REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg. J. F. Kennedy 11, Zagreb

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, zastupane po punomoćniku Anđelku Jurešku, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jureško i Buntak, Zagreb, Radnički dol 23, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupano po punomoćniku Davoru Bubalu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate 1.669,14 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja BP, odvjetničke vježbenice i u nazočnosti punomoćnika tuženika Davora Bubala, odvjetnika, donio je i objavio 31. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 1.669,14 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 1.162,84 € od 24.11.2021.,

- na iznos od 506,30 € od 30.12.2021.,

do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7% godišnje, a od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu stope zatezne kamate i to kojim je potraživao zatezne kamate:

- na iznos od 1.162,84 € od 24.11.2021.,

- na iznos od 506,30 € od 30.12.2021.,

do isplate preko dosuđene stope koja se odnosi na ostale odnose pa do tražene stope zatezne kamate koja se odnosi na trgovačke ugovore.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 599,54 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 250,00 €, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 22. listopada 2021., u 15:15 sati na autocesti A3 (Bregana-Zagreb-Lipovac) na dionici d11 (Novska-Okučani) kod čvora Okučani na 151,893 km dogodila prometna nezgoda na način da je došlo do izravnog sudara teretnog vozila marke MERCEDES reg. oznaka [registarska oznaka] na koje je bilo priključeno priključno vozilo marke SILVERCAR reg. oznaka [registarska oznaka] sa osobnim vozilom marke RENAULT MEGAN reg. oznake [registarska oznaka] u kojoj je oštećena metalna odbojna ograda koja čini dio javne ceste kojom upravlja tužitelj. Teretno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je oštetilo zaštitnu ogradu je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom broj: [broj police]. . Radi popravka oštećenja nastalih u štetnom događaju tužitelju su nastali troškovi u ukupnom iznosu od 6.418,03 € specificirani u Troškovniku. Tužitelj se dana 30. prosinca 2021., obratio tuženiku podnošenjem odštetnog zahtjeva - prijavom štete broj štete: 2039/21/AOO, temeljem kojeg zahtjeva je tuženik isplatio tužitelju iznos od 4.748,89 €, slijedom čega tužitelj ovom tužbom potražuje isplatu preostalog iznosa od 1.669,14 € a koja se odnosi na intervenciju JVP Nova Gradiška, račun broj 189/2021 u iznosu od 1.162,84 €, razliku između plaćenog iznosa od 195,63 € za stavku II.3.- odstojnik jednostrane elastične odbojne ograde i zatraženog iznosa od 248,99 €, odnosno iznos od 53,36 €, razliku između plaćenog iznosa od 854,89 € za stavku II.5.-zamjena stupa elastične odbojne ograde u zemljanom terenu i zatraženog iznosa od 1.088,04 € odnosno iznos od 233,15 € i stavka II.7. prilagođavanje bankine i zelenog pojasa asfaltnom zastoru sloj 10-15 cm sa sijanjem trave u iznosu od 219,79 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava odgovornost, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Navodi da smatra da tužitelj nije aktivno legitimiran jer je temeljem Zakona o cestama šteta nastala na javnom dobru koje je u vlasništvu Republike Hrvatske te ističe da dio štete nije ni nastao jer se radi o redovnom održavanju slijedom čega je tužitelju navedeni trošak plaćen putem plaćenih cestarina koje predstavljaju paušalnu naknadu pa bi plaćanjem predmetne štete, tužitelj dva puta naplatio istu. Ističe da je troškovnik koji je sačinio tužitelj, privatna isprava te je stoga osporio visinu štete. Također ukazuje da tužitelj neosnovano potražuje troškove radne snage jer su svi radovi obavljeni do strane tužiteljevih zaposlenika kojima je tužitelj svakako dužan isplaćivati plaću temeljem radnog odnosa slijedom čega tužitelju nije nastala šteta angažmanom radne snage. Nadalje navodi da oštećena oprema ima vijek trajanja i da se mora utvrditi amortizacija predmetne ograde. Također je naveo da je troškovnik neistinit jer je u njemu cijena metra ograde 273,48 kn a u radnom nalogu cijena više nego dvostruko manja 112,00 kn te da je jednako neosnovano povećanje na cijeni odbojnika sa 48,51 kn na 67,00 kn. Osporio je i tijek zateznih kamata. Nadalje, navodi da su u potpunosti neosnovane stavke troškovnika 1.1. intervencija ophodara, 1.2. intervencija ophodara, 1.3. privremena regulacija, 1.4. ručno čišćenje i to sve iz razloga jer je ophodar intervenciju odnosno djelatnici tužitelja napravili u sklopu svog radnog vremena te stavku 1.6. intervencija vatrogasne postrojbe koja je neosnovano plaćena, zatim stavku 2.3. i 2.5. odstojnik jer je priznato 22 komada a ne 28 te stavka 2.7. prilagođavanje bankine i zelenog pojasa sijanjem trave jer je navedena stavka bila nepotrebna. Osporava i tijek zateznih kamata i stopa zatezne kamate jer se ne radi o trgovačkom ugovoru.

3. Ukazuje se da je tužitelj potom u tijeku postupka dostavio podnesak i to 6. prosinca 2024.

4. Odredbom čl. 461.a. st. 2. ZPP-a je propisano da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Odredbom st. 7. i 8. tog članka je propisano da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka (st. 7.) odnosno da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (st. 8.).

5. Budući da tužitelj nije uopće naveo iz kojih razloga nije mogao činjenice iz predmetnog podneska navesti već u tužbi, to je ovaj sud smatrao da nisu postojali razlozi koji bi opravdali tužitelja da bez svoje krivnje nije mogao činjenice i dokaze iz podneska iznijeti već u tužbi. Slijedom navedenog, ovaj sud je sukladno stavku 7. članka 461.a ZPP-a odlučio da neće uzeti u obzir činjenice iz navedenog podneska tužitelja.

6. Sud je u tijeku postupka, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, proveo dokaz uvid u zapisnik o očevidu od 24. listopada 2021. (list 5-11 spisa), zapisnik o prometnoj nesreći (list 12-19 spisa), ophodarski dnevnik (list 20-21 spisa), dnevnik rada (list 22-23 spisa), putni radni list (list 24 spisa), troškovnik radova i materijala za otklanjanje posljedica prometnih nesreća (list 28-35 spisa), račun broj 189/2021 od 25. listopada 2021. (list 39 spisa), izvješće o vatrogasnoj intervenciji (list 40-41 spisa, dnevnik rada od 22. listopada 2021. (list 47. spisa), prateći list za otpad (list 48-49 spisa), otpremnica br. 011/2021 (list 50. spisa), zapisnik o izvedenim radovima/uslugama broj 003/2021 od 25. listopada 2021. (list 51 spisa), prijava štete broj 2039/21/AOO od 22. listopada 2021. (list 52. spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 53. spisa), obračun štete (list 54. spisa).

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. i 464.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznos od 1.669,14 € i to na ime naknade imovinske štete koja je nastala tužitelju u štetnom događaju od 22. listopada 2021.

9. Među strankama nije sporan sam nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost osiguranika tuženika, kao što nije sporno da je tuženik na ime naknade štete po predmetnom štetnom događaju već isplatio iznos od 4.748,89 €.

10. No, među strankama je sporna aktivna legitimacija, sporno je li dio štete uopće nastao tužitelju, jer se radi o redovnom održavanju te je sporno je li slijedom toga tužitelju navedeni trošak već plaćen, plaćanjem cestarine kao paušalne naknade. Sporna je visina štete, sporno je ima li tužitelj pravo na troškove radne snage u dijelu radova koji su obavljeni od njegovih zaposlenika, zatim je sporno je li kod utvrđivanja visine štete treba uzeti u obzir amortizaciju oštećene ograde, te je sporan i tijek zateznih kamata.

11. Tuženikova odgovornost za naknadu štete temelji se na odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) kojom je propisano da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan tu štetu nadoknaditi, osim ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Šteta koja je tužitelju nastala popravkom oštećenog dijela zaštitne ograde za njega predstavlja stvarnu štetu (obična šteta) u smislu čl. 1046. ZOO jer je time došlo do umanjenja njegove imovine.

12. Iz troškovnika na listu 26-27 spisa proizlazi da je tužitelj na ime nastale štete obračunao: I/ po štetnom događaju: 1. intervenciju ophodara – uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata iznos od 329,07 kn, 2. intervencija ophodara-uklanjanje posljdica prometne nesreće i izvanrednih događaja preko 3 sata iznos od 2.078,08 kn, 3. postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj E2 – osiguranje mjesta nesreće iznos od 606,86 kn; ručno čišćenje kolovozne površine od nanesenih otpadaka debljine 0,10 m3/m2 u iznosu od 453,50 kn, 5. sanacija onečišćenja kolnika-račun 1189-01-91, Rijekatank d.o.o. u iznosu od 8.626,00 kn, 6. intervencija JVP Nova Gradiška račun 189/2021 u iznosu od 8.761,43 kn, II/ otklon štete: 1. postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj A- osiguranje mjesta rada u iznosu od 303,43 kn, 2. zamjena plašta jednostrane elastične odbojne ograde, razmak stupova 2m u iznosu od 13.127,04 €, 3. odstojnik jednostrane elastične odbojne ograde u iznosu od 1.876,00 kn, 4. zatezna traka elastične odbojne ograde u iznosu od 750,00 kn, 5. zamjena stupa elastične odbojne ograde u zemljanom terenu u iznosu od 8.197,84 kn, 6. popravak jednostrane distantne odbojne ograde R-2, dovođenje u liniju s učvršćivanjem, razmak stupova 2 m u iznosu od 749,04 kn, 7. prlagođavanje bankine i zelenog pojasa asfaltnom zastoru sloj 10-15 cm sa sijanjem trave u iznosu od 1.656,00 kn, III/ razni radovi: 1. obavljanje očevida sa izradom fotodokumentacije i troškovnika u iznosu od 209,51 kn te 2. skupljanje, utovar i odvoz otpadnog materijala kamionom 3t na deponij, prosječna udaljenost 10 km u iznosu od 632,84 kn, što sveukupno iznosi 48.356,64 kn.

13. Ukazuje se da tuženik tijekom postupka nije jasno i nedvosmisleno naveo na koje se konkretno stavke iz troškovnika tužitelja odnosi isplaćeni iznos štete koji je tuženik isplatio tužitelju, već je osporavao troškovnik kao privatnu ispravu i osporavao je pojedine stavke čak i one za koje tužitelj u ovom postupku nije potraživao naknadu već su samo sadržane u predmetnom troškovniku. Međutim polazeći od činjenice da je tuženik nesporno od ukupnog iznosa štete u visini od 6.418,03 € platio tužitelju iznos od 4.748,89 € što je oko 74 % od ukupnog iznosa štete bez da je naveo koje točno iznose i za koje točno stavke troškovnika plaća, to je ovakvo tuženikovo osporavanje troškovnika tužitelja, ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka.

14. Pri tome se, u odnosu na tuženikovo posebno apostrofiranje troškova ophodara odnosno troškove rada djelatnika tužitelja (stavke I.1., I.2., I.3.. i I.4.) odnosno radne snage (iako navedene stavke nisu uopće predmet ovog postupka odnosno tužitelj niti ne potražuje naknadu za navedene stavke) u smislu da su svi radovi obavljeni od strane tužiteljevih zaposlenika kojima je tužitelj svakako dužan isplaćivati plaću temeljem radnog odnosa pa da stoga tužitelju nije nastala šteta angažmanom radne snage, ukazuje da bez obzira što ophodnja autoceste spada u redovan djelokrug poslova tužitelja i što su štetu otklonili djelatnici tužitelja, u konkretnom slučaju se nije radilo o redovitoj ophodnji već o izvanrednoj situaciji u kojoj su ophodari tužitelja odnosno djelatnici tužitelja povodom dojave o prometnoj nesreći i šteti nastaloj na dijelovima autoceste izašli na teren, obavili sve poslove kako bi se osigurala sigurnost cestovnog prometa, odnosno poduzeli sve potrebne mjere u vidu postavljanja signalizacije, čišćenja mjesta nezgode i radova radi zamijene oštećenih dijelova autoceste, a koje sve poslove ne bi obavljali da krivnjom osiguranika tuženika nije došlo do nezgode i nastalih oštećenja. Pri tome se ukazuje da tužitelj te troškove niti ne potražuje u ovom postupku.

15. Nadalje, u odnosu na stavku I.6. koja se odnosi na intervenciju vatrogasne postrojbe (a koji iznos tužitelj potražuje u ovom postupku), tuženik je smatrao da se sredstva JVP financiraju iz proračuna grada i da je stoga plaćanje iste neosnovano. No imajući u vidu činjenicu da je JVP doista izašla na lice mjesta (zapisnik o očevidu) te da je izdala račun tužitelju (list 39 spisa) i da tuženik nije ni tvrdio da isti nije plaćen (potvrda o plaćanju na listu 43 spisa) to je na tuženiku sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a, bio teret dokaza da je plaćanje navedene intervencije neosnovano iz razloga na koji se tuženik poziva, odnosno jer se JVP financira iz proračuna gradova pa da stoga nije ni bila ovlaštena izdati račun, budući da je tuženik takvu tvrdnju iznio pa je stoga teret dokaza na njemu. No, tuženik nije dokazao niti je u tom smjeru predlagao dokazne prijedloge na predmetnu okolnost. Jednako tako i u odnosu na stavku II.7. prilagođavanje bankine i zelenog pojasa asfaltnom zastoru sloj 10-15 cm sa sijanjem trave za koje je tuženik smatrao da je ista nepotrebna s obzirom na lokaciju i prirodu oštećenja te vremenske prilike, da poravnavanjem terena pri izmjeni oštećene ograde i rastom samonikle trave ova stavka postaje nepotrebna, također se ukazuje da je na tuženiku bio teret dokaza takve tvrdnje da je predmetna stavku iz razloga na koje se poziva tuženik nepotrebna, pa budući da niti u odnosu na stavku I.6. a niti u odnosu na stavku II.7. troškovnika, tuženik nije dokazao svoje tvrdnje niti je u tom smjeru predlagao dokazne prijedloge to je ovaj sud takve tvrdnje, sukladno odredbi čl. 219. u svezi s odredbom čl. 221.a. ZPP-a, ocijenio nedokazanim.

16. U odnosu na stavke II.3. i II.5. (na koje se odnosi tužbeni zahtjev) u odnosu na koju tuženik priznaje štetu za 22 komada odstojnika odnosno stupa a ne za 28 komada odstojnika odnosno stupova odbojne ograde ukazuje se da iz Zapisnika o očevidu na listu 5-11 spisa, proizlazi da je oštećeno 56,50 m metalne odbojne ograde što upravo odgovara količini od 28 komada odstojnika odnosno stupova odbojne ograde budući da je jedan komad ograde duljine 2 metra, a što proizlazi i iz stavke II.2. (razmak stupova 2m), pa budući je Zapisnik o očevidu, u smislu čl. 230. ZPP-a. javna isprava, jer je ista izdana od strane nadležnog tijela u granicama svojih ovlasti, slijedom toga, predmeta isprava dokazuje istinitost onoga što je njoj navedeno, pri čemu je dopušteno dokazivati suprotno ali tuženik na tu okolnost nije predlagao dokazne prijedloge. Stoga je ovaj sud u odnosu na osporavanje tuženika navedenih stavki (II.3. i II.5.) iz razloga što je procjenitelj tuženika (list 54 spisa) smatrao da treba priznati 22 komada odstojnika odnosno stupa odbojne ograde, umjesto traženih 28 komada, smatrao da je takvo osporavanje neosnovano.

17. Odredbom čl. 464.a. ZPP-a sudu je dana mogućnost da, ukoliko ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključi po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile i njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka. To znači da je sud oslobođen obveze da sporne činjenice utvrđuje na razini izvjesnosti i može o postojanju činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile. Slijedom toga, budući da bi izvođenje građevinskog vještačenja na okolnost utvrđenja visine nastale štete izazvalo troškove koji bi bili nesrazmjerni vrijednost predmetnog spora, sud je primjenom odredbe čl. 464.a ZPP po slobodnoj ocjeni i na temelju isprava u spisu utvrdio visinu štete u ukupnom iznosu od 1.669,14 €, a koja se visina štete odnosi na četiri utužene stavke iz troškovnika odnosno na stavku I.6. intervencija JVP u iznosu od 1.162,84 € (upravo iznos za koji je tužitelju i ispostavljen račun i koji iznos je tužitelj podmirio), stavku II.3. razlika u iznosu od 53,36 € (razlika cijene 6 komada – od priznatih 22 do traženih 28 komada), stavku II.5. razlika u iznosu od 233,15 € (razlika cijene 6 komada stupova – od priznatih 22 do traženih 28) i stavka II.7. prilagođavanje bankine i zelenog pojasa asfaltnom zastoru sijanjem trave u iznosu od 219,79 €, slijedom čega je ovaj sud tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim (točka I. izreke),

18. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije, ovaj sud ga je ocijenio neosnovanim. Naime, tuženik je istaknuo navedeni prigovor ukazujući da je temeljem Zakona o cestama šteta nastala na javnom dobru koje je u vlasništvu Republike Hrvatske. Odredbom čl. 81. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 91/14, 110/19) propisano je da tužitelj upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama tog Zakona. Budući da nije sporno da zaštitna ograda na autocesti predstavlja dio autoceste to je tužitelj kao osoba koja gradi i održava autocestu, ovlašten i potraživati naknadu štete koja mu je nastala popravljanjem štete na oštećenim dijelovima autoceste. Jednako tako, polazeći od činjenice da je tuženik nesporno u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 2.186,47 kn, to je navedeni prigovor ovaj sud ocijenio i kao paušalan i usmjeren isključivo na odugovlačenje postupka.

19. Glede prigovora da dio štete tužitelju nije uopće nastao jer se radi o redovnom održavanju a koje održavanje tužitelj podmiruje iz naplaćenih cestarina, slijedom čega bi plaćanjem utuženog iznosa, tužitelju predmetna šteta bila plaćena dva puta, ovaj sud je navedene prigovore, također ocijenio neosnovanim.

20. Naime, sanacija oštećenja na zaštitnoj ogradi koja su nastala u prometnoj nesreći koju je skrivio osiguranik tuženika ne spada u redovito održavanje autoceste iz čl. 2. st. 1. t. 13. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022, 114/2022, 4/2023 - dalje ZOC), već se radi o otklanjanju štete do koje je došlo u izvanrednoj situaciji, pa samim time navedena šteta se ne podmiruje iz cestarina (čl. 9. ZOC-a), već upravo od odgovorne osobe, slijedom čega ne može niti doći do dvostruke naplate štete. Međutim, neovisno od navedenog, sama činjenica je li se radi o redovitom održavanju ili ne te je li se čak i otklanjanje predmetne štete financira prvotno iz prihoda od cestarine, ni na koji način ne utječe na pravo i na obvezu tužitelja, da nastalu štetu potražuje od osobe koja je odgovorna za štetu budući da prihod od naplate cestarine ne predstavlja i nije naknada koja je ustanovljena upravo za osiguravajuća društva i koja društva su dužna plaćati takvu eventualnu naknadu u nekom paušalnom iznosu a koji prihod bi bio upravo i jedino namijenjen za saniranje eventualnih šteta na infrastrukturi tužitelja, koje štete su nastale u prometnim nezgodama. Jednako tako, neosnovano tuženik smatra da tužitelj nema pravo potraživati troškove radne snage. Naime, činjenica da tužitelj isplaćuje svojim radnicima plaću, ne umanjuje niti isključuje njegovo pravo i obvezu da od osobe koja je odgovorna za štetu, potražuje naknadu štete i u navedenom obliku, budući da nije sporno da su djelatnici tužitelja obavili radnje za koje tužitelj potražuje naknadu štete, jer u suprotnom da nije bilo štetne radnje osiguranika tuženika, djelatnici tužitelja bi obavljali druge poslove iz svog djelokruga.

21. U odnosu na tuženikov prigovor da je bilo potrebno utvrditi amortizaciju ograde, ovaj sud je navedene prigovore ocijenio neosnovanim. Budući da se u konkretnom slučaju ne radi o potpunom uništenju objekta osiguranja, već o oštećenju dijela objekta osiguranja, nije moguće uzeti u obzir amortizaciju i potrošenost ograde. Naime, budući da u štetnom događaju nije uništena cijela ograda (što bi se moglo usporediti sa totalnom štetnom na vozilu u kojem slučaju bi se trebala uračunati i amortizacija i eventualna potrošenost objekta osiguranja), već je objekt osiguranja (ograda u cjelini) oštećen u jednom dijelu, tada se taj dio neminovno mora zamijeniti novim dijelom, jednako kako to i tuženik radi kod osiguranja drugih objekata osiguranja (npr. vozila, pa tako kada u štetnom događaju dođe do oštećenja vrata motornog vozila, tada se ne utvrđuje amortizacija i potrošenost samih vrata motornog vozila ili vozila u cjelini, već se vrata mijenjaju novim vratima).

22. Zaključno, tuženik neosnovano navodi da se u konkretnom slučaju radi o nerepariranoj imovinskoj šteti, budući da je šeta koja je tužitelju nastala oštećenjem dijela autoceste predstavljala za tužitelja imovinsku nenovčanu štetu samo do onog trenutka kad je tužitelj istu otklonio, nakon čega se radi o imovinskoj novčanoj šteti. Sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a, obveza naknade takve štete dospijeva u trenutku nastanka štete, slijedom čega tužitelj osnovano potražuje zatezne kamate od dana kada je podmirio račun JVP odnosno u odnosu na ostalu štetu od 30. prosinca 2021. kao dana kada se obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete 23. Visina stope zateznih kamata određena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer se predmet spora odnosi na izvanugovornu odgovornost za naknadu štete pa stoga tužitelj ima pravo na zatezne kamate po stopi koja se odnosi na ostale odnose a ne po stopi koja se odnosi na trgovačke ugovore. Stoga je u dijelu koji se odnosi na stopu zateznih kamata odlučeno kao u točki I. i II. izreke.

24. Sud je također odbio dokazne prijedloge tužitelja za provođenje prometnog vještačenja na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja uz uviđaj na licu mjesta, budući da navedena okolnost nije bila sporna te građevinsko vještačenje na okolnost visine tužbenog zahtjeva jer bi izvođenje navedenog dokaza bilo neekonomično te saslušanje svjedoka SP i pribava podataka od ODO Slavonski Brod, budući da dinamika nastanka štetnog događaja nije bila sporna. Nadalje, sud je odbio i dokazne prijedloge tuženika za izvođenje dokaza i to pribava podataka o svim radnicima koji su sudjelovali na radovima uklanjanja oštećenja i postavljanja nove, te pribava njihovih potvrda o plaćama za period 3 mjeseca prije i 3 mjeseca nakon što su izvršeni predmetni radovi te priklop spisa P-761/22 budući da navedene okolnosti nisu bile odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari i budući je sud smatrao da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno.

25. Imajući u vidu činjenicu da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, to u smislu čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a tužitelju pripadaju troškovi postupka.

26. Po ocjeni ovoga suda tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Odvjetničkom tarifom („Narodne novine“ broj 138/23, nastavno: Tarifa) i to za pristup na ročište održano 19. veljače 2025. u iznosu od 200,00 € (Tbr. 9. t. 1. Tarife), kao i za sastav podnesaka od 11. listopada 2024. (tužba) u iznosu od 200,00 € (Tbr. 8. t. 1. Tarife), što sve ukupno uvećano za PDV iznosi 500,00 €. Jednako tako tužitelj ima pravo u skladu sa Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18 i 51/23- dalje ZSP) i na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 € i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 €. Slijedom navedenog, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 599,54 € (točka III. izreke)

27. S druge strane sud je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troška za sastav podneska od 6. prosinca 2024., u iznosu od 200,00 € uvećano za PDV, budući da je sud smatrao da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice sukladno čl. 155. ZPP-a. Sukladno navedenom, nije prihvaćen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u ukupnom iznosu od 250,00 €. (točka IV. izreke).

28. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. st. 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 – ZOO) i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose

Zagreb, 31. ožujka 2025.

SUDAC:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st.1. ZPP-a). Žalba protiv presude odnosno rješenja ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a. ZPP-a, odnosno čl. 97. ZID ZPP-a, NN 70/19)

DNA

1. Tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 66,36 €

2. Tuženiku po pun.

3. kal. 30 dana