Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Pr-5364/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CSH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB:51401063283, 21000 Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 12. ožujka 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice, a u izočnosti tuženika, dne 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 10.081,42 EUR-a bruto za razdoblje od ožujka 2016.g. do ožujka 2020.g. i to s kamatom koja na pojedine mjesečne iznose od:

31,70 EUR teče od 15. travanj 2016.

101,35 EUR teče od 15. svibanj 2016.

97,42 EUR teče od 15. lipanj 2016.

86,59 EUR teče od 15. srpanj 2016.

145,85 EUR teče od 15. kolovoz 2016.

98,13 EUR teče od 15. rujan 2016.

119,42 EUR teče od 15. listopad 2016.

124,57 EUR teče od 15. studeni 2016.

185,41 EUR teče od 15. prosinac 2016.

157,71 EUR teče od 15. siječanj 2017.

110,90 EUR teče od 15. veljača 2017.

143,63 EUR teče od 15. ožujak 2017.

102,77 EUR teče od 15. travanj 2017.

60,99 EUR teče od 15. svibanj 2017.

116,68 EUR teče od 15. lipanj 2017.

108,31 EUR teče od 15. srpanj 2017.

176,60 EUR teče od 15. kolovoz 2017.

309,61 EUR teče od 15. rujan 2017.

325,25 EUR teče od 15. listopad 2017.

324,01 EUR teče od 15. studeni 2017.

306,88 EUR teče od 15. prosinac 2017.

485,22 EUR teče od 15. siječanj 2018.

318,56 EUR teče od 15. veljača 2018.

280,03 EUR teče od 15. ožujak 2018.

358,03 EUR teče od 15. travanj 2018.

578,89 EUR teče od 15. svibanj 2018.

696,86 EUR teče od 15. lipanj 2018.

496,95 EUR teče od 15. srpanj 2018.

153,44 EUR teče od 15. kolovoz 2018.

153,44 EUR teče od 15. rujan 2018.

163,38 EUR teče od 15. listopad 2018.

162,17 EUR teče od 15. studeni 2018.

177,05 EUR teče od 15. prosinac 2018.

162,94 EUR teče od 15. siječanj 2019.

245,33 EUR teče od 15. veljača 2019.

169,65 EUR teče od 15. ožujak 2019.

169,13 EUR teče od 15. travanj 2019.

230,61 EUR teče od 15. svibanj 2019.

176,48 EUR teče od 15. lipanj 2019.

236,49 EUR teče od 15. srpanj 2019.

158,74 EUR teče od 15. kolovoz 2019.

158,74 EUR teče od 15. rujan 2019.

163,49 EUR teče od 15. listopad 2019.

149,66 EUR teče od 15. studeni 2019.

140,43 EUR teče od 15. prosinac 2019.

139,92 EUR teče od 15. siječanj 2020.

149,33 EUR teče od 15. veljača 2020.

136,84 EUR teče od 15. ožujak 2020.

235,84 EUR teče od 15. travanj 2020.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, dok se odbija zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenom bruto iznosu.

II. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.390,45 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], s kamatama koje teku od 31. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 30. ožujka 2021. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi se navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinska sestra Poliklinike i dnevne bolnice pri Klinici za dječju kirurgiju, te da joj je tuženik zbog pogrešnog načina obračuna u posljednjih pet godina pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće i to s osnova prekovremenog rada za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, dodatka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve odrađene sate rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, položajni dodatak za sve odrađene sate rada, te naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a pri tome pozivajući se na Zakon o radu, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatke Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike.

1.1.Temeljem prednjeg, tužiteljica potražuje od tuženika, a nakon konačnog preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 11. prosinca 2024. isplatu iznosa od 10.081,42 eura (glavni tužbeni zahtjev) s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok podrednim tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 9.466,53 eura s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate

2. U odgovoru na tužbu od 8. veljače 2024. tuženik navodi kako osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih platnih lista, te financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću od 20. ožujka 2024., I. dopune vještačenja vještaka Marijana Jovića od 27. kolovoza 2024. i II. dopune vještačenja vještaka Marijana Jovića od 14. studenoga 2024. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu glavne medicinske sestre Poliklinike i dnevne bolnice pri Klinici za dječju kirurgiju,

- da je tužiteljica radila u smjenama od po 24 sata,

- da je tuženik za utuženo razdoblje tužiteljici obračunao i isplatio dodatke za otežane uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću, ali ne i na ostvarene sate prekovremenog rada,

- da tužiteljica od kolovoza 2017. ima pravo na položajni dodatak.

5. Prijeporno je između parničnih stranaka je li tužiteljica ima pravo na položajni dodatak na osnovnu plaću za sate ostvarene u prekovremenom radu, a posljedično tome, pravo na isplatu razlike plaće, kao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad zbog neisplaćenih dodataka (za iznimnu odgovornost za život i zdravlje te položajnog dodatka) za prekovremeni rad.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće s osnove neisplaćenog dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (čl. 59.a Dodatka I. KU/15 i čl. 58/18), položajnog dodatka (čl. 58. KU/13 i čl. 56. KU/18) te za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a sve zbog pogrešnog načina obračuna naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje.

8. Stalni sudski vještak za financije Marijan Jović u svom pisanom vještačenju od 20. ožujka 2024. navodi kako je pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće utvrdio kako je tužiteljici ispravno evidentirana satnica rada, te kako su u obračunima plaća ispravno izračunavani osnovica i dodatci na plaću za redovno radno vrijeme, međutim, niti za jedan mjesec u razdoblju tužbe do travnja 2020. nisu obračunavani dodatci za posebne uvjete rada i dodatci za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate provedene u prekovremenom radu. U odnosu na vrijeme provedeno u prekovremenom radu subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i drugoj smjeni isto je točno evidentirano u evidenciji radnog vremena i zasebno plaćano što je vidljivo iz platnih lista. Tužiteljica je radila u smjenama od po 24 sata koji su uredno evidentirani, stoga nije radio izračun nakon ožujka 2020., dok je u Tablici 1. obračunao iznose neisplaćenih dodataka na plaću za prekovremene sate po mjesecima rada, koji iznosi su dobiveni množenjem broja prekovremenih sati s osnovnom bruto satnicom, te postotkom dodatka. Posljedično manje isplaćenim dodatcima, utvrdio je iznose manje plaćenih naknada za godišnji odmor i bolovanje zbog povećanja plaće u tromjesečnom periodu koje prethodi obračunu naknada. Obračun manje plaćenih naknada je prikazan u Tablici 2., a iznosi su dobiveni množenjem broja sati provedenih na godišnjem odmoru ili bolovanju s razlikom novo obračunate prosječne tromjesečne satnice (85% iznosa za bolovanje), umanjeno za isplaćene naknade. U Tablici broj 3. izvršio je rekapitulaciju svih neisplaćenih dodataka i naknada.

8.1. Vještak je mišljenja kako u periodu obračuna plaća od ožujka 2016. . do ožujka 2020. tuženik kao poslodavac nije tužiteljici za sate povedene u prekovremenom radu isplaćivao: dodatak na plaću za otežane uvjete rada u ukupnom iznosu = 15.575,23 kn; dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupnom iznosu =2.599,56 kn, te je posljedično manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u ukupnom iznosu =10.549,44 kn, odnosno sveukupan bruto iznos =28.724,23 kn (=3.812,37 Eur), a mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih dodataka i naknada na plaću su prikazani u Tablici br 3. stupac br. 6 i 7 Nalaza vještaka.

9. Vještak Marijan Jović u dopuni vještačenja od 27. kolovoza 2024., a s obzirom na primjedbe tužiteljice, istakao je kako su točni navodi tužiteljice da je položajni dodatak naveden u platnim listama obračunavao kao redovni dodatak za otežane uvjete rada, bez primjene dodatka od 40% na sve sate, a na tužiteljičino pitanje je li tužiteljici osnovna plaća sadrži položajni dodatak, odnosno je li tužiteljici koeficijentom složenosti poslova od 1,164 utvrđen položajni dodatak kao sastavni dio koeficijenta njegovog radnog mjesta može se utvrditi uvidom u rješenje o rasporedu djelatnika/ugovoru o radu. Iz platnih lista je vidljivo da je tužiteljici pod šifrom 1707 zasebno isplaćivan položajni dodatak, dakle logično je pretpostaviti kako isti nije sadržan u koeficijentu složenosti poslova, jer je tako definirano u kolektivnom ugovoru. Vještak u ovoj dopuni polazi od navedene pretpostavke, te je evidentno kako je položajni dodatak isplaćivan u manjem postotku od postotka definiranog kolektivnim ugovorom (40%). Položajni dodatak, ukoliko se primjenjuje, mijenja dodatak za otežane uvjete rada jer se po kolektivnom ugovoru ne mogu kumulirati, a tužiteljica je od kolovoza 2017. radila kao glavna medicinska sestra poliklinike od kada ima pravo na položajni dodatak. Tužiteljici nije za sve odrađene sate u redovnom radu isplaćen položajni dodatak od 40 %, već u iznosu od 24 % i 28 % od rujna 2018., razlika je u postotku 16 % od kolovoza 2017., odnosno 12 % od rujna 2019. Dakle, vještak je mišljenja kako u periodu obračuna plaća od ožujka 2016. do ožujka 2020. primjenom položajnog dodatka od 40% na osnovnu plaću, tuženik kao poslodavac nije tužiteljici za sate povedene u prekovremenom radu isplaćivao: dodatak na plaću za otežane uvjete rada ili položajni dodatak u ukupnom iznosu =7.259,60 Eur; dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupnom iznosu =345,01 Eur, te je posljedično manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u ukupnom iznosu =2.476,81 Eur, odnosno sveukupan bruto iznos =10.081,42 Eur.

10. U ponovnoj dopuni vještačenja od 14. studenoga 2024. vještak Marijan Jović mišljenja je kako u periodu obračuna plaća od ožujka 2016. do ožujka 2020., primjenom položajnog dodatka od 40% na osnovnu plaću samo za redovne sate, tuženik kao poslodavac nije tužiteljici za sate povedene u prekovremenom radu isplaćivao: dodatak na plaću za otežane uvjete rada ili položajni dodatak u ukupnom iznosu =6.799,65 Eur; dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupnom iznosu =345,01 Eur, a posljedično je manje platio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u ukupnom iznosu =2.321,87 Eur, odnosno sveukupan bruto iznos =9.466,53 Eur.

11. Tuženik ističe kako tužiteljica nema pravo na isplatu razlike na ime neisplaćenog položajnog dodatka i na odrađeni prekovremeni rad u utuženom razdoblju. Položajni dodatak reguliran je čl. 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), odnosno čl. 56. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), što znači da radnici nemaju pravo da im se položajni dodatak obračunava i na odrađeni prekovremeni rad.

12. Odredba članka 47. KU/13, odnosno čl. 45. KU/18 propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.); osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.), te da su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća (stavak 3.).

13. U odredbama čl. 51. i 57. KU/13, čl. 59.a Dodatka I KU, te čl. 54. TKU/12 i čl. 53. TKU/17, čl. 21. Dodataka II KU, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata. U skladu s navedenim odredbama tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća te uvećanja i dodaci na koje je u tome satu ostvarila pravo.

14. Odredbom čl. 57. KU/13, čl. 55. KU/18 čl. i čl. 21. Dodataka II KU/19 proizlazi da bi zdravstveni radnik-medicinska sestra/tehničar u zavodu koji je radio u operacijskoj dvorani, ostvario na ime posebnih (otežanih) uvjeta rada uvećanje plaće za 25% do 31.8.2019. i 28% od 1.9.2019. pa nadalje.

15. Odredbom čl. 58. KU/13 i čl. 56. KU/18, te čl. 22. Dodatka II KU/19 propisano je da će se osnovna plaća uvećati radnicima po osnovu položajnog dodatka na određenim radnim mjestima i položajima (st.1.), da se položajni dodatak ne primjenjuje na radnike kojima je koeficijentima složenosti poslova utvrđen položajni dodatak kao sastavni dio koeficijenta (st.2.), te da se dodatci iz čl. 57. i ovoga članka ne mogu međusobno kumulirati (st.3.).

16. Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU/15, koja se primjenjuje od 1.listopada 2015., kao i odredbom čl.58. KU/18 zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 1.rujna 2019. ., sukladno Dodatku II. KU/19. (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi).

17. Dakle, zdravstveni radnici u odjelu u kojem radi tužiteljica prema odredbi čl. 57. KU/13, čl. 55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU ostvaruju dodatak za posebne (otežane) uvjete rada od 25%, a od 1.9.2019. od 28%, što bi pozivom na naprijed citirane odredbe značilo, da tužiteljica kao glavna medicinska sestra ostvaruje pravo na položajni dodatak za dodatnih 40 % od dana kada obavlja poslove glavne medicinske sestre, a sve to ukoliko položajni dodatak nije sastavni dio koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta glavne medicinske sestre.

17.1. Dakle, položajni dodatak ne primjenjuje se na radnike kojima je koeficijentom složenosti poslova utvrđen položajni dodatak kao sastavni dio koeficijenta. Kako iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi položajni dodatak bio sastavni dio koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta tužiteljice (iz materijalne dokumentacije- platnih lista proizlazi da tužiteljičin koeficijent složenosti poslova od 1,164 ne sadrži položajni dodatak), mišljenje je suda, da tužiteljica s obzirom na radno mjesto glavne medicinske sestre ima pravo na uvećanje osnovne plaće s osnova položajnog dodatka, kako na sate redovnog rada, tako i na sate prekovremenog rada.

17.2. Tuženik se poziva na zauzeto pravno shvaćanje VSRH zauzetog na sjednici Građanskog odjela od 9.12.2019. u kojem da se eksplicitno navodi koji se dodaci obračunavaju na odrađeni prekovremeni rad, a među njima nije položajni dodatak. Međutim, predmet raspravljanja na toj sjednici uopće nije bio položajni dodatak iz čl. 58. KU/13 i čl. 56. KU/18. već je to bio dodatak za posebne uvjete rada iz čl. 57 KU/13 i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU/13. Kako je VSRH zauzeo pravno shvaćanje da zdravstveni radnici imaju pravo na navedene dodatke na plaću u redovnom i prekovremenom radu, ovaj sud je mišljenja da bi zdravstveni radnik koji ima pravo na položajni dodatak u redovnom radu imao pravo na taj dodatak i u prekovremenom radu.

17.3. Također, iz zaključka broj 65. sa 17. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 25. 2. 2021. proizlazi kako radnici I., II., III vrste koji temeljem odredbi čl. 56. ostvaruju pravo na položajni dodatak na način kako je opisano u čl. 56. ostvaruju pravo točka 1. u visini 40 % i točka 2., 3., 4. i 5. u visini kako je ugovoreno – položajni dodatak uvećan za dodatak na uvjete rada koji ostvaruju radnici u njihovim organizacijskim jedinicama … pa stoga kada kažemo da se dodatci iz čl. 55. i 56. ne kumuliraju, to predmnijeva da radnici koji ostvaruju prao na položajni dodatak ne ostvaruju istovremeno pravo na dodatak iz čl. 55. jer im je dodatak iz čl. 55. sastavni dio položajnog dodatka iz čl. 56. pa se ne može ostvariti dva puta.

17.4. Tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za položajni dodatak neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao redovne sate, bilo kao prekovremene sate.

18. Također, tužiteljica potražuje naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje, u smislu odredbi čl. 34 KU/2018), a koji zahtjevi su također osnovani. I odredbom čl. 81. ZR-a propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

18.1. Članak 37. KU/13 propisuje da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

18.2. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12, odnosno čl. 58. st. 2. TKU/17 propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

18.3. Stoga proizlazi da je tuženik naknadu plaće tužiteljici u utuženom razdoblju za vrijeme kada je tužiteljica koristila godišnji odmor ili je bila odsutna s rada zbog bolovanja do 42 dana, pogrešno obračunao i isplatio jer se naknada plaće utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, a što konkretno nije bio slučaj s obzirom tuženik tužiteljici nije isplatio položajni dodatak na prekovremeni rad.

19. Kako je nesumnjivo utvrđeno da tuženik nije isplatio tužiteljici zatražene dodatke, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i položajni dodatak za sate prekovremenog rada i da je naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad pogrešno obračunata i manje isplaćena, a tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila u skladu s I. dopunom nalaza i mišljenja vještaka Marijana Jovića, koje vještačenje sud kako stručno, objektivno i dano u skladu s pravilima struke i znanosti u cijelosti prihvaća i to I. dopunu vještačenja, to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu ukupnog iznosa od 10.081,42 eura.

19.1. Na dosuđeni iznos od 10.081,42 eura tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate (čl. 92. st. 3. ZR/14), koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 177/04 – dalje: ZPD), pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti, a kao u točki I izreke presude.

19.1. S obzirom na to da je sud prihvatio glavni tužbeni zahtjev, to onda nije ni odlučivao o podrednom tužbenom zahtjevu.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa) pa tužiteljici koja u neznatnom dijelu nije uspjela za koji dio nije nastao poseban trošak, priznat trošak u cijelosti i to: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav podneska od 12. 4. 2024., 3.10.2024., 11.12.2024. po 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 8.2.2024., 10.10.2024., 12.12.2024. i 12. 3. 2025. po 100 bodova, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura iznosi 1.700,00 eura, na ime PDV-a iznos od 425,00 eura, te na ime troškova financijskog vještačenja iznos od 265,45 eura, ukupno iznos od 2.390,45 eura, a koji iznos će se isplatiti na račun punomoćnice tužiteljice. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 31. ožujka 2025., kao dana presuđenja, do isplate (točka II izreke presude).

20.1. Naime, prema odredbi čl. 94. st.1. ZPP-a opseg punomoći određuje stranka, a u smislu odredbe čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa je tako ovlašten od protivne stranke primati dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog. Radi se o ovlaštenju propisanom u zakonu.

20.2. U punomoći od 19. veljače 2022. stranka (tužiteljica je izričito ovlastila punomoćnicu da prima novčane tražbine (prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde), dakle i dosuđene troškove parničnog postupka na svoj račun.

U Splitu 31. ožujka 2025.

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke.

DNA: - pun. tužiteljice

- tuženiku