Poslovni broj: XXXII P-1393/2018

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Frana Kurelca 3, Rijeka

SUD U RIJECI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić, u pravnoj stvari tužitelja:

RL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branislavu Musulinu, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika: 1. ŽL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. VL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladi Vladiki, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 28. veljače 2025. godine, u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, kao i tuženika VL i njegovog punomoćnika, na temelju članka 335. stavka 6. Zakona o parničnom postupku, dana 31. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću na dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 171 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označeno rozom i zelenom bojom te točkama S-C-D-T-E-F-G-H-Z2-S u površini od 140 m2, na skici lica mjesta i mjerenja (prilog br. 6) izrađenu od strane stalnog sudskog vještaka Roberta Svobode ing. geod. koja je sastavni dio Nalaza i mišljenja vještaka od listopada 2021. godine.

II. Ovlašćuje se tužitelj ishoditi cijepanje nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 171 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označeno rozom i zelenom bojom te točkama S-C-D-TE-F-G-H-Z2-S u površini od 140 m2, na skici lica mjesta i mjerenja (prilog br. 6) izrađenu od strane stalnog sudskog vještaka Roberta Svobode ing. geod. koja je sastavni dio Nalaza i mišljenja vještaka od listopada 2021. godine te se ovlašćuje tužitelj na temelju ove presude, nakon pravomoćnosti i ovršnosti iste, ishoditi upis prava vlasništva na novonastaloj nekretnini u svoje ime i u svoju korist, što su tuženici dužni trpjeti, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku VL naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 2.616,46 EUR (slovima: dvije tisuće šesto šesnaest eura i četrdeset šest centi), sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 31. ožujka 2025. godine do isplate po stopi od 6,15 % godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište

Poslovni broj: XXXII P-1393/2018

primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa, a do zatraženih 3.307,42 EUR, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Podneskom od 14. veljače 2025. godine kao i na raspravi održanoj 28. veljače 2025. godine tužitelj precizira tuženi zahtjev istaknut u tužbi podnesenoj ovome sudu 30. svibnja 2018. godine, zahtijevajući da sud po provedenom dokaznom postupku donese presudu kojom će utvrditi da je stekao pravo vlasništva dosjelošću na dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], pašnjaku površine 171 m2, upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označeno rozom i zelenom bojom te točkama S-C-D-T-E- F-G-H-Z2-S u površini od 140m2, na skici lica mjesta i mjerenja (prilog br. 6) izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka Roberta Svobode ing. geod. koja je sastavni dio Nalaza i mišljenja vještaka od listopada 2021. godine, kao i ovlastiti ga tražiti cijepanje te nekretnine i ishođenje upisa prava vlasništva u svoje ime i u svoju korist, što su tuženici dužni trpjeti. Traži i obvezivanje tuženika na naknadu parničnog troška.

2. U prilog tužbenom zahtjevu tužitelj navodi da su parnične stranke upisane u zemljišnim knjigama kao suvlasnici utužene nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], pašnjaka površine 171 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to tužitelj u 8/60 dijela, tuženica ŽL u 7/60 dijela, a tuženik VL u 45/60 dijela. Tvrdi da je pravi i jedini vlasnik i posjednik predmetne nekretnine koja predstavlja njegovu okućnicu – travnjak i vrt kojeg obrađuje. Navodi da je kupoprodajnim ugovorom od 12. travnja 1979. godine, zajedno s GL kao kupcem kupio nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od ŠL, te je na temelju građevne dozvole od 21. rujna 1979. godine na njoj izgradio svoju obiteljsku kuću. Opisuje da je u vrijeme gradnje predviđeno da će put do kuće tužitelja i kuće obitelji DL biti preko nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa je on stoga zajedno sa DL, BL i JL, od ŠL ugovorom od 12. travnja 1979. godine kupio predmetnu česticu otkada se i nalaze suposjedu iste, pri čemu je tužitelj posjednik i vlasnik onog dijela koji po obliku prati njegovu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje opisuje da je ŠL u rujnu 1983. godine na sina ŠL prenio 3/4 prava vlasništva nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tada s upisanom površinom od 2551 m2, da bi ugovorom od **.**.1983. ŠL s tužiteljem sklopio Ugovor o kupoprodaji 1/10 dijela od njegova 3/4 suvlasnička dijela tadašnje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u prisutnosti svjedoka NL, gdje su na terenu točno dogovorili koji realni dio nekretnine tužitelj kupuje od FL te je taj ugovor i sklopljen na licu mjesta.

3. Tužitelj tvrdi da je u naravi tada kupio upravo današnju utuženu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te se od dana kupnje nalazi u posjedu nekretnine. Opisuje i da je za potrebe provedbe ugovora u zemljišnim knjigama, odvjetnik Radovan Zdravković sastavio novi Ugovor o prodaji i kupovini nekretnine, gdje je ponovno utvrđeno da tužitelj od ŠL kupuje 1/10 dijela

Poslovni broj: XXXII P-1393/2018

k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 190 m2, koji je i proveden u zemljišnim knjigama. Stav je tužitelja da je njegov upis bio samo formalne prirode, jer je kupio točno određeni realni dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s obzirom da utužena k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tada još nije egzistirala kao zasebna nekretnina, s time što je s prodavateljem ŠL dogovorio da nakon što ŠL provede cijepanje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i realni dio nekretnine koji je kupio tužitelj postane samostalna čestica, da će tada uskladiti stvarno i zemljišnoknjižno stanje i izvršiti potrebne upise. Međutim, kada je 1993. godine provedeno cijepanje tada jedinstvene k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nastale su nove čestice k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa su prepisivanjem u zemljišnim knjigama tada upisani suvlasnici postali i suvlasnici svih tih čestica, iako se u stvarnosti znalo da svatko uživa i pripada mu pravo vlasništva točno određenih nekretnina, pri čemu je tvrdi tužitelj, on vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i suvlasnik puta na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no koji nije predmet ove parnice.

4. Tužitelj opisuje da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] put do kuće tužitelja i susjeda, kao i sjeverna granica posjeda tužitelja, dok južnu granicu čini nekretnina u vlasništvu susjeda TL, s time što predmetna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čini jedinstvenu nekretninu sa k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ukazuje i na nesklad katastarskog i zemljišnoknjižnog stanja, navodeći da mu je tuženik VL, jednako kao i susjedima obitelji JL i TL, počeo braniti prolazak putem preko k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stavljajući lanac na prolaz i tvrdeći da je vlasnik, pa je on utvrdio da je tužitelj od ŠL kupio suvlasnički dio i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iako je znao da ŠL nije ni vlasnik ni posjednik te nekretnine, niti je tuženik ikada uveden u posjed kupljenog, a kao susjed bilo mu je poznato stvarno vlasničko stanje. U tijeku spora, s obzirom na to da je tuženik VL otuđio pravo suvlasništva nekretnine prenijevši ga na sina PL, ističe kako u slučaju protivljenja subjektivnoj preinaci, pridržava pravo dovršiti započetu parnicu između stranaka, ukazujući da je njegov pravni interes zaštićen s obzirom na upisanu zabilježbu spora. Zaključno, pozivajući se na dugogodišnji posjed koji traje dulje od 35 godina, drži da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću te traži donošenje presude sadržaja kao u izreci.

5. Tuženica ŽL prvotno je osporila tužbeni zahtjev, davši zajednički odgovor na tužbu s tuženikom VL, no u daljnjem je tijeku postupka istaknula kako ona na nekretninu tužitelja ne pretendira, da je upisana suvlasnica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jedino iz razloga što su svi nekretnine kupovali od ŠL, da bi u podnesku od 28. listopada 2021. godine istaknula da je punomoć odvjetniku potpisala na nagovor tuženika VL koji joj je kazao da im je to potrebno radi uređenja parcelacije k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja i njoj pripada, te da nema ništa s utuženom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer je to parcela u vlasništvu tužitelja. Naime, tuženica ŽL pojasnila je da su svi građevinski tereni bili vlasništvo ŠL, koji je redom prodavao svoje zemljište, kao i da kad je sa suprugom kupila zemljište, tamo su već bili susjedi RL, BL i OL (prednik TL), koji su svi kupovali dio čestice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], gradili s građevinskim dozvolama i izgradili svoje kuće, pa prema tome nisu bili suvlasnici zemljišta, već su točno znali tko što kupuje. Navodi da je tužitelj prije nje izgradio svoju kuću, a za put do kuće koristio je put

Poslovni broj: XXXII P-1393/2018

preko nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s time što je taj put koristio i susjed BL. Tuženica je naglasila da put preko nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nikada nije postojao, već je ta čestica nekretnina tužitelja i susjeda BL. Potvrđuje navode tužitelja o tome da je upravo tužitelj kupio današnju k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jer je ta nekretnina tek kasnije nastala cijepanjem, da je tužitelj i koristi od kupnje te je ona i ograđena zidom. Opisala je i da je susjed TL došao iz Banja Luke zamijenivši svoju kuću sa susjedom OL, te je kupio kuću omeđenu zidovima kao i danas, ponovno naglasivši da je svatko od njih kupovao točno određeni dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da priznaje pravo vlasništva tužitelju.

6. Tuženik VL u odgovoru na tužbu i kasnijem tijeku postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik tvrdi da je isključivi vlasnik dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], trapezastog oblika i koja u naravi predstavlja cjelinu sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je i formalno upisan kao vlasnik, a od ostalog dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odijeljena je ogradom. Navodi da je isključivi vlasnik i nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi puta kojeg je formirao nakon što je zatvoren prolaz prijašnjim putem, označen kao k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s time što tim putem prolazi i tužitelj kako bi došao do svoje nekretnine. U odnosu na utuženu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tvrdi da je njezin isključivi vlasnik te se nalazio u mirnom posjedu te nekretnine sve do 13. ožujka 2018. godine kada ju je tužitelj uzurpirao tako što je na njoj parkirao svoje vozilo, navodno do dolaska kamiona s drvima, te je tako tuženiku onemogućio okretanje i parkiranje na toj parceli, što je do tada činio bez ometanja. Upire na sadržaj parnice koja se među parničnim strankama vodila pred ovim sudom radi smetanja posjeda pod posl. br. Psp-27/2018. Ukazuje da je tužitelj prije pokretanje ove parnice bio upisan kao suvlasnik nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje je ugovorom o ustupu nekretnine od 14. veljače 2018. godine prenio na TL koji ga je tužio radi utvrđenja prava vlasništva na ovim nekretninama o čemu je vođena parnica pod posl. br. P-767/2018.

7. Tvrdi da nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] imaju zajedničku površinu od 197 m2, koja je bliža površini označenoj u ugovoru o kupoprodaji tužitelja od 190 m2, nego površini od 171 m2 koliko iznosi površina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Prema tome stav je tuženika VL da je tužitelj prije podnošenja tužbe otuđio svoj suvlasnički dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist TL. Smatra da tužitelj za sebe svojata veću površinu od one koju je kupio, te da ukoliko bi bilo točno da se kupoprodajni ugovor za dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tada tužitelj nije mogao biti i suvlasnik k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer su stvarni suvlasnici tih nekretnina upravo tuženici u ovoj parnici, i zbog čega ih tužitelj nije bio ovlašten otuđiti. Navodi da je tužitelj najprije otuđio jedan svoj suvlasnički dio nekadašnje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zatim je podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na drugom dijelu te nekretnine, a u slučaju uspjeha ostao bi upisan kao suvlasnik i na preostalom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i drugih nekretnina koje su iz nje nastale te bi mogao pokrenuti postupak diobe suvlasničke zajednice. Prema tome, tuženik VL tvrdi da je tužitelj u naravi kupio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje su iako formalno suvlasništvo svih stranaka do ožujka 2018. godine, u naravi bile isključivo vlasništvo tužitelja. Zaključuje da između tužitelja i TL postoji dogovor o prijenosu prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] i k.č. br. Poslovni broj: XXXII P-1393/2018

551/7 k. o. [katastarska općina], jer je paralelno došlo do ustupa suvlasničkog dijela tih nekretnina od strane tužitelja na TL s namjerom da se imenovanom omogući podizanje tužbe protiv ovdje tuženika. Tvrdi i da je dio prijepora tužitelj sredinom 2019. godine počeo uređivati i orati taj dio čestice te pripremati zemlju za sadnju voćki. U tijeku postupka protivi se i subjektivnoj preinaci tužbe na PL kao novog tuženika.

8. Protivi se i nalazu i mišljenju mjerničkog vještaka tvrdeći da vještak nije koristio pravovaljani elaborat i parcelaciju koju je on izradio i platio njezine troškove, te je predao na provedbu katastru i zemljišnim knjigama još 1989. godine, a iz koje je vidljivo kako su nastale nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], te k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje su njegovo isključivo vlasništvo. Prigovara i nazivu koji vještak koristi za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer to nije [adresa], nego privatna parcela – livada nastala od nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koju je zajedno s građevinskom parcelom kupio od ŠL, dok je ostale nekretnine kupio od ŠL. Istaknuo je i da su nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] put kao glavni prilaz svim građevinskim parcelama koje je napravio pokojni ŠL stariji, kako bi mogao prodati navedene građevinske parcele, što je vidljivo iz gruntovnog i katastarskog izvatka, dok je tužitelj prekopao i uklonio postroj građevinskog puta i sebi napravio vrt. Zaključno tuženik VL je istaknuo da točka II tužbenog zahtjeva uopće ne ulazi u sudsku nadležnost pa je stoga treba odbaciti, dok u odnosu na zahtjev tužitelja za trpljenje cijepanja i upis prava vlasništva je istaknuo kako je taj dio zahtjeva očito neosnovan, kao i preostali dio tužbenog zahtjeva te da on nije dužan ništa trpjeti. Predlaže odbacivanje, podredno odbijanje tužbenog zahtjeva uz obvezivanje tužitelja na naknadu parničnog troška.

9. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud je na glavnoj raspravi proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu: i to izvadaka iz zemljišne knjige (list 6-7, 32- 33, 48-52, 56-60 spisa), rješenja od 12. lipnja 1979. godine (list 8 spisa), građevne dozvole (list 9-10 spisa), kupoprodajnih ugovora (list 11 spisa), kopije katastarskog plana (list 12 spisa), ugovora među strankama o kupovini nekretnina (list 13 spisa), ugovora o prodaji i kupovini nekretnina (list 14 spisa), povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga (list 15-17 spisa), isprava katastra (list 19-22 i 140 spisa), ugovora o darovanju nekretnina (list 61-63 spisa), izvršen je uvid u ovosudne predmete posl. br. P- 290/2022 i posl. br. Psp-75/2020, proveden je očevid lica mjesta i mjerničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mjerničke struke Robertu Svobodi, saslušani su u svojstvu parničnih stranaka tužitelj i tuženik VL, koji su se odazvali pozovu za saslušanje, dok su u svojstvu svjedoka saslušani ĆL, UL, ĐL, IL, CL, ZL, BL, PL i LL, nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP) jer stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a i prema ocjeni ovoga suda predmet je raspravljen tako da se može donijeti odluka.

10. Rješenjem od 20. veljače 2020. godine razdvojen je postupak u odnosu na protutužbu i prijedlog za određivanje privremene mjere tuženika VL, Poslovni broj: XXXII P-1393/2018

obzirom da je sud ocijenio da ne postoje uvjeti za zajedničko raspravljanje. Osim toga, raspravnim rješenjem od 6. srpnja 2020. godine nije dopuštena subjektivna preinaka tužbe na način da umjesto dosadašnjeg tuženika VL, na mjesto tuženika stupi njegov sin PL, kojem je tuženik VL u tijeku ove parnice, ugovorom o darovanju nekretnina od 5. srpnja 2019. godine (list 61-63 spisa) darovao suvlasnički dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, tuženik VL usprotivio se ovoj preinaci, pa kako je sukladno članku 192. stavku 2. ZPP za subjektivnu preinaku tužbe potreban pristanak osobe koja treba stupiti u parnicu umjesto tuženika, a ako se tuženik već upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, i pristanak tuženika, a tuženik VL je takav pristanak uskratio, to je prijedlog tužitelja za subjektivnom preinakom odbijen. Imajući u vidu da je tuženica ŽL u tijeku parnice priznala tužbeni zahtjev tužitelja, a da su i tužitelj i tuženik VL za sebe svojatali pravo vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sud nije donio presudu na temelju priznanja u odnosu na ovu tuženicu jer nije bilo vidljivo može li ona tim zahtjevom zaista raspolagati u smislu članka 331. stavak 2. ZPP, već je i u odnosu na tuženicu proveo čitav dokazni postupak.

11. Činjenica što je tuženik VL u tijeku ove parnice otuđio svoj suvlasnički udio na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne sprječava dovršetak ove parnice među strankama postupka. Naime, na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. listopada 2019., broj Su-IV-56/19-10, zauzeto je pravno shvaćanje prema kojemu: "Kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe iz čl. 162. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku isključuje primjenu pravila o pravnom relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle, mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe." Ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je kako bi se spriječile moguće zloupotrebe u parničnim postupcima ignoriranjem načela savjesnosti i poštenja. U situaciji kad je dakle tuženik VL raspolagao svojim suvlasničkim dijelom nekretnine darovavši ga svom sinu tijekom parničnog postupka kojim tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva te nekretnine, s očitim ciljem otežanja tužiteljeve procesne pozicije, valjalo je primijeniti pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. listopada 2019. broj Su-IV-56/19-10 prema kojem je mjerodavno stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe. Navedeno međutim, rješava samo pitanje pasivne procesne legitimacije za vođenje spora, dok je stvarnopravne učinke ove presude u slučaju uspjeha u sporu tužitelj osigurao zabilježbom spora koja je na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjaku površine 171 m2, upisana temeljem prijedloga od 5. srpnja 2019. godine (Z-18646/2019), dakle prije nego je tuženik VL otuđio svoj suvlasnički udio, a kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka na listu 48-52 spisa.

12. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, ovaj je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

13. Naime, među strankama je sporno je li tužitelj isključivi vlasnik dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], pašnjaka površine 171 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene rozom i zelenom bojom te točkama S-C-D-T-E-F-G-H-Z2-S u

Poslovni broj: XXXII P-1393/2018

površini od 140 m2, na skici lica mjesta i mjerenja (prilog br. 6) izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka Roberta Svobode ing. geod. koja je sastavni dio Nalaza i mišljenja vještaka od listopada 2021. godine, kako je to tužitelj pokazao kao svoje vlasništvo, ili je pak tuženik VL vlasnik čitave nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno cjelokupne površine pokazane po tužitelju. Prijeporno jest je li spornu površinu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelj kupio od ŠL mlađeg, ili je tu površinu kupio tuženik VL. Konačno, prijeporno je i tko je bio u posjedu prijepora te ima li tužitelj pravo tražiti parcelaciju navedene nekretnine sukladno nalazu mjerničkog vještaka.

14. S druge strane, među strankama nisu sporne slijedeće okolnosti:

- da su kao vlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], pašnjaka površine 171 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u trenutku utuženja upisani tužitelj u 8/60 dijela, tuženica ŽL u 7/60 dijela, a tuženik VL u 45/60 dijela,

- da je u tijeku ove parnice tuženik VL ugovorom o darovanju nekretnina od 5. srpnja 2019. godine darovao svoj suvlasnički dio od 45/60 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sinu PL,

- nije sporno niti da je na dan održavanja očevida 28. lipnja 2021. godine sporno zemljište u najvećem dijelu prema sjeveru i ulici (vještak navodi [adresa], no u naravi radi se o putu preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) omeđeno kameno-betonskim zidom, prema zapadu je omeđeno betonskim zidom na kojem je žičana ograda (prema k. č. br. [katastarska čestica], odnosno granici vlasništva susjeda TL), a prema susjednoj k. č. br. [katastarska čestica] ko. [katastarska općina] nema čvrste granice jer je u naravi riječ o okućnici – vrtu u posjedu tužitelja u vrijeme održavanja očevida koji se prostire prema kući tužitelja.

15. Odlučujući o prvoj prijepornoj okolnosti, je li spornu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupio tužitelj, ili je pak to od ŠL učinio tuženik VL, sud je zaključio slijedeće.

16. Tužitelj je i prema ocjeni ovoga suda dokazao da je od ŠL, pored gradilišta za svoju kuću na tada k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 575 m2, a kako to proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Rijeci posl. br. Z-2535/1979 od 14. lipnja 1979. godine, temeljem kupoprodajnog ugovora od 12. travnja 1979. godine, kupio i spornu površinu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, kao što tužitelj pojašnjava u svom iskazu, građevinski teren za svoju kuću kupio je zajedno sa ocem od ŠL još 1979. godine, potom je zajedno sa susjedom BL kupio put do njihovih kuća koji se trebao prostirati preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no koji nikada nije zaživio, da bi naknadno od sina ŠL, istog imena i prezimena kao i otac, kupio i spornu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, to potvrđuju i navodi kupoprodajnog ugovora od 12. travnja 1979. godine prema kojem DL, BL, JL i tužitelj, od ŠL kupuju nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], u naravi gradilište sa 123 m2. Nadalje, tužitelj je u spis dostavio i potpisani Ugovor među strankama o kupovini nekretnina od 1. listopada 1983. godine koji je kao kupac sklopio s ŠL, kojim je ŠL kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ¾ dijela površine 2551 m2, prodao tužitelju 1/10 te čestice za iznos od 85.000,00 dinara. Konačno, Poslovni broj: XXXII P-1393/2018

dostavljen je i ugovor od 29. prosinca 1983. godine, koji je i prema stavu ovoga suda, kako to navodi tužitelj, sačinjen iz razloga što se površina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] mijenjala, s obzirom na cijepanja i prodaje koje je ŠL u međuvremenu vršio, pa je tim ugovorom utvrđeno da tužitelj od ŠL kupuje 1/10 njegovog suvlasničkog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sada navedene s površinom od 1896 m2 u času sklapanja tog ugovora, odnosno 190 m2. U citiranom ugovoru nije pobliže navedeno na koji dio tadašnje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se ovaj kupljeni dio odnosi, no sud je zaključio da je to upravo današnja utužena k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno dio te nekretnine koji je pokazao tužitelj, a iz razloga koji će se obrazložiti u nastavku ove presude.

17. S druge strane, tuženik VL u tijeku parnice tvrdi da je upravo on, a ne tužitelj, od ŠL valjano kupio spornu površinu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja upravo predstavlja sadašnju k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, tuženik VL za te svoje tvrdnje nije priložio valjane dokaze. Tuženik VL nije uz odgovor na tužbu priložio kupoprodajne ugovore kojim bi te navode dokazao u ovoj parnici. Međutim, isprave o kupnji zemljišta tuženik VL je priložio u predmetu što se pred ovim sudom vodio pod posl. br. P-290/2022, i koje opovrgavaju tvrdnje tuženika. Naime, tom spisu je priložen kupoprodajni ugovor od 13. svibnja 1983. godine sklopljen između ŠL i tuženika VL, kojim je tuženik kupio k. č. br. [katastarska čestica] površine 452 m2, odnosno gradilište za kuću za iznos od 90.400 dinara, s time što je u tom ugovoru navedeno da ŠL kao prodavatelj dopušta tuženiku koristiti bez naknade za dolazak do svoje nekretnine put preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te "tri metra prostora parcele k. č. br. [katastarska čestica] uz parcelu broj 554/5 i to od glavne ceste do označenog puta broj 551/4 kojeg je vlasnik ŠL ostavio za pravno korištenje provoza i progona za parcelu k. č. br. [katastarska čestica] VL te gore navedeno zemljište ne može prodati niti dati drugom za korištenje".

18. Nadalje, kada tuženik VL tvrdi da je od ŠL kupio utuženu nekretninu ugovorom iz 1986. godine, tada očito misli da kupoprodajni ugovor sklopljen **.**.1986. s ŠL kojim je kupio "dio čestice broj 551/1 oranice, a koji dio iznosi 960 m2" za 600.000 novih dinara. Međutim, kada se promatra opis prodanog naveden u ugovoru, po ničemu se ne može zaključiti da bi to bila upravo površina sadašnje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, kupljeni dio se opisuje kao "dio koji iznosi 36 metara, 24 metra x 36 metara, a koji dio graniči s putem broj 551/4, te parcelom 562/2, parcelom 562/3 i parcelom 550/2, sve parcele zavedene u k. o. [katastarska općina]" . Kada se opis nekretnine iz kupoprodajnog ugovora od 28. listopada 1986. godine usporedi s kopijom gruntovnog plana priloženog u predmetu posl. br. Psp-75/2020 na listu 122 spisa, tada je vidljivo da se nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je sagrađena kuća tuženika VL, kao i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze sjevernije od puta preko sada k. č. br. [katastarska čestica] i k.č br. 554/42 k. o. [katastarska općina], pa nije jasno zbog čega bi se kupljeni dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ugovoru tako opisivao, ukoliko se nalazi omeđen kućama tužitelja i susjeda DL koje su tada nesporno bile izgrađene.

19. Konačno, nije prijeporno da je tuženik VL pravo suvlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kao i na k. č. br. [katastarska čestica]) upisao tek temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog s HL

Poslovni broj: XXXII P-1393/2018

R dana 16. lipnja 2015. godine, koji ugovor tuženik također nije priložio ovome predmetu, no on je priložen spisu posl. br. P-290/2022.

20. Navedeno nije ključno za odluku u ovoj parnici, no relevantno je za pravnu ocjenu kvalitete i poštenja posjeda tužitelja. U tom smislu treba istaknuti kako tuženik u ovoj parnici tvrdi da je tužitelj u naravi od ŠL kupio 190 m2 tadašnje površine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no da time nije kupio spornu površinu onoga što će kasnije parcelacijama postati k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već je kupio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje su također cijepanjem nastale od tadašnje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik VL tvrdi da je tužitelj prema tome kupio ove nekretnine, na kojima je dakle bio isključivi izvanknjižni vlasnik, a upisani tek suvlasnik, jer tužitelj je nesporno i na k. č. br. [katastarska čestica] i na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bio upisan samo kao suvlasnik, te je suvlasništvo na ovim nekretninama prepustio TL kako bi ovaj protiv ostalih suvlasnika, među kojima i tuženika, mogao pokrenuti postupak pod posl. br. P-290/2022.

21. Međutim, ove tvrdnje tuženika VL ne mogu se prihvatiti kao osnovane, već protivno tome, ukazuju na to da tuženik prilagođava tvrdnje i svoj iskaz pojedinim parničnim postupcima, sukladno rezultatu koji u njima nastoji postići.

22. Naime, točno je da je tužitelj Ugovorom o ustupanju nekretnine bez naknade kojeg je 14. veljače 2018. godine sklopio s TL (ugovor na listovima 66-67 spisa posl. br. P-290/2022), prenio 8/60 dijela upisanih na njegovo ime na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na TL. Međutim, prijenos ovog suvlasničkog dijela nije bio potreban TL da bi mogao započeti parnični postupak protiv ostalih upisanih vlasnika zemljišta, obzirom da svaki izvanknjižni vlasnik, koji dakle i nije upisan kao suvlasnik nekrentine, može tužbom tražiti utvrđenje prava vlasništva i trpljenje upisa u zemljišne knjige protiv svih osoba koje su u zemljišnim knjigama upisani kao knjižni (su)vlasnici iako u naravi to nisu. Tužitelj je dakle, sklapanjem citiranog ugovora samo izbjegao biti tuženik u toj parnici, jer je dobrovoljno prenio svoje (pogrešno) upisano pravo suvlasništva.

23. Što se pak tiče tvrdnji tuženika VL o tome da bi tužitelj od ŠL kupio upravo nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno površinu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara sadašnjim k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ističe se slijedeće. U parnici koju je pod posl. br. P-290/2022 kao tužitelj TL vodio protiv tuženika VL i drugih, utvrđeno je protivno tome da je kuća TL ograđena zidovima kako je prikazano u reambulaciji dijela k. o. [katastarska općina] još 1986. godine, dakle puno prije ugovora o zamjeni nekretnina kojeg je TL sklopio s OL. Tuženik VL u toj parnici nije tvrdio da je tužitelj vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao što to navodi u ovom predmetu, već je tvrdio da je on isključivi vlasnik tih nekretnina jer ih je on kupio, iako je u tijeku dokaznog postupka, nalazom i mišljenjem mjerničkog vještaka, kao i saslušanjem svjedoka CL, EL i tužitelja, utvrđeno da je kuća OL bila ograđena još 1983. godine, te da se zidovi okućnice nalaze na istome mjestu gdje i danas. Time su ujedno neistinitim utvrđene i tvrdnje tamo tuženika VL o tome da bi on bio vlasnik tog zemljišta, da bi ga on kupio, da je on tamo sadio stabla i da je tužitelj TL micao ograde i zidove, jer nitko od nepristranih, Poslovni broj: XXXII P-1393/2018

saslušanih svjedoka nije potvrdio njegove tvrdnje. Protivno tome, usporedbom položaja zidova s snimkom izrađenom prilikom reambulacije 1986. godine utvrđeno je da se zidovi okućnice kuće u vlasništvu tada OL, a u vrijeme tužbe TL, nalaze na istome mjestu kao 1986. godine, pa nije moguće dakle da bi TL koji će vlasništvo kuće i okućnice steći tek 1994. godine, te zidove micati kako je to tuženik VL tvrdio.

24. Navodi tužitelja i tuženika VL o tome tko je posjedovao utuženu površinu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ovoj parnici također su suprotstavljeni.

25. Kritički ocijenivši sadržaj opisanih isprava i iskaza stranaka kao i saslušanih svjedoka, ovaj je sud zaključio da je u posjedu utužene površine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] počevši od kupnje u listopadu 1983. godine bio tužitelj.

26. Naime, tužitelj tvrdi da je ovu površinu do nekadašnjeg makadamskog, a sada asfaltiranog puta kupio od Marijana Glažara 1983. godine otkad ga posjeduje, da je nakon asfaltiranja puta ogradio svoj posjed od ceste niskim zidićem koji se pruža u većem dijelu dužine prema cesti, dok je s druge strane posjed omeđen ogradnim zidom susjeda TL. Iskaz tužitelja o posjedovanju prijepora potvrdili su i po ocjeni ovoga suda nepristrani svjedoci, nezainteresirani za uspjeh ijedne od stranaka u sporu i to UL, kao i ML, koji iako je kazao da je na tom području bio jednom ili dvaput, je potvrdio da zemljište od puta do kuće tužitelja koristi upravo tužitelj, a jednako je učinio i svjedok IL kazavši da zemljište iza niskog kamenog zidića koristi tužitelj. Svjedok CL, susjed stranaka, također je iskazao da se zidić sa sjeverne strane prijepora, do ceste, tamo nalazi sigurno 20-30 godina, kao i da obitelj tužitelja jedina koristi nekretninu iza zidića, dok je svjedok ZL potvrdio da je na zemljištu tužitelj držao kamenje i pijesak na mjestu gdje zemljište od puta nije ograđeno niskim kamenim zidom, istaknuvši da je kameni zidić prema putu kao sjeverna granica prijepora, već bio formiran u vrijeme kada je on došao živjeti na Viškovo 1986. godine, u kuću koja se nalazi 50 metara dalje od nekretnina stranaka. O posjedu tužitelja govorio je i svjedok BL istaknuvši da je tužitelj prijepor koristio da tu iskrca ogrjev, građevinski materijal, pijesak ili kamen, da je tužitelj sagradio poluzid gotovo po cijeloj dužini da se cesta ne urušava prije 30 godina te da u poziciji zida nije bilo nikakvih promjena, a tužitelj je koristio i daljnji prostor kao svoju okućnicu.

27. Prema tome, izuzev svjedokinje LL i PL, supruge i sina tuženika VL koji imaju neposredan interes za uspjeh tuženika u ovoj parnici, nitko od preostalih saslušanih svjedoka nije potvrdio navode tuženika VL o tome da je tuženik od ŠL kupio sporno zemljište, odnosno da bi ga tuženik VL koristio na bilo koji način. Protivno tome, gore imenovani svjedoci potvrdili su posjed tužitelja, činjenicu da je upravo tužitelj sagradio zid prema putu, pa je uvažavajući iskaze prije svega svjedoka CL, ZL, BL i UL, ocijenjeno da se tužitelj nalazi u posjedu prijepora najmanje od 1986. godine otkad datira sjećanje susjeda ZL, a i ranije imajući u vidu iskaze ostalih svjedoka. Na koncu, strankama se ukazuje da je prijeporna površina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od puta na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i omeđena niskim zidićem kako se to uvjerio i sud prilikom održavanja očevida i to u većini svoje dužine, izuzev sjeveroistočnog dijela gdje je prilaz kući tužitelja, odnosno sjeverozapadnog dijela gdje je prostor slobodan (ovaj

Poslovni broj: XXXII P-1393/2018

dio je prema tvrdnjama tužitelja koristio tužitelj za držanje materijala, pijeska i slično). Prema zapadu prijepor je pak omeđen ogradnim zidom susjeda TL za koji je u parnici što se pred ovim sudom vodila pod posl. br. P-290/2022 utvrđeno da postoje najmanje od 1986. godine, pa je dakle izgled nekretnine u cijelosti podudaran iskazu tužitelja i gore navedenih svjedoka.

28. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, tvrdnje tuženika VL o tome da bi tužitelj kupovao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne površinu sadašnje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se čine tim manje vjerojatnim, jer nije jasno zašto bi tužitelj kupovao od Marijana Glažara 1983. godine, nekretnine koje je već prethodno ogradio OL (prednik TL), tim više što postupanje tužitelja koji se našao kao suvlasnik i na nekim drugim nekretninama (onima ŽL i svjedoka CL), pokazuje da tužitelj ne tvrdi da je uopće vlasnik niti suvlasnik na nekretninama koje stvarno ne posjeduje, već mimo sudskih postupaka susjedima priznaje pravo vlasništva kako bi ovi lakše uredili svoje zemljišnoknjižno stanje.

29. U odnosu na tvrdnje stranaka, istaknute više puta tijekom trajanja ove parnice, o tome da bi postojao i put preko sadašnje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], treba istaknuti kako izuzev iskaza tuženika, te svjedoka LL i PL, nitko od saslušanih svjedoka nije potvrdio da bi put koji je zaista prema prostornim planovima, bio zamišljen da prolazi nekretninom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ikada u naravi postojao kao put kojim bi se služili vlasnici nekretnina za dolazak do svojih parcela. Protivno tome, svjedok UL, CL, ZL i BL, kao i tuženica ŽL, su svi iskazivali da osim postojećeg puta preko sadašnje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nije postojao drugi put, odnosno nitko od saslušanih nije kazao da bi se put izmještao, prolazio drugom linijom ili slično. Prema tome, nisu potvrđene niti tvrdnje tuženika VL o tome da bi tužitelj samovoljno zagradio stari put i počeo se služiti njegovim, te da bi bez pravne osnove svom zemljištu anektirao i utuženu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na ovom mjestu strankama se naglašava i da predmet ovog postupka nije utvrđenje prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno ocjena je li ta nekretnina suvlasništvo tužitelja, isključivo vlasništvo tuženika VL, ima li tužitelj pravo služnosti ili neko drugo pravo na toj nekretnini i slično, već je pitanje položaja puta raspravljano jedino iz razloga što je to poslužilo kao kontrolna okolnost za ocjenu istinitosti tvrdnji stranaka. Međutim, kao što je rečeno, nitko od u ovom predmetu nezainteresiranih svjedoka nije potvrdio tvrdnje da bi se put izmještao, pri čemu strankama treba ukazati da nije sporno da je čitav prostor u naravi prije urbanizacije bio slobodno zemljište po kojem su se kretali vlasnici građevinskih terena te se prije nego što će se ograditi, slobodno služili prolazima između gradilišta za dovoz materijala i izgradnju svojih obiteljskih kuća. Osim toga, ne bi trebalo biti sporno niti da tužitelj izuzev puta preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nema drugog pješačkog ni kolnog puta do svoje nekretnine.

30. Prilikom očevida lica mjesta, tužitelj je pokazao dio nekretnine koji je ako tvrdi, kupio do Marijana Glažara 1983. godine i koji se nalazi u njegovom posjedu, pokazavši upravo dio k. č. br. [katastarska čestica], pašnjaka površine 171 m2, upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označen rozom i zelenom bojom te točkama S-C-D-T-E-F- G-H-Z2-S u površini od 140 m2, na skici lica mjesta i mjerenja (prilog br. 6) izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka Roberta Svobode ing. geod. koja je sastavni dio

Poslovni broj: XXXII P-1393/2018

Nalaza i mišljenja vještaka od listopada 2021. godine, sukladno čemu je tužitelj u tijeku postupka i uskladio tužbeni zahtjev, tražeći utvrđenje prava vlasništva na 140 m2 površine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

31. Prema ocjeni ovoga suda tužitelj je tijekom 1983. godine, sklapanjem kupoprodajnog ugovora s HL i isplatom cijene, stekao savjesni i zakoniti posjed većine površine nekretnine, sadašnje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno kvalificirani posjed dijela tada jedinstvene k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od na očevidu pokazanih 140 m2, kako to uostalom potvrđuje sadržaj kupoprodajnog ugovora koji govor o nešto većoj površini od 190 m2. Iskaz tužitelja je sud ocijenio kao istinit i vjerodostojan te u skladu s dostavljenim ispravama, kao i iskaze svjedoka ML, KL, ZL, BL, CL i UL, koji su svi potvrdili isključivi posjed prijepora od strane tužitelja. Ovi svjedoci potvrđuju da je tužitelj od tog vremena stupio u posjed nekretnine, ogradio je od puta niskim kamenim zidićem, održavao, koristio kao vrt i voćnjak, a dijelove nekretnine za parkiranje i ostavljanje građevinskog materijala te je upravo tužitelj njezin isključivi posjednik (kako to za razdoblje od najmanje 1986. godine potvrđuje svjedok ZL). Ovaj sud nije imao prema tome, razloga posumnjati da je ŠL, kako to tvrdi tužitelj, tužitelju po kupoprodaji i predao u posjed utuženi dio tadašnje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno većinu površine današnje k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je naime imao pravni temelj posjedovanja u kupoprodajnom ugovoru od 1. listopada 1983. godine, posjed nije stekao silom, prijevarom niti zlouporabom povjerenja, a njegov posjed bio je i pošten jer on nije imao razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed nekretnine koju je kupio od ŠL kao zemljišnoknjižnog vlasnika.

32. Odredbom članka 28. stavka 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80 i 36/90, „Narodne novine“ br. 53/91, 9/92 i 74/92, u daljnjem tekstu: ZOVO), određeno je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva dosjelošću protekom deset godina, dok je samo savjesnom posjedniku za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban protek vremena od 20 godina savjesnog posjedovanja (čl. 28. st. 4. ZOVO). Nadalje, člankom 159. stavkom 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), propisano je da samostalni posjednik nekretnine čiji posjed je zakonit, istinit i pošten, dosjelošću stječe stvar u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok samostalni pošteni posjednik nekretnine stvar stječe u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Prema tome, kako je u ovom postupku utvrđeno da je tužitelj zakoniti i savjesni posjednik nekretnine od 1. listopada 1983. godine, to je on najkasnije 1. listopada 1993. godine stekao izvanknjižno pravo vlasništva, a u svakom slučaju izvanknjižno vlasništvo stana dosjelošću je kao samostalni i pošteni posjednik stekao protekom dvadesetogodišnjeg roka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz članka 159. stavka 3. ZV tj. 1. listopada 2003. godine. Čak i kada bi se uzelo da je tužitelj postao samostalni i pošteni posjednik prijepora ne od dana kupnje, nego kasnije negdje tijekom 1986. godine kako to tvrdi svjedok ZL, ponovno bi tužitelj istekom dvadesetogodišnjeg samostalnog i poštenog posjedovanja, odnosno 1. siječnja 2007. godine, postao vlasnik prijepora. Kako je tužitelj tužbu pokrenuo tek

Poslovni broj: XXXII P-1393/2018

nakon isteka rokova potrebnih za stjecanje prava vlasništva dosjelošću dana 30. svibnja 2018. godine, odnosno njegov samostalni pošteni posjed traje dulje od 31 godine, to je iz iznesenih razloga tužbeni zahtjev usvojen te je presuđeno kao u izreci. Utvrđeno je da je tužitelj dosjelošću stekao izvanknjižno vlasništvo dijela površine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označen rozom i zelenom bojom te točkama S-C-D-T-E-F-G-H-Z2-S u površini od 140 m2, na skici lica mjesta i mjerenja (prilog br. 6) izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka Roberta Svobode, pa je kao izvanknjižni vlasnik ovlašten od tuženika VL kao i tuženice ŽL, tražiti trpljenje svog upisa prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, kako to pravilno zahtijeva, a nakon provedenog cijepanja nekretnine.

33. Naime, prema odredbi članka 160. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" br. 153/13, 65/17, 114/18, 39/19. 98/19, 67/23, dalje: ZPU) propisani su uvjeti parcelacije građevinskog zemljišta. U skladu s odredbom članka 161. ZPU-a parcelacija neizgrađenog građevinskog zemljišta može se, osim u skladu s aktima i planovima iz članka 160. stavka 1. tog Zakona, provoditi i u skladu sa: 1. svakim prostornim planom ako se zemljište nalazi na području na kojemu tim Zakonom nije propisana obveza donošenja urbanističkog plana uređenja, 2. rješenjem o povratu zemljišta donesenog na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, 3. sudskom presudom o utvrđivanju prava vlasništva zemljišta. Tuženik VL u tijeku postupka osporava sudsku nadležnost za dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži cijepanje i tvrdi da nije dužan ništa trpjeti. Prema tome, kako u konkretnom slučaju među strankama nije sporno da je utužena površina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upravo neizgrađeno građevinsko zemljište, a sporna okolnost – postoji li sudska nadležnost otklonjena je gore citiranim sadržajem članka 161. stavkom 1. točkom 3. ZPU, prema kojem je cijepanje nekretnina dopušteno u skladu sa sudskom presudom, to je jasno da je tužbeni zahtjev istaknut pod točkom II dopušten, zbog čega ga je jednako kao i tužbeni zahtjev pod točkom I valjalo usvojiti u cijelosti, s time što se strankama napominje da promjenu u katastarskim operatima vrše upravna, a ne sudska tijela.

34. Što se pak tiče prigovora tuženika VL o tome da tužitelj usvajanjem tužbenog zahtjeva ostaje upisani suvlasnik na drugim okolnim nekretninama koje u naravi ne posjeduje i one nisu njegovo vlasništvo, tuženik VL se upućuje na pokretanje odgovarajućih postupaka kojima će dokazati da su nekretnine koje tvrdi njegovo isključivo vlasništvo. Nije u pravu tuženik VL niti kada prigovara nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Roberta Svobode, tvrdeći da se vještak nije koristio valjanim planovima i parcelacijskim elaboratima, obzirom da se vještak koristio važećim katastarskim planom, a sva svoja utvrđenja obrazložio je u tijeku postupka i prilikom usmenog očitovanja. Činjenica tko je platio parcelacijski elaborat kojim je nastala i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno je li to bio tuženik VL nije relevantna kraj svih drugih činjenica samostalnog i poštenog posjeda tužitelja, što ih je sud utvrdio.

35. Na koncu, tuženiku VL ukazuje se da izuzev sa njime rodbinski povezanih svjedoka (sina PL i supruge LL), nijedan od svjedoka koji nisu blisko povezani sa strankama već su njihovi susjedi – ZL, BL, CL, ML i KL, nisu potvrdili da bi tuženik prijepor posjedovao, niti da bi se prije nego li će početi sporove s tužiteljem zbog posjeda puta tijekom 2018. godine, ikada protivio samostalnom i

Poslovni broj: XXXII P-1393/2018

poštenom te mirnom posjedu tužitelja, ograđivanju nekretnine niskim zidom (o čemu tuženik VL također lažno iskazuje tvrdeći da je zid sagrađen tek unazad zadnjih manje od 10 godina), parkiranju tužitelja na prijeporu i njegovom korištenju nekretnine. Na koncu, uz prijepor nalazi se put koji vodi do kuća stranaka, kao i kuće svjedoka BL, u blizini su i kuće ostalih gore navedenih svjedoka, pa je potpuno nevjerojatno da susjedi koji žive u obližnjim nekretninama, ne bi imali saznanja o tome da bi tuženik VL spornu nekretninu koristio, da je tome bilo tako, odnosno da bi prije 2018. godine tužitelju branio posjed, da su takve svađe stranaka zaista postojale.

36. O parničnom trošku odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP, pri čemu se sud vodio troškovnikom tužitelja te vrijednošću predmeta spora od 1.327,23 EUR, kao i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, („Narodne novine“ br. 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), koja za ovu vrijednost predmeta spora predviđa nagradu od 100 bodova pri čemu je vrijednost svakog boda 2,00 EUR.

37. Tužitelj je kao opravdan imao trošak sastava tužbe od traženih 200,00 EUR, a opravdan je i zahtjev za naknadu troška sastava obrazloženog podneska od 14. veljače 2025. godine od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife). Podnesak od 3. siječnja 2019. godine odnosi se na protutužbeni zahtjev povodom kojeg je raspravljanje razdvojeno pa tužitelj ne može zahtijevati naknadu za sastav tog podneska u ovoj parnici. Podnesak od 22. siječnja 200. godine u naravi je požurnica čiji sastav nije bio nužan za postupak, pa stoga ne može pasti na teret tuženika, što dakako ne utječe na pravo odvjetnika naplatiti od svoje stranke trošak sastava i ovog podnesaka sukladno Tbr. 47/1 Tarife. Za podnesak od 6. srpnja 2020. godine tužitelju pripada 50,00 EUR jer je riječ o podnesku iz Tbr. 8/4 tarife, a ne nekom od podnesaka iz Tbr. 8/1 Tarife.

38. Osnovan je zahtjev tužitelja za naknadom po traženih 200,00 EUR za svako ročište na ime zastupanja odvjetnika dana 6. srpnja 2020. godine, 28. lipnja 2021. godine, 3. prosinca 2014. godine, 23. siječnja 2025. godine, 18. veljače 2025. godine i 28. veljače 2025. godine (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife). Tužitelju tako na ime odvjetničkog zastupanja ukupno pripada 1.650,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost čini 2.062,50 EUR. Osim toga, pripada mu traženih 30,00 EUR pristojbe za tužbu i 26,54 EUR sudske pristojbe na presudu što je minimalni iznos pristojbe koji će tužitelj platiti ukoliko plaćanje izvrši u roku od tri dana. Osnovano traži i 497,42 EUR za provedeno mjerničko vještačenje pa je tužitelju tako sveukupno dosuđeno 2.616,46 EUR sa zateznom kamatom koja mu pripada od dana presuđenja do isplate, sukladno članku 29. stavku 2. ZOO. U preostalom dijelu do zatraženih 3.307,42 EUR, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen je kao neosnovan.

39. Slijedom izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Rijeci, 31. ožujka 2025.

S u t k i n j a:

Martina Maršić

Poslovni broj: XXXII P-1393/2018

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i sve stranke postupka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Poslovni broj: XXXII P-1393/2018