Zakon.hr

Poslovni broj: Pn-603/2022-34

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Željku Juriću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. ožujka 2025. godine, radi naknade štete, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Edi Crnovšanin, odvjetnik te punomoćnika tuženika CIĆ, dipl.iur., dana 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 isplatiti tužiteljici CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.900,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 07. ožujka 2022. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 isplatiti tužiteljici CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 421,26 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojem od tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 potražuje isplatu daljnjeg iznosa neimovinske štete od 327,97 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 31. ožujka 2025. godine pa do isplate, te dio u kojem tužiteljica potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na glavnicu od 421,26 EUR od 27. kolovoza 2021. godine do 30. ožujka 2025. godine, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 naknaditi tužitelju CI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 840,46 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 07. ožujka 2023. godine navodi da se kretala dana 27.05.2021. godine nogostupom [adresa] u [adresa] u pratnji supruga ZI. Prilikom prolaska pored kbr. 64 [adresa] na išla je na rupu na asfaltnoj površini zbog koje je pala. Prilikom pada se dočekala na ruke a nakon toga joj je pomogao suprug. Od zadobivenih ozljeda i prepiljenih bolova tužiteljica se onesvijestila zbog toga je pozvan i sin tužiteljice te hitna pomoć koja je tužiteljicu odvezla u KBC Merkur gdje su utvrđene ozljede frakture distalnog radijusa desne ruke s pomakom te luksacija lijevog lakta. Zbog navedenih ozljeda tužiteljica je upućena na operativni zahvat gdje joj je postavljena titanska pločica te je otpuštena iz bolesnice sa imobilizacijom obje ruke (nadlaktična longeta lijeva i podlaktična longeta za desni ručni zglob). Tužiteljica navodi da je zbog navedenog događaja pretrpjela brojen ozljede koje su zahtijevale dugo liječenje i oporavak te predlaže da su usvoji njen precizirani tužbeni zahtjev. Tužitelj navodi da je za održavanje navedenih prometnica na području Grada Zagreba a koje imaju obilježje nerazvrstavanih cesta odgovoran Grad Zagreb kao njen vlasnik te navodi da nakon provedenom medicinskog vještačenja potražuje s osnova neimovinske štete iznos od 6.237,97 EUR te na ime tuđe pomoći i njege iznos od 421,26 EUR s pripadajućim kamatama i troškovima postupka.

Tuženik Grad Zagreb u svojem odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, odnosno nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, odgovornost pa tako osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Nastavno, tuženik ističe prigovor neurednosti tužbe u smislu odredbe čl. 109. ZPP-a, budući da tužba ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti u ovoj pravnoj stvari, jer je tužiteljica propustila precizirati relevantan činjenični supstrat u tužbi. Naime, činjenični supstrat tužbe je neodređen, s obzirom da su iz opisa štetnog događaja izostale činjenice o vremenskim prilikama kritične zgode te činjenice u vezi dinamike štetnog događaja nastale štetne posljedice te trajanje i završetak liječenja. U tom smislu ne može se utvrditi kako do samog pada i ozljede došlo. Uopćeno pozivanje na u tužbi opisane relevantne okolnosti, nema značaj precizno navedenih pravno relevantnih činjenica u predmetnoj pravnoj stvari. Tuženik dalje navodi kako ne priznaje navode iz tužbe, osobito da se štetni događaj dogodio na način kako tužiteljica opisuje u tužbi odnosno da se dana 27.svibnja 2021. godine oko 18 sati prilikom prolaska pored kbr. 64, [adresa] naišla na rupu –ulegnuće zbog koje je pala sati, te samim time osporava vjerodostojnost fotografija mjesta navodnog štetnog događaja priložene u tužbi, budući temeljem istih nije moguće utvrditi vrijeme nastanka istih. Tuženik posebno ukazuje da nije osnovan navod sadržan u tužbi da je na dan 27. svibnja 2021. u 18 sati, na mjestu štetnog događaja pozvana Hitna pomoć koja je tužiteljicu odvezla u KBC Merkur, budući je iz otpusnog pisma KBC Merkur razvidno da je tužiteljica bez obzira na težinu zadobivenih ozljeda u KBC Merkur zaprimljena tek idućeg dana, tj. 28.05.2021. Tuženik osporava postojanje uzročno-posljedične veze između navodnog štetnog događaja te navodnih ozljeda tužiteljice s postupanjem tuženika, jer isto iz činjeničnih navoda iz tužbe te dostavljene dokumentacije, nije moguće utvrditi. Eventualna odgovornost tuženika u ovoj pravnoj stvari može biti isključivo po načelu krivnje, a nipošto objektivna, te je stoga na tužitelju teret dokaza o postojanju krivnje tuženika. Ukoliko je do navedenog štetnog događaja došlo na opisani način, tada je isti nastao isključivo krivnjom same tužiteljice. Tuženik smatra kako u takvom postupanju tužiteljice svakako ima elemenata obične nepažnje, u smislu izostajanja postupanja koje se očekuje od prosječne osobe, te je na taj način tužiteljica zasigurno sama doprinijela nastanku štete. S obzirom na gore navedeno, tuženik predlaže da sud obveže tužiteljicu da sukladno čl. 108. Zakona o parničnom postupku u spis dostavi izvornike cjelokupne medicinske dokumentacije i nalaze učinjenih radioloških snimaka, kao i ovjerenu presliku osobnog zdravstvenog kartona radi uvida u zdravstveno stanje tužiteljice, a osobito da li je prije ili nakon štetnog događaja imala iste/istovrsne ozljede onima koje je zadobila u štetnom događaju, ili druge ozljede koje su mogle biti od utjecaja na težinu nastalih ozljeda, kao i tijek oporavka. S tim u vezi, a ukoliko bi se u postupku nedvojbeno utvrdilo da je tužiteljica navedene tjelesne ozljede (čije postojanje, intenzitet i trajanje tek treba utvrditi) zadobila na način i na mjestu koje navodi tužitelj odnosno da se radi o mjestu koje je prikazano na dostavljenoj fotografiji, tuženik ističe kako mjesto navodnog štetnog događaja ( javna površina–nogostup) sukladno čl. 16. Odluke o nerazvrstanim cestama ( Službeni glasnik Grada Zagreba 7/18), održava trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB;85584865987.Na okolnost dokazivanja da je mjesto štetnog događaja u nadležnosti Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, tuženik dostavlja Ugovor o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti redovitog održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba u 2021. godini sklopljen između tuženika i Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste. Cijeneći i uzimajući u obzir navedenu činjenicu, tuženik predlaže da sud o ovoj parnici temeljem čl. 211. ZPP-a obavijesti trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o, Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB;85584865987. Nadalje, tuženik i dalje ustraje na prigovoru promašene pasivne legitimacije, budući da tužiteljica nije dokazala da se radi o javnoj površini u vlasništvu tuženika, te tuženik i dalje osporava da bi bio vlasnik nekretnine na kojoj je došlo do spornog štetnog događaja. Osim toga, kada bi se i radilo o nekretnini u vlasništvu tuženika odnosno nerazvrstanoj cesti koju bi tuženik bio dužan održavati sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu, tuženi ističe kako je Grad Zagreb kao jedinica lokalne samouprave, osnovala trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o, Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Donje Svetice 48, OIB;85584865987, radi obavljanja poslova održavanja površina javne namjene –nogostupa koji se nalazi u sustavu nerazvrstane ceste. Tužbeni zahtjev nije u skladu s težinom zadobivenih ozljeda, niti okolnostima slučaja, sudskom praksom odnosno Orijentacijskim kriterijima VSRH imajući u vidu kvalifikatorne okolnosti određene čl.1100. Zakona o obveznim odnosima i to fizičkih boli i straha te duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, koja je zatražena u ukupnoj visini od 54.000,00 kn jer navedeno ne proizlazi iz dostavljene medicinske dokumentacije. Tuženik osporava zatraženu naknadu s naslova imovinske štete na ime pružanja tuđe pomoći i njege s obzirom da tužiteljica nije dokazala da se po ozljeđivanju u predmetnom štetnom događaju puna dva mjeseca nalazila na kućnom liječenju s imobilizacijom obje ruke. Naime iz priložene liječničke dokumentacije (povijest bolesti od 18.06.2021 i 06.07.2021.) razvidno je da je tužiteljici bila propisana terapija imobilizacije samo do 07.07.2021. u odnosu na desnu ruku ( razvidno iz povijesti bolesti od 24.08.2021.) dok je lijeva ruka ( prema otpusnom pismu bila slobodna) kada je tužiteljici kao daljnja terapija uvedena fizikalna terapija i vježbanje kod kuće. S tim u vezi tuženik navodi, da tužiteljica nije dokazala da je provela fizikalnu terapiju. Osporava se i utuženi tijek zakonske zatezne kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete, s obzirom da bi zzk na tu vrstu štete bi mogle teći tek od dana presuđenja pa do isplate. Naime radi se o nenovčanoj materijalnoj šteti (koja nije reparirana), na koju mogu teći kamate tek od dana donošenja prvostupanjske presude, a sve u skladu s čl. 1089. st.2 Zakona o obveznim odnosima. (tako i Vrhovni sud u presudi VSRH REV-425/2007, VSRH REV-655/2007, VSRH REV-520/2006). Zaključno, tuženik predlaže da sud o ovoj parnici temeljem čl. 211. ZPP-a obavijesti trgovačko društvo Wiener osiguranje, Viena Insurance group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB:52848403362 kao tuženikova osiguravatelja u slučajevima odgovornosti Grada Zagreba prema trećima, temelj police osiguranja br. [broj police osiguranja]-00056881 koja je bila važeća u vrijeme navodnog štetnog događaja. Slijedom svega iznesenog, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, prigovor isključive krivnje tužiteljice, odnosno prigovor doprinosa za prijepornu štetnu, osporava uzročnu - posljedičnu vezu između utužene štete i postupanja tuženika, a osporava postojanje i samog štetnog događaja, o kojem nema saznanja, a poglavito cijeneći činjenični supstrat tužbe kako je gore opisan, te stoga tuženik predlaže da sud odbije tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid i pročitao fotografije štetnog događaja (list 5-6 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice s fotografijama naruženja (list 7-14 spisa), policu osiguranja od odgovornosti 1307-00056881 (list 22 spisa), Ugovor o povjeravanju obavljanju komunalne djelatnosti redovitog razvrstavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba u 2021. godini (list 23-27 spisa), medicinska dokumentacija tužiteljice (list 33 spisa), zaključak o provođenju krpanja rupe na asfaltu kod [adresa] i drugi radovi kod mjesta štetnog događaja s fotografijama (list 36-41 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 45-53 spisa), povijest bolesti s kartonom fizikalne terapije (list 150-151 spisa), nalaza i mišljenje vještaka (list 158-173 spisa), usmenim saslušanjem vještaka dr. Mladena Miškulina dana 22.11.2023. g. (list 186-187 spisa), usmenim saslušanjem svjedoka UI na ročištu dana 22.11.2023. g. (list 187 spisa), usmenim saslušanjem svjedoka ZI na ročištu dana 22.11.2023. g. (list 187- 188 spisa), usmenim saslušanjem tužiteljice CI na ročištu dana 22.11.2023. g. (list 188 spisa), očitovanje Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba (list 203- 204 spisa).

Na ročištu održanom dana 18. ožujka 2025. stranke su izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, da su provedeni svi dokazi predloženi po strankama te su predložili donošenje odluke temeljem stanja spisa. Obzirom na ovakvo raspolaganje stranaka sud nije provodio daljnje dokaze.

Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

Sud je izvršio uvid u prijepis posjedovnog lista te je utvrdio da je čestica 230/1, u naravi Ulica Ružmarinka označena kao nerazvrstana cesta.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu održanom dana 22. studenoga 2023. svjedok UI je izjavio da ga je susjeda pozvala preko portafona i tako je sišao i vidio da njegova mama, ovdje tužiteljica leži na podu i pozvao je hitnu pomoć. To je bilo popodne, nije bilo snijega i kiše te je sve bilo suho. On je također vidio predmetnu rupu na cesti. Tužiteljica je bila u bolnici neko vrijeme, a tamo ju je prevezla hitna pomoć. Nakon dolaska kući trebala je tuđu pomoć koju joj je pružao otac. Navedena rupa je bila zakrpana, da bi se poslije ponovno pojavila. Prepoznaje rupu na listovima 5 i 6 sudskog spisa.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu održanom dana 22. studenoga 2023. svjedok ZI je izjavio kako je sa svojom suprugom bio u trenutku nastanka štetnog događaja. Bili su u šetnji kao i svaki dan te je ona hodala pored njega. Samo je u jednom trenutku počela padati kada je pogledao što je uzrok pada, primijetio je da postoji rupa u cesti na asfaltu u koju je ona očigledno zagazila i pala. Sjeća se da su ljudi govorili da to slika, a netko je pozvao njihovog sina, a kasnije je došla hitna pomoć. Hitna pomoć je imobilizirala glavu i ruke tužiteljice te su je odveli u KB Merkur. Navedena rupa je vidljiva na listovima 5 i 6 sudskog spisa. Nakon dva mjeseca navedena rupa je bila zakrpana. Tužiteljica je bila cca 1-2 tjedna u bolnici. Poslije joj je bila potrebna pomoć oko kućanskih poslova i on joj je pomagao. Toga dana je bilo sunčano, nije padala kiša. Bilo je oko 5-6 sati popodne.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu održanom dana 22. studenoga 2023. svjedok žiteljica CI je izjavila kako su ona i suprug toga dana krenuli su šetati. Tek su krenuli, išla je uz supruga, nije ga držala ispod ruke, već je hodala uz njega. To se dogodilo u blizini njihovog ulaza u zgradu. Pala je te se vjerojatno dočekala na ruke, no naglasila je da se onesvijestila i da se prvo čega se sjeća da se probudila kad je došla hitna pomoć, oni su joj stavili podloške za ruke i vrat i tako su je odvezli u bolnicu. U bolnici je bila dva tjedna. Pomagao joj je u kući suprug jer su joj obje ruke bile u gipsu mjesec dana. Toga dana je bilo lijepo vrijeme, bilo je popodne oko 5 – 6 sati. Nosila je tenisice, bila je obučena za šetnju. Na listovima 5 i 6 sudskog spisa prepoznaje mjesto štetnog događaja i predmetnu rupu. Išla je na fizikalnu terapiju gotovo godinu dana. Danas ima određene bolove, ne može dugo pisati, desna ruka joj je dominantna, a lijeva je najviše boli u ramenu. Konstatira se da postoji ožiljak kao što je vidljivo na slici u spisu. Cijelu noć je provela u gipsaonici, a tek idućeg dana kada je došao nalaz da je COVID test negativan primili su je na odjel te je zbog toga razlika u datumima.

Vezano uz osporenu odgovornost od strane tuženika sud je utvrdio slijedeće.

Zakonom o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23 i 133/23), sve ceste na području Grada Zagreba, osim državnih cesta i obilaznica, svrstane su u nerazvrstane ceste. Donošenjem Odluke o cestama na području velikih gradova koje prestaju biti razvrstane u javne ceste (NN 44/12) nekadašnje javne ceste (županijske i lokalne) postale su nerazvrstane ceste.

Sukladno odredbi čl. 108 navedenog Zakona, građenje, rekonstrukcija i održavanje nerazvrstanih cesta (bivših javnih i bivših nerazvrstanih cesta) na području Grada Zagreba financira se rasporedom prihoda proračuna Grada Zagreba iz svih Zakonom predviđenih izvora, a planira u Programu prema propisima koju uređuju komunalno gospodarstvo. Zakon o cestama u čl. 98 st. 1 definira nerazvrstane ceste kao ceste koje se korite za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima previđenim ovim zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog Zakona i to, između ostalog, ceste koje su na području gradova s više od 35.000 stanovnika te druge ceste na području naselja i gradova.

Nakon donošenja Odluke o cestama na području velikih gradova koje prestaju biti razvrstane u javne ceste (NN 44/12) pravni status ranijih nerazvrstanih cesta ostao je neizmijenjen, te se za sve ceste na području Grada Zagreba primjenjuju gradske odluke kojim se regulira građenje i održavanje nerazvrstanih cesta. Predmetna prometnica na kojoj se dogodio štetan događaj je sukladno naprijed navedenom nerazvrstana cesta. Sama nerazvrstanu cestu čine cestovna građevina, nogostup, biciklističke staze te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu uključujući zelene površine, ugibališta, parkirališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza i slično te sama građevna čestica na kojoj se nalazi.

Odredbom čl. 10 Odluke o nerazvrstanim cestama Grada Zagreba iz 2013. godine (Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 18/13, 16/14, 25/15, 2/17, 7/18, 20/18, 22/20 i 34/20), a koja je bila na snazi i u vrijeme samog štetnog događaja, određeno je da se radovi redovnog i izvanrednog održavanja provode na temelju godišnjeg programa održavanja nerazvrstanih cesta što ga donosi Gradska skupština Grada Zagreba, dok je odredbom čl. 8 iste odluke određeno da će poslove redovnog i izvanrednog održavanja obavljati trgovačko društvo prema odredbama o javnoj nabavi, a iznimno trgovačko društvo zagrebačke ceste (sada u sastavu Zagrebačkog holdinga). Člankom 2 navedene Odluke je određeno da je Grad Zagreb vlasnik nerazvrstanih cesta na svom području.

Ovdje sud posebno naglašava da time što je Grad Zagreb donio odluku o nerazvrstanim cestama iz 2013. godine te održavanje istih povjerio onoj osobi koja je odabrana prema javnoj nabavi, odnosno Zagrebačkim cestama, da tom odlukom Grad Zagreb nije prestao biti odgovoran za stanje tih nerazvrstanih cesta.

Naime, Grad Zagreb je kao jedinica lokalne samouprave te vlasnik dužan osigurati da komunalne službe i pravne osobe koje obavljaju određene radnje temeljem ugovora ili propisa kojim su im ti poslovi povjereni od Grada Zagreba, pravovremeno i učinkovito obavljaju povjerene im poslove te bi o putem svojih komunalnih redarstvenih službi koje bi to trebale nadgledati. Naime, štetna radnja se može počiniti ne samo činjenjem već i propuštanjem, a upravo propuštanjem vršenja učinkovitog nadzora nad održavanjem prometnica na području Grada Zagreba došlo je do situacije da postoji rupa na nogostupu u koje je ugazila tužiteljica i time se povrijedila.

Odgovornost Grada Zagreba proizlazi iz činjenice da nije poduzeo sve mjere da osigura uredno održavanje prometnice na kojoj se dogodio štetni događaj, odnosno nije na vrijeme sanirao navedenu rupu na nogostupu u koju je ugazila te se ozlijedila tužiteljica.

Slijedom svega naprijed navedenog, a temeljem i odredbe čl. 1045 ZOO-a sud je utvrdio pasivnu legitimaciju i odgovornost tuženika za nastanak i posljedice predmetnog štetnog događaja jer je osiguranik tuženika propustio popraviti navedenu prometnicu i zakrpati rupu, a koja je isključiv razlog za pad i ozljeđivanje tužiteljice u ovom štetnom događaju.

Sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je proveo i dokaze saslušanjem tužiteljice te svjedoka a izvršio je uvid i u dostavljene fotografije.

Iz dostavljenih fotografija uz tužbu vidljivo je kako tužiteljica leži na nogostupu [adresa], a vidljiva je i rupa na cesti u koju je, po svojem navođenju tužiteljica ugazila te je zbog toga izgubila ravnotežu i pala te se ozlijedila. Tijekom postupka za isto mjesto dostavljene su i nove fotografije na kojima se vidi svježi crni asfalt, a što ukazuje da je nadležna služba izvršila popravak tog dijela ulice. Stoga sud nije provodio očevid na licu mjesta obzirom da je lice mjesta izmijenjeno.

Iz samih iskaza sud je utvrdio da se tužiteljica dana 27. svibnja 2021. godine kretala nogostupom Ivavnićgradske ulice u Zagrebu u pratnji svog supruga ZI te da je prilikom prolaska pored kbr. 64 nogom stala u rupu na nogostupu zbog kojeg je izgubila ravnotežu i pala. Od zadobivenih ozljeda i pretrpljenih bolova se onesvijestila. Ubrzo je došao i sin tužiteljice a pozvana je i hitna pomoć koja je tužiteljicu odvezla u KB Merkur.

Obzirom da se na dokumentaciji nalazi datum 28. svibnja 2021. godine sud je u svrhu izbjegavanja mogućnosti nesporazuma zatražio da Hitne medicinske pomoći podatak kada je hitna pomoć došla po tužiteljicu te je dobiven podatak da se to dogodilo 27. svibnja 2021. godine na adresi [adresa] s početkom intervencije u 18,40 sati te da je pacijentica odvezena u KB Merkur (list 203 spisa).Time je sud nedvojbeno utvrdio mjesto i vrijeme nastanka štetnog događaja, aktivnu legitimaciju tužiteljice i činjenicu da je tog dana ista prevezena kolima hitne medicinske pomoći u KB Merkur.

Vezano uz osporenu odgovornost od strane tuženika sud je utvrdio slijedeće.

Slijedom svega naprijed navedenog, a temeljem i odredbe čl. 1045 ZOO-a sud je utvrdio pasivnu legitimaciju i odgovornost tuženika za nastanak i posljedice predmetnog štetnog događaja Grad Zagreb propustio popraviti navedenu prometnicu i zakrpati rupu, a koja je isključiv razlog za pad i ozljeđivanje tužiteljice u ovom štetnom događaju.

Temeljem odredbe čl. 19 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - u daljnjem tekstu ZOO-a), a u vezi s čl. 1100 i čl. 1089 istog zakona tužitelj ima pravo od tuženih zahtijevati naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti.

Na okolnost osnova i visine tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, saslušao je tužitelja te je proveo medicinsko vještačenje po dr. Mladenu Miškulinu, kirurgu.

Provedenim medicinskim vještačenjem sud je utvrdio da je tužiteljica CI u štetnom događaju od 27. svibnja 2021. godine zadobila prijelom palčane kosti desno tipično mjesto, prijelom stiloidnog nastavka desne lakatne kosti te iščašenje lijevog lakta. Predmetnim vještačenjem je uzet u obzir i svi dotadašnji medicinski problemi koje je imala tužiteljica uključujući i osteoporozu. Dalje je utvrđeno da je kod tužiteljice provedena ordinirano liječenje i fizikalna rehabilitacija no unatoč tome zaostale su trajne posljedice u vidu ograničenja pokreta opsega desnog ručnog zgloba u lakom do srednjem stupnju t u vidu ograničena opsega pokreta lijevog lakta u lakom stupnju s tim da su u oba segmenta prisutni i kronični bolovi. Liječenje tužiteljice je završeno 22. studenoga 2021. godine.

Zatim je utvrđeno je da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice koje smanjuju opću i životnu sposobnost tužiteljice za 10 %, u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnim životnim aktivnostima tužiteljice. Tužiteljica je trpjela fizičku bol jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, a manjeg intenziteta još 60 dana. Tužiteljica je pri štetnom događaju trpjela primarni strah jakog intenziteta. U daljnjem dijelu postojao je sekundarni strah i to jaki 3 dana, srednji 10 dana i slabi 45 dana. Naruženje je nastalo u lakom stupnju.

Obzirom na prigovore istaknute od strane tuženika sud je pozvao vještaka na ročište radi usmenog očitovanja na iste.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu održanom dana 22. studenoga 2023. stalni sudski vještak dr. Mladen Miškulin izjavio kako nakon što je izvršio uvid u podnesak tuženika u cijelosti ostaje pri svom nalazu i mišljenju. Činjenica da je kod tužiteljice evidentirana osteoporoza nije relevantna za ocjenu u ovom predmetu jer osteoporoza nije bolest već stanje te ni jedna osteoporotična kost ne puca sama od sebe već uslijed manje ili veće traume. Nadalje smatram da su sve ocjene neimovinske štete adekvatno ocijenjene te da prate tijek liječenja. Čak i da je tužiteljica došla u bolnicu dan kasnije navedeno ne bi imalo utjecaja na uvećanje posljedica predmetnog štetnog događaja.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Mladena Miškulina, obzirom da je isti dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo te je dano u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti.

Obzirom da utvrđeni opseg duševnih boli zbog nastanka trajnih posljedica kod tužiteljice, a na osnovi čl. 1100 ZOO-a i čl. 223 ZPP-a, ovaj sud smatra da bi za tužiteljicu po ovom kriteriju bila primijenjena pravična novčana naknada u iznosu od 1.600,00 EUR. S obzirom na jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli kod tužiteljice, a na osnovi čl. 1100 ZOO-a i čl. 223 ZPP-a, ovaj sud smatra da bi za tužiteljicu po ovom kriteriju bila primijenjena pravična novčana naknada u iznosu od 2.100,00 EUR.

Obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenog straha kod tužiteljice, a na osnovi odredbe čl. 1100 ZOO-a i čl. 223 ZPP-a, ovaj sud smatra da bi za tužitelja po ovom kriteriju bila primijenjena pravična novčana naknada u iznosu od 1.300,00 EUR.

Obzirom na utvrđeni stupanj i mjesto naruženja kod tužiteljice, a koji se nalazi na donjem dijelu desne podlaktice s unutrašnje strana te je vidljivo trećim osobama u svakodnevnom socijalnom kontaktu (list 13-14 spisa), a na osnovi odredbe čl. 1100 ZOO-a i čl. 223 ZPP-a, ovaj sud smatra da bi za tužiteljicu po ovom kriteriju bila primijenjena pravična novčana naknada u iznosu od 900,00 EUR.

Slijedom svega navedenog sud smatra da bi prevedena novčana naknada za neimovinsku štetu koju je pretrpjela tužiteljica iznosila ukupno 5.900,00 EUR a shodno tome sud je odbio tužiteljicu s daljnje zatraženim iznosom od 759,23 EUR. Na taj iznos sud je tužiteljici dosudio zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe, tj. 07. ožujka 2022. godine pa do isplate, sukladno čl. 1103. ZOO-a.

Tuđa pomoć i njega je, prema vještacima, tužiteljici bila potrebna u trajanju 138 sati. Ovaj sud smatra da bi tužiteljici po ovom kriteriju bila primijenjena pravična novčana naknada u iznosu od 3,05 EUR (23,0 kn), što ukupno iznosi od 421,26 EUR, a što je dopušteno prema slobodnoj ocjeni suda temeljem odredbe čl. 233 ZPP-a, a u pravo toliko je i tužiteljica tražila za ovaj vid štete. Sud je tužiteljici dosudio i zakonsku zateznu kamatu na taj iznos i to od dana presuđenja pa do isplate sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a, a odbio ju je za preostalo zatraži tijek kamata od 27. kolovoza 2021. godine do 30. ožujka 2025. godine kao neosnovano zatražen.

Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 i dr.). Sud napominje da je tužiteljica uspjela u dokazivanju odgovornosti sa 100%, dok je vezano uz visinu tužiteljica je uspjela sa 87,42 % a tuženi sa 12,58 %. Kada se uzmu oba dva kriterija dobiva se rezultat da je tužiteljica uspjela u omjeru od 93,71 a % tuženi u omjeru od 6,29 %. Kada se od većeg postotka odbije manji postotak dobije se rezultat da je tužiteljica uspjela u ovoj parnici sa 87,42%,te joj je u tom omjeru i priznat trošak. Trošak medicinskog vještačenja je tužiteljici priznat u cijelosti obzirom da je bio neophodan za vođenje postupaka neovisno o uspjehu u parnici.

Sud je tužiteljici priznao trošak sastava tužbe od 7.3.2022. g. sa 200,00 EUR (Tbr. 7/1), trošak sastava obrazloženih podnesaka od 4.5.2022. i 17.4.2023. sa 200,00 EUR za svaki podnesak (Tbr. 8/1), trošak pristupa na ročišta 15.6.2022., 12.10.2022., 22.11.2023., 2.9.2024. i 10.3.2025. sa 200,0 EUR za svako ročište (Tbr. 9/1), trošak sastava podneska od 6.6.2022. i 10.2.2025. sa 50,00 EUR za svaki podnesak (Tbr. 8/3), trošak pristupa na ročište 7.12.2023. sa 50,00 EUR (Tbr. 9/5), ili ukupno 1.750,00 EUR. Tom iznosu valja pribrojiti pripadajući PDV u iznosu od 437,50 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu od 65,56 EUR i na presudu iznos od 65,56 EUR, pa se dobiva iznos 2.318,62 EUR. Kada se primjeni omjer uspjeha u parnici dobiva se iznos od 2.026,94 EUR. Tom iznosu valja pribrojiti priznati predujam za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR pa sveukupni trošak tužiteljice iznosi 2.226,02 EUR koji joj je i priznat na teret tuženika.

Tužitelju je na njegov zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tužitelju od 31. ožujka 2025. godine pa do isplate.

Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 31. ožujka 2025. godine.

Sudac:

Hrvoje Vučić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se predaje ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte