Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1109/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Dobrili Tenžera-Kerum, odvjetnici u Sinju, protiv tuženika IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženika ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svih zastupanih po punomoćnici Ljubici Vuković, odvjetnici u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, poslovni broj: Psp-65/2019 od 1. srpnja 2024., dana 31. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, poslovni broj: Psp-65/2019 od 1. srpnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženicima da vrate tužiteljici oduzeti posjed prava stvarne služnosti neuzdizanja kuće s garažom koja je dograđena uz kuću oznake č. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], a na dijelu č. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], a za korist kuće tužiteljice izgrađene na č. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], a u katastru nekretnina kuće označene kao č. zgr. [katastarska čestica] KO [katastarska općina], na način da uklone po njima izgrađeni zid na garaži, prikazan i označen slovima A-B i C-D-E-F i crvenim linijama na skici mjerničkog vještaka Dušana Biuka iz veljače 2021. ili će to o njihovom trošku učiniti tužiteljica te im se zabranjuje ubuduće daljnje takvo ili slično smetanje posjeda prava stvarne služnosti, a sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uz obvezu da u istom roku tužiteljici naknade i parnični trošak.“

II. Nalaže se tužiteljici da tuženicima u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 489,48 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ovog rješenja do isplate.“

2. Navedeno rješenje pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, dalje:

ZPP-a, koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19, s izuzecima iz čl. 117. st. 2. i 3. tog Zakona). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev i dosudi joj troškove postupka (uključujući i troškove žalbenog postupka), a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se tuženicima naloži da joj vrate oduzeti posjed prava stvarne služnosti neuzdizanja kuće s garažom dograđene uz kuću oznake č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (na dijelu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), za korist kuće tužiteljice izgrađene na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (oznake č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), na način da uklone po njima izgrađeni zid na garaži prikazan i označen slovima A-B i C-D-E-F te crvenim linijama na skici mjerničkog vještaka Dušana Biuka iz veljače 2021. i zahtjev da se tuženicima zabrani ubuduće takvo ili slično smetanje posjeda prava stvarne služnosti.

5.1. Svoj zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je u posljednjem posjedu prava stvarne služnosti neuzdizanja kuće odnosno garaže u vlasništvu tuženika LA (koju kuću i garažu sa obitelji posjeduje tuženik IA), koji je garažu dogradio 1997. prislanjanjem na zid njezine garaže koja predstavlja sastavni dio kuće, uz dozvolu njezinog prednika (sada pok. supruga ŠA) i uz isključivi uvjet i zabranu daljnjeg uzdizanja garaže radi gradnje odnosno proširenja kuće tuženika LA na štetu kuće ŠA. Tvrdi da su se tuženici navedenog pridržavali sve do 4. svibnja 2019., te da su poštujući tu zabranu prije desetak godina odustali od uzdizanja garaže radi proširenja stambenog prostora kuće jer im je tada na njihovo usmeno traženje takvu zabranu iznova ponovila, međutim početkom svibnja 2019. tuženici IA i ĆA da su na garaži izgradili zid od blokova visine najmanje 1 m i time oduzeli njezinoj zgradi posjed stvarne služnosti neuzdizanja kuće tuženika, uz oduzimanje njezinoj zgradi kao povlaštenoj svjetlosti i vidika.

5.2. Tuženici su osporili tvrdnje tužiteljice navodeći da je tuženik LA star i teško pokretan pa nije sudjelovao u radovima, a osim toga prednik tužiteljice dajući ovjerenu izjavu da nije izrekao bilo kakvu zabranu ili ograničenje građenja i nadogradnje, niti je ikada branio izvođenje radova na njihovoj nekretnini. Također, da nitko od njih nije planirao niti pokušavao proširiti stambeni prostor onako kako to prikazuje tužiteljica, a zaštitna ograda na garaži visine manje od jednog metra da je podignuta iz sigurnosnih razloga, te ne predstavlja uzdizanje kuće, dogradnju ni nadogradnju, niti je istom nekretnini tužiteljice oduzeta svjetlost i vidik.

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u priložene isprave, saslušanjem svjedoka i stranaka, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da iz izvatka iz zemljišne knjige za čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi da su u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao suvlasnici tih nekretnina u jednakim dijelovima upisani tužiteljica i SA, dok iz posjedovnog lista 1667 k. o. [katastarska općina] proizlazi da je kao posjednik katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan ŠA (prednik tužiteljice)

- da iz izvatka iz zemljišne knjige za čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao isključivi vlasnik tih nekretnina upisan ĆA (ovdje tuženik LA)

- da iz izjave ŠA od 13. lipnja 1997. ovjerene kod javnog bilježnika Vladimira Delonga iz [adresa] pod brojem: OV-3466/97 od 13. lipnja 1997. proizlazi da je ŠA (prednik tužiteljice) suglasan da LA na svojoj nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgradi objekt - garažu, na način kako je već i započeo s gradnjom, odnosno da može zid svoje garaže nasloniti na zid njegove postojeće garaže

- da je očevidom na licu mjesta i geodetskim vještačenjem utvrđeno da se sporni zidovi nalaze na krovnoj betonskoj ploči garaže tuženika na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na granici sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te su isti u skici vještaka Dušana Biuka prikazani crvenim linijama i oznakama A-B te C-D-E-F

- da svi svjedoci na jednak način opisuju izvedene radove i povijest odnosa između stranaka, dakle da se prednik tužiteljice dogovorio s tuženikom LA o gradnji njihovih garaža o čemu ni danas nema spora, te da na jednak način opisuju probleme koji danas postoje između stranaka, ukazujući da je problem oko vidika i svijetla, time da neki spominju i estetiku, koji problemi međutim nisu predmet ovog postupka, kao ni komoditet stranaka koje žive u neposrednoj blizini, time da niti jedan saslušani svjedok nema osobnih saznanja da bi tuženici namjeravali graditi na krovnoj terasi svoje garaže, već to ističu kao bojazan koju je iznijela tužiteljica

- da tužiteljica tijekom postupka ističe da joj je gradnjom ogradnog zida na garaži tuženika zaklonjena svijetlost, vidik i zrak, dok tužbenim zahtjevom traži zaštitu stvarne služnosti i to negativne kućne ili gradske služnosti nepovisivanja kuće, regulirane čl. 188. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP-a)

- da tužiteljica nije dokazala da bi takva služnost ikada bila osnovana, a da i jest, tuženici da gradnjom ogradnog zida nisu povisili svoju kuću jer se radi o ogradnom zidu na krovnoj terasi garaže tuženika, a ne o započetoj gradnji,

slijedom čega zaključuje da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu prava negativne kućne služnosti, niti da bi ju tuženici gradnjom ogradnog zida u navodnom posjedu smetali, pa je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim i odbio ga.

7. U žalbi tužiteljica ističe bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP-a, navodeći da rješenje ne sadrži razloge temeljem kojih bi se moglo ispitati, a osim toga da joj nije omogućeno da se očituje o onome što se navodi u točki 33. obrazloženja, dakle o stručnom sudu onoga što je sud vidio i zaključio na očevidu na kojem je fotografirao gradnju obavljenu po tuženicima. Također, navodi da je dokazala stjecanje predmetne negativne služnosti dosjelošću kroz zakonom propisano vrijeme (jer je njezin prednik 13. lipnja 1997. dao izjavu, nastavno na koju i usmeni sporazum stranaka o neuzdizanju zgrada postignut još prije Domovinskog rata da se 2009. usprotivila/zabranila daljnju gradnju odnosno uzdizanje verande na garaži tuženika, čemu su se tuženici pokorili) te da je bila u zadnjem mirnom posjedu te negativne služnosti sve dok 2019. tuženici nisu podigli zid od opeka na svojoj garaži i time joj oduzeli posjed tog prava. Ističe da navedeno proizlazi iz njezinog iskaza, a osim toga u tom smislu da su iskazivali svjedoci ČA, VA, FA i DA. Obzirom da o navedenom nema riječi u pobijanom rješenju takvim postupanjem da je počinjena i bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP- a jer načelo slobodne ocjene dokaza ne podrazumijeva izostavljanje dijelova iskaza koji potkrjepljuju osnovanost tužbenog zahtjeva. Ukazuje da prvostupanjski sud nije vrednovao ni dijelove iskaza svjedoka CA i RA koji su posvjedočili da su tuženici imali jasnu namjeru gradnje i proširenja svojeg stambenog objekta, kao ni iskaze većeg broja svjedoka koji su iskazivali kako su odmah po gradnji garaže tuženici ostavili betonske stupove na sve četiri strane, što je bila poruka daljnje namjere gradnje, te povod da njezin prednik još 1997. da izjavu s naznakom što je točno dopustio da se gradi neposredno uz njegovu među. Stoga da ne stoji tvrdnja da je cijelo vrijeme samo isticala da joj je gradnjom zida zaklonjena svjetlost, vidik i zrak, međutim točno je da je zabrana neuzdizanja predmetne kuće s garažom tuženika nastala kako bi se spriječile posljedice koje sada trpi njezina zgrada u vidu smanjenog vidika, zraka i pogleda, pa je bilo više nego okolnosno na te posljedice upozoriti sud.

8. Sukladno odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Ispitujući na takav način pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovom donošenju utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dakle ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužiteljica, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, razumljivo je i sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

10. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a koja postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Iz stanja spisa proizlazi da se tužiteljica tijekom postupka mogla očitovati o svim navodima protivne strane i izvedenim dokazima, a stavove prvostupanjskog suda o utvrđenim činjenicama (sadržane između ostalog u točki 33. obrazloženja pobijanog rješenja) osporavati predmetnom žalbom, pa neosnovano ističe i tu bitnu povredu.

11. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud do svog uvjerenja glede bitnih činjenica došao na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka, pa nisu osnovani ni žalbeni navodi tužiteljice da bi kod ocjene dokaza izostavio dijelove iskaza svjedoka i stranaka koji potkrjepljuju osnovanost tužbenog zahtjeva.

12. Utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud drugog stupnja te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužiteljice.

13. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu prava negativne kućne služnosti, odnosno da bi ju tuženici gradnjom ogradnog zida u navodnom posjedu smetali.

14. Prema odredbi čl. 16. st. 2. ZVDSP-a kad posjednik jedne nekretnine jednostrano zabrani posjedniku druge nekretnine činiti na toj nekretnini nešto što bi taj inače mogao činiti, pa to taj zbog toga propusti učiniti, posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine, kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti da se to propušta činiti na drugoj nekretnini kao poslužnoj.

15. Kao što je naprijed navedeno tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je u posjedu prava stvarne služnosti neuzdizanja kuće odnosno garaže u vlasništvu tuženika LA, koju da je stekla prethodno zabranivši tuženicima uzdizanje garaže radi proširenja stambenog prostora kuće.

15.1. Međutim, u konkretnom slučaju se na radi o uzdizanju garaže radi proširenja stambenog prostora kuće, već o tome da su tuženici IA i ĆA na garaži koju posjeduju izgradili ogradni (zaštitni) zid visine cca 1 m. Navedena gradnja ogradnog zida, kako to pravilno ističe prvostupanjski sud, ne predstavlja ni uzdizanje odnosno povisivanje kuće s garažom oznake č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno započetu gradnju, a niti predstavlja povisivanje garaže tuženika u odnosu na garažu ili verandu tužiteljice, na kojoj postoji željezna ograda čak i nešto više razine od sporne ograde tuženika.

15.2. Iz navoda tužiteljice i dokaza koje je predložila, dakle ni iskaza svjedoka za koje u žalbi navodi da nisu uzeti u obzir (koji o tome nemaju neposredna saznanja), ne proizlazi da bi tuženicima prethodno zabranila gradnju ogradnog zida na garaži, iako su postojeći betonski stupovi izvedeni još prilikom gradnje garaže na sve četiri strane krovne betonske ploče upućivali na namjeru izgradnje ograde, štoviše proizlazi da isti tužiteljici nisu smetali jer je smatrala da će biti postavljena metalna ograda.

15.3. Obzirom na navedeno, nedvojbeno je da tužiteljica nije bila u posjedu prava negativne služnosti u smislu odredbe čl. 16. st. 2. ZVDSP-a koji posjed bi stekla da je prethodno tuženicima zabranila gradnju ogradnog zida na garaži, kojoj zabrani bi se oni pokorili, a kao što je navedeno gradnja ogradnog zida ne predstavlja uzdizanje kuće s garažom pa nisu osnovane tvrdnje ni žalbeni navodi tužiteljice o oduzetom joj posjedu prava stvarne služnosti neuzdizanja kuće s garažom tuženika.

16. Stoga i prema stajalištu ovog suda tužiteljici, za koju nije utvrđeno da bi bila ovlaštenik predmetne negativne služnosti niti da bi tuženici počinili čin smetanja, ne pripada pravo na zahtijevanu posjedovnu zaštitu u smislu odredbe čl. 21. ZVDSP-a.

17. Obzirom da tužiteljica u žalbi navodi da rješenje pobija u cijelosti, proizlazi da pobija i odluku o troškovima postupka, no bez konkretiziranja razloga osporavanja tog dijela rješenja. U svakom slučaju, osporavanje odluke o trošku u svezi osporavanja odluke o glavnoj stvari nije osnovano, a donesena odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke pobijanog rješenja ukazuje se pravilnom i zakonitom, jer je utemeljena na pravilnoj primjeni odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa se žalba tužiteljice ukazuje neosnovanom i u tom dijelu.

18. Slijedom svega iznijetog, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

19. Obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Varaždin, 31. ožujka 2025.

Sutkinja

Snježana Šaško