Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-86/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Marijane Žulj Jakovljević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, Građansko-upravnom odjelu, protiv tuženika ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tihomiru Boćkaiu, odvjetniku u Puli, radi stjecanja bez osnove odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, broj: P-628/2023-29 od 19. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 31. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola, broj: P-628/2023-29 od 19. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 34.612,18 kuna / sada 4.593,83 eura sa zateznim kamatama koje teku od 16. studenoga 2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se u tom dijelu tužba odbacuje.

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 125,37 eura / 944,60 kuna, u roku od 15 dana."

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužiteljica pobija takvu prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o troškovima postupka.

Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijane presude.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari, a nakon što je ovaj drugostupanjski sud presudom i rješenjem broj: Gž-673/2020-20 od 15. veljače 2022. potvrdio prvostupanjsku presudu broj: P-45/2020-15 od 23. srpnja 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 68.951,18 kuna sa zateznim kamatama od 21. prosinca 2016. do isplate, a rješenjem isti broj ukinuo prvostupanjsko rješenje kojim se taj sud oglasio nenadležnim za odlučivanje o dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu 34.612,18 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i odluku o parničnom trošku, je osnovanost preostalog dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 34.612,18 kuna / 4.593,83 Eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos je tuženik također naplatio u postupku izravne naplate.

7. Naime, tužiteljica je tuženiku temeljem pravomoćnih i ovršnih presuda broj:

P-1595/13 od 24. prosinca 2013. i presude Županijskog suda u Puli - Pola broj: Gž- 354/14 od 24. siječnja 2014. isplatila u ovršnom postupku ukupno 103.563,36 kuna. Rješenje Vrhovnog suda Rh od 16. studenog 2016. broj: Revr-1151/14-2 ukinute su nižestupanjske presude i predmet vraćen istom sudu na ponovno odlučivanje.

8. Dakle, tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari osnovano potraživala povrat isplaćenog temeljem članaka 111. stavak 3. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) zatražila vraćanje stečenog bez osnove.

9. Prvostupanjski sud svoju odluku obrazlaže pravnim shvaćanjem sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH 81/23) koja je održana 27. veljače 2023. (broj: Su-IV-101/2023-2) da nakon što je ukinuta i preinačena presuda na osnovi koja je radniku isplaćena naknada plaće dosuđena u protuiznosu, pored obveze vraćanja poslodavcu uplaćeni mu neto iznosa naknade plaće i zakonskih zateznih kamata na temelju pravila o stjecanju bez osnove članak 1111. stavak 3., ZOO-a radnik nije istodobno pasivno legitimiran još i na vraćanje obveznih doprinosa, poreza i prireza koje nije neposredno primio, već su iz bruto plaće ustegnuti u korist države ili državnih tijela i ustanova, odnosno jedinica lokalna samouprave.

10. Isti stav zauzet je i u rješenju Vrhovnog suda RH broj: Rev-1308/2021-2 od 4. listopada 2022. na način da poslodavac nije ovlašten u slučaju plaćanja poreza, prireza i doprinosa po osnovi koja je kasnije otpala, zahtijevati od radnika povrat plaćenih iznosa jer temeljem članka 19. stavak 2. Zakona o doprinosima i članka 45. Zakona o porezu na dohodak poslodavac plaćene iznose može zahtijevati od primatelja tih uplata, a ne od radnika koji te uplate nije ni primio.

11. Žalitelj se poziva na stav Vrhovnog suda RH u presudi broj: Rev-1427/2021- 3 od 7. ožujka 2023. prema kojem iznos doprinosa za mirovinsko osiguranje koji je uplaćen na osobni račun tuženika, kao člana mirovinskog fonda zbog čega su sredstva na tom računu njegova osobna imovina za koji se iznos imovina povećala, pa je i taj iznos tuženik dužan vratiti po pravilima o stjecanju bez osnove.

12. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da odluka suda prvog stupnja nije u suprotnosti sa navedenim odlukama i stavovima Vrhovnog suda RH.

13. To iz razloga što je tužiteljica tužbenim zahtjevom zahtijevala isplatu 34.612,18 kuna / 4.593,83 Eur-a, a da niti u tužbi niti tijekom postupka nije razlučila što se odnosi na poreze i prireze, a što na doprinose za mirovinsko osiguranje, a na što se i odnose navedene odluke Vrhovnog suda RH.

14. Pored navedenog u temeljnom spisu na listu 20. i 21. nalaze se dopis i preslika Ministarstva obrane sektora za financije i računovodstvo i izvješće Financijske agencije od 15. rujna 2014. o pljenidbi sa žiroračuna Državnog proračuna od 18. kolovoza 2014. u ukupnom iznosu 103.563,36 kuna.

Iz stanja na listu 21. vidljivo je da je izvršena izravna naplata tuženiku ĐĐ temeljem presude Os Pula broj: P-1595/13 na ime poreza i prireza na dohodak u iznosu od 13.327,36 kuna i na ime državnog proračuna RH po istoj sudskoj odluci 21.284,82 kune što zbrojeno upravo daje iznos koji je tužbom potraživan, i koji je pobijanom presudom odbijen.

Iz navedenog proizlazi da se ovaj dio tužbenog zahtjeva odnosio upravo na poreze i prireze, a što prema naprijed citiranom stavu i odluci Vrhovnog suda RH se ne može potraživati od tuženika.

15. Odluka o parničnom trošku je jasno i detaljno obrazložena, u skladu je sa uspjehom stranaka u postupku i utemeljena na članku 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

16. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Vukovar, 31. ožujka 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Vrkić Perak