Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: P-560/2021-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785 po sucu Ivi Graovac kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Gabrijeli Ćorluka odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535 zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay&Partneri iz Zagreba, radi ništetnosti i dr., nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 18. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Gabrijele Ćorluka odvjetnice iz Vinkovaca i punomoćnika tuženika u zamjeni Hrvojke Čolaković odvjetnice iz Vinkovaca, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d. d. Zagreb da tužitelju GŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem jednostranog i ništetnog povećanja promjenjive kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita isplati novč. iznos od 679,73 EUR (5.121,39 kuna) sa zak. zat. kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od uplate do dana povrata, po stopi zz kamata od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007. g. a na dalje po stopi od 14 % godišnje te počev od 1. srpnja 2011. g. po stopi od 12 % godišnje a u slučaju promjene stope zz kamata u visini eskontne stope HNB- a važeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena te počev od 1. kolovoza 2015. u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trg. društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za 3 % poena a počev od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zat. kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, na iznose, kako slijedi:

na iznos od 6,93 eura/ 52,21 kuna, tekuće od 30.11.2007.

na iznos od 6,89 eura / 51,93 kuna, tekuće od 31.12.2007.

na iznos od 7,02 eura / 52,88 kuna, tekuće od 31.01.2008.

na iznos od 7,09 eura / 53,40 kuna, tekuće od 29.02.2008.

na iznos od 7,21 eura / 54,29 kuna, tekuće od 31.03.2008.

na iznos od 7,03 eura / 52,95 kuna, tekuće od 30.04.2008.

na iznos od 10,60 eura / 79,90 kuna, tekuće od 31.05.2008.

na iznos od 10,74 eura / 80,89 kuna, tekuće od 30.06.2008.

na iznos od 10,54 eura / 79,44 kuna, tekuće od 31.07.2008.

na iznos od 10,55 eura / 79,51 kuna, tekuće od 31.08.2008.

na iznos od 10,67 eura / 80,37 kuna, tekuće od 30.09.2008.

na iznos od 11,54 eura / 86,92 kuna, tekuće od 31.10.2008.

na iznos od 10,95 eura / 82,53 kuna, tekuće od 30.11.2008.

na iznos od 11,69 eura / 88,11 kuna, tekuće od 31.12.2008.

na iznos od 11,81 eura / 88,96 kuna, tekuće od 31.01.2009.

na iznos od 11,86 eura / 89,35 kuna, tekuće od 28.02.2009.

na iznos od 18,33 eura / 138,08 kuna, tekuće od 31.03.2009.

na iznos od 18,37 eura / 138,40 kuna, tekuće od 30.04.2009.

na iznos od 18,03 eura / 135,85 kuna, tekuće od 31.05.2009.

na iznos od 17,78 eura / 133,97 kuna, tekuće od 30.06.2009.

na iznos od 17,85 eura / 134,47 kuna, tekuće od 31.07.2009.

na iznos od 17,98 eura / 135,46 kuna, tekuće od 31.08.2009.

na iznos od 17,97 eura / 135,37 kuna, tekuće od 30.09.2009.

na iznos od 17,83 eura / 134,37 kuna, tekuće od 31.10.2009.

na iznos od 18,08 eura / 136,25 kuna, tekuće od 30.11.2009.

na iznos od 18,28 eura / 137,76 kuna, tekuće od 31.12.2009.

na iznos od 18,57 eura / 139,90 kuna, tekuće od 31.01.2010.

na iznos od 18,50 eura / 139,41 kuna, tekuće od 28.02.2010.

na iznos od 18,89 eura / 142,32 kuna, tekuće od 31.03.2010.

na iznos od 18,82 eura / 141,76 kuna, tekuće od 30.04.2010.

na iznos od 18,96 eura / 142,84 kuna, tekuće od 31.05.2010.

na iznos od 20,19 eura / 152,14 kuna, tekuće od 30.06.2010.

na iznos od 19,94 eura / 150,23 kuna, tekuće od 31.07.2010.

na iznos od 20,72 eura / 156,08 kuna, tekuće od 31.08.2010.

na iznos od 20,45 eura / 154,06 kuna, tekuće od 30.09.2010.

na iznos od 20,02 eura / 150,81 kuna, tekuće od 31.10.2010.

na iznos od 20,93 eura / 157,67 kuna, tekuće od 30.11.2010.

na iznos od 22,08 eura / 166,39 kuna, tekuće od 31.12.2010.

na iznos od 21,25 eura / 160,21 kuna, tekuće od 31.01.2011.

na iznos od 21,55 eura / 162,38 kuna, tekuće od 28.02.2011.

na iznos od 21,19 eura / 159,63 kuna, tekuće od 31.03.2011.

na iznos od 21,25 eura / 160,12 kuna, tekuće od 30.04.2011.

na iznos od 22,80 eura / 171,82 kuna, tekuće od 31.05.2011.

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d. d. Zagreb, da tužitelju GŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos otplate kredita s naslova povećanja tečaja CHF u odnosu na kn u iznosu od 2.306,78 EUR (u protuvrijednosti 17.380,45 kuna prema fiksnom tečaju eura) sa zak. zat. kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos otplate kredita počev od uplate do povrata, po stopi zz kamata od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. g. a na dalje po stopi od 14 % godišnje, te počev od 1. srpnja 2011. g. po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promijene stope zz kamata u visini eskontne stope HNB-a vrijedeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, te počev od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a od 1. siječnja 2023. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

na iznos od 7,50 eura/ 56,51 kuna tekuće od 31.10.2008.

na iznos od 10,19 eura/ 76,74 kuna tekuće od 31.12.2008.

na iznos od 12,11 eura/ 91,27 kuna tekuće od 31.01.2009.

na iznos od 12,99 eura/ 97,85 kuna tekuće od 28.02.2009.

na iznos od 10,58 eura/ 79,72 kuna tekuće od 31.03.2009.

na iznos od 11,04 eura/ 83,18 kuna tekuće od 30.04.2009.

na iznos od 7,36 eura/ 55,46 kuna tekuće od 31.05.2009.

na iznos od 4,65 eura/ 35,04 kuna tekuće od 30.06.2009.

na iznos od 5,37 eura/ 40,48 kuna tekuće od 31.07.2009.

na iznos od 6,80 eura/ 51,23 kuna tekuće od 31.08.2009.

na iznos od 6,68 eura/ 50,30 kuna tekuće od 30.09.2009.

na iznos od 5,23 eura/ 39,42 kuna tekuće od 31.10.2009.

na iznos od 7,94 eura/ 59,83 kuna tekuće od 30.11.2009.

na iznos od 10,11 eura/ 76,20 kuna tekuće od 31.12.2009.

na iznos od 13,20 eura/ 99,48 kuna tekuće od 31.01.2010.

na iznos od 12,49 eura/ 94,14 kuna tekuće od 28.02.2010.

na iznos od 16,69 eura/ 125,73 kuna tekuće od 31.03.2010.

na iznos od 15,89 eura/ 119,74 kuna tekuće od 30.04.2010.

na iznos od 17,44 eura/ 131,42 kuna tekuće od 31.05.2010.

na iznos od 30,87 eura/ 232,52 kuna tekuće od 30.06.2010.

na iznos od 28,10 eura/ 211,71 kuna tekuće od 31.07.2010.

na iznos od 36,54 eura/ 275,30 kuna tekuće od 31.08.2010.

na iznos od 33,62 eura/ 253,33 kuna tekuće od 30.09.2010.

na iznos od 28,93 eura/ 217,99 kuna tekuće od 31.10.2010.

na iznos od 38,83 eura/ 292,55 kuna tekuće od 30.11.2010.

na iznos od 51,42 eura/ 387,40 kuna tekuće od 31.12.2010.

na iznos od 42,50 eura/ 320,24 kuna tekuće od 31.01.2011.

na iznos od 45,63 eura/ 343,79 kuna tekuće od 28.02.2011.

na iznos od 41,65 eura/ 313,83 kuna tekuće od 31.03.2011.

na iznos od 42,37 eura/ 319,22 kuna tekuće od 30.04.2011.

na iznos od 59,24 eura/ 446,37 kuna tekuće od 31.05.2011.

na iznos od 1632,82 eura/ 12302,46 kuna tekuće od 31.05.2011.

kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 2.258,36 eura, zajedno sa zak. zat. kamatama na parnični trošak počev od donošenja presude do isplate po stopi zat. kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u visini od 1.658,79 eura na ime preplaćenih anuiteta s osnove otplate kredita s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tužitelj se odbija.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, a u podnesenoj tužbi navodi da su tužitelj i tuženik zaključili dana 5. svibnja 2006. Ugovor o kreditu broj: 198-50-3437642 prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 22.564,54 CHF prema srednjem tečaju za CHF Banke važećem na dan korištenja kredita. Navedenim ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 60 mjeseci kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima.

2. Tužitelj dalje navodi kako je predmetnim ugovorom ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva temeljem Odluke Banke o kamatnim stopama, a koja se sa početnih 5,20% godišnje tokom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja. Tužitelj ističe kako prilikom zaključenja ugovora o kreditu tuženik nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Tečaj CHF u odnosu na kunu mijenjao se tijekom otplate kredita na štetu tužitelja. U tužbi tužitelj dalje ističe da je tuženik u ugovoru o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, kao i odredbe kojima je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije kao trgovac tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Tužitelj smatra da su navedene odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja i da su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

3. Tužitelj smatra da su navedene odredbe protivne kogentnim odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost. Tužitelj se poziva na pravomoćne presude koje su donesene po osnovi tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava (tzv. "slučaj Franak"). Tako se poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., a vezano za nepoštene odredbe potrošačkog ugovora o kreditu. Nadalje, tužitelj se poziva i na presudu VTSRH broj PŽ-6632/2017-10 od 14.06.2018. kojom je u točki 1 potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04.07.2013.

4. Imajući u vidu pravne posljedice ništetnih odredbi, tužitelj tužbom potražuje sve iznose koje je uplatio u iznosu većem od stvarne obveze, temeljeći svoj zahtjev na odredbama Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima. Po postavljenom tužbenom zahtjevu iz podnesene tužbe tužitelj potražuje preplaćene iznose temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i zbog promjene tečaja CHF i to sveukupan iznos od 35.000,00 kn uz pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća plaćanja pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka. Uz pridržavanje prava konačnog uređenja tužbenog zahtjeva nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, obzirom na podnesenu tzv. stupnjevitu tužbu, sukladno odredbi članka 186.b stavak 3. Zakona o parničnom postupku.

5. Nakon provedenog financijskog vještačenja u ovome predmetu tužitelj je konačno specificirao svoj tužbeni zahtjev te po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 28. studenoga 2024. potražuje isplatu sveukupno preplaćenog iznosa u visini od 2.986,51 euro, od čega se iznos od 679,73 eura odnosi na preplaćene kamate, a iznos od 2.306,78 eura na preplaćene iznose zbog promjene tečaja CHF.

6. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prije svega prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer je čl. 12. Ugovora o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, odnosno u konkretnom slučaju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zbog čega je predlagao da se ovaj sud oglasi nenadležnim i po pravomoćnosti predmet dostavi na rješavanje mjesno nadležnom sudu. U pogledu tvrdnji tužitelja da bi bile ništetne odredbe o načinu promjene kamatnih stopa i valutnoj klauzuli tuženik se istome također protivi smatrajući da su kriteriji promjena kamatnih stopa utvrđeni u Pravilnicima o obračunu kamata i naknada, a koji predstavljaju Opće uvjete poslovanja sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, te kao takvi obvezuju ugovorne strane. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja već objektivnih tržišnih okolnosti. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima, čija je primjena bila ugovorena u članku 9. predmetnog Ugovora. Nadalje, navodi kako je sporna odredba o valutnoj klauzuli tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo, te ista nije u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja i nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tuženik nadalje navodi kako je tužitelj mogao zaključiti ugovor u kunama ili eurima, tako da ugovor za tužitelja nije bio tzv. uzmi ili ostavi. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja. Tuženik predlaže da sud odbije zahtjev tužitelja te ga obveže na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

7. U svom očitovanju tužitelj se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika i to pogotovo istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti i istaknutom prigovoru zastare. Smatra da je u ovome postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule.

8. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio te je donio rješenje broj: 3 P-773/2019-8 od 21. veljače 2020. koje rješenje je povodom uložene žalbe tuženika viši sud, Županijski sud u Splitu svojom odlukom broj Gž- 788/2020-2 od 9. rujna 2020. odbio, te potvrdio rješenje ovoga suda broj od 21. veljače 2020.

9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u priloženi ugovor o kreditu broj:

198-50-3437642 od 5. svibnja 2006. sklopljen između tužitelja i tuženika, uvid u priloženi otplatni plan i otplatnu tablicu u svezi informativnog obračuna otplate kredita, uvid u priloženi zahtjev za kredit od 19. travnja 2006., provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Borkoviću dipl. oec. iz Vinkovaca, kao i dopuna vještačenja Tomislava Borkovića. Također je proveden dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke.

10. Temeljem provedenih dokaza i to prije svega uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu broj: 198-50-3437642 od 5. svibnja 2006. nesporno je utvrđeno da su ovdje tužitelj kao korisnik kredita i tuženik zaključili navedeni Ugovor o kreditu, a temeljem kojeg ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 22.564,54 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate, a da je u članku 7. određeno da se korisnik kredita obvezuje odobreni iznos vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen istim ugovorom. Nadalje istim člankom Ugovora o kreditu određeno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan plaćanja i da je istim člankom određeno da se izmjena ugovorene redovne kamatne stope vrši sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, a da korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos određeno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Banke. Kredit je odobren u svrhu adaptacije stambenog objekta.

11. Nesporno je nadalje među parničnim strankama da je kreditom ugovoren rok otplate na 60 mjeseci, te da je isti kredit u cijelosti otplaćen, kao i da je temeljem Ugovora o kreditu i prvotnog otplatnog plana, uz ugovorenu kamatnu stopu od 5,20% godišnje, mjesečni iznos anuiteta trebao iznositi 304,94 CHF u protuvrijednosti kuna. Nesporno je nadalje među parničnim strankama da se tijekom razdoblja otplate kredita mijenjala kako visina redovne kamatne stope, ali isto tako da se mijenjao i tečaj CHF u odnosu na kunu, a prema kojem tečaju je tužitelj vršio mjesečnu otplatu kredita.

12. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014.

13. Također je nesporno da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., i to točkom 1., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način daje koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima i potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

14. Isto tako je nesporno da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj: Rev- 2221/18, od 3. rujna 2019.

15. Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenoga Ugovora o kreditu, i to odredbe ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula na način da se tužitelju odobrava kredit u određenom iznosu CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja, te u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluka o kamatnim stopama, i da se zbog toga korisnik kredita obvezuje plaćati tako povišene iznose anuiteta.

16. Sporno je nadalje da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, te da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika, te je sporno i da li je tužitelj potrošač u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača.

17. Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je isti ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao namjenski kredit za izgradnju i dovršenje stambenog objekta. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu. Naime, prema odredbi čl. 5. stavak 1. toč. 15. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 97/03) i prema svim kasnijim izmjenama istoga Zakona, određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

18. U odnosu na sporne činjenice tj. pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula i način promjene kamatne stope, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; dalje u tekstu ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Prema odredbi čanka 81. stavak 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u naprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

19. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 83. ZZP/03. Odredbom članka 87. stavak 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe.

20. Analizirajući spornu odredbu (članak 2.) Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Banke, te da se za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu, koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle samo jednoj ugovornoj strani, dok s druge stranke klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredit. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li ista odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. U postupku kolektivne zaštite potrošača nesporno je utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

21. Takvom formuliranom odredbom o promjeni kamatne stope tuženik je mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti učinio bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, zbog čega je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 2. unaprijed formulirana i da nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu.

22. Upravo zbog tog razloga stav je suda da je ista odredba iz Ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, slijedom čega je ista i ništetna sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03.

23. Nadalje, stajalište je suda da se identično materijalno pravo treba primijeniti i u pogledu utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu. Naime, nesporno je da je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu tužitelju bilo poznato što znači ugovaranje kredita uz valutnu klauzulu, ali samo to nije dovoljno da bi se ista ugovorna odredba mogla tretirati kao poštena ugovorna odredba, budući je prema zauzetom stavu suda Europske unije u predmetu C 186/16, i to u presudi donesenoj 20. rujna 2017., jasno navedeno da odredbu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, a koja odgovara čl. 84. ZZP/03, treba tumačiti na način da nije dovoljno da ugovorna odredba mora biti samo jasno i razumljivo sastavljena, već da je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite i formirane odluke, te sa tim potrošač mora biti upoznat kako na formalnoj, tako i na gramatičkoj razini, da može procijeniti ekonomske posljedice te odredbe za njegove financijske obveze.

24. U postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda P-141/12, od 4. srpnja 2013., nesporno je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija.

25. S obzirom na navedeno nedvojbeno je da su ništetne odredbe i to dijela čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu, a kojim se odobrava tužitelju kredit u iznosu od 22.564,54 CHF, odnosno u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju krediotra na dan korištenja kredita, te u dijelu gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 304,94 CHF obračunatoj po srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja.

26. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15; dalje u tekstu ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbi čl. 502. C Zakona o parničnom postupku, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

27. Ovakav direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i presude koja bude donesena u tom postupku i koja kao takva obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Rev- 3142/18, od 19. ožujka 2019. Iz navedene revizijske odluke nedvojbeno proizlazi da u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači uopće nije nužno provoditi poseban dokazni postupak, jer bi isto bilo, a s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, potpuno neekonomično i previše tegobno za potrošača, a isto tako i suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača, te je upravo iz tog razloga i odbijen dokazni prijedlog stranaka da se u ovom postupku saslušava tužitelj kao stranka kao i predloženi svjedoci od strane tužitelja i od strane tuženika tj. osobni bankar tuženika, a na okolnost da su isti neposredno pregovarali o ovim spornim odredbama Ugovora o kreditu.

28. Cijeneći sve naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule i to za tuženika u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., to je primjenjujući sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku presudu donesenu u tom sporu na ovaj konkretni slučaj odlučeno kao u točkama 2. i 3. izreke ove presude. S obzirom da su utvrđene ništetnim odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule i načinu promjene kamatne stope, to temeljem odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih pravnih odredbi.

29. Radi utvrđivanja visine onoga što je tuženik dužan vratiti tužitelju, provedeno je odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Tomislavu Borkoviću dipl.oec. iz Vinkovaca, a također je provedena i dopuna nalaza vještačenja. Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenoga vještaka vidljivo je da je na dan isplate kredita tj. na dan 8. svibnja 2006. tečaj CHF u odnosu na kunu iznosio 4,659548 kn, te da je na taj dan ugovorena kamatna stopa iznosila 5,20%. Nesporno je nadalje utvrđeno iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenoga vještaka da je u razdoblju od isplate kredita tužitelju pa sve do dana otplate predmetnog kredita tuženik mijenjao visini kamatne stope.

30. Zaključno je mišljenje vještaka da je tužitelj temeljem promjene tečaja i visine kamatnih stopa preplatio kredit i to za ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po kreditu broj 198-50- 3437642 utvrđen u visini od 679,73 eura, protuvrijednosti 5.121,39 kn, što je vještak tabelarno prikazao po pojedinim mjesecima. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate predmetnog ugovora o kreditu 08. 05. 2006. za 1 CHF = 4,659548 kn, utvrđen je u visini od 2.306,77 eura, protuvrijednosti 17.380,37 kn što pojedinačno prikazano tabelarnim prikazom za utuženo razdoblje. U svom nalazu i mišljenju vještak je nadalje utvrdio da je ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate predmetnog ugovora o kreditu 08.05.2006. za 1 CHF = 4,659548 kn, utvrđen u visini od – 171,96 eura, protuvrijednosti – 1.295,67 kn što je pojedinačno prikazano po pojedinim mjesecima. Ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena tečaja tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 198-50-3437642 utvrđen je u visini od 2.134,81 eura, protuvrijednosti 16.084,70 kn, pojedinačno prikazanih utvrđenih razlika za svaki mjesec utuženog razdoblja.

31. Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je svoj tužbeni zahtjev konačno specificirao sukladno istome nalazu u podnesku od 28. studenoga 2024. potražujući sve preplaćene iznose zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbi o valutnoj klauzuli (pozitivnu razliku). Primjedbe tuženika iznesene na nalaz vještaka nisu bile primjedbe na matematički izračun vještaka, nego u smislu da predmetni izračun nema smisla jer je ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te je stoga bilo razumno očekivati promjenu iste. Temeljna primjedba tuženika je kako je predmetni nalaz i mišljenje temeljen na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa i fiksan tečaj, a što nije bila ugovorna volja stranaka, niti to proizlazi iz samog sadržaja predmetnog ugovora o kreditu, te tuženik smatra da je predmetni nalaz i mišljenje vještaka neosnovan, promašen i nepotreban.

32. Kako je u ovom postupku nesporno utvrđeno da je u trenutku zaključenja ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 5,20%, te kako je tijekom postupka utvrđeno da su ništetne odredbe u pogledu načina promjene kamatne stope koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu vršene jednostrano od strane tuženika, zbog čega tužitelj ima pravo na povrat neosnovano naplaćenih iznosa zbog takvog načina jednostrane promjene kamatne stope, to je u ovom postupku bilo nužno na određeni način odrediti odgovarajući parametar temeljem kojeg će se utvrditi iznos koji pripada tužitelju zbog nesavjesnog ponašanja tuženika kao kreditora.

33. Nesporno je da je redovna kamatna stopa jedan od bitnih elemenata ugovora o kreditu odnosno isti predstavlja objekt ugovorne obveze, te prema odredbi članka 269. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva. S obzirom da je način promjene ugovorene promjenjive kamatne stope utvrđen ništetnim to je stav suda da je za utvrđivanje visine naknade koja pripada tužitelju nužno primijeniti jedinu kamatnu stopu koja je u ugovoru o kreditu određena, a to je ugovorena kamatna stopa od 5,20%.

34. Naime, prema odredbi članka 272. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojeg se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Kako iz ugovora o kreditu nesporno proizlazi da je jedina dovoljno odrediva kamatna stopa od 5,20%, to je stoga prema istoj kamatnoj stopi dan nalog vještaku da utvrdi eventualno preplaćeni iznos tuženika po zaključenom Ugovoru o kreditu, a zbog jednostrane izmjene kamatnih stopa tijekom trajanja ugovora o kreditu.

35. Tužitelj je po provedenom vještačenju svoj tužbeni zahtjev za isplatu postavio u visini od 2.986,51 euro označavajući i VPS u toj visini. Obzirom da je tužitelj prvotno u podnesenoj tužbi označio inicijalnu VPS u visini od 35.000,00 kn, odnosno sada izraženo u službenoj valuti eura iznos od 4.645,30 eura, to proizlazi da je došlo do smanjenja tužbenoga zahtjeva u odnosu na visinu ranijeg potraživanja. Smanjenje tužbenoga zahtjeva ima značaj povlačenja tužbe te je za isto potreban pristanak tuženika. Tuženik se protivio smanjenju tužbenoga zahtjeva, u smislu da je izvršena preinaka tužbe, te je potraživao parnični trošak u odnosu na povučeni dio zahtjeva. Sud je za iznos od 1.658,79 eura, za koji iznos je tužitelj smanjio svoj prvotni tužbeni zahtjev, te obzirom na protivljenje tuženika povlačenju dijela tužbenog zahtjeva, donio odluku kao u točki III. izreke ove presude, kojom je tužitelj odbijen za navedeni iznos.

36. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog povećanja kamatnih stopa kao i ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od 2.986,51 euro od čega se iznos od 679,73 eura odnosi na preplaćene kamate, a iznos od 2.306,78 eura na preplaćene iznose zbog promjene tečaja CHF, to je sud donio odluku kao u izreci ove presude. Tuženik je po osnovi odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan da vrati tužitelju navedeni novčani iznos i to zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos od dospijeća plaćanja do isplate, s tim da je kamata određena sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

37. Prigovor zastare tuženika je neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev-2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 11. lipnja 2019., to nije istekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, zbog čega je i odbijen prigovor zastare od strane tuženika.

38. Isto tako, neosnovan je i prigovor tuženika da tužitelj nema svojstvo potrošača. Prema odredbi članka 5. st. 1. toč. 15. ZZP-a (NN 97/03, i svim kasnijim izmjenama istog zakona) određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Ugovor o kreditu tužitelj je sklopio kao fizička osoba i kredit mu je odobren kao namjenski za kupnju obiteljske kuće.

39. Iz ugovora o kreditu i dokumentacije priložene u spisu proizlazi da je kao korisnik kredita naveden upravo tužitelj, kao i da je upravo tužitelj taj koji je u poslovnim knjigama tuženika i cjelokupnoj dokumentaciji naveden kao korisnik kredita, te da su sve uplate po predmetnoj partiji kredita knjižene upravo u korist tužitelja kao korisnika kredita, tako da je neupitna aktivna legitimacija tužitelja za podnošenje ove tužbe.

40. Na sve sporne okolnosti sud je saslušao tužitelja u svojstvu stranke, a iz njegovog iskaza jasno proizlazi da isti u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije imao saznanja o jednostranom povećanju kamatne stope od strane banke, tj. mogućnosti njezina rasta u visini koja je naknadno uslijedila, a također i o mogućim promjenama anuiteta kredita vezanim uz valutnu klauzulu u CHF. Naime, od strane djelatnika tuženika predan mu je tipski, od tuženika unaprijed sastavljen ugovor koji je mogao prihvatiti ili ne, a prilikom pregovaranja i sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije bio upozoren na rizike ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, kao i jednostranom povećanju kamatne stope. Prije potpisivanja ugovora o kreditu tužitelj je pročitao ugovor, međutim kao laiku mu nisu bile jasne sve odredbe ugovora vezane za valutnu klauzulu u CHF, a vjerovao je djelatniku banke da se radi o povoljnom kreditu. Također na sklapanje upravo predmetnog ugovora o kreditu odlučio se i na preporuku auto kuće "Lozić" iz Vinkovaca, u kojoj je i kupio svoje vozilo. Također niti od strane javnog bilježnika Jelice Kovačić iz Vukovara prilikom ovjere potpisa na ugovoru nije bilo nikakvog upozorenja, niti mu je javni bilježnik pročitao ugovor.

41. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

42. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članka 155. Zakona o parničnom postupku. Kad se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu svotu mjerodavnu VPS predstavlja novčani iznos koji potražuje tužitelj u glavnom zahtjevu. Tužitelj je podnio tzv. stupnjevitu tužbu te je nakon provedenog vještačenja naznačio VPS u skladu sa odredbama članka 35. stavak 1. ZPP-a i članka 186.b stavak 3. ZPP-a na način da potražuje isplatu iznosa od 2.986,51 euro.

42.1. Sukladno označenoj VPS i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) tužitelju je za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.900,00 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), sastav žalbe protiv rješenja od 24. svibnja 2021. = 50 bodova i sastav žalbe protiv rješenja od 2. veljače 2022. = 50 bodova (Tbr. 10. toč. 4. OT), zastupanje na šest ročišta kod suda = svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), sastav obrazloženog podneska od 28. studenoga 2024. = 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT), zastupanje na ročištu za objavu presude = 50 bodova (Tbr. 9 toč. 3. OT), koje radnje ukupno nose 950 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda po 2,00 eura 1900,00 eura (punomoćnik odvjetnik nije u sustavu PDV-a). Tužitelju je također odobren trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 92,91 euro, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen trošak u iznosu od 2.258,36 eura. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 26. lipnja 2024. u kojem je prvotno uredio tužbeni zahtjev, obzirom da mu je priznat sastav drugog podneska od 28. studenoga 2024. u kojem je konačno uredio tužbeni zahtjev.

42.2. Kako se radilo o smanjenju tužbenog zahtjeva tužitelja do kojeg je došlo nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u odnosu na inicijalnu VPS iz tužbe, to sud nije priznao trošak tuženiku u odnosu na smanjeni, odnosno povučeni dio tužbenoga zahtjeva, obzirom da je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu, te je do smanjenja zahtjeva došlo nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i radi usklađenja zahtjeva sa nalazom vještaka. Osim toga, smanjenje zahtjeva nije imalo utjecaja na vrijednost boda za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku, koja iznosi 100 bodova za svaku radnju sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

42.3. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.

U Vinkovcima 31. ožujka 2025.

Sudac

Iva Graovac

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnica Gabrijela Ćorluka, Vinkovci – punomoćnik tužitelja

2. Odvjetničko društvo Kallay&Partneri, Zagreb, Ilica 1A/III – punomoćnik tuženika