Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-43/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužitelja KŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Leana Modrušan, odvjetnica iz Pule, protiv tuženika ERSTE&STEIRMARKISCHE BANK d.d., OIB 23057039320, iz Rijeke, Jadranski trg 3 A, koga zastupaju odvjetnici iz odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo od 8. studenog 2023., poslovni broj P-604/2023-6, 31. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja i ukida rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-604/2023-6 od 8. studenog 2023. te se predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

" I Ovaj se sud proglašava mjesno nenadležnim.

II Nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti nadležnom Općinskom sudu u Rijeci."

2. Protiv tog rješenja tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda te traži trošak sastava žalbe. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, te sadržajno upire na bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 3. ZPP-a.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u vezi sa čl. 365. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja s prebivalištem u [adresa] za utvrđenje ništetnosti odredbe o isključivoj mjesnoj nadležnosti (čl. 16.5.), o jednostranoj promjeni kamatne stope (čl.8.2.) i valutnoj klauzuli švicarskog franka (čl. 2. i 7.), sadržanih u ugovoru o kreditu broj 51400607-5102717631, kojeg je tužitelj kao korisnik kredita 15. studenog 2005. sklopio s tuženikom kao kreditorom, kao i restitucijski zahtjev potrošača za isplatu iznosa od 18,305,06 eur i zateznih kamata na otplaćene anuitete.

7. Nije sporno da je u čl. 16.5. Ugovora o kreditu u slučaju spora ugovorena nadležnost suda u mjestu kreditora te da je tuženik u odgovoru na tužbu istakao prigovor mjesne nenadležnosti.

8. Prvostupanjski sud je u bitnom zaključio da je tuženikov prigovor osnovan, jer su stranke ugovorile nadležnost suda u mjestu Banke. Pozivom na odredbu čl. 70. st. 1. ZPP-a prvostupanjski sud smatra da je za postupanje nadležan Općinski sud u Rijeci.

8.1. Svoj zaključak prvostupanjski sud temelji na odredbi čl. 48. st. 1. ZPP-a, koji propisuje da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište, jer zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost drugog suda.

8.2. Ujedno prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je odredba iz čl. 16.5. predmetnog ugovora o kreditu jasna i razumljiva te da se njome ne isključuje niti otežava pravo tužitelja ostvariti svoja prava iz Ugovora pred Općinskim sudom u Rijeci, jer da je ugovorena nadležnost u skladu sa čl. 46. st. 1. ZPP-a pa da se ista zbog toga ne može smatrati nepoštenom ugovornom odredbom.

9. Pravilno žalitelj ukazuje da je prvostupanjski sud propustio utvrditi činjenicu da je sadržaj predmetnog Ugovora o kreditu napisan od strane Banke na unaprijed formuliranom obrascu i da je tuženik kao kreditor i financijska institucija jača strana u postupku u odnosu na tužitelja, a koji nije imao nikakvu mogućnost utjecati, pregovarati s tuženikom ili predlagati mjesnu nadležnost nekog drugog suda.

9.1. Nadalje, s pravom žalitelj ukazuje da je prvostupanjski sud svoju odluku kojom je ocijenio osnovanim tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti donio bez saslušanja tužitelja (iako je tužitelj predložio saslušanje) na okolnost je li tužitelj mogao utjecati na spornu odredbu te da li bi istom bilo znatno otežano ostvarivati zaštitu svojih prava sudskim putem ako bi se postupak vodio pred Općinskim sudom u Rijeci, radi čega je za sada upitno da li je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a posljedično tome da li je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

10. Po stavu ovog suda, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Ovo stoga, što nije na pouzdan način utvrdio da li ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Rijeci uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama između ugovornih strana, posebice imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, odnosno udaljenost prebivališta tužitelja ([adresa]) do sjedišta Općinskog suda u Rijeci, što iznosi više od 100 km u jednom smjeru, odnosno da li bi tužitelj bio izvrgnut dodatnim troškovima i gubitku vremena, te dodatnim troškovima punomoćnika tužitelja zbog izbivanja iz pisarnice radi pristupa ročištima, trošak prijevoza i dr.

11. Iz podataka spisa, ovaj sud je utvrdio da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran po javnom bilježniku upravo u mjestu prebivališta tužitelja – [adresa], gdje tuženik ima poslovnu jedinicu, a koju činjenicu prvostupanjski sud uopće nije cijenio.

12. Prema Zakonu o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03, dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, te Zakonu o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: ZZP), u koje je propise implementirana i Direktiva Vijeća 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora, propisano je da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbama čl. 81. i 87. ZZP/03 i odredbama čl. 49. i 55. ZZP-a isto je jednako propisano, zbog čega je takva nepoštena odredba ništetna.

12.1. Pored navedenog Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci poslovni broj Grl-143/2019-2 od 11. prosinca 2019., kao i u odluci poslovni broj Grl-1266/20, iznio pravno shvaćanje prema kojem je, za spor u vezi s ugovorom o kreditu, u smislu odredbe čl. 19. I. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15, 52/16), mjesno nadležan sud prebivališta potrošača (neovisno o tome je li poslovna jedinica upisana u sudski registar).

12.2. Također, na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 5. studenog 2020., zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:

„Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti."

13. Stoga će prvostupanjski sud u ponovnom postupku postupiti sukladno naprijed navedenim propisima te uzeti u obzir odluku i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2020. na koje mu je ukazano ovim rješenjem te po potrebi saslušati tužitelja i donijeti pravilnu i zakonitu odluku, koju će valjano obrazložiti.

14. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

15. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Osijek, 31. ožujka 2025.

Sutkinja

Tatjana Varžić