila kod nje u [adresa] i sada je na toj adresi. U međuvremenu je umro njen i brat i potrebna je bila obitelji. U [adresa] sam na adresi [adresa] a na toj adresi je i njena kćer NB s tim da ona od 2020. radi u Njemačkoj .Nakon što je CB umro na pokopu smo u skladnim odnosima sudjelovali svi, ona kao njegova supruga, kćerka NB i sestre ŽB, KB, OB. Nakon Ledomirove smrti su se u dva navrata našli u stanu u [adresa] i razgovarale su ŽB, KB, OB i NB i ona/ tuženica ad 5.. Njoj nije bio prihvatljiv prijedlog da naslijedim stan u [adresa], dok bi sve ostalo nasljeđivale ŽB, KB i OB, a radi se o stanu u [adresa], novcima na računu pokojnika oko 200.000,00 eura. Bila je tu i braka i auto. Naime, njen pok. muž F je govorio kako ću ona biti bogata udovica i da će naslijediti pola njegove ostavštine i to je on govorio i u šali. Tada je ŽB rekla kako nema dogovora da će na vidjelo izaći prljavi veš i u postupku se spomenula IB koju ne poznaje tuženica ad.5.. Ona je spomenuta u ostavinskoj raspravi i ne zna što bi bila ta osoba pored nje zakonite supruge pok. CB. U ovim razgovorima bilo je jasno da ŽB, KB i OB znaju za ugovor kojim je Ledomir darovao ovaj stan NB. Kada je NB napunila 18 godina Ledo je odlučio zaštiti je, a zaštiti i mene tako što je sklopio ugovor o darovanju s NB i darovao je kćerki ovaj stan u [adresa]. Smatrao je da je kćeri iz prvog braka osigurao tako što im je ostavio kuću u [adresa] koju je izgradio zajedno sa bivšom suprugom. Da nema ovog stana u [adresa] na Petrino ime mi ne bi imali gdje stanovati. Ova kuća u [adresa] na adresi [adresa]. je obiteljska kuća njenih roditelja. Između KBJ i kćerke ŽB i njenog muža TB tri godine unatrag od njegove smrti nisu bili dobri odnosi. TB je tražio od Leda pozajmicu od 50.000,00 eura i on mu je nije dao, nije vjerovao da će mu vratiti i od tada su bili narušeni odnosi, koristile su se riječi koje nisu primjerene za sud, a prema kćerki ŽB je Ledo vremenom uspostavio odnose koji su bili bolji.

Ukazuje i kako je Ledo imao novaca na računu i mogao isplatiti zeta i kćerku ŽB za ovaj stan u [adresa]. Na pitanje punomoćnice tužitelja je li vidjela kakve uplatnice ili isplatnice vezane za isplatu kupoprodajne cijene za stan u [adresa] tuženica odgovarala je da nije i da su bili tada takvi odnosi da je bilo dovoljno vjerovati na riječ. Na pitanje punomoćnika tuženika 2 i 3. tuženica odgovorila je da kada je sklopljen ugovor o darovanju između CB i NB, on nije govorio da postoji bilo kakav dug za taj stan već je bio sretan što ga daruje kćerci. Ne znam je li F govorio kćerci od koga je pribavio ovaj stan, bila je mala. Na pitanje svoje punomoćnice tuženica odgovorila kako prilikom razgovora o diobi imovine nitko nije spominjao navodno dugovanje za ovaj stan u [adresa].

Tuženica ad.4.. NB ,saslušana je na ovom ročištu određenom radi saslušanja stranka, pa je izjavila da slušala je iskaz svoje majke ŽBJ i nema tu ništa za ispraviti. a imala bih dodati stvari kako izgledaju iz njenog kuta. U ovaj stan u [adresa] na adresi [adresa] je uselila kao dijete zajedno sa roditeljima. Bila je u predškolskoj dobi od 5 ili 6 godina i tada je zapazila da na poštanskom sandučiću od našeg stana piše FB. Pitala je oca zašto piše i FB pored našeg NB a otac je rekao da su njegova kćer ŽB i zet TB kupili ovaj stan i nije im se svidio i da ga je on kupio od njih. To su sva njena saznanja o vlasništvu tog stana sve do godine 2016. kada je nakon navršenih 18 godina od oca CB dobila ovaj stan u darovanje i s njim sklopila ugovor o darovanju. Otac je govorio da je ovaj stan njen obiteljski dom, a da je svojim drugim kćerima iz prvog braka nakon razvoda ostavio kuću u [adresa]. Vezano za odnose između prije svega TB, a i ŽB i oca CB mogu rekla je da se u zadnjih 10 do 15 razgovora s ocem on se žalio na zeta TB. Na pitanje punomoćnice tužitelja, to je tuženica ad.4 odgovorila : u ovom stanu je bila prijavljena od 2003. do 2013. a kada se razboljela baka s majčine strane te 2013. je preselila u [adresa] na adresi [adresa]. i s tom adresom je mogla ostvarivati povlasticu na pokaz od busa i bila je nešto popustila u školi što su sve bili razlozi za preseljenje. Na pitanje svoje punomoćnice tuženica odgovorila je kako nikada od oca nije čula da postoji spor oko ovog stana ili dugovanje, a sumnjam da bi m otac bio bilo kome toliko dužan toliki novac i da je to tako mogu potvrditi predloženi svjedoci prije svega PB.

Svjedoci su saslušani na ročištu 24. siječnja 2025. i 5. ožujka 2025, saslušani su odvojeno i pojedinačno na predložene okolnosti o onom što su vidjeli, čuli ili/i čuli od drugih

Tako je SB u svjedočenju izjavio da susjed je s MB i njegovom suprugom JB, a zna i sestru od JB, KB. U odnosu na nazočnu TBJ koja se nalazi u sudnici izjavio je da je ne poznaje kao što ne poznaje ni NB ,a OB zna iz viđenja uz napomenu je li to majka od JB. S TB je u prijateljskim odnosima, međusobno se pomažu, a više je on pomogao njemu i može reći da je to vrijedan čovjek, pravi domaćin. Poznato mi je da je spor o stanu u [adresa] u [adresa] i on je u tom stanu bio davno zajedno sa TB vezano za postavljanje klima i radi se o stanu u potkrovlju. Sjeća se da je na ulaznim vratima stajao natpis JB. Prilikom ovog posjeta u stanu, dok smo se vozili u kombiju, šalio se s TB kako je kupio ovaj stan, da će kupiti pola Dubrovnika. jer je on radio teško kao pomorac i zarađivao. Poznavao je i KBJ, otac od ŽB i zet od TB i svaki dan je dolazio kod njih kada je TB radio kuću u [adresa] tzv.“ sarajevskom naselju“. Iz razgovora sa TB je saznao da ovaj stan u [adresa] je on prodao Ledomiru ,odnosno, sve je išlo u tom pravcu, ali novce za kupnju Ledomir nije dao. KBJ je umro i nije ništa platio na ime kupoprodajne cijene i zna da je u više navrata prilikom njihovih razgovora TB znao reći da ne zna kako će izvući novac. Ne zna tko je stanovao u ovom stanu u [adresa], a ponovio je da su ga kupili TB i ŽB. U ovaj stan je dolazio samo jednom i to zbog postavljanja klima o čemu je naprijed govorio. Na upit je li mu poznato da bi CB darovao ovaj stan kćerki NB odgovorio je da nije, da je taj stan kupio TB i prodao ga Ledomiru i Ledomir mu nije platio ništa po osnovi kupoprodajne cijene. Ne zna za NB niti može potvrditi da je ona kćer od pok. CB. Nije mu poznato da bi CB bio u braku u sudnici nazočnom TBJ. Na pitanje punomoćnica tuženika 2. i 3. odgovorio je kako mu TB nije rekao po kojoj je cijeni on Ledomiru prodao ovaj stan. Nije mu CB rekao koliko je platio ovaj stan u [adresa], odnosno, koja je cijena. H je imao ženu u V ne može navesti njeno ime, a s njom je imao dvije kćeri JB i KB .Na pitanje punomoćnice tuženika 4. i 5. svjedok odgovorio je da TB nije govorio o nikakvom drugom poslovnom odnosu s CB, osim ovog stana u [adresa], a ne zna kada je bio ovaj posjet tom stanu radi klima moguće - prije 10 do 15 ili 20 godina. Nemam nikakvih saznanja vezanih za uknjižbu ovog stana, niti je ikada o tome pričao s TB i CB.

Svjedok GB , kazao je da poznaje stranke. Sa TB je prijatelj od djetinjstva i poznajem i njegovu suprugu JB i njezine sestre iz [adresa], KB i OB, dok NB i TBJ zna iz viđenja. Poznavao je i CB zvanog F, oca od JB, KB i OB i punca od TB. On je radio u hotelu Excelsior s njegovim ocem i oba su sada pokojni. Zna o čemu je spor i zna gdje se taj stan nalazi u [adresa] u [adresa] kod Policijske postaje, odnosno, đačkog doma. Stan je u potkrovlju, ne može navesti adresu. Dolazio je u ovaj stan, dolazio je kod TB, pomogao mu je nositi namještaj u ovaj stan. Ne može se sjetiti kada je to bilo misli - da je iz razdoblju do 2000. do 2005. Kasnije nije dolazio u ovaj stan, TB je kao pomorac plovio. Na upit vezan za kupnju ovog stana odgovorio je da je stan kupio TB, tako mu se pohvalio. Sjeća se da je u tom stanu bio na balkonu pušio, a ispod toga je igralište. Nije mu rekao (TB) koliko je platio stan i od koga ga je kupio. Na upit suca je li mu poznato da je ŽB darovala ocu ovaj stan odgovorio je da o tome ništa ne zna već mu je TB govorio da je ovaj stan dao CB na „veresiju“. Pod pojmom na veresiju odgovorio je da je mislio da će biti plaćeno na riječ. TB mi nije ništa govorio oko toga je li stan Ledomir platio ili nije dijelom ili u cijelosti, TB je u braku sa JB kćerkom od CB i to su obiteljske stvari i što bi on njemu imao o tome govoriti. Nema pojma tko je živio u tom stanu. Poznavao je sada pok. CB, ali kao prijatelja mog oca pok. Ć i između nas je generacijska razlika i nismo pričali. Nemam drugih saznanja vezano za ovaj stan, osim što sam čuo od TB i što je rekao. Zna da je CB imao tri žene, prva je majka od JB i to E iz [adresa], a druga mu je žena negdje iz Hercegovina i treća je bila medicinska sestra. Prilikom dolaska u stan u [adresa] s TB kada je pomagao unijeti namještaj sjeća se da je na poštanskom sandučiću u zgradi pisalo TB. Na pitanje punomoćnice tužitelja od kojih sredstva je kupljen ovaj stan u [adresa] svjedok odgovorio je – TB, TB je sve financirao cijelu ekipu .Na upit punomoćnica tuženika 2. i 3. svjedok odgovorio je kako to da je stan kupljen od novaca TB i da mu je to poznato, jer mu je to takvim rekao baš TB. Ne zna kolika je cijena bila za kupnju ovog stana između TB i CB već koliko on zna od TB bilo je da će CB to kasnije platiti. Ne zna je li CB platio ovaj stan. Na pitanje punomoćnice tuženika 4. i 5. svjedok odgovorio je : ovaj razgovor kada mu je TB rekao da bi CB kupio ovaj stan ne zna kada je vođen ali misli da su bili u vožnji s motorima i često su se vozali na motorima od djetinjstva, on i TB.

Svjedok, BB, je izjavio da poznaje TB i njegovu suprugu I, oni su mu susjedi u [adresa], a isto tako i KB i OB - one dođu u njegov ugostiteljski objekt na kavu. Nije mu poznata NB a u sudnici nazočnu (TBJ ) ne poznaje, osim iz viđenja možda. Nije nikada bio u stanu u [adresa] u [adresa] koji je predmet ovog spora, a zna postaji taj stan. TB je od njega posuđivao kombi, jer mu je trebao kako bi prebacio nešto u taj stan u [adresa]. TB je u više navrata uzimao kombi, pa tako i neki dan, jer on ima više stanova. Vezano za ovaj stan u [adresa] nema nikakvih saznanja - TB mu nije ništa govorio. Ništa mi nije ni P govorila o stanu. Radi se o tome da on ima kombi koji je TB posuđivao kada bi nešto radio na stanovima, a on/ TB ima više stanova. CB, otac od P, KB i OB, punac od TB je dolazio u njegov ugostiteljski objekt na kavu, a viđao ga je u posjetama kod TB koji živi u njegovom susjedstvu; na rođendanima i nije ništa pričao u vezi ovog stana u [adresa], pa tako da nije bilo priče ni tko stanuje u tom stanu. Svjedoku je poznato da je CB rastavljen od S, majke od JB, KB i OB, a kod njega u Cavtat/ugostiteljski objekt je dolazio na kavu s gospođom, svjedok misli da se zvala IB. Ne zna da bi CB imao još djece osim JB, KB i OB koje on/svjedok zna osobno. Na pitanje punomoćnice tužitelja svjedok odgovara kako ne zna od čijih sredstava je kupljen ovaj stan u [adresa] .Na pitanje punomoćnika tuženica 2. i 3. svjedok ponovio je kako ne zna tko je živo u ovom stanu.

Svjedočio je i PB , pa je izjavio da poznaje u sudnici nazočne stranke TB, kao i ŽBJ. Pok. CB je njemu kolega iz studentskih dana, on je bio u braku s ŽBJ i on je bio vjenčani kum, a vjenčali su se misli 1997. NB je kćer od ŽBJ i sada pok. CB rođena u njihovom braku. Od rođenja, dakle, 76 godina je na dubrovačkoj adresi u [adresa]. Zna o kojem je stanu spor, on se nalazi njemu u susjedstvu u ulici Sv. Križa kod Đačkog doma, misli na kbr. 10 ili 12. Ovaj stan je kupila njegova najstarija kćer JB i to 2002. ili 2003. CB je rekao da u tom stanu kćer neće živjeti, već ona i suprug rade kuću u [adresa] u „sarajevskom naselju“ poviše bivše dječje bolnice. CB je uređivao ovaj stan svojim radom i svojim sredstvima. U svemu tome on/svjedok mu ja pomagao u radovima, sanacije balkona, prozora, kao i kod useljenja svega, osim kuhinje koja je došla iz Splita. Ledomir je sukcesivno isplaćivao kćerku i time kupio ovaj stan i kada je sve bilo plaćeno napravio je tulum 2013. CB je nakon umirovljenja nastavio raditi i zarađivao. CB je govorio da je stan platio kćerki JB u iznosu od nekih 58.000,00 eura. Rekao je on / sada pok. CB da je stan platio puno više s obzirom na to kako je izgrađen stan, doslovce je govorio da je to „jama bez dna“. U ovom stanu CB je živio sa suprugom ŽBJ, a u stanu je od rođenja živjela njihova kćer Petra Svjedok je s pok. CB bio kućni prijatelj, imali smo posebne odnose, pa tako auto su koristili zajednički. Svjedok je izjavio da nije bio u prilici vidjeti ugovore i druge papire koje se odnose na ovaj stan, to je obiteljska stvar. CB se razveo do prve žene i posljedicom zbivanja koje su pratile razvod dobio je šećer. Bio je sretan kada je postao ponovno otac. Rođena je kćer, NB koja je dobila ime po djedu s očeve strane i kćerka je jako ličila na oca CB. Majka od ŽBJ koja živi u [adresa] se razboljela i trebala je tuđu njegu i pomoć, pa je ŽBJ zbog toga preselila k majci i njoj je došla i NB . U tom razdoblju je NB bila popustila u školi i bilo je rješenje da je majka vodi i vraća iz škole. NB je postala punoljetna 2016. i odmah po punoljetnost Ledomir je darovao ovaj stan u [adresa] kćerki NB navodeći da se kćerima iz prvog braka pobrinuo, ostavio im imovinu, pa je ovaj stan u [adresa] darovao kćerki NB i za nju odnosno njeno školovanje ostavio 50.000,00 eura koje je dobio iz nasljedstva iz nekretnine na adresi [adresa]. CB je po majci M i „vukao“ ga je Split pa je odlučio kupiti stan u [adresa] i kupio je stan u [adresa] gdje je preselio. Svjedok je bio izričit da sve ovo što govori je istina i to je poznato svim zajedničkim prijateljima koji to mogu da hoće potvrditi. Na kraju izjavio je da je njegov prijatelj sada pok. CB bio iznimno vrijedan čovjek, pošten i ponosan i nije htio ostaviti ništa neriješeno. Na pitanje punomoćnice tužitelja svjedok odgovorio je da je od CB čuo da je on isplatio kćerku JB za ovaj stan. On se time hvalio i to se slavilo, a sporadično je o tome govorila i ŽBJ. CB je imao svoj novčanik i trošio je tako novce tako da i ŽBJ nije znala kako raspolaže on novcima. Svjedok je izjavio da da on nije vidio da bi CB plaćao kćerki za stan, da postoji neka potvrda o tome i sl. Na pitanje punomoćnice tuženica 4. i 5. svjedok pojasnio je kako zabilježeno „jama bez dna“ se ustvari odnosi na kuću koju je P s mužem TB gradila u [adresa]. (bilo je prethodno zapisano da se odnosi na predmetni stan u [adresa], sada ispravljeno kao naprijed).

Svjedoci su saslušani i na ročištu 5.ožujka 2025 kada se odustalo od saslušanja u svojstvu svjedoka LB, jedinog preostalog predloženog ne saslušanog.

ŠB svjedočila je da poznajem. ŽBJ koja se nalazi u sudnici. Bile smo radne kolegice i u dobrim su odnosima. Zna da je spor oko stana, stan u [adresa] u [adresa] na adresi [adresa]. Njena saznanja u vezi tog spora potječu iz razgovora sa ŽBJ (tuženica ad.5). Njoj je ŽBJ govorila da je njen sada pok. Muž CB otkupio ovaj stan 2013. od kćerke ŽB. ŽBJ je govorila da je on kupio stan i isplatio u cijelosti, a pok. CB je osobno poznavala. U ovom stanu su ŽBJ i sada pok. CB živjeli. U ovom stanu njih dvoje su živjeli i prije nego što je otkupljen 2013, a to je trajalo sve do Ledomirove smrti. Misli da je CB umro prije nekih 5 godina, bila je na sprovodu. U ovaj stan sam je dolazila i za marende sa ŽBJ bi otišla u ovaj stan popiti kavu i zna da je na ulaznim vratima od stana bila pločica s natpisom ŽBJ. Poznaje i NB, to je kćer od ŽBJ i CB. Zna da je 2016. Ledomir ovaj stan poklonio kćerki NB. Ovo je svjedokinji poznato, jer nakon što je završen posao kod javnog bilježnika otišli su popiti kavu u PSK (ugostiteljski objekt) i CB je bio sretan što je kćerki poklonio stan. Na toj kavi bili su CB, ŽBJ i ona/svjedokinja. CB je rekao da je sretan da je svojoj mezimici, najdražoj kćerci ostavio stan. Na pitanje punomoćnice tužitelja svjedokinja odgovorila je kako nije vidjela priznanice i sl. vezano za plaćanje kupoprodajne cijene od Ledomira za ovaj stan kćerki ŽB i ponavlja da je od ŽBJ čula da je stan plaćen i to je ŽBJ njoj rekla 2013. U uredu u kojem je svjedokinja radila s ŽBJ bilo je još kolegica ukupno 6 ,a na daljnji upit zna li njihove adrese odgovara da ne zna. Na pitanje punomoćnice tuženica 4. i 5. je li kod tih drugih kolegica išla na kavu svjedokinja odgovorila je da bi pošli bi, ali rijetko.

Svjedok, UB, izjavio je da poznaje u sudnici TB, a druge osobe mi nisu poznate ( u sudnici od stranka je bila još tuženica ad.5.) . Zna da je spor oko nekog stana u [adresa]. Poslije Domovinskog rata, a misli da je bilo 2000. TB se hvalio da je kupio taj stan u [adresa]. Rekao je za taj stan i pozivao ga da ga vidi, ali nije nikada otišao u taj stan u [adresa]. Svjedok živi u [adresa], ne zna koje godine TB mu je rekao da su taj stan, dali ocu od ŽB žene J, je li bila kupnja ili na korištenje ne zna. Sa ŽB je svjedok generacija i kratko smo išli zajedno u srednju školu, a poznaje i njezinog oca sada pok. CB. CB je rekao da će platiti ovaj stan i kada je CB umro, pitao je svjedok TB je li on dobio novce za ovaj stan i šalio svjedok - nema CB, nema novaca za stan. Ne zna koje godine je CB umro. Ovo da je CB rekao da će platiti stan svjedok je čuo od TB, jer je s njim razgovarao i nekada bi se to spomenulo. Ne zna tko je stanovao u tom stanu. Ne poznaje svjedok drugu suprugu od pok. TBJK, a to svjedok ponovio je i kada mu se ona pokazala kao osoba nazočna u sudnici. Poznato je svjedoku da je TBJK s drugom ženom imao kćer, ali ne zna tko je to i nakon toga je TBJK imao još jednu partnericu. Ne sjeća se što je TB odgovorio na njegovu opasku nakon Ledomirove smrti vezano za plaćanje ovog stana. Na pitanje punomoćnice tužitelja svjedok odgovorio je kako je ovaj stan kupio TB i rekao da ga je kupio za ŽB. TB je rekao da neće stan platiti odjedanput, pa zaključuje da je kupljen na kredit. U to vrijeme TB je bio pomorac i tako ga cijeli život pamti. Zna da je TB bio pomorac na dobro plaćenim poslovima. Na pitanje punomoćnika tuženice 2. i 3. svjedok odgovorio je da ne zna gdje se nalazi ovaj stan, osim da je u [adresa].( dubrovačka gradska četvrt) Ne zna točno ni gdje su TB i ŽB živjeli, zna da su bili u [adresa] ,sada su na Mečajcu. (cavtatsko naselje) Spominjao se darovni ugovor između njih ŽB i TB s jedne strane, a KBJ s druge na način da on njima plati ovaj stan i da se prijenos riješi ovim darovnim ugovorom. Na pitanje punomoćnice tuženice 4. i 5. svjedok odgovorio je ne zna gdje je TBJK živio s drugom ženom i kćerkom.

AB, svjedokinja je sudnici prepoznala ŽBJ. ( još je od stranka bio tužitelj). Prijateljice su od 2012, poznaje ŽBJ kao svoju kolegicu s posla i prijateljstvo traje i sada. Zna da je spor o stanu kojeg je pok. F ostavio svojoj kćeri NB. Na kavama u PSK se nalazila sa ŽBJ na pauzama na poslu i razgovarale su i tada je ona pričala o ovom stanu u [adresa] da je to Petrin stan, stan njene kćerke koju je rodila sa sada pok. TBJK. Pok. KBJ je isto poznavala iz vremena kada je radila u hotelu, a i on je bio zaposlen i tom hotelu kao voditelj tehničke službe. I on/ Ledo je isto jedne prilike rekao da je to stan od NB. Nije nikada bila u tom stanu. Ovo saznanje potječe iz vremena kada smo se družili od 2012. pa do korone(epidemija od 2020) a ne zna točno reći koje godine je čula da je stan Petrin. F je umro negdje prije korone misli 2019. Ne zna pojedinosti na koji način je NB postala vlasnica ovog stana, a isto tako i TBJK. Bila je priča da je TBJK kupio ovaj stan. a od koga ne zna. Na pitanje punomoćnice tužitelja svjedokinja odgovorila je kako ova saznanja o kojim je svjedočila kao naprijed da je stan od NB i da ga je kupio prije toga sada pok. TBJK potječu iz njihovih druženja odnosno razgovora uz kavu i na tim kavama je pored ŽBJ biti i TBJK. Nikakve dokumente vezane za ovaj stan nije vidjela. Zna da je NB studirala u Zadru gdje sam i ona/svjedokinja i stan se spominjao u kontekstu kada se NB vrati sa studija iz Zadra u Dubrovnik.

Svjedokinja , ĐB, u sudnici prepoznala je jedino ŽBJ, a potom se okrenula nazočnom tužitelju riječima i rekla je : „vas prvi put vidim.“ Svjedokinja stanuje od 2002. u ovoj zgradi u [adresa] u [adresa] neprekidno. Predmetni stan je stan u kojem je bio pok. F iznad njenog stana na II katu. . F je u ovaj stan uselio ubrzo poslije nje. F je u ovom stanu živo do smrti 2019. On je bio upravitelj zgrade a ova zgrada nema uporabnu dozvolu - moguće zbog neriješenog statusa ova dva stana na tavanu. Pozivana je za svjedočenje vezano za ovaj stan u drugim postupcima, ali nije dolazila na sud i sada je ponukana doći zbog Ledomirovog zeta i to je učinila. U ovom stanu je živio F zajedno s ŽBJ i kćerkom NB i to je njen motiv zašto žele svjedočiti. Ovaj stan na početku je kupila najstarija kćer do Leda. Ona i muž su se predomislili i odlučili raditi kuću. Tako je ovaj stan kupio Ledo, isplatio ga je od novaca dobivenih prodajom od naslijeđenog stana od majke u Šipčinama a kupio je i stan u [adresa] preko puta trgovačkog centra Joker i hvalio se da u tom stanu stanuje njegov unuk G iz [adresa]. Pok. F je bio pričljiva osoba i razgovarao je s njom i mužem B i bio je ponosan na svoje kćeri - tri kćeri iz prvog braka i NB iz drugog. Iz njegovih tih pričanja zna da je imao divnu kuću [adresa] i zna da je to ostavio kćerima iz prvog braka, on je preselio kod majke u Šipčine. Kasnije je upoznao ŽBJ koja je radila u Excelsioru i s njom je dobio kćer NB. Oni su živjeli u ovom stanu s tim da se razboljela majka od ŽBJ i ona je otišla pomoći majci u [adresa]. U ovoj situaciji NB je ostala s ocem, završila VIII razred i pohađala I. razred Srednje škole, popustila je u učenju pa je i ona otišla majci i boravila u [adresa] i završila je srednju školu boraveći u [adresa]. Ona je stan u ovoj zgradi platili 350 DEM/2 a predmetni stan koji je tavanski i ima kosine površine. Nekih 50 m2 je morao biti jeftiniji. Ledo je u ovaj stan uložio minimalno, jer je imao obveze za ovaj stan u [adresa]. Nije nikada vidjela bilo kakva dokument za kupnju ovog stana. F je govorio da je ovaj stan isplatio, pretplatio i radio. F je govorio da je napravio darovni ugovor s najstarijom kćeri . Kasnije je F govorio da je ovaj stan darovao NB, nije bio zadovoljan nekim stvarima u odnosima sa drugim članovima obitelji, želio je osigurati NB koja je mlada i bila je na školovanju, a već je osigurao drugom imovinom kćeri iz prvog braka.“

Svjedok, RB, izjavio je kako u sudnici prepoznaje g. ŽBJ a druge osobe su mu nepoznate ( još od stranka nazočni tužitelj). Zna o čemu je spor već je svjedočio u drugim postupcima, stanuje u [adresa]. Predmet spora je stan u susjedstvu misli na adresi [adresa]. U ovaj stan je dolazio u posjet kod pok. KBJ i g. ŽBJ. Njemu je sada pok. F govorio da je on ovaj stan kupio od najstarije kćerke i to tako što kada ga je u cijelosti isplatio ona je napravila ugovor o poklonu. Ne zna koje bi godine to bilo. Ne može se sjetiti kada su ŽBJ i Ledo doselili i ovaj stan niti kada je F umro. Zna da su ŽBJ i F imali potomstvo, ali ne zna jesu li imali jedno ili više djece, niti može navesti ime djeteta. Kada bi dolazio u ovaj stan vidio bi samo pok. KBJ i ŽBJ. Njemu je jedino TBJK govorio da je on kupio ovaj stan od najstarije kćeri i isplatio ga pa se potom napravio ugovor od darovanju. Nije mi poznato je li Ledo kasnije raspolagao stanom. Na izravan upit je li mu poznato da je Ledo kćerci sa ŽBJ, NB darovao ovaj stan odgovorio je da mu nije poznato.

4. Ocjenom provedenih dokaza odlučeno je kao u izreci, a nakon što je u postupku utvrđeno činjenično stanje za odluku u ovoj pravnoj stvari. Nije sporno još od zahtjeva i odgovora na zahtjev, kao niti nakon stranačkih iskaza i svjedočenja, a čemu su potkrjepa i priložene isprave da je sada pok. CB otac kćeri ŽB, tuženica ad.1., KB, tuženica ad.2., OB, tuženica ad.3., i NB, tuženice ad.4., a tužitelj TB, muž je tuženice ad.1., dok je tuženica ad.5. ŽBJ, udovica od sada pok. CB. Predmetni stan, u Dubrovniku na adresi [adresa], zemljišnoknjižne oznake kao u izreci ove presude, upisan je vlasništvo tuženice ad.4. NB, po osnovi ugovora o darovanju sada pok. CB, oca NB rođene u braku sa ŽBJ. Pravomoćnom presudom ovoga suda pod poslovnim brojem P-1306/2019 od 20. lipnja 2024., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Kž- 849/2024 od 8. siječnja 2025., utvrđeno je da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke ugovor o darovanju tavanskog stana (sjever) u [adresa], površine 54,20m2, OV-7994/2016 od 7. rujna 2016., kod javnog bilježnika Anđelko Stanić u Dubrovniku. Međutim, u ovom postupku istaknuti tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ovog ugovora je iz druge pravne osnove i između dijelom drugih stranaka, pa ne stoji prigovor presuđene stvari. Naime, u naprijed navedenoj pravomoćnoj presudi tužiteljica je KB, DB, OB protiv tuženice NB, dok u ovom parničnom postupku za razliku od napred navedenog sudjeluju kao tužitelj TB i tuženica ŽBJ. Ovom pravomoćnom presudom pored utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju nastavno je naloženo NB trpjeti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe ugovora o darovanju (Z- 8901/2016), pa je tuženica dužna trpjeti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe ugovora o darovanju stanja brisanjem svog prava vlasništva i upisom prava vlasništva ovog stana na ime CB. Dakle, tuženica ad.4. NB nakon ove pravomoćne i ovršen presude nije upisana kao vlasnica predmetnog stana. U tužbi se navodi kako je tuženica ad.1., DB, raspolagala ovim stanom u korist svog sada pok. oca CB, i to i o tome je sastavljen ugovor o darovanju dana 21. kolovoza 2023., OV-8249/2013, kod javnog bilježnika Anđelko Stanić u Dubrovnik, pa je on po osnovi tog ugovora zatražio i postigao uknjižbu na svoje ime i nakon utvrđene ništetnosti ugovora o darovanju stanja kćeri NB, uspostavlja se zemljišnoknjižno stanje od prije s upisom prava vlasništva sada pok. CB. Dakle, u vrijeme podnošenja tužbe ovaj stan nije bio bračna imovina tužitelja TB i tuženice ad.1. ŽB, od godine 2013. pa nadalje do zaključenja glavne rasprave, ovaj stan nije bio upisan na ŽB, tuženica ad.1., dok na ime tužitelja, TB, nikada nije niti glasio. Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, imovinska korist od autorskih prava i autorskom pravu srodnih prava, te dobitak od igara na sreću. Bračni drugovi su suvlasnici na jednakim dijelovima, ako nisu drugačije ugovorili (čl. 249 Ob Z-a), dakle, u trenutku podnošenja tužbe i do zaključenja glavne rasprave ovaj stan nije bio upisan u vlasništvo ili suvlasništvo supružnika, FB i ŽB, niti je bilo tvrdnje da bi to bila bračna imovina koja bi se kao takva sada imala utvrditi u odnosu na druge kćeri pok. CB i njegovu udovicu. U odnosu na sklapanje ovog pravnog posla – darovanja, i stanja spisa evidentno je da tuženica ad.4. NB, nije znala niti mogla znati da bi ovaj stan navodno predstavljao bračnu stečevinu TB i ŽB. Naime, NB, je 1997. godište i rođena je u braku CB i ŽBJ, dok je ovaj stan kupljen 2000. godine kada je NB bila dijete u dobi od 3 godine i razumljivo nije mogla imati nikakvih saznanja u svezi kupnje stana. NB, je bila u dobi od 17 godina kada je ŽB godine 2013. darovala ovaj stan ocu CB. Godine 2016., kada je NB postala punoljetna, odnosno navršila 19 godina, otac CB je darovao ovaj stan kćeri NB. Iz iskaza stranaka i svjedoka očito je da NB nema nikakve odnose sa svojim polusestrama, tuženicama ad.1., ad.2. i ad.3. kao ni sa tužiteljem. Dakle, otklonjena je tvrdnja iz tužbe da bi NB trebala ili mogla znati da ovaj stan predstavlja bračnu stečevinu TB i ŽB. CB je preminuo 2019. i prekinut je ostavinski postupak iz njega, Rješenjem ovoga suda O-759/2019 od 24. lipnja 2020. i njegove kćeri, sada tuženice ad.1., ad.2. i ad.3. upućene su u parnicu radi utvrđenja nepostojanja prava na nasljeđivanje i ovdje tuženice ad.5. ŽBJ (P- 622/2020 i P-1306/2019 – pravomoćno odlučeno o ništetnosti darovnog ugovora kao naprijed) u napred navedenom ostavinskom postupku ŽB, kći pok. CB nije tvrdila da bi predmetni stan predstavljao bračnu stečevinu nje i njezina supruga TB, tužitelja, a takve tvrdnje nije bilo ni u naprijed naznačenim parničnim postupcima. Ukazati je da je u parnici P-1306/2019 utvrđenja ništetnost darovnog ugovora koji je pok. CB sklopio sa kćeri NB i darovao joj ovaj stan razlog ništetnosti je nedostatak propisane javnobilježničke forme ugovora o darovanju s obzirom da darovanje nije praćeno stvarnom predajom u posjed ovog stana. Tužitelj, TB i ŽB su u braku od 15. siječnja 2020. i žive u neprekinutoj bračnoj zajednici, tako da je MB poznato da se njegova supruga ŽB razvlastila nad ovim stanom u korist oca CB napred navedenim ugovorom iz 2013., a evidentno je iz stranačkih iskaza i svjedočenja da je tužitelj imao saznanja o tijeku ostavinskog postupka iza pok. CB i o sporovima u napred navedenim parničnim postupcima. Nadalje, ugovor o darovanju između ŽB i CB nije ništetan, nije protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva (čl. 322 st. 2 ZOO-a). Naime, ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije ništa drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice. Sada pok. CB nije imao nikakve zakonske smetnje ili prepreke sklopiti ovaj ugovor o darovanju, a za slučaj da je stan predstavljao bračnu stečevinu, tužitelja i tuženice ad.1., primijeniti je odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u smislu čl. 250 Obiteljskog zakona, koji u toj odredbi upućuje na primjenu odredaba stvarnog i obveznog prava iz ZV-a. Prema tom zakonu za poslove iz vanredne uprav potrebna je suglasnost svih suvlasnika, ali nepostojanje suglasnosti drugog bračnog druga ne čini ugovor ništetnim pravnim poslom, jer to ne propisuje ni ZV-a, a niti Ob Z-a. Naime, prodaja tuđe stvari ili suvlasničkog dijela tuđe stvari ne čini ugovor ništetnim. Tužitelj, TB, ovom tužbom nakon 24 godine poduzima radnju u svezi upisa, odnosno stjecanja prava suvlasništva te postojanje bračne stečevine s tvrdnjom o ništetnosti pravnih poslova iz vremena trajanja bračne zajednice koja traje neprekidno od sklapanja braka 2000. do danas.

Zato je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je 15. suvlasnički dio s određenim omjerom E-15, stan u čest. zgr. [katastarska čestica] na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], bračna stečevina FB i ŽB. Odbijen je tužbeni zahtjev iz napred navedenih činjeničnih i pravnih razloga da je ništetan ugovor o darovanju od 21. kolovoza 2013., dodatak ugovora o darovanju od 16. siječnja 2014. i dodatak tom ugovoru od 11. veljače 2014. sklopljen između ZB i CB u djelu u kojem je ½ bračna stečevina FB. Dodati je da tužitelji tuženica ad.1., supružnici TB i ŽB, o čemu je potkrijepe dio svjedočkih iskaza tvrde da se ustvari radilo o ugovoru o prodaji pri čemu kupoprodajna cijena oprečno tvrdnjama tuženice ad.4. i ad.5. i dijela svjedoka nije plaćena od CB kćeri ŽB niti dijelom. Naplata kupoprodajne cijene nije bila predmet nikakvog postupka izvan suda, pred sudom niti su o tome istaknute bilo kakve tvrdnje tužitelja i tužene ad.1., pa razumljivo nije bilo ni dokaza niti prijedloga dokaza o tome. Odbiti je zahtjev po kojem je NB dužna trpjeti upis prava vlasništva tužitelja TB kao suvlasnika ½ dijela stana uz odgovarajući suvlasnički dio s obzirom da je po pravomoćnoj naprijed navedenoj presudi radi utvrđenja ništetnosti ugovora o darovanju s oca na nju uspostavljeno prije toga važeće zemljišnoknjižno stanje s upisom prava vlasništva na ime sada pok. CB.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen iz naprijed navedenih razloga činjenične i pravne naravi, a najsažetije iz razloga što ovaj stan je još godine 2013. bio predmet raspolaganja u korist sada pok. CB, pa i za slučaj da je to bilo po osnovi ugovora o prodaji, a ne po osnovi ugovora o darovanju, kako tvrdi tužitelj i tužena ad.1., supružnici TB i ŽB, je time je prestao biti bračna imovina ako je i bio. Isplata kupoprodaje cijene ukoliko bi se radilo o ugovoru o prodaji može biti predmet samo nekog drugog postupka. NB, tuženica ad.4. nije upisana kao vlasnica stana da bi se u odnosu na nju mogao zahtijevati trpljenje uknjižbe tužitelja za ½ prava vlasništva. Pravni poslovi, ugovor o darovanju, nisu ništetni iz razloga istaknutih u tužbi i kako to tvrdi tužitelj do zaključenja glavne rasprave, jer iz tih razloga nisu protivni prisilnim propisima i moralu. Prema odredbi članka 2. ZPP-a sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva.

5. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP) kako su tuženice ad.1., ad.2. i ad.3., kao i ad.4. i ad.5. u cijelosti uspjele u ovoj parnici. Osnovano tuženice traže zateznu kamatom po stopi iz članaka 29. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od donošenja presude do naplate, prema odredbi iz članka 151 stavak 3 ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema važećoj odvjetničkoj tarifi i sukladno vrijednosti predmeta spora za zastupanje po pun. iz reda odvjetnika i to:

- Tuženice ad.2. i ad.3.: sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8), 100 bodova*2,00 EUR-a = 200 EUR-a, kao i zastupanje na 6 ročišta (Tbr. 9), 600 bodova*2,00 EUR-a = 1.200,00 EUR-a, zbrojen: 1.400,00 EUR-a, uvećano za 10% na ime zastupanja više stranaka (Tbr. 40.1) 140,000 EUR-a, ukupno 1.540,00 EUR-a plus PDV od 25%, 385,00 EUR-a, u ukupnom iznosu 1.925,00 EUR-a.

- Tuženice ad.4. i ad.5.: sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8), 100 bodova*2,00 EUR-a = 200 EUR-a, kao i zastupanje na 6 ročišta (Tbr. 9), 600 bodova*2,00 EUR-a = 1.200,00 EUR-a, zbrojen: 1.400,00 EUR-a, uvećano za 10% na ime zastupanja više stranaka (Tbr. 40.1) 140,000 EUR-a, ukupno 1.540,00 EUR-a plus PDV od 25%, 385,00 EUR-a, u ukupnom iznosu 1.925,00 EUR-a.

- Tuženice su obveznice plaćana pristojbe za odgovor na tužbu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i uredbi o tarifi sudskoj pristojbi i to u iznosu od 26,54 EUR-a, pa je odmjereni trošak za zastupanje po odvjetniku uvećati i po osnovi nadoknade za plaćanje pristojbe na odgovor na tužbu.

U Dubrovniku, 31. ožujka 2025.

S u d a c :

Željko Soldo

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

DN-a: pun. stranaka, tuženici ad.1. osobno