Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3935/2024-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja TČ, OIB [osobni identifikacijski broj], II tužitelja VČ, OIB [osobni identifikacijski broj], III tužitelja ŽČ, OIB [osobni identifikacijski broj] i IV tužitelja FČ, OIB [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje zastupa odvjetnik Tomislav Nikolić iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, koje zastupa odvjetnica Margita Kiš Kapetanović iz Zagreba, poradi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 13. ožujka 2025. godine, u nazočnosti tužiteljeva opunomoćenika te zamjenika tuženikova opunomoćenika, dana 31. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o j e

I Prihvaća se dio tužbenog zahtjeva I tužitelja TČ, II tužitelja VČ, III tužitelja ŽČ i IV tužitelja FČ koji glasi:

"I Utvrđuje se da je ništav i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 2 st. 1 Ugovora o namjenskom kreditu broj 3204750842 kreditna partija 71026999539 solemniziran po javnom bilježniku Ignac Vuger br. OU-625/2005, a koji glasi: “temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.”.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb I tužitelju TČ, II tužitelju VČ, III tužitelju ŽČ i IV tužitelju FČ platiti iznos od 2.780,25 eura s zateznom kamatom na iznos od:

3,74 eura počevši od 20.11.2007. do isplate,

3,66 eura počevši od 20.12.2007. do isplate,

3,76 eura počevši od 25.02.2008. do isplate,

23,53 eura počevši od 02.06.2008. do isplate,

23,60 eura počevši od 11.07.2008. do isplate,

23,55 eura počevši od 15.07.2008. do isplate,

23,43 eura počevši od 07.08.2008. do isplate,

24,26 eura počevši od 07.10.2008. do isplate,

25,89 eura počevši od 30.01.2009. do isplate,

26,61 eura počevši od 25.02.2009. do isplate,

25,67 eura počevši od 19.03.2009. do isplate,

25,75 eura počevši od 22.04.2009. do isplate,

25,74 eura počevši od 19.05.2009. do isplate,

25,52 eura počevši od 17.07.2009. do isplate,

25,52 eura počevši od 22.07.2009. do isplate,

38,77 eura počevši od 10.08.2009. do isplate,

38,98 eura počevši od 16.11.2009. do isplate,

39,02 eura počevši od 18.11.2009. do isplate,

39,27 eura počevši od 21.12.2009. do isplate,

40,07 eura počevši od 27.01.2010. do isplate,

40,90 eura počevši od 16.04.2010. do isplate,

43,11 eura počevši od 19.07.2010. do isplate,

44,62 eura počevši od 23.08.2010. do isplate,

48,70 eura počevši od 27.05.2011. do isplate,

24,12 eura počevši od 21.01.2013. do isplate,

16,84 eura počevši od 21.01.2013. do isplate,

39,63 eura počevši od 21.01.2013. do isplate,

870,65 eura počevši od 21.01.2013. do isplate kao i naknaditi trošak parničnog postupka u svoti od 4.451,68 eur s zateznom kamatom od 31. ožujka 2025. godine do isplate, sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva I tužitelja TČ, II tužitelja VČ, III tužitelja ŽČ i IV tužitelja FČ kojim zahtijevaju solidarnu isplatu.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva I tužitelja TČ, II tužitelja VČ, III tužitelja ŽČ i IV tužitelja FČ kojim zahtijevaju zatezne kamate na:

3,74 eura počevši od 01.11.2007. do 20.11.2007. do isplate,

3,66 eura počevši od 01.12.2007. do 20.12.2007. do isplate,

3,76 eura počevši od 01.01.2008. do 25.02.2008. do isplate,

3,76 eura počevši od 01.02.2008. do 25.02.2008. do isplate,

23,53 eura počevši od 01.03.2008. do 02.06.2008. do isplate,

23,60 eura počevši od 01.04.2008. do 11.07.2008. do isplate,

23,55 eura počevši od 01.05.2008. do 15.07.2008. do isplate,

23,55 eura počevši od 01.06.2008. do 15.07.2008. do isplate,

23,55 eura počevši od 01.07.2008. do 15.07.2008. do isplate,

23,43 eura počevši od 01.08.2008. do 07.08.2008. do isplate,

24,26 eura počevši od 01.09.2008. do 07.10.2008. do isplate,

24,26 eura počevši od 01.10.2008. do 07.10.2008. do isplate,

25,89 eura počevši od 01.11.2008. do 30.01.2009. do isplate,

25,89 eura počevši od 01.12.2008. do 30.01.2009. do isplate,

25,89 eura počevši od 01.01.2009. do 30.01.2009. do isplate,

26,61 eura počevši od 01.02.2009. do 25.02.2009. do isplate,

25,67 eura počevši od 01.03.2009. do 19.03.2009. do isplate,

25,75 eura počevši od 01.04.2009. do 22.04.2009. do isplate,

25,74 eura počevši od 01.05.2009. do 19.05.2009. do isplate,

25,52 eura počevši od 01.06.2009. do 17.07.2009. do isplate,

25,52 eura počevši od 01.07.2009. do 22.07.2009. do isplate,

38,77 eura počevši od 01.08.2009. do 10.08.2009. do isplate,

38,98 eura počevši od 01.09.2009. do 16.11.2009. do isplate,

38,98 eura počevši od 01.10.2009. do 16.11.2009. do isplate,

39,02 eura počevši od 01.11.2009. do 18.11.2009. do isplate,

39,27 eura počevši od 01.12.2009. do 21.12.2009. do isplate,

40,07 eura počevši od 01.01.2010. do 27.01.2010. do isplate,

40,90 eura počevši od 01.02.2010. do 16.04.2010. do isplate,

40,90 eura počevši od 01.03.2010. do 16.04.2010. do isplate,

43,11 eura počevši od 01.04.2010. do 19.07.2010. do isplate,

43,11 eura počevši od 01.05.2010. do 19.07.2010. do isplate,

43,11 eura počevši od 01.06.2010. do 19.07.2010. do isplate,

43,11 eura počevši od 01.07.2010. do 19.07.2010. do isplate,

44,62 eura počevši od 01.08.2010. do 23.08.2010. do isplate,

48,70 eura počevši od 01.09.2010. do 27.05.2011. do isplate,

48,70 eura počevši od 01.10.2010. do 27.05.2011. do isplate,

48,70 eura počevši od 01.11.2010. do 27.05.2011. do isplate,

24,12 eura počevši od 01.12.2010. do 21.01.2013. do isplate,

24,12 eura počevši od 01.01.2011. do 21.01.2013. do isplate,

24,12 eura počevši od 01.02.2011. do 21.01.2013. do isplate,

24,12 eura počevši od 01.03.2011. do 21.01.2013. do isplate,

24,12 eura počevši od 01.04.2011. do 21.01.2013. do isplate,

24,12 eura počevši od 01.05.2011. do 21.01.2013. do isplate,

24,12 eura počevši od 01.06.2011. do 21.01.2013. do isplate,

24,12 eura počevši od 01.07.2011. do 21.01.2013. do isplate,

16,84 eura počevši od 01.08.2011. do 21.01.2013. do isplate,

16,84 eura počevši od 01.09.2011. do 21.01.2013. do isplate,

16,84 eura počevši od 01.10.2011. do 21.01.2013. do isplate,

16,84 eura počevši od 01.11.2011. do 21.01.2013. do isplate,

16,84 eura počevši od 01.12.2011. do 21.01.2013. do isplate,

39,63 eura počevši od 01.01.2012. do 21.01.2013. do isplate,

39,63 eura počevši od 01.02.2012. do 21.01.2013. do isplate,

39,63 eura počevši od 01.03.2012. do 21.01.2013. do isplate,

39,63 eura počevši od 01.04.2012. do 21.01.2013. do isplate,

39,63 eura počevši od 01.05.2012. do 21.01.2013. do isplate,

39,63 eura počevši od 01.06.2012. do 21.01.2013. do isplate,

39,63 eura počevši od 01.07.2012. do 21.01.2013. do isplate,

39,63 eura počevši od 01.08.2012. do 21.01.2013. do isplate,

39,63 eura počevši od 01.09.2012. do 21.01.2013. do isplate,

39,63 eura počevši od 01.10.212. do 21.01.2013. do isplate,

39,63 eura počevši od 01.11.2012. do 21.01.2013. do isplate,

39,63 eura počevši od 01.12.2012. do 21.01.2013. do isplate,

39,63 eura počevši od 01.01.2013. do 21.01.2013. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi od 12. lipnja 2019. godine tvrde da je njihov prednik RČ sklopila ugovor o kreditu s tuženim 28. travnja 2005. godine na 85.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita koji je bio namjenski i koji je otplaćen, ugovorena je redovna kamata od 5,50% godišnje, promjenjiva, u skladu s tuženikovom Odlukom o kamatnim stopama koju ugovornu odredbu tužitelji smatraju ništetnom pozivom na odredbe čl.269.st.2. i čl.270. Zakona o obveznim odnosima kao neodređenu i neodredivu i o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo već je tu kamatnu stopu tuženik jednostrano mijenjao bez suglasnosti korisnika kredita zbog čega je došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu korisnika kredita kao potrošača pa se poziva na odredbu čl.247. Zakona o obveznim odnosima i čl.4. istog Zakona tvrdeći da je takva ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja kao i Zakon o zaštiti potrošača te se poziva na presude Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17 i smatra da sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti te se posebice poziva na navedeni postupak za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i zahtijevaju kao u podnesku od 13. ožujka 2023. godine tj:

"I Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u članku 2 st. 1 Ugovora o namjenskom kreditu broj 3204750842 kreditna partija 71026999539 solemniziran po javnom bilježniku Ignac Vuger br. OU-625/2005, a koji glasi: “temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.”.

II Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA D.D., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da tužiteljima solidarno isplati iznos od 2.780,25 eura / 20.947,80 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 01.01.20223. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to na iznos od:

28,16 kn/3,74 eura počevši od 01.11.2007. do isplate,

27,57 kn/ 3,66 eura počevši od 01.12.2007. do isplate,

28,33 kn/3,76 eura počevši od 01.01.2008. do isplate,

28,33 kn/3,76 eura počevši od 01.02.2008. do isplate,

177,31 kn/23,53 eura počevši od 01.03.2008. do isplate,

177,80 kn/ 23,60 eura počevši od 01.04.2008. do isplate,

177,42 kn/23,55 eura počevši od 01.05.2008. do isplate,

177,42 kn/23,55 eura počevši od 01.06.2008. do isplate,

177,42 kn/23,55 eura počevši od 01.07.2008. do isplate,

176,55 kn/23,43 eura počevši od 01.08.2008. do isplate,

182,76 kn/24,26 eura počevši od 01.09.2008. do isplate,

182,76 kn/24,26 eura počevši od 01.10.2008. do isplate,

195,05 kn/25,89 eura počevši od 01.11.2008. do isplate,

195,05 kn/ 25,89 eura počevši od 01.12.2008. do isplate,

195,05 kn/25,89 eura počevši od 01.01.2009. do isplate,

200,50 kn/26,61 eura počevši od 01.02.2009. do isplate,

193,44 kn/25,67 eura počevši od 01.03.2009. do isplate,

194,05 kn/25,75 eura počevši od 01.04.2009. do isplate,

194,00 kn/25,74 eura počevši od 01.05.2009. do isplate,

192,31 kn/25,52 eura počevši od 01.06.2009. do isplate,

192,30 kn/25,52 eura počevši od 01.07.2009. do isplate,

292,13 kn/38,77 eura počevši od 01.08.2009. do isplate,

293,72 kn/38,98 eura počevši od 01.09.2009. do isplate,

293,72 kn/38,98 eura počevši od 01.10.2009. do isplate,

293,97 kn/ 39,02 eura počevši od 01.11.2009. do isplate,

295,92 kn/39,27 eura počevši od 01.12.2009. do isplate,

301,89 kn/40,07 eura počevši od 01.01.2010. do isplate,

308,16 kn/40,90 eura počevši od 01.02.2010. do isplate,

308,16 kn/40,90 eura počevši od 01.03.2010. do isplate,

324,79 kn/43,11 eura počevši od 01.04.2010. do isplate,

324,79 kn/43,11 eura počevši od 01.05.2010. do isplate,

324,79 kn/43,11 eura počevši od 01.06.2010. do isplate,

324,79 kn/43,11 eura počevši od 01.07.2010. do isplate,

336,22 kn/44,62 eura počevši od 01.08.2010. do isplate,

366,91 kn/48,70 eura počevši od 01.09.2010. do isplate,

366,91 kn/48,70 eura počevši od 01.10.2010. do isplate,

366,91 kn/48,70 eura počevši od 01.11.2010. do isplate,

181,77 kn/24,12 eura počevši od 01.12.2010. do isplate,

181,77 kn/24,12 eura počevši od 01.01.2011. do isplate,

181,77 kn/24,12 eura počevši od 01.02.2011. do isplate,

181,77 kn/24,12 eura počevši od 01.03.2011. do isplate,

181,77 kn/24,12 eura počevši od 01.04.2011. do isplate,

181,77 kn/24,12 eura počevši od 01.05.2011. do isplate,

181,77 kn/24,12 eura počevši od 01.06.2011. do isplate,

181,77 kn/24,12 eura počevši od 01.07.2011. do isplate,

126,86 kn/16,84 eura počevši od 01.08.2011. do isplate,

126,86 kn/16,84 eura počevši od 01.09.2011. do isplate,

126,86 kn/16,84 eura počevši od 01.10.2011. do isplate,

126,86 kn/16,84 eura počevši od 01.11.2011. do isplate,

126,86 kn/16,84 eura počevši od 01.12.2011. do isplate,

298,62 kn/39,63 eura počevši od 01.01.2012. do isplate,

298,62 kn/39,63 eura počevši od 01.02.2012. do isplate,

298,62 kn/39,63 eura počevši od 01.03.2012. do isplate,

298,62 kn/39,63 eura počevši od 01.04.2012. do isplate,

298,62 kn/39,63 eura počevši od 01.05.2012. do isplate,

298,62 kn/39,63 eura počevši od 01.06.2012. do isplate,

298,62 kn/39,63 eura počevši od 01.07.2012. do isplate,

298,62 kn/39,63 eura počevši od 01.08.2012. do isplate,

298,62 kn/39,63 eura počevši od 01.09.2012. do isplate,

298,62 kn/39,63 eura počevši od 01.10.2012. do isplate,

298,62 kn/39,63 eura počevši od 01.11.2012. do isplate,

298,62 kn/39,63 eura počevši od 01.12.2012. do isplate,

298,62 kn/39,63 eura počevši od 01.01.2013. do isplate,

6.559,92 kn/870,65 eura počevši od 21.01.2013. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi trošak postupka uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 9. rujna 2019. godine, osporava tužbeni zahtjev glede osnove i visine te prigovara zastari, poriče da su tužitelji solidarni vjerovnici, poriče da bi stekao bilo kakvu korist bez osnove, obrazlaže od čega se sastoji ugovorna kamata te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka, podneskom od 9. prosinca 2019. osporava da su tužitelji tj. njihov prednik potrošači i navodi daje predmetni ugovor o kreditu otkazan, podneskom od 9. rujna 2020. opet osporava da je tužiteljev prednik bio potrošač, podneskom od 11. siječnja 2021., prigovara nedostatku aktivne legitimacije, jer tužiteljev prednik nije bio potrošač, podneskom od 29. siječnja 2021. odustaje od navoda da je ugovor o kreditu otkazan, podneskom od 22. kolovoza 2022. se protivi preinaci tužbe i prigovara zastari za preinačene svote te se protivi tijeku zateznih kamata za pojedine mjesečne svote, a na ročištu 17. travnja 2023. se opet protivi preinaci tužbe, prigovara tijeku kamata i zastari, ako sud dopusti preinaku.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O- 803/2011 od 19. ožujka 2011. koje je pravomoćno 12. rujna 2011., ugovor o namjenskom kreditu od 4. svibnja 2005., izvadak iz zemljišnih knjiga za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tuženikovu obavijest o novostima o utvrđivanju kamatne stope od 8. siječnja 2013. s Općim uvjetima promjene kamatnih stopa u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama tuženikovim, ispis elektronskih oglasa na listovima 59, 61. spisa, Opće uvjete poslovanja tuženikove s općim uvjetima promjene kamatnih stopa u poslovanju s domaćim fizičkim i pravnim osobama tuženikovim, preslušao I tužitelja, uvid u pregled promjena kamatnih stopa po predmetnom kreditu i promet po istom kreditu te otplatni plan, obavijesti tuženikovim o promjeni kamatnih stopa na listovima 138-141. spisa, pregled kamatnih stopa, obavijesti o promjeni kamatne stope na listu 145. spisa te 149. spisa, 153. spisa i 157. spisa s pripadnim otplatnim planovima, odredio računovodstveno vještačenje, primjenom odredbe čl.3. i čl.7. Zakona o parničnom postupku je proveden dokaz uvidom u dopis Porezne uprave od 28. rujna 2022. godine i 18. listopada 2022. te potvrdu Grada Zagreba od 31. listopada 2022. godine i dopis Grada Zagreba nečitljivog nadnevka na listu 242. spisa.

4. Tužbeni zahtjev je djelomice osnovan.

5. U odnosu na tužiteljev podnesak od 2. svibnja 2022.godine, kojim je uskladio isti sukladno nalazu i mišljenju računovodstvenog vještaka, tuženik se podneskom od 22. kolovoza 2022. godine protivio preinaci tužbe, o čemu je odlučeno pravomoćnim rješenjem od 31. svibnja 2023. godine.

6. U odnosu na podnesak od 13. ožujka 2023. godine treba reći da stu tužitelji samo postavili tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22-88/22), što im je zakonska obveza i nisu ga povisili ili mijenjali na drugi način u odnosu na podnesak od 2. svibnja 2022.godine te sud stoga nema o čemu odlučivati niti tuženik može isticati da se protivi preinaci tužbe"opreza radi, ako su tužitelji pogrješno obračunali mjesečne svote u eure" budući prigovor mora biti određen, a tuženik je kreditna institucija pa veoma vjerojatno, zapravo svakako ima i mora imati službu koja to provjerava a taj podnesak je primio 16. ožujka 2023. godine te je do zaključnog ročišta 17. travnja 2023. godine imao dovoljno vremena to učiniti jednostavnom matematičkom operacijom, a k tomu je zastupan i putem stručne osobe po čl.27. Ustava Republike Hrvatske. Stoga je sud provjerio sam točnost preračuna iz kune u eure te utvrdio da je točan u cent.

7. U odnosu na predmet spora, prvenstveno je prijeporno je li tužiteljev prednik bio potrošač.

8. Uvidom u ugovor o namjenskom kreditu od 4. svibnja 2005. sklopljenog između tužiteljeva prednika RČ kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora je utvrđeno da je ugovoren na 85.000 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, ugovorena je redovna kamata, promjenjiva u skladu s tuženikovom Odlukom o kamatnim stopama, koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,50%, s namjenom dovršetka kuće te se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 671,07 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan plaćanja te sadrži glavni dug, kamate obračunate na osnovi kamatne stope koja vrijedi na dan sklapanja ugovora a za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno navedenoj tuženikovoj Odluci, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete s tim što će o tim izmjenama kreditor obavijestiti korisnika kredita u skladu sa svojim Općim uvjetima poslovanja pa je korisnik kredita i založio cijeli suvlasnički dio nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Trogiru što u naravi predstavlja česticu zgradu [katastarska čestica]-kuća površine 136 m2 i česticu 1074/5-dvor površine 367 m2.

9. Nadalje uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zkl.ul.br.2413 k. o. [katastarska općina] utvrđeno da je RČ uknjižena 2005. godine, kad je izvadak izdan kao vlasnica predmetne nekretnine dočim je uvidom u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-803/2011 od 12. rujna 2011. utvrđeno da je umrla **.**.2011. te su njeni nasljednici tužitelji svaki u 1/4 dijela i to upravo ove navedene nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i one upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

10. I tužitelj u svom iskazu navodi da je kredit RČ trebao radi dovršetka obiteljske stambene zgrade te je ovaj kredit i potrošila na radove na obiteljskoj kući koja se nalazi u [adresa] koju su htjeli koristiti za stanovanje u mirovini i prodana je 2013. kad više nije mogao otplaćivati kredit, dočim je od 2005- 2013. korištena tako što su u njoj živjeli punac i punica a nije korištena za iznajmljivanje te je RČ otplaćivala kredit do smrti, a zatim je nastavio isti otplaćivati on.

11. Nadalje je uvidom u ispis elektronskih oglasa utvrđeno da je oglašeno iznajmljivanje apartmana RČ kao vlasnice u [adresa] tj. otoku Čiovu, Okrug Gornji, Tudorski put 6 s četiri apartmana za ljetno razdoblje.

12. Nadalje na zahtjev ovog suda Poreznoj upravi da dostavi podatak je li RČ bila obveznik plaćanja poreza na iznajmljivanje nekretnine u [adresa], je ista odgovorila da je bila obveznik plaćanja poreza na iznajmljivanje nekretnine u [adresa] te na daljnji sudski zahtjev u kojem razdoblju je ona bila obveznik plaćanja tog poreza je odgovoreno da je to bilo u razdoblju od 18. srpnja 2006. do 24. svibnja 2011. godine.

13. Viši sud u svojem rješenju poslovni broj Gž-4851/2023 od 14. svibnja 2024. godine navodi: " Sud Europske unije u svojoj interpretativnoj presudi od 3. rujna 2015., Costea, C- 110/14, EU:C:2015:357 protumačio pojam "potrošač" u smislu čl. 2. točka (b) Direktive 93/13. Sud je u obrazloženju presude (točke 15-18 i 21) istaknuo: …

„S tim u vezi valja istaknuti da bi se, kao što je to navedeno u desetoj uvodnoj izjavi Direktive 93/13, ujednačeni zakonski propisi u području nepoštenih ugovornih odredaba trebali primjenjivati na sve ugovore koji se zaključuju između "prodavatelja robe ili pružatelja usluga" i "potrošača", pri čemu su ti pojmovi definirani u članku 2. točkama (b) i (c) te direktive.

U skladu s tim definicijama "potrošač" znači svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenima tom direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije. Nadalje, "prodavatelj robe ili pružatelj usluge" znači svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenima Direktivom 93/13 nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.

Slijedom toga, navedena direktiva ugovore na koje se primjenjuje određuje ovisno o svojstvu ugovornih stranaka, odnosno ovisno o tome postupaju li one ili ne u okviru svoje profesionalne djelatnosti (presude SČ i GČ, C- 488/11, EU:C:2013:341, t. 20. kao i T, C-537/13, EU:C:2015:14, t. 21.). Taj kriterij u skladu je s idejom na kojoj se temelji sustav zaštite uspostavljen tom direktivom, odnosno da se potrošač u odnosu na prodavatelje robe i pružatelje usluga, a vezano za pitanja koja se odnose kako na mogućnost pregovaranja tako i na razinu informacija, nalazi u podređenom položaju, što dovodi do pristupanja uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj odnosno pružatelj, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj (presude SČ i GČ, C-488/11, EU:C:2013:341, t. 31. kao i Šiba, C-537/13, EU:C:2015:14, t. 22.).

Kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 28. do 33. svojega mišljenja, pojam "potrošač" u smislu članka 2. točke (b) Direktive 93/13 je objektivan i ne ovisi o možebitnim konkretnim saznanjima predmetne osobe ili informacijama kojima ona stvarno raspolaže."

Nadalje, Sud je u obrazloženju presude (točke 22 i 23) ponovio svoje pravno shvaćanje iz ranijih presuda:

"Nacionalni sud pred kojim se vodi spor o ugovoru koji može ulaziti u područje primjene te direktive dužan je, vodeći računa o svim dokazima, a osobito o odredbama tog ugovora, provjeriti može li se korisnika kredita kvalificirati kao "potrošača" u smislu te direktive (vidjeti per analogiam presudu Faber, C-497/13, EU:C:2015:357, t. 48.).

U tu svrhu nacionalni sud mora voditi računa o svim okolnostima predmetnog slučaja, a osobito o prirodi robe ili usluga koje su predmet ugovora o kojem je riječ, iz kojih se može razabrati za koju se namjenu nabavljaju ta roba ili usluge."

Slijedom navedenog tumačenja Suda, za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor (objektivan kriterij). Pritom je sud dužan po službenoj dužnosti, imajući u vidu sve dokaze, osobito odredbe ugovora, utvrditi je li riječ o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u privatne svrhe ili u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora, ne utječu na procjenu svojstva potrošača".

14. Ocjenom provedenih dokaza skupa i pojedinačno, sud ocjenjuje da tužiteljev prednik jest bio potrošač.

15. Dakle, tužitelji zasnivaju tužbu u činjeničnom dijelu da je njihov prednik bio potrošač tj. na utvrđenjima iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava u postupku Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 tj. Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2245/17,kojim činjeničnim navodima je ovaj sud vezan.

16. U samom ugovoru o namjenskom kreditu je navedena njegova namjena tj. dovršetak kuće, premda nije navedeno koje i gdje se nalazi a istim ugovorom je tužiteljev prednik založio i ovu nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] u [adresa], dočim je iz rješenja o nasljeđivanju tužiteljeva prednika razvidno da je on bio vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti, kao i u vrijeme sklapanja ugovora kako proizlazi iz navedenoga zemljišnoknjižnog izvatka dočim je uvidom u isto rješenje o nasljeđivanju razvidno da je tužiteljev prednik bio suvlasnik u 3/4 dijela nekretnine u [adresa] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

17. Kako I tužitelj iskazuje da je predmetni kredit upotrijebljen za završetak obiteljske kuće koja se nalazi u [adresa] očito je zaista ovaj kredit iskorišten za tu svrhu, a ne za dovršetak kuće u [adresa], jer o potonjemu nema nikakvih dokaza.

18. Budući se tuženik glede ovoga prigovora poziva na ispis elektronskih oglasa o iznajmljivanju nekretnine u [adresa] u turističke svrhe, koji vlasnik nekretnine do svoje smrti je bio tužiteljev prednik, sud je putem Porezne uprave utvrdio da je prednik tužitelja bio obveznik plaćanja poreza od iznajmljivanja te nekretnine u [adresa] od 18. srpnja 2006. do 24. svibnja 2011. godine.

19. Na osnovi odredbe čl.3.st.1. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti niti poduzetničkoj djelatnosti.

20. Slijedom toga ovaj sud ocjenjuje da tužiteljev prednik jest bio potrošač u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, prihvaćajući 1. tužiteljev iskaz u tom dijelu kao sukladan navedenim ispravama, a to što je godinu i četiri mjeseca nakon tog počelo iznajmljivanje kuće nije odlučno, kako utvrđuje viši sud, čim je u cijelosti postupljeno po uputi tog suda.

21. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan. Točno je da je računovodstveni vještak svojim nalazom i mišljenjem od 28. lipnja 2021. godine po specifikaciji uplate i prometu po kreditu utvrdio da su platitelji RČ i I tužitelj te razjašnjava na ročištu 10. veljače 2022. godine da je RČ platila 14.328,38 kn do smrti kao u tablici na listu 15. nalaza tj. 180. spisa i to nije otplaćivala pune obroke već dio, dočim je u drugoj tablici s istog lista navedeno da je **.**.2013. TČ uplatio 498.966,36 kn i zatvorio kredit te je RČ ostvarila razliku svojim uplatama od 295,92 kn po uplati od 21. prosinca 2009. a I tužitelj je ostvario razliku od 11.076,27 kn te za razliku od 20.947,80 kn ne može utvrditi tko ih je otplatio na osnovi podataka u spisu te je potonja svota razlika s osnove promjenjive kamatne stope i to samo pozitivne razlike, koji sud u tom dijelu prihvaća kao stručnog i obrazloženog.

22. No, tuženik je prihvatio sve uplate u ime i za račun tužiteljeva prednika, kao i I tužiteljeve uplate te s obzirom na činjenicu da su tužitelji rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj O-803/2011 od 12. rujna 2011. godine utvrđeni kao nasljednici RČ , svaki u dijela 1/4 dijela te nije ovlašten ispitivati komu će vratiti možebitnu utvrđenu preplatu, ako bude utvrđeno tuženikovo nesavjesno i nepošteno postupanje u ovom postupku.

23. Nadalje, nije prijeporno da je tuženikov prednik RČ sklopila ugovor o kreditu 4. svinja 205. godine na 85.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke s redovnim kamatama koje tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o tuženikovim kamatnim stopama i na dan sklapanja ugovora iznosi 5,5% godišnje s tim što tuženikova tražbina dospijeva najkasnije 1. prosinca 2023. godine sve radi dovršetka kuće, a korisnik kredita se obvezuje otplatiti isti u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 671,07 CHF po srednjem tečaju iste banke koji vrijedi za tu valutu na dan plaćanja što je sve utvrđeno uvidom u čl.1, 2, 3, 5. i 7. tog Ugovora te nije ni dvojbeno da je kredit otplaćen 21. siječnja 2013. godine putem I tužitelja, kako je utvrdio računovodstveni vještak.

24. Sada su prijeporni osnova i visina tužbenog zahtjeva.

25. Ovdje treba primijeniti odredbe čl.81, 82, 85, 86. i 87. te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, (NN 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi treba primijeniti i čl.5. direktive 93/13/EEZ.

26. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u obrazloženju svoje odluke poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine u kojem je Udruga Potrošač- Hrvatskih savez udruga za zaštitu potrošača tužila banke radi zaštite kolektivnih interesa, a povodom revizije na odluku Visokom trgovačkog suda posl. br Pž-7129/13, u dijelu o ugovaranju kamatnih stopa navodi kako pojmovi koje banke koriste u svojim odlukama, uključujući i dio koji se odnosi na promjenjive kamatne stope i način njihova obračuna, visoko stručna i samim tim razumljiva isključivo onim osobama s ekonomskom naobrazbom te koje se bave bankarskim poslovanjem, dočim je za prosječnog potrošača takva terminologija apsolutno nerazumljiva, tj. da unatoč tomu što su odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njenu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), nisu im mogle biti razumljive, dočim razlozi za promjenjivost kamatnih stopa, kako su prikazani u odlukama tuženih banaka se zaista ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatnih stopa tijekom razdoblja trajanja kredita.

27. Nije prijeporno da je tuženik sastavio ugovor o kreditu.

28. Iz navedenog obrazloženja presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da je takvo unošenje neodređene formulacije glede promjenjivih kamatnih stopa u ugovore o kreditu suprotno načelima obveznog prava jer je tim od samog početka ugovornog odnosa korisnik kredita tj. potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku tj. trgovca, budući je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivima kamatnim stopama bila takva da je na osnovi njih tužitelj jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dočim nije bilo moguće ocijeniti zašto, kako i na osnovi čega te u kojem smjeru će se tijekom kreditnog razdoblja te kamatne stope kretati, a ponajmanje je tužitelj na to mogao utjecati.

29. Na osnovi takvih ugovornih odredaba i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatnih stopa, koji bi bili razumljivi prosječnom potrošaču, osim kamatne stope koja je bila navedena u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva te je sadržaj takve ugovorne odredbe bio nejasan i nerazumljiv tužitelju. Nije prijeporno da je tuženik obavještavao tužitelja o promjeni kamatnih stopa, makar povremeno, ali tužitelj nije bio upoznat s parametrima koji dovode do tih promjena, a i one odluke o kamatnim stopama koje je dostavio tuženik su nerazumljive na isti način prosječnom potrošaču, u što spada i tužitelj po svojoj naobrazbi i zanimanju - djelatna vojna osoba.

30. Sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u navedenoj presudi jest da su banke kao visokospecijalizirane novčarske ustanove, kojim je predmet poslovanja plasiranje potrošačima raznih novčarskih proizvoda, bile dužne odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali ne na potrošačevu štetu te je znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima prosječnog potrošača nadmoćno pa isti sud smatra da upravo zato su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i upozoriti ga na parametre o kojima ta stopa ovisi u budućem razdoblju, a nema dokaza da je tuženik to činio u predmetnom razdoblju, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o takvoj svoti iz unaprijed sastavljenog standardnog ugovora, koja je stopa onda potrošačima ostala nerazumljiva.

31. Nadalje, ugovorne kamate u ugovoru o kreditu sadržajno su naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje novčanih sredstava koje mu banka odobrava na određeno vrijeme uz obvezu vraćanja tog novca te u vrijeme i na način kako je ugovoreno, slijedom čega ugovorna kamata mora biti određena tj. odrediva u smislu odredbe čl.46. st.1. i 2. i čl.50. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91- 88/01), a sam ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede načela obveznog prava poput ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, dužnost suradnje, jednake vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja te zabrane zloporabe prava. Slijedom toga je jasno da neodređena ugovorna odredba glede promjenjive kamatne stope kako je to učinio tuženik jest suprotna navedenim načelima obveznog prava jer je od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao trgovca, jer je ta odredba bila takva da nije omogućavala potrošaču procjenu, niti približnu, kako će se ta kamatna stopa kretati pa slijedom toga ta promjenjiva kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, dočim prosječnom potrošaču objektivno takav sadržaj nije mogao biti niti bio razumljiv pa takva ugovorna odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama potrošača i trgovca, usuprot načelima obveznog prava.

32. Slijedom toga je navedena ugovorna odredba utvrđena ništavom u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o tuženikovim kamatnim stopama, primjenom odredbe čl.87.st.1. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl.103.st.1. Zakona o obveznim odnosima pa primjenom odredbe čl.104.st.1. istog Zakona svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora, a na osnovi odredbe čl.105. st.1. istog Zakona ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer ugovorena kamatna promjenjiva stopa nije bila uvjet ugovora a niti je po tužiteljevom iskazu bila odlučna pobuda već mu je trebao kredit radi dovršetka kuće. Sve i da su ispunjene odredbe čl.105.st.1. Zakona o obveznim odnosima, već da je riječ o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen, opet treba primijeniti odredbu čl.105.st.2. istog Zakona budući je posebnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača ustanovljena ništavost upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Također odredba čl.107. st.2. Zakona o obveznim odnosima se ne primjenjuje, jer uzrok ništavosti nije bila zabrana manjeg značenja tj. ovdje je riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, a u svezi s odredbom čl.87.st. 2. Zakona o zaštiti potrošača.

33. U odnosu na tuženikove prigovore o primjeni navedenih presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, vrijedi odredba čl.502. C Zakona o parničnom postupku te taj prigovor sud ocjenjuje neosnovanim.

34. Također, budući je ugovor sklopljen 2005. godine kada je na snazi bio Zakon o obveznim odnosima (NN 53/91-88/01), i koji se primjenjuje na taj ugovorni odnos, pogrješno tužitelj rabi pojam ništetnost, koji je uveden istom stupanjem na snagu Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23).

35. Primjenom odredbe čl. 3, st. 1, t. 1. Zakona o zaštiti potrošača je sud utvrdio da tužiteljev prednik jest bio potrošač, budući mu je kredit u vrijeme sklapanja ugovora trebao radi dovršetka kuće, a istom godinu i četiri mjeseca nakon toga je počeo iznajmljivanje, kako je utvrđeno uvidom u dopis Porezne uprave od 18. listopada 202. godine, dočim je tužiteljev prednik u to vrijeme bio zaposlenik Grada Zagreba, što je utvrđeno uvidom u potvrdu istog tijela od 31. listopada 2022. godine te tuženik nije dokazao suprotno, premda je na njemu dokazni teret.

36. Nadalje, ono što tužitelj potražuje u novčanom dijelu tužbenog zahtjeva jest razlika između redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu i onih redovnih kamata prama naknadnim tuženikovim Odlukama o kamatnim te je to jedina i pravilna mogućnost izračuna onoga što je tuženik stekao zbog svog nesavjesnog i nepoštenog postupanja.

37. Računovodstvenim nalazom i mišljenjem od 28. lipnja 2021. godine je utvrđeno da je razlika s osnove promjene kamatne stope za sve anuitete za koji je utvrđen više plaćeni iznos 20.947,00 kn tj. 2.780,25 eur, sve s mjesečnim svotama i nadnevcima plaćanja kako je to pobliže navedeno u tablici prvoj mišljenja koji nalaz i mišljenje sud prihvaća kao stručan i obrazložen zasnovan na bitnim računovodstvenim ispravama u spisu.

38. Sada je prijeporno pitanje zastare.

39. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi poslovni broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine izrazio stajalište da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl.241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-29/18), te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kako je to učinjeno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, kada je presuda povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u ovoj vrsti predmeta postala pravomoćna i potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine, što je općepoznato, a posebice poznato strankama, a kojim presudama je utvrđeno da kamatne su kamatne stope tužene banke mijenjale bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banka, samim obavještavanjem o promjeni, bez pojedinačnih pregovora, čim je došlo do kršenja pojedinih interesa i prava potrošača kao korisnika kredita što je uzrokovalo nepoštenost tj. ništavost navedene ugovorne odredbe, pa primjenom toga zastara nije nastupila. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. godine donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 to sud ocjenjuje da je neosnovan prigovor zastare primjenom odredbe čl.388. i čl.371. Zakona o obveznim odnosima, budući je tužba podnesena 12. lipnja 2019. godine.

40. Tuženik se poziva na tzv. negativne razlike, premda nije istaknuo prigovor radi prebijanja ni protutužbu. Točno je da je tijekom otplate kredita bilo razdoblja kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene pa je razlika u otplati bila niža kao što je utvrđeno nalazom i mišljenjem računovodstvenog vještaka u tablici 3. nalaz, za vrijeme od 1. lipnja 2006-17. listopada 2007. godine.

41. No, uzevši u obzir pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1277/2022-2 od 8. ožujka 2023. godine, sud ocjenjuje da je tužitelj zahtijevao samo ukupnu takozvanu pozitivnu razliku koja je nastala tijekom cijele otplate kredita, o kojem tužbenom zahtjevu sud i odlučuje.

Pri tomu treba uzeti u obzir da je upravo tuženik svojim nesavjesnim i nepoštenim nastupom na tržištu uzrokovao da je tužitelj s njim sklopio ovakav ugovor o kreditu te je tuženik kao visokospecijalizirana kreditna ustanova znao i morao znati značenje promjenjive kamatne stope povezane s CHF-om kao valutom utočišta, dočim tužitelj kao nestručna osoba to nije znao ni mogao znati u vrijeme sklapanja ugovora, sve kako je prethodno obrazloženo.

Tako dalje sud ocjenjuje da tužitelj u tom razdoblju kad je ostvarena tzv negativna razlika zapravo nije ništa stekao bez osnove te ne može biti nesavjestan a da bi trebao vraćati bilo što tj. smanjivati tzv pozitivnu razliku tom tzv. negativnom. Budući je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništava, sud ocjenjuje da nema ni tužiteljeve obveze za tzv pozitivnu razliku tijekom otplate kredita umanji za tzv negativnu, jer nije ništa primio tj. samo je otplaćivao kredit kako je ugovoreno, postupajući u dobroj vjeri pomnjom dobrog domaćina te ispunjavajući ugovor kako glasi. Kad bi se tužiteljev zahtjev umanjio za tzv negativnu razliku, to bi po ocjeni ovog suda bilo nepravično umanjenje njegove imovine i samim tim suprotno odredbi čl.1. Protokola broj 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN MU 18/97).

42. Zatim, uzevši u obzir i odredbu čl. 104, st.1. Zakona o obveznim odnosima sud ocjenjuje da plaćanjem tj. otplatom ugovora o kreditu tužitelj nije zapravo ništa primio ili stekao bez osnove jer je te obroke uplaćivao u cijelosti tuženiku pa tužitelj nije u obvezi niti vratiti ono što nije primio, a samim tim ne postoji niti tuženikova tražbina po ovoj zakonskoj odredbi. Sve i kada je kamatna stopa bila snižena u odnosu na početno ugovorenu, opet je tužitelj sve uplaćivao tuženiku te nije ništa ni primio u odnosu na to. K tomu, tužitelj s ove tuženikove osnove tj. manje plaćenog ne potražuje ništa pa ne postoje istovrsne i dospjele tražbine koje se mogu sresti. , sve to uzimajući u obzir presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. godine.

43. Odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu solidarne isplate, budući nije ugovorena ni ustanovljena zakonom, a tužitelji su rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O- 803/2011. od 12. rujna 2011. godine Općinskog suda u Sesvetama proglašeni nasljednicima RČ svaki u jednoj četvrtini.

44. Zatim je sud prihvatio tužbeni zahtjev i za isplatu utužene svote, s zateznim kamatama na pojedine mjesečne svote od dana uplate, kao dana dospjelosti, a odbio dio zahtjeva za zateznim kamatama na te mjesečne svote od prvog u tekućem mjesecu do dana uplate kao neosnovane, jer kredit nije otplaćivan kako je ugovoreno prvog dana u tekućem mjesecu već kasnijih dana u tim mjesecima.

45. Zatezne kamate teku po stopi propisanoj odredbom čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata i čl.29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05- 155/23), uz uvećanje od pet tj. tri postotna boda, jer nije riječ o trgovačkom ugovoru, a na parbeni trošak teku po odredbi čl.151. st.3. Zakona o parničnom postupku.

46. Na osnovi odredbe čl.154. st.5. Zakona o parničnom postupku, primjenom tbr 7, 8. i 9. OT je sud tužitelju dosudio cjelokupan trošak odvjetničkog zastupanja, jer su uspjeli u pretežitom dijelu i to za tužbu, podnesak 4.11.2019., ročište 12.12.2019., podnesak 24.2.2020., 17.12.2020., ročište 21.1.2021., 2.2.2021., 10.2.2022., podnesak 2.5.2022., ročište 5.9.2022., podnesak 26.9.2022., podnesak 13.3.2023., ročište 17.4.2023., ročište 13.3.2025. po 200,00 eur te žalbu 323,51 eur, što je 3.123,51 eur, uvećano za 30% po tbr 40. st.1. OT na ime zastupanja četiri tužitelja ili 936,96 eur što je 4.060,17 eur uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu od 53,09 eur , žalbu protiv presude 106,16 eur, trošak vještačenja od 199,08 eur i 33,18 eur , što je 4.451,68 eur, podneska 17.9.2020. godine nema, sudsku pristojbu na presudu P-7356/19 nisu ni platili a na ovu presudu ne plaćaju sudsku pristojbu po odredbi čl.11.st.1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23).

U Zagrebu, dana 31. ožujka 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opunomoćenicima stranaka

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte