Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: Pn-108/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, A. Mihanovića 3, Zagreb, Područni ured u Sisku, OIB 84397956623, Sisak, Ulica lipa 4, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva Grgić & Partneri iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 4. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku koji glasi:

„Tuženik ADRIATIC OSIGURANJE d.d.je dužan tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku na račun broj [broj bankovnog računa], model: HR26, poziv na broj: 5908-19-19- 03524386000 platiti iznos od 4.446,80 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 3. studenog 2024. do isplate po stopi koja se svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena te mu naknaditi sve troškove, a sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku da tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. naknadi parnični trošak u iznosu od 250,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područni ured u Sisku podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., radi naknade štete.

2. U tužbi tužitelj navodi da je dana 3. lipnja 2012. osiguranik tužitelja ZJ smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila na državnoj cesti D-33 između Šibenika i Drniša, a iz zapisnika o očevidu Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj KR-DO-389/12 vidljivo je da je ovu prometnu nesreću prouzročio osiguranik tuženika ĐJ upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka]. Nakon ove nesreće rješenjem tužitelja

KLASA:UP/I 140-03/12-03/ OB 03524386000, URBROJ: 341-15-06/2-12- 016391 od 10. prosinca 2012. priznato je pravo na obiteljsku mirovinu FJ, majci poginulog ZJ. Prema odredbi čl. 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, Zavod ima pravo na naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, a za utvrđivanje visine stvarne štete mjerodavne su odredbe ovog Zakona. Ranije su vođeni parnični postupci za naknadu štete nastalu isplatom obiteljske mirovine za razdoblja od 3. lipnja 2012. zaključno do 30. studenog 2021. Tužitelj trpi štetu isplatom obiteljske mirovine i dalje te je u razdoblju od 1. prosinca 2021. do 30. rujna 2024. isplatio korisnici obiteljsku mirovinu u iznosu od 7.775,78 eur te jednokratno novčano primanje u iznosu od 1.117,81 eur, dakle ukupno iznos od 8.893,59 eur. Budući je u ranijem postupku utvrđeno da je osiguranik tužitelja doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 50 % tužitelj potražuje iznos od 4.446,80 eur. Tužitelj se stoga dopisom od 14. listopada 2024. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete u navedenom iznosu, no tuženik nije udovoljio navedenom zahtjevu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje kao neprijepornu činjenicu da se 3. 6. 2012. dogodila prometna nesreća. Kako se tužba ne temelji na Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu već na Zakonu o mirovinskom osiguranju

- tuženik osporava pasivnu legitimaciju. Tuženik ističe prigovor zastare. Tuženik osporava da uzročnu vezu između nesreće i umirovljenja kao i da bi isprave na koje se poziva tužitelj kao dokaz provedenog plaćanja i kao dokaz izračuna mirovine bile javne isprave sa dokaznom snagom vjerodostojnosti. Sadržaj konkretnih isprava ne predstavlja činjenice u odnosu na koje je tužitelj ovlašten izdavati javne isprave, a navedene isprave u svakom slučaju, ne predstavljaju isprave koje su sastavljene sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju i Statutu HZMO-a sa propisanim obilježjima i potpisane od osobe ovlaštene za zastupanje HZMO-a. Slijedom navedenog, osporava se, kako istinitost činjenica navedenih u ispravama na koje se poziva tužitelj, tako i vjerodostojnost samih isprava (isprave se osporavaju u materijalnom i formalnom dijelu). Osporava se točnost i ispravnost obračuna. Tužitelj nije dokazao da je izvršio plaćanje iznosa koje potražuje ovom tužbom (sama potvrda tužitelja o navedenom, nije i ne može biti dokaz u smislu pozitivnih propisa koji reguliraju sustav i način plaćanja). Tuženik osporava potraživanje zakonske zatezne kamate od tužbe, obzirom je ovo potraživanje suprotno čl. 165.st.3. ZOMO-a. Neovisno o svemu navedenom, tužbeni zahtjev je neosnovan i pozivom na primjenu materijalnog prava. Tuženik ne spori pravo tužitelja da potražuje naknadu štete od osobe koja je skrivila štetu. Nasuprot tome obaveza tuženika u svakom konkretnom odnosu nastaje temeljem ugovora o osiguranju sklopljenog sa vlasnikom konkretnog vozila kojim je prouzročena šteta i temeljem Zakona o obveznom osiguranju u prometu kojim je reguliran sadržaj tog njihovog međusobnog odnosa. Upravo u tom pravnom okviru, potrebno je razmatrati visinu obaveze tuženika. Sve ostale štete koju su nastale tužitelju i koje bi mogao potraživati temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju, a koje prelaze opseg i sadržaj ugovora o osiguranju od AO između tuženika i njegovog osiguranika, tužitelj je ovlašten potraživati od štetnika i za takvu štetu tuženik ne može odgovarati. Temeljem navedenog, u konkretnom slučaju obvezu tuženika potrebno je utvrđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09; u daljnjem tekstu ZOOP). Dakle, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu. U potkrjepu iznijetom tuženik ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženog u odluci donesenoj dana 25. kolovoza 2020.g. povodom revizije tuženik izjavljene temeljem čl. 382. st.2. ZPP-a, a povodom koje je revizijski sud utvrdio da se radi materijalno pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, zbog čega predstavlja i sui generis izvor materijalnog prava: Vrhovni sud RH, br. Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020.g. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u zapisnik o očevidu (stranica 3-6 spisa), dopis ODO u Šibeniku od 22. 12. 2014. (stranica 7 spisa), dopis ODO u Šibeniku od 20. 7. 2015. (stranica 8 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 10. 2. 2012. (stranica 9-12 spisa), dopis tužitelja od 14. 10. 2024. (stranica 13 i 14 spisa), , presliku povratnice (stranica 16 spisa), potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 14. 10. 2024. (stranica 16 i 17 spisa), te u ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (stranica 18 spisa).

5. Na temelju izvedenih dokaza te temeljem rezultata cijelog postupka sud zaključuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da se 3. 6. 2012. dogodila prometna nesreća u kojoj je osiguranik tužitelja ZJ smrtno stradao i da je istu prouzročio osiguranik tuženika ĐJ upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka] dok tuženik osporava pasivnu legitimaciju, zatim osporava uzročnu vezu između prometne nesreće i umirovljenja osiguranika tužitelja, odgovornost za štetu jer smatra da ista nije utemeljena na pravilnoj primjeni odredaba materijalnog prava i to Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, zatim osporava isprave na koje se poziva tužitelj kao i visinu utuženog iznosa štete te ističe prigovor zastare.

7. Iz zapisnika Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku br. KR- DO-389/12 od 3. 6. 2012. proizlazi da je u prometnoj nesreći 3. 6. 2012,. na brzoj cesti za Drniš nakon tunela Ploče nakon sretanja za Bilice, došlo do slijetanja osobnog automobila s kolnika u kojoj su smrtno stradale tri osobe. Nadalje, u navedenog zapisnika proizlazi da je u prometnoj nesreći sudjelovalo vozilo – osobni automobil Opel Tigra, reg. oznake [registarska oznaka] (vlasništvo KJ, prodao AJ, ima kupoprodajni ugovor), vozač ĐJ, identifikacija utvrđena prepoznavanjem od strane brata ŠJ, a putnici u osobnom automobilu identificirati će se DNA analizom. Pri opisanim tragovima rovanja navedenog vozila, na završetku tih tragova nađen je leš mlađe mušku osobe položen na leđima, glavom okrenut prema jugu, nogama prema sjeveru, a to je vozač osobnog automobila Opel Tigra, [registarska oznaka], te je udaljenost mrtve mlađe muške osobe do prednjeg dijela osobnog automobila 19 m, a do prednjeg lijevog odvaljenog kotača 14,8 m. U odnosu na osobni automobil, u zapisniku je navedeno da je isti u cijelosti izgorio, da su dva putnika u osobnom automobilu karbonizirana, da je na zadnjem sjedalu na mjestu iza suvozača vidljivo karbonizirano ljudsko tijelo, a na prednjem desnom sjedištu također je vidljivo karbonizirano ljudsko tijelo.

8. Iz dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku br. K-DO- 589/12 od 22. 12. 2014. proizlazi da povodom prometne nesreće od 3. 6. 2012.na državnoj cesti Šibenik-Drniš, D-33 u kojoj su smrtno stradale tri osobe nije pokrenut kazneni postupak budući je u istoj sudjelovalo samo jedno vozilo Opel Tigra 1,4, reg. oznake [registarska oznaka], a vozač je smrtno stradao, kao i dvojica putnika u istom vozilu. U odnosu na policu osiguranja, iz podataka proizlazi da je vozilo bilo osigurano kod Jadranskog osiguranja d.d., temeljem police br. [broj police].

9. Kako je iz podataka iz sudskog registra vidljiva promjena tvrtke JADRANSKO OSIGURANJE D.D., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2 u tvrtku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2. te uzimajući u obzir navedenu policu osiguranja br. [broj police osiguranja] nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika.

10. Iz dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku br. K-DO- 589/12 od 20. 7. 2015. proizlazi da povodom prometne nesreće od 3. 6. 2012.na državnoj cesti Šibenik-Drniš, D-33 u kojoj su smrtno stradale tri osobe nije pokrenut kazneni postupak budući je u istoj sudjelovalo samo jedno vozilo Opel Tigra 1,4, reg. oznake [registarska oznaka], a vozač je smrtno stradao, kao i dvojica putnika u istom vozilu. Po provedenoj DNA analizi je utvrđeno da su smrtno stradali ĐJ, ZJ i SJ.

11. Nadalje, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku od **.**.2012. FJ, majci umrlog ŽJ, priznaje se počev od 3. 6. 2012. pravo na obiteljsku mirovinu u svoti od 692,42 kn mjesečno u koju je uračunat i dodatak na mirovinu, te se umjesto ove mirovine određuje najniža mirovina od svoti od 1.078,62 kn mjesečno, od 1. 7. 2012. mirovina iznosi 1.091,63 kn mjesečno. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je osiguranik umro **.**.2012., da je do dana smrti navršio 24 godina života, te da je uzrok smrti osiguranika ozljeda izvan rada - prometna nesreća.

12. Uvidom u potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku od 14. 10. 2024. utvrđeno je da je FJ isplaćena mirovina u periodu od 1. 12. 2021. do 31. 12. 2021. u iznosu od ukupno 179,39 eur, u periodu od 1. 1. 2022. do 31. 12. 2022 u iznosu od 2.268,84 eur, u periodu od 1. 1. 2023. do 31. 12. 2023. u iznosu od 2.906,88 eur, te u periodu od 1. 1. 2024. do 30. 9. 2024. u iznosu od 2.420,67 eur (sveukupno 7.775,78 eur), zatim za mjesece travanj i listopad 2022. te siječanj 2023. jednokratno novčano primanje u iznosu od 159,27 eur za svaki mjesec, a za mjesece travanj, listopad, 2023. te siječanj i ožujak 2024. jednokratno novčano primanje u iznosu od 160,00 eur za svaki mjesec (sveukupno 1.117,81 eur), a navedene isplate proizlaze i iz ispisa iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja od 14. 10. 2024.

13. Nadalje, odredbom čl. 164. st. 1. i 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, dalje: ZMO) propisano je da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete), a za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavaka 1. do 3. ovoga članka mjerodavne su odredbe ovoga Zakona.

14. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a prema odredbi st. 2. istog članka naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja te troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Prema odredbi čl. 161. st. 3. ZMO zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina).

15. Potom, odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, zatim, da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

16. Prema odredbi čl. 27. st. 4. ZOOP odredbe čl. 27. st. 1., 2. i 3. odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja

17. Dakle, za odluku u ovom sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine i jednokratnog novčanog primanja mjerodavne su odredbe ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete za Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine i i jednokratnog novčanog primanja.

18. Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

19. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP temeljem kojega zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog zakona. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

20. Odredbom čl. 8. st. 1. ZOOP propisano je da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

21. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

22. Stoga se u ovoj pravnoj stvari odluka ima utemeljiti na odredbama čl. 27. ZOOP koje uređuju subrogacijske zahtjeve nositelja mirovinskog osiguranja.

23. Tako u odluci VsRH br. Rev-552/2022-2 od 17. 5. 2022.

24. Nadalje, tužitelj tužbenim zahtjevom u ovom sporu zahtijeva naknadu štete u vidu 50 % isplaćene obiteljske mirovine i jednokratnog novčanog primanja FJ, zbog smrti osiguranika tužitelja ZJ u iznosu od ukupno 4.446,80 eur, za vremenski period od 1. 12. 2021. do 30. 9. 2024., a prema odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP stvarna šteta koju bi tuženik kao društvo za osiguranje bilo obvezno nadoknaditi tužitelju u konkretnom slučaju predstavljala bi razliku između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

25. Dakle, utoliko što je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Sisku rješenjem od **.**.2012. FJ priznao pravo na obiteljsku mirovinu zbog smrti osiguranika tužitelja ZJ izvan rada – prometna nesreća, a tužitelj, ne predlaže izvođenje dokaza na okolnost izračuna stvarne štete na koju sukladno odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP tužitelj ima pravo, valjalo je temeljem odredbe čl. 221.a ZPP zaključiti da tužitelj nije dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva, u dijelu radi naknade štete u vidu 50 % isplaćene obiteljske mirovine, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

26. Nadalje, u odnosu na utuženi iznos naknade štete u vidu isplaćenog jednokratnog novčanog primanja, valja reći da tuženik kao društvo za osiguranje nije u obvezi nadoknaditi tužitelju niti tu štetu, sukladno odredbama čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP.

27. Ovo iz razloga što prema odredbama čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP stvarna šteta koju je tuženik kao društvo za osiguranje dužno nadoknaditi, osim, razmjernog iznosa mirovine, predstavlja troškove liječenja i druge nužne troškove učinjene sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju.

28. Tužitelj ne dostavlja nikakav akt iz kojeg bi proizlazilo temeljem kojih propisa je osiguranici tužitelja uopće priznato pravo na jednokratno novčano primanje, pa stoga nema mjesta zaključku suda da bi se radilo o isplati utemeljenoj na propisima o zdravstvenom osiguranju, ili o troškovima liječenja odnosno drugim nužnim troškovima sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, pa je za zaključiti je da nema obveze tuženika za naknadom štete tužitelju niti po toj utuženoj osnovi. Stoga je i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

29. Radi stranaka je za istaknuti da neutemeljeno tuženik osporava da bi tužitelj svom osiguraniku izvršio isplatu iznosa kojeg zahtjeva tužbom u ovom sporu obzirom da potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku od 14. 10. 2024. kao i ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja od 14. 10. 2024. predstavljaju javne isprave, sukladno odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), a tuženik nije dokazao da su u njima neistinito utvrđene činjenice ili da su isprave neistinito sastavljene (čl. 230. st. 3. ZPP).

30. Tako i u odluci VsRH br. Rev-x 386/12 od 29. 1. 2020.

31. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, iako nije od utjecaja na ishod spora obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen kao neosnovan, za istaknuti je da je odredbama čl. 165. st. 1. i 2. ZMO propisano da potraživanja naknade štete zastarijevaju istekom rokova propisanim odredbama Zakona o obveznima odnosima te da rokovi zastare potraživanja naknade štete prema ovom zakonu počinju teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je osiguraniku odnosno korisniku priznato pravo iz mirovinskog osiguranja.

32. Predmet spora je potraživanje tužitelja s osnove naknade štete na ime isplaćene obiteljske mirovine i jednokratnog novčanog primanja, dakle, šteta koja za tužitelja nastaje sukcesivno pa primjenom odredaba čl. 230. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) o zastari tražbine naknade štete, te imajući u vidu da se radi o naknadi štete koju trpi tužitelj isplatom mirovine i navedenog novčanog primanja isplaćenog u periodu od 1. 12. 2021. do 30. 9. 2024. kao i da je tužba podnesena ovom sudu 27. 11. 2024., za zaključiti je tužba podnesena unutar tri godine od isplate najstarijeg utuženog potraživanja zbog čega nije osnovan prigovor zastare tuženika.

33. U prilog navedenom zaključku ukazuje i odredba čl. 161.st.1. ZMO koja propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP) odnosno stoga što je tužitelj u cijelosti izgubio spor dužan je tuženiku naknaditi parnični trošak u cijelosti.

35. Tuženiku je sukladno zahtjevu tuženika i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st. 1.), te PDV u iznosu od 50,00 eur, ukupno 250,00 eur.

36. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 31. ožujka 2025.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju

2. tuženiku po punomoćniku