REPUBLIKA HRVATSKA

K-220/2025-6

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27.

21 000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Mirjani Stolić kao sutkinji pojedincu tog suda uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Arnerić u kaznenom postupku protiv optuženog ĆJ zbog kaznenog djela iz članka 117.st.2.i dr. Kaznenog zakona ( „Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/18., 126/19., 84/2021., 1472022., 114/2023. i 36/2024.) u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu KO-DO-88/2025 od 3.veljače 2025. nakon javno održane rasprave zaključene 31.ožujka 2025. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu Nele Kusture, okrivljenika osobno uz branitelja po službenoj dužnosti Dina Radića odvjetnika u Splitu, istog dana javno izriče, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženi: ĆJ OIB: [osobni identifikacijski broj], sin OJ i pok. Ć, rođ. O, rođ. **.**.2002. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom osnovnom školom, nezaposlen, neoženjen, bez djece, bez imovine, bez čina, neodlikovan, osuđivan

k r i v  j e

što je 5. siječnja 2025. u poslijepodnevnim satima u [adresa] u obiteljskoj kući na adresi [adresa], nakon što mu je onemogućio igranje video igrica svog oca OJ rukama odgurnuo u predjelu prsiju svjestan da uslijed guranja isti može pasti i ozlijediti se na što je pristao, a što se i dogodilo jer je OJ pao na leđa na pod, a pri padu udario u rub fotelje pri čemu je zadobio tjelesnu ozljedu u vidu oguljotine u predjelu lijevog kuka, nakon čega je istom hoteći ga zastrašiti istom kazao da će ga ubiti,

dakle, drugog tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi i drugom ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, čime je u stjecaju počinio dva kaznena djela i to kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ( "Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje KZ/11 ) i kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11., sve uz primjenu članka 51. KZ/11.

Stoga se okrivljenom ĆJ najprije utvrđuju pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo kako slijedi:

- za kazneno djelo tjelesne ozljede, na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11, uz primjenu čl. 48. st. 2. u vezi čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 kazna zatvora od 9 (devet) mjeseci.

-za kazneno djelo prijetnje, na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11, uz primjenu čl. 48. st. 2. u vezi čl. 49. st. 1. toč. 5. KZ/11 kazna zatvora od 5 (pet) mjeseci.

Potom se optuženi ĆJ uz primjenu članka 51. KZ/11

osuđuje

na jedinstvenu kaznu zatvora od 1( jedne) godine

II.

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom ĆJ u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5.siječnja 2025. do 31.ožujka 2025.

III.

Na temelju članka 68.KZ/11 optuženom ĆJ izriče se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja a koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

IV.

Na temelju čl. 148. st. 6., u vezi s čl. 145. st. 1. i st. 2. t. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024.

- dalje ZKP/08) optuženi ĆJ oslobađa se dužnosti plaćanja troškova ovog kaznenog postupka.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Splitu optužnicom broj KO-DO-88/2025 od 3.veljače 2025. pred ovim sudom 3.veljače 2025. optužilo je ĆJ da je počinio u stjecaju dva kaznena djela i to kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesne ozljede opisano u članku 117.stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 117.stavku 2. KZ/11. i jedno kazneno djelo prijetnje iz članka 139.stavka 3. u vezi s stavkom 2 KZ/11. Oštećenik nije postavio imovinskopravni zahtjev.

2.Optuženik se očitovao krivim za počinjenje inkriminiranih kaznenih djela koje mu se optužnicom stavljaju na teret.

3. U svojoj obrani iznesenoj na početku dokaznog postupka jer se očitovao krivim naveo je da mu je žao zbog svega i da se ispričao ocu. Ne pada mu više opet tako reagirati. Želi pomoći sebi. Smatra da nije ispunio očekivanja koja je otac imao za njega. Želi se vratiti sportu. Sa tatom je danas u dobrim odnosima. Prije ovog događaja bio je mjesec dana na psihijatriji a nakon toga u sklopu redovitih kontrola nastavlja se terapijama sa psihijatrom. Svjestan je problema vezano za video igrice, te potvrđuje da mu je boravak u istražnom zatvoru pomogao u odvikavanju od istog. Od obiteljske situacije navodi da živi u obiteljskoj kući sa mlađim bratom i ocem. Mama mu je preminula prije 7 godina. Brat je završio školu i radi. On planira tražiti posao izvan Republike Hrvatske.

4.Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka izvedeni su slijedeći dokazi: pročitala se i pregledala medicinska dokumentacija za oštećenog OJ (list 12. – 13.), zapisnik o ispitivanju svjedoka - oštećenika OJ od 17. siječnja 2025. (list 68. – 69.), sudsko - psihijatrijsko vještačenje stalnog sudskog vještaka dr. Nikole Silića od 27. siječnja 2025. (list 72. – 78.), sudsko medicinsko vještačenje stalnog sudskog vještaka dr. Šimuna Anđelinovića od 31. siječnja 2025. (list 82. – 83.).

4.1.Na kraju dokaznog postupka sud je pročitao izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (l.s.32.)

4.2.Nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga, kao ni primjedbi na izvedene dokaze, a vjerodostojnost isprava u koje je izvršen uvid nije ničim dovedeno u sumnju.

4.3.Što se tiče ubrojivosti optuženika tempore criminis sud je na tu okolnost izveo dokaz psihijatrijskim vještačenjem. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. Nikole Silića, a kojem nalazu i mišljenju sud u cijelosti poklanja vjeru kao stručnom, argumentiranom i sačinjenom lege artis, proizlazi da je optuženik tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv.

5.Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno te uspoređujući ih s obranom okrivljenika, sud nalazi utvrđenim i dokazanim da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se optužnim aktom stavlja na teret te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kaznenopravnu odgovornost odnosno da su se u radnjama okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesne ozljede iz članka 117.stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11 i kaznenog djela prijetnje iz članka 139.st.3.u vezi st.2. KZ/11 te ga je stoga sud za isto i oglasio krivim.

5.1. Slijedom izloženog, u skladu sa člankom 459.st. 6. i 7. ZKP/08 u nastavku presude sud će obrazložiti odluku o kazni na koju je optuženik osuđen.

6.Odlučujući o kaznenopravnoj sankciji koju će u konkretnom slučaju primijeniti na optuženika, sud je imao u vidu sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, radi čega je optuženiku olakotnim cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela čime je bitno doprinio bržem okončanju postupka i smanjenju troškova postupku, a ujedno je takvim stavom prema optužbi pokazao određeni stupanj kritičnosti prema vlastitom ponašanju, njegov odnos prema žrtvi kojoj se prilikom iznošenja obrane na raspravi ispričao, iskazujući pri tom žaljenje i kajanje zbog počinjenog, iskazano obećanje da će se u budućnosti suzdržati od činjenja kaznenih djela te svoje ponašanje uskladiti s pravnim poretkom RH, kao i okolnost da žrtva nije manifestirala posebnu zainteresiranost za optuženikov kazneni progon već jedino da se optuženik liječi. Olakotnim je uzeta i okolnost da je optuženik popravio odnose sa žrtvom kao i složena obiteljska situacija odnosno da je još kao dijete ostao bez majke a što je utjecalo i na njegov psihofizički razvoj. Olakotnim je uzeta okolnost i da je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv.

6.1.Otegotnim je valjalo cijeniti okolnost što je optuženik kada je imao pravni status maloljetnog počinitelja kaznenog djela u dva navrata procesuiran pred nadležnim sudom za kaznena djela s elementima nasilja. Dakle riječ je o specijalnom povratniku. Na koncu, sud je otegotnim cijenio naročiti porast i društvenu pogibeljnost inkriminiranost kaznenih djela.

6.2. Međutim, u postupku utvrđene olakotne okolnosti kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti predstavljaju one naročite olakotne okolnosti koje su u skladu s čl. 48. st. 2. KZ/11 pretpostavka za primjenu instituta ublažavanja kazne ispod propisanog minimuma u odnosu na predmetna kaznena djela, a u kojem slučaju se svrha kažnjavanja prema stavu suda može postići i takvom blažom kaznom od redovne.

6.3. Prilikom izbora vrste i mjere kazne sud je imao u vidu činjenicu da se optuženik na raspravi od 31.ožujka 2025. u prisutnosti branitelja suglasio s novim prijedlogom optužbe za izricanje bezuvjetne kazne koja se tražila u ovom postupku, odnosno koju je zastupnica optužbe nakon iskaza optuženika predložila na raspravi.

6.4.Potom je sud optuženiku, polazeći od optuženikovog stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ/11, cijeneći pri tom sve naprijed utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, prethodno utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo prijetnje, na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11, primjenom instituta ublažavanja kazne iz čl. 48. st. 2. u vezi čl. 49. st. 1. toč. 5. KZ/11 od 5 (pet) mjeseci, za kazneno djelo tjelesne ozljede, na temelju čl. 117. st. 2. KZ/11, primjenom instituta ublažavanja kazne iz čl. 48. st. 2. u svezi čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ/11 od 9 (devet) mjeseci ocijenivši da se upravo navedene kazne zatvora ukazuju primjerenima težini počinjenih kaznenih djela i ličnosti optuženika te su na tragu proklamiranog načela individualizacije u kažnjavanju, nakon čega je optuženika, na temelju članka 51. KZ/11, ocijenivši pri tom optuženikovu ličnost i počinjena kaznena djela u njihovoj ukupnosti, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine.

6.5.Samim priznanjem okrivljenik pokazuje da je svjestan nedopustivosti i neprimjerenosti ponašanja inkriminirane prigode te da u cijelosti prihvaća društvenu osudu zbog svog neprihvatljivog ponašanja, a što u suštini predstavlja potvrdu njegove samokritičnosti prema počinjenom kaznenom djelu. Tako odmjerenom kaznom će se ne samo utjecati na okrivljenika da mu se uputi prijekor i ukaže na štetnost činjenja kaznenih djela, nego će utjecati i na druge osobe da ne čine ista ili druga kaznena djela.

6.6. Na temelju članka 68. KZ/11 optuženiku je izrečena i sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne. Opravdanost izricanja ove sigurnosne mjere ogleda se iz rezultata psihijatrijskog vještačenja okrivljenika prema kojem nalazu je optuženiku još 2021. na Klinici za psihijatriju postavljena dijagnoza F. 32, te da je optuženik sklon agresivnim obrascima, socijalnoj izolaciji, manjkavosti samokontroli zbog čega dolazi do agresivnog ponašanja a zbog svega navedenog u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela bio je bitno smanjeno ubrojiv te da postoji opasnost da bi on zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova bitno smanjena ubrojivost mogao i u budućnosti počiniti teže kazneno djelo. Slijedom svega navedenog vještak je preporučio potrebu optuženiku izreći mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja zatvorenog tipa (l.s.77), a što je sud i prihvatio prvenstveno iz razloga jer je okrivljenik već pokušavao s liječenjem na slobodi međutim zbog nedovoljnog potencijala isto je bilo bezuspješno. Cilj je primjene sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja otkloniti opasnost koja potencijalno može dovesti do počinjenja novog kaznenog djela čime bi se osiguralo njegovo učešće u postupku liječenja i imao bi se uvid u njegov psihički status, ponašanje i apstinenciju od igranja video igrica, a samim time bi se umanjila mogućnost ponavljanja kaznenih djela i praktički bi se otklonila opasnost za okolinu.

7.Kako članak 417a. st.7.ZKP/08 govori o tome da kada se okrivljenik suglasi sa vrstom i visinom predložene kazne, sud u presudi ne smije izreći drugu vrstu kazne niti veću mjeru kazne od predložene. Smisao ove odredbe ide za tim da se maksimalno pojednostavljuje kazneni postupak, jer stranke otvoreno prezentiraju svoje stavove, a sud njihove dispozicije uvažava. Na taj način kod okrivljenika nema više nikakve neizvjesnosti u pogledu ishoda kaznenog postupka, jer kada prizna krivnju i suglasi se sa predloženom sankcijom, sud mu ne može izreći drugu vrstu kaznene sankcije, niti veću mjeru kazne od one iz prijedloga, jer se radi se o odredbi imperativne naravi.

7.1.Pružanjem nove šanse optuženiku, izricanjem kaznene sankcije individualizirane ličnosti okrivljenika utjecati će i na svijest o pravednosti kažnjavanja i omogućiti mu da se nakon izdržane kazne i liječenja ponovno uključi u društvo i time stekne uvjete za nastavak života bez činjena kaznenih djela. Svaka strožija kazna naglašavala bi pretjeranu retribuciju, a što nije svrha kažnjavanja.

7.2.Naime, bitno je naglasiti da se izbor mjere kazne ne svodi na isključivo matematičku valorizaciju izrečenih pojedinačnih i jedinstvene kazne, već predstavlja složeni proces odmjeravanja kazne sa svrhom propisanom zakonom (članak 41. KZ/11). Prema ocjeni ovog suda izricanjem optuženiku jedinstvene kazne zatvora upravo od jedne godine uz sigurnosnu mjeru psihijatrijskog liječenja moći će se ostvariti svrha kažnjavanja određena člankom 41. KZ/11., koja ima svoju retributivnu, specijalno i generalno preventivnu komponentu te resocijalizacijski zahtjev koji omogućava optuženiku da se nakon izdržane kazne ponovno uključi u društvo. Upravo u tom kontekstu (kontekstu svrhe kažnjavanja) odmjeravanje kazne nije prosta matematička operacija, već složena zadaća suda da izabere onu vrstu i mjeru kazne koja će ostvariti uvodno navedenu svrhu kažnjavanja, što je sud i napravio ujedno primijenivši i dodatni zakonski kriterij odmjeravanja kazne za djela počinjena u stjecaju (ocjena počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela – članak 52. stavak 1. KZ/11).

7.3. S obzirom da se optuženik nalazio u istražnom zatvoru, to će mu se, na temelju čl. 54. KZ/11 vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. svibnja 2024. pa do 31.ožujka 2025. uračunati u prethodno izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora.

8. Na koncu, sud je na temelju čl. 148. st. 6., u svezi s čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, optuženika oslobodio dužnosti plaćanja troškova ovog kaznenog postupka imajući u vidu njegovo loše imovinsko stanje, aktualnu nezaposlenost, okolnost što je bez imovine, ocijenivši da bi plaćanjem troškova postupka bilo znatno narušeno njegovo imovno stanje tako što isti ne bi mogao uredno podmirivati osnovne životne troškove.

9.Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu 31.ožujka 2025.

Sutkinja

Mirjana Stolić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda a o istoj odlučuje nadležni nadležnom županijski sud.

Dostaviti:

-ODO Split putem web servisa na broj KO-DO-88/2025

-optuženiku osobno

-žrtvi OJ, [adresa].