REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-2381/2017-144

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Damir Švec, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Damir Švec & Hanibal Hunjek u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju IH, dipl.iur. (Su-274/2024), uz umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ministarstvo zdravstva, OIB: 88362248492, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Hanibala Hunjeka, odvjetnika i punomoćnice tuženika IH, dipl.iur., te odsutnosti uredno pozvanog umješača, 31. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan prvo postavljeni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku KBC „SESTRE MILOSRDNICE“ (OIB 84924656517), Zagreb, Vinogradska cesta 29, da tužiteljici ČH (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], na ime razlike neisplaćenih dijelova plaće isplati bruto iznos od na način da od tuženika potražuje ukupni iznos od 11.960,59 Eur/ 90.117,04 Kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom:

- na iznos od 130,42 Eur tekućom od 15.01.2013. do isplate,

- na iznos od 1,14 Eur tekućom od 15.02.2013. do isplate,

- na iznos od 19,11 Eur tekućom od 15.03.2013. do isplate,

- na iznos od 18,54 Eur tekućom od 15.04.2013. do isplate,

- na iznos od 1.784,97 Eur tekućom od 15.07.2013. do isplate,

- na iznos od 1.000,46 Eur tekućom od 15.08.2013. do isplate,

- na iznos od 1.059,80 Eur tekućom od 15.09.2013. do isplate,

- na iznos od 1.071,11 Eur tekućom od 15.10.2013. do isplate,

- na iznos od 662,67 Eur tekućom od 15.11.2013. do isplate,

- na iznos od 1.201,53 Eur tekućom od 15.12.2013. do isplate,

- na iznos od 83,05 Eur tekućom od 15.01.2014. do isplate,

- na iznos od 124,84 Eur tekućom od 15.02.2014. do isplate,

- na iznos od 101,67 Eur tekućom od 15.03.2014. do isplate,

- na iznos od 231,93 Eur tekućom od 15.04.2014. do isplate,

- na iznos od 154,57 Eur tekućom od 15.05.2014. do isplate,

- na iznos od 287,17 Eur tekućom od 15.06.2014. do isplate,

- na iznos od 179,79 Eur tekućom od 15.07.2014. do isplate,

- na iznos od 527,99 Eur tekućom od 15.03.2016. do isplate,

- na iznos od 532,49 Eur tekućom od 15.04.2016. do isplate,

- na iznos od 73,54 Eur tekućom od 15.05.2016. do isplate,

- na iznos od 98,49 Eur tekućom od 15.06.2016. do isplate,

- na iznos od 599,34 Eur tekućom od 15.07.2016. do isplate,

- na iznos od 350,66 Eur tekućom od 15.08.2016. do isplate,

- na iznos od 127,82 Eur tekućom od 15.09.2016. do isplate,

- na iznos od 66,00 Eur tekućom od 15.10.2016. do isplate,

- na iznos od 52,18 Eur tekućom od 15.11.2016. do isplate,

- na iznos od 42,98 Eur tekućom od 15.01.2017. do isplate,

- na iznos od 507,08 Eur tekućom od 15.02.2017. do isplate,

- na iznos od 44,16 Eur tekućom od 15.03.2017. do isplate,

- na iznos od 137,84 Eur tekućom od 15.04.2017. do isplate,

- na iznos od 84,57 Eur tekućom od 15.05.2017. do isplate,

- na iznos od 131,84 Eur tekućom od 15.06.2017. do isplate,

- na iznos od 52,29 Eur tekućom od 15.07.2017. do isplate,

- na iznos od 114,68 Eur tekućom od 15.08.2017. do isplate,

- na iznos od 45,04 Eur tekućom od 15.09.2017. do isplate,

- na iznos od 45,04 Eur tekućom od 15.10.2017. do isplate,

- na iznos od 46,09 Eur tekućom od 15.11.2017. do isplate,

- na iznos od 46,20 Eur tekućom od 15.12.2017. do isplate,

- na iznos od 46,16 Eur tekućom od 15.01.2018. do isplate,

- na iznos od 31,08 Eur tekućom od 15.02.2018. do isplate,

- na iznos od 44,82 Eur tekućom od 15.03.2018. do isplate, prema kamatnoj stopi utvrđenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 (pet) postotnih poena do 31.07.2015.; od 01.08.2015. do 31.12.2022. prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO- a (NN 78/2015), za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i da joj naknadi troškove ovog parničnog postupka, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, prema prethodno označenoj kamatnoj stopi, sve u roku od 15 dana."

II/ Djelomično se prihvaća eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i sudi:

Nalaže se tuženiku KBC „SESTRE MILOSRDNICE“ (OIB 84924656517), Zagreb, Vinogradska cesta 29, da tužiteljici ČH (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], na ime razlike neisplaćenih dijelova plaće, isplati bruto iznos od 694,92 EUR, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama:

– na iznos od 64,94 EUR sa kamatom tekućom od 15.02.2014. do isplate

– na iznos od 74,69 EUR sa kamatom tekućom od 15.03.2014. do isplate

– na iznos od 51,84 EUR sa kamatom tekućom od 15.04.2014. do isplate

– na iznos od 86,29 EUR sa kamatom tekućom od 15.05.2014. do isplate

– na iznos od 67,90 EUR sa kamatom tekućom od 15.06.2014. do isplate

– na iznos od 13,09 EUR sa kamatom tekućom od 15.07.2014. do isplate

– na iznos od 33,94 EUR sa kamatom tekućom od 15.08.2014. do isplate

– na iznos od 7,84 EUR sa kamatom tekućom od 15.10.2014. do isplate

– na iznos od 5,45 EUR sa kamatom tekućom od 15.11.2014. do isplate

– na iznos od 51,76 EUR sa kamatom tekućom od 15.04.2018. do isplate

– na iznos od 57,61 EUR sa kamatom tekućom od 15.05.2018. do isplate

– na iznos od 54,27 EUR sa kamatom tekućom od 15.06.2018. do isplate,

– na iznos od 56,25 EUR sa kamatom tekućom od 15.07.2018. do isplate

– na iznos od 30,57 EUR sa kamatom tekućom od 15.08.2018. do isplate

– na iznos od 20,45 EUR sa kamatom tekućom od 15.09.2018. do isplate,

– na iznos od 12,51 EUR sa kamatom tekućom od 15.10.2018. do isplate

– na iznos od 5,52 EUR sa kamatom tekućom od 15.11.2018. do isplate, prema kamatnoj stopi utvrđenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena do 31.07.2015.; od 01.08.2015. do 31.12.2022. prema kamatnoj stopi određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 78/2015), za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za preostali iznos od ukupno 2.536,79 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove od 696,80 eura sa zateznim kamatama tekućim od 31.3.2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

V/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom parničnih troškova u preostalom iznosu (6.000,00 eura) sa pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu liječnik specijalist anesteziolog te joj je rad bio organiziran u smjenama, dvokratno, noću, vikendima, blagdanom, prekovremeno. U utuženom razdoblju na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 88/13, 143/13, 96/15, 29/18, dalje: KU) te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12, 24/17, 128/17, dalje: TKU). U utuženom periodu od studenog 2012. do podnošenja tužbe u prosincu 2017. tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatak na plaću s osnova otežanih uvjeta rada te dodatak s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenata za sve efektivno odrađene sate rada, kako u redovnom tako i u prekovremenom radu. Osim toga, navodi da joj tuženik nije evidentirao ni isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na "standardni" radni dan (od ponedjeljka do petka). Potražuje i naknadu plaće za subotu i nedjelju jer joj nakon odrađenog dežurstva pripada 1 slobodni dan, a tuženik joj je kao slobodan dan evidentirao subotu ili nedjelju. Obzirom na navedeno, tuženik je tužiteljici pogrešno obračunao i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, budući u prosjek plaće nije uključio dodatke na plaću koji su predmetom ovog spora. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 5.2.2024. tužiteljica potražuje prvo postavljenim tužbenim zahtjevom isplatu ukupnog iznosa od 11.960,59 eura te eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom ukupan iznos od 3.231,71 eura zajedno sa zateznim kamatama, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je plaću isplaćivao u cijelosti sukladno odredbama Kolektivnog ugovora. Ističe da se dodaci na plaću isplaćuju isključivo od osnovne plaće, prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće i stoga tužitelj nema pravo na dodatke na plaću za rad koji je ostvaren u prekovremenim satima. Pri tome se tuženik poziva na Zaključke zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi KU iz kojeg proizlazi da se prekovremeni rad uvećava za 50 % na osnovnu plaću bez primjene dodataka na plaću. Posebno ukazuje na primjenu Zaključka br. 153 prema kojem tužiteljica nema pravo na isplatu prekovremenog rada za dane blagdana. Predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je proveo tri financijska vještačenja, prvo po vještaku Vatroslavu Zovko, drugo po vještaku Zrinku Ručeviću i treće po vještakinji DH, dopunska vještačenja po navedenim vještacima te je sve navedene vještake saslušao na raspravi.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da nije osnovan glavni tužbeni zahtjev, te je djelomično osnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

5. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice kao radnika tuženika za isplatu dodataka na plaću i to dodatka zbog otežanih uvjeta rada te dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate rada, zahtjev za isplatu razlike plaće s naslova prekovremenog rada u mjesecima u kojima je blagdan ili neradni dan pao od ponedjeljka do petka, a isti je uračunat u redovni mjesečni fond radnih sati, te isplata razlike plaće za rad nedjeljom s primijenjenim uvećanjem od 150% za rad neradnim danom na temelju čl. 9. Zakona o potvrđivanju ugovora između Svete stolice i RH te posljedično i manje isplaćeni iznosi po osnovi naknade za godišnji odmor i bolovanje, sve za razdoblje od 1.11.2012. do 28.2.2019.

6. Iz navoda stranaka i dokumentacije u spisu proizlazi nespornim da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika kao liječnik specijalist, a što je razvidno iz platnih lista dostavljenih u spis iz kojih je ujedno vidljivo da je ostvarila određeni broj prekovremenih sati. Nije sporno da tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu utuženih dodataka na plaću kako to proizlazi iz platnih lista i da su navedeni dodaci isplaćivani tužiteljici u utuženom razdoblju. Nije sporna visina tužbenog zahtjeva pod varijantom 1. nalaza i mišljenja vještakinje DH od ukupno 694,92 eura.

7. Ono što je sporno je pripadaju li tužiteljici i u kojem iznosu navedeni dodaci za sve efektivno odrađene sate rada, pa i prekovremeni rad, a koji dodaci se po visini obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću. Sporno je i da li se rad na dane blagdana i neradnih dana tretira kao redovan rad ili prekovremeni rad pa ima li tužiteljica pravo na razliku plaće s tog osnova. Sporno je ima li tužiteljica pravo na isplatu razlike plaće za rad nedjeljom s primijenjenim uvećanjem od 150% za rad neradnim danom na temelju čl. 9. Zakona o potvrđivanju ugovora između Svete stolice i RH.

8. Člankom 8. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

9. Nadalje, prema odredbi čl. 81. ZR za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

10. Prema odredbi čl. 94. ZR radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada.

11. Prema odredbi čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, dalje u tekstu: KU/13) te čl. 45. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18, dalje KU/18) plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća (čl. 47. st. 2. i 3. KU/13 i čl. 45. st. 2. i 3. KU/18). Prema odredbi čl. 51. st. 1. KU/13 i čl. 49. KU/18 osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

12. Prema odredbi čl. 57. st. 1. KU/13 i čl. 55. st. 1. KU/18 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužiteljice.

13. Sukladno odredbi čl. 59. KU/13 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju pravo na dodatak na plaću.

14. Sud je prihvatio argumentaciju tužiteljice u kojoj ističe da je ista čitavo utuženo razdoblje radila kao liječnik specijalist na istim poslovima, te da joj stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada. Naime, tužiteljica je radila u otežanim uvjetima, odnosno imala je posebnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata tijekom čitavog radnog vremena, odnosno kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu.

15. Stav ovog suda potvrđen je i pravnim shvaćanjem sa osme sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane u ponedjeljak 9. prosinca 2019. koje glasi:

"Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

16. Nadalje, samim time što je tužiteljici pogrešno obračunata plaća za vrijeme prekovremenog rada, pogrešno joj je obračunata i naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora, a koja se temelji na prosjeku plaće u prethodna tri mjeseca kako je to propisano odredbom čl. 36. KU. Isto je i što se tiče naknade plaće za vrijeme bolovanja a koja je propisana odredbom čl. 59. st. 1. TKU prema kojoj se naknada za bolovanje do 42 dana obračunava u visini 85% ostvarene plaće u prethodna tri mjeseca prije početka bolovanja.

17. Člankom 1. st. 1. i 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 33/96., 13/02., 136/02., 112/05., 59/06., 55/08., 74/11. i 130/11., dalje u tekstu: Zakon o blagdanima) određeno je da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi.

18. Člankom čl. 58. st. 9. i 10. KU 88/13, čl. 51. st. 9. i 10. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18, jasno je određeno da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati i da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu sa osam sati.

19. Imajući u vidu navedene odredbe KU, kao i članak 1. Zakona o blagdanima koji je kogentni propis i iz kojeg proizlazi da blagdan nije radni dan, za zaključiti je da mjesečni fond radnih sati kod tuženika predstavlja umnožak radnih dana (u koje ne ulaze dani blagdana koji padaju od ponedjeljka do petka) u tekućem mjesecu sa osam sati. Prema tome, u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na "standardni" radni dan (od ponedjeljka do petka) radniku pripada naknada plaće za prekovremeni rad.

20. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama broj Rev-281/2021 od 27. travnja 2021. i Rev-290/2021 od 1. lipnja 2021., a imajući u vidu odredbu članku 19. stavak 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13, a time i Zaključkom br. 153. koji je donesen na sjednici 21.12.2015. prema kojem mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Prema tome, tužiteljica ne ostvaruje pravo na naknadu plaće po osnovi prekovremenog rada sukladno Zaključku 153. koji se primjenjuje u razdoblju od 21.12.2015. pa nadalje.

21. Tužiteljica nema pravo niti na isplatu razlike plaće za rad nedjeljom s primijenjenim uvećanjem od 150% za rad neradnim danom na temelju čl. 9. Zakona o potvrđivanju ugovora između Svete stolice i RH. Ovo stoga što je o navedenom pitanju Vrhovni sud RH zauzeo pravno shvaćanje u presudi broj Gop-1/2024 od 10.6.2024. koje glasi:

„Radnici u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na temelju odredbe članka 51. stavak 1. Kolektivnog ugovora u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/15 odnosno članka 49. Kolektivnog ugovora u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 78/19, 92/19, 56/20 i 3/23) i odredbe članka 9. Zakona o potvrđivanju Ugovora između svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima (NN 3/97, dalje: Zakon o potvrđivanju ugovora) kao i odredbe članka 134. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje: Ustav), temeljem odredbe članka 54. stavka 8. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 dalje TKU/12), odredbe članka 53. stavak 8. TKU/22 i odredbe članka 52. stavak 7. TKU/22 imaju pravo na isplatu dodatka za rad nedjeljom od 35% kako je to ugovoreno člankom 51. stavak 8. KU/13. odnosno člankom 49. stavak 8. KU 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20 i 3/23, odnosno 50% počevši od 1. siječnja 2023. te je moguća kumulacija takvih dodataka (dodatak za rad nedjeljom i za rad neradnim danom utvrđenim zakonom) pri čemu je tuženik (Klinički bolnički centar) pasivno legitimiran za takvu isplatu.“

22. Visina potraživanja tužitelja utvrđena je nalazom i mišljenjem financijskog vještaka DH od 18.7.2023. (Tabela 5, stupac 6 nalaza - list 903-919 spisa) pod varijantom 1, koji je jedini relevantan u ovom postupku te ga sud prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju, a navedeno vještačenje je sačinjeno imajući na umu stajalište Vrhovnog suda RH prema kojem za razdoblje od 21.12.2015. valja primijeniti Zaključak 153 i pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH o naknadi plaće za rad nedjeljom sukladno dodatku od 35%, a kako je to sve naprijed navedeno. Sukladno svemu tome, razlika neisplaćene plaće za tužiteljicu za period od siječnja 1.11.2012. do 28.2.2019. iznosi sve ukupno 694,92 eura, pri čemu su pojedinačni mjesečni iznosi vidljivi u nalazu i mišljenju.

23. Nalazu vještakinje DH tužiteljica je prigovorila i zatražila dopunu vještačenja sa uvećanjem osnovice koja joj je pravomoćno dosuđena u drugom postupku što je vještakinja napravila u dopunskom očitovanju na način da nema razlike u potraživanju tužiteljice u odnosu na inicijalni nalaz. U usmenom iznošenju nalaza i mišljenja vještakinja DH je odgovorila na sva pitanja tužiteljice i uspješno otklonila njezine prigovore na nalaz i mišljenje.

24. Nisu prihvaćena vještačenja ĐH i Zrinka Ručevića jer nisu u skladu s navedenim pravnim shvaćanjima VSRH koja su pravno obvezujuća. Iz istih razloga odbijeni su kao neosnovani prigovori i prijedlozi tužiteljice za dopunom vještačenja ĐH i usuglašavanjem sa vještakinjom DH.

25. Stoga je odbijen prvo postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan te djelomično prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev i dosuđen tužitelju s osnove prekovremenog rada i dodataka ukupan iznos od 694,92 eura, a odbijen je sa preostalim iznosom od ukupno 2.536,79 eura.

26. Na dosuđene iznose naknade plaće tužiteljica sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) ostvaruje pravo na zatezne kamate, a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koje teku od 15. u mjesecu sukladno odredbi čl. 92. st. 3. ZR. Izuzeta je isplata zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i čl. 155. ZPP. Prilikom odmjeravanja troškova sud je utvrdio da je tužiteljica u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev sa osnovom uspjela u omjeru od 100%, a tuženik 0%, sa visinom u pogledu prvo postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljica je uspjela u omjeru od 0%, a tuženik u omjeru od 100%, dok je u pogledu podrednog tužbenog zahtjeva tužiteljica uspjela u omjeru od 21,5%, a tuženik u omjeru od 78,5%. Stoga je sud za tužiteljicu utvrdio sljedeći omjer uspjeha 100% + 0% + 21,5% = 121,5% / 3 = 40,5%, a za tuženika 0% + 100% + 78,5% = 178,5% / 3 = 59,5%.

28. S obzirom da je uspjeh tuženika veći od uspjeha tužiteljice, a tuženik nije zahtijevao parnični trošak, trebalo je tužiteljicu odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova. Isto pravno shvaćanje zauzeo je i Županijski sud u Varaždinu u odluci broj Gž-507/2022-2 od 4.7.2022.

29. Tužiteljici su dosuđeni troškovi vještačenja od ukupno 696,80 eura koje je platila u postupku, a s obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH da kod djelomičnog uspjeha u parnici kada je tuženik osporavao osnovu zahtjeva, trošak vještačenja koji je predujmio tužitelj se priznaje tužitelju u cijelosti obzirom da je bio potreban bez obzira na uspjeh u parnici (odluka broj Rev-842/2010-2 od 29. rujna 2010., Rev-868/2004-2 od 10. studenoga 2004., Rev-1687/2009-2 od 8. travnja 2010. i dr.).

30. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

31. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 31. ožujka 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku

3. umješaču po OGDO u Zagrebu