Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž Ob-74/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, u pravnoj stvari tužitelja IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Sanja Conjar, Domagoj Vuković i Anja Perković iz Slavonskog Broda, Pilareva 18/II, protiv tuženice GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa] i boravištem u [adresa], radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužitelja IF protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P Ob-219/2022-15 od 14. listopada 2024., dana 31. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja IF kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P Ob-219/2022-15 od 14. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„Općinski sud u Slavonskom Brodu oglašava se apsolutno nenadležnim za vođenje postupka u ovoj pravnoj stvari, te se ukidaju sve provedene radnje u postupku i tužba se odbacuje."

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio tužitelj IF (dalje: tužitelj) zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine u cijelosti pobijano rješenje te predmet vrati na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu. Ističe da je pobijano rješenje nepravilno i nezakonito i da je prvostupanjski sud u istoj pravnoj stvari i između istih stranaka već odlučivao o prigovoru apsolutne nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj te da je odlukom Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž Ob-417/2021-2 pravomoćno u istoj pravnoj stvari već odlučeno da postoji nadležnost suda Republike Hrvatske za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari. Posebice naglašava da su rješenja donesena nakon 29. siječnja 2019., odnosno nakon stupanja na snagu i stupanja u primjenu Uredbe vijeća EU broj 2016/1103 na koju se poziva pobijana odluka. Dalje navodi da iz članka 1. stavka 2. Uredbe proizlazi da se ista ne primjenjuje na prirodu stvarnih prava, niti na upisivanje u upisnik prava na pokretnoj (a novčana sredstva su pokretna imovina) ili nepokretnoj imovini, a da je odredba članka 5. iste Uredbe, a na koju se poziva pobijana odluka, neprimjenjiva jer podnositelj, ovdje tužitelj, ne tuženica GF (dalje: tuženica) nema uobičajeno boravište u [adresa], niti je tamo boravio godinu dana prethodno prema članku 5. stavku 2. točke a Uredbe, da nema državljanstvo Republike Austrije, kao ni da nije tamo boravio 6 mjeseci prethodno prema članku 5. stavku 2. točke b. Uredbe, a da se ne radi o postupku konverzije rastave u razvod. U cijelosti da su irelevantni navodi točke 12. 2. obrazloženja pobijanog rješenja o tome gdje je uobičajeno boravište tuženice jer se odredbe Uredbe naslanjaju na uobičajeno boravište podnositelja, a to da je ovdje tužitelj. U konkretnom slučaju da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu članka 6. Uredbe, Nadležnost u ostalim slučajevima, i to članak 6. stavak 1. točku d, odnosno nadležnost suda zajedničkog državljanstva bračnih drugova u trenutku pokretanja postupka pred sudom. Tužitelj dalje navodi da obje stranke u ovom postupku imaju prebivalište u [adresa] i da to proizlazi iz potvrde o prijavi privremenog odlaska iz Republike Hrvatske, koja potvrda da se izdaje u skladu s člankom 3. Zakona o prebivalištu, koja potvrda da nije dokaz činjenice da tuženica nema prebivalište u [adresa], a kako to ista da pogrešno smatra. Pozivom na članak 3. Zakona o prebivalištu, tužitelj dalje navodi da odjaviti prebivalište u [adresa] mora samo ona osoba koja se trajno nastanila u inozemstvu te da je prilikom odjave prebivališta ta osoba dužna vratiti osobnu iskaznicu radi njenog fizičkog poništenja, dok hrvatski državljanin koji se ne namjerava iseliti iz Republike Hrvatske radi trajnog nastanjenja u drugoj državi, nego privremeno boravi izvan Republike Hrvatske radi obrazovanja, zaposlenja, dugotrajnog liječenja i drugih razloga nije dužan odjaviti prebivalište u [adresa], ali da su te osobe dužne dojaviti policijskoj upravi ili postaji na čijem području imaju prijavljeno prebivalište u [adresa] da privremeno borave u inozemstvu, kao i dojavu obnoviti nakon proteka razdoblja od 5 godina te nadalje dojavu o privremenom boravku u inozemstvu obnavljati nakon svakog daljnjeg proteka razdoblja od tri godine, ako i dalje budu boravile u inozemstvu. Navedeno da je upravo ono što je tuženica učinila, a da je u istoj situaciji i tužitelj.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj ne konkretizira žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka, a ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga iznesenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti, na temelju članka 365. stavka 2. u svezi članka 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019.; dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/2022.), na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da bitne povrede postupka nisu počinjene.

6. Prvostupanjski sud svoju odluku u bitnom temelji na sljedećim utvrđenjima:

6.1. da je tužitelj 28. lipnja 2022. pred prvostupanjskim sudom podnio tužbu protiv tuženice radi utvrđenja bračne stečevine u kojoj tužbi navodi da je s tuženicom bio u braku koji je razveden presudom Okružnog suda u Innsbrucku 12. kolovoza 2015., da su u braku stekli zajedničku imovinu koju su i podijelili, ali da nisu podijelili novčana sredstva s tri računa koja se vode na imenu tuženice, a na kojima računima da je bio položen ukupan iznos od 54.987,73 eura i kojim sredstvima da raspolaže isključivo tuženica, iako su sredstva stečena tijekom njihove bračne zajednice i da kao takva predstavljaju zajedničku imovinu, pa predlaže da prvostupanjski sud utvrdi da su novčana sredstva u iznosu od najmanje 1.327,36 eura bračna stečevina tužitelja i tuženice koju su stekli tijekom trajanja bračne zajednice i koja se nalaze na računima tuženice, stoga da je dužna isplatiti navedeni iznos tužitelju;

6.2. da tuženica u podnesku od 26. listopada 2022. ističe prigovor presuđene stvari jer da je o istoj tužbi odlučeno rješenjem prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P Ob-220/2020-15 u kojem je navedeno da se smatra povučenom tužba tužitelja, te da je istoj po tom rješenju tužitelj dužan naknaditi troškove postupka, a ističe ujedno i prigovor zastare;

6.3. da je podneskom od 24. siječnja 2024. tuženica istaknula prigovor apsolutne nenadležnosti Općinskog suda u Slavonskom Brodu za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari jer ne da suglasnost za vođenje sudskog postupka u Republici Hrvatskoj;

6.4. da pozivom na članke 35. i 49. stavak 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine", broj: 101/17. i 67/23.; dalje: ZMPP), a imajući u vidu da se Uredba vijeća (EU) broj 2016/1103 od 24. lipnja 2016. o provedbi pojačane suradnje u području nadležnosti, mjerodavnog prava te priznavanja i izvršenja odluka u stvarima bračnoimovinskih režima ("Službeni list" broj 183 od 8. srpnja 2016. dalje: Uredba) primjenjuje od 29. siječnja 2019. prema odredbi članka 70. stavka 2. Uredbe, kao i da bi prema točki 13. preambule Uredbe navedena Uredba trebala biti u cijelosti obvezujuća i izravno primjenjiva u državama članicama EU, a prema točki 14. preambule Uredbe ista se treba primjenjivati u kontekstu bračnoimovinskih režima s prekograničnim implikacijama i da područje primjene Uredbe obuhvaća sve građanskopravne aspekte bračnoimovinskih režima koji izravno proizlaze iz bračnog odnosa ili njegova razvrgnuća prema točki 18. preambule, prvostupanjski sud utvrđuje da u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu članka 5. stavka 1. Uredbe;

6.5. da je uvidom u službenu potvrdu i ovjereni prijevod po ovlaštenom tumaču, Okružnog suda u Innsbrucku, Republika Austrija, poslovni broj 54 Nc 2/22m od 4. veljače 2022. utvrđeno da je između tužitelja i tuženice razveden brak pred tim sudom odlukom pod poslovnim brojem 5 C 51/14v od 12. kolovoza 2015., koja je navedenog dana stekla svojstvo pravomoćnosti jer su se stranke odrekle prava na žalbu, a također da iz navedene odluke proizlazi da niti jedna stranka nije zatražila da se provodi postupak za podjelu imovine kod nadležnog Okružnog suda, a što da proizlazi i iz potvrde punomoćnika tuženice od 16. travnja 2018. koju je tuženica dostavila s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik;

6.6. da je iz potvrde o prijavi privremenog odlaska iz Republike Hrvatske izdane od Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Brodsko- posavske od 15. lipnja 2021. utvrđeno da je tuženica prijavila privremeni odlazak iz Republike Hrvatske s adrese [adresa], u Republiku Austriju, [adresa], na vrijeme od tri godine, a također da je prijavila i privremeni odlazak iz Republike Hrvatske na vrijeme od pet godina 22. travnja 2014. također u Republiku Austriju u [adresa];

6.7. da je iz potvrde o prijavi iz Lokalnog i Centralnog registra za prijave Grada [adresa], Republika Austrija, utvrđeno da tuženica ima prijavljeno boravište u [adresa] od 6. travnja 1989. na dalje, a prijavljena je s glavnim prebivalištem u [adresa], što je utvrđeno iz potvrde o prijavi Grada Innsbruck od 16. veljače 2021. s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik, pa da je tuženica u vrijeme pokretanja ovog postupka, 28. lipnja 2022., imala prijavljeno uobičajeno boravište u [adresa] u [adresa], a da se prema članku 14. Uredbe smatra da je postupak pokrenut pred sudom u trenutku kada je sudu predano pismeno o pokretanju postupka;

6.8. da je uvidom u spis prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P Ob- 220/2020 utvrđeno da je tužitelj pokrenuo postupak protiv tuženice radi utvrđenja bračne stečevine 8. ožujka 2017., da su predmet bračne stečevine novčana sredstva na tri računa u ukupnom iznosu od 54.987,73 eura, kojim sredstvima raspolaže tuženica, a da tužitelj smatra da se radi o sredstvima stečenim tijekom trajanja njihovog braka, a koji postupak je pravomoćno okončan rješenjem prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P Ob-220/2020-15 od 2. ožujka 2022. na način da se smatra da je tužitelj IF povukao tužbu, a tuženica-protutužiteljica GF da je povukla protutužbu, koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ob-475/2022-2 od 2. svibnja 2022.;

6.9. da među strankama ovog postupka nije sporno da iste nisu sklopile sporazum prije pokretanja postupka pred sudom radi odlučivanja u stvarima bračnoimovinskih režima prema članku 7. Uredbe, niti da bi stranke na navedeno ukazivale, kao i da je tuženica u podnesku od 24. siječnja 2024. navela da ne daje suglasnost za vođenje postupka u Republici Hrvatskoj;

6.10. da među strankama također nema spora da su bile u braku koji brak je razveden u Republici Austriji na Okružnom sudu u Innsbrucku pod poslovnim brojem 5 C 51/14v od 12. kolovoza 2015., koja presuda je postala pravomoćna 12. kolovoza 2015., stoga da je brak parničnih stranaka razveden u Republici Austriji, u državi članici Europske Unije;

6.11. da među strankama nije sporno da tužitelj i tuženica imaju prijavljeno prebivalište u [adresa], koji podatak da je za tuženicu utvrđen uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba Republike Hrvatske, koja je na toj adresi prijavljena od 12. kolovoza 2008.;

6.12. slijedom navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje, a s obzirom da je predmet ovog zahtjeva utvrđenje bračne stečevine parničnih stranaka koja je stečena za vrijeme trajanja njihovog braka, koji je razveden citiranom presudom Okružnog suda u Innsbrucku, da je za odlučivanje o bračnoj stečevini nadležan sud koji je razveo njihov brak, odnosno sud u Republici Austriji, na koju činjenicu da ukazuje i odredba članka 8. Uredbe, stoga da nije odlučno što je tuženica istaknula prigovor nenadležnosti ovog suda, nakon istaknutog prigovora presuđene stvari i zastare;

6.13. zaključno, prvostupanjski sud se, pozivom na članak 16. ZPP i uz primjenu članka 5. stavka 1. Uredbe, oglasio apsolutno nenadležnim za suđenje u ovoj stvari i odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, i ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao pravilne.

8. To stoga što je člankom 35. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“, broj 101/2017.; dalje: ZMPP) propisano da se pravo mjerodavno za imovinske odnose bračnih drugova određuje prema Uredbi.

9. Člankom 49. stavkom 1. ZMPP propisano je da se nadležnost suda Republike Hrvatske u stvarima iz imovinskih odnosa bračnih drugova određuje prema Uredbi.

10. Članak 5. stavak 1. Uredbe propisuje da, ne dovodeći u pitanje stavak 2. Uredbe, kada je pred sudom države članice pokrenut postupak za odlučivanje o zahtjevu za razvod, zakonsku rastavu ili poništaj braka na temelju Uredbe (EZ) br. 2201/2003, sudovi te države nadležni su za odlučivanje u stvarima bračnoimovinskog režima povezanima s tim zahtjevom.

11. Nadalje, člankom 8. stavkom 1. Uredbe propisano je da je, osim nadležnosti koja proizlazi iz ostalih odredaba ove Uredbe, nadležan sud države članice čije je pravo mjerodavno na temelju članka 22. ili članka 26. stavka 1. točke (a) ili (b), a pred kojim se tuženik upusti u postupak. To pravilo ne vrijedi ako se tuženik upustio u postupak kako bi osporio nadležnost ili u slučajevima obuhvaćenima člankom 4. ili člankom 5. stavkom 1.

12. Naime, činjenice koje su ukazuju odlučnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a koje su, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno utvrđene od strane prvostupanjskog suda, su sljedeće: da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak radi utvrđenja da su novčana sredstva u iznosu ne manjem od 1.320,00 eura bračna stečevina tužitelja i tuženice koju su stekli tijekom trajanja bračne zajednice koja je prestala 25. rujna 2014., kao i radi isplate od strane tuženice tužitelju novčanog iznosa koji će se točno utvrditi nakon pribave podataka o stanju računa tuženice uvećano za pripadajuće zatezne kamate, zatim da je tuženica u podnesku od 24. siječnja 2024. istaknula prigovor nenadležnosti prvostupanjskog suda za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari i da ne da suglasnost za vođenje sudskog postupka u Republici Hrvatskoj, također i da je brak između tužitelja i tuženice razveden pred Okružnim sudom u Innsbrucku, u Republici Austriji (što slijedi iz ovjerenog prijevoda s njemačkog jezika na hrvatski jezik pravomoćne presude Okružnog suda u Innsbrucku, poslovni broj: 5 C 51/14 v od 12. kolovoza 2015. i ovjerenog prijevoda službene potvrde, po ovlaštenom tumaču navedenog suda, Dr. IFG, pod poslovnim brojem 54 Nc 2/22m od 4. veljače 2022., a iz koje potvrde je razvidno da je citirana presuda stekla svojstvo pravomoćnosti 13. kolovoza 2015.) i da stranke u ovom postupku nisu sklopile sporazum prije pokretanja postupka pred sudom radi odlučivanja u stvarima bračnoimovinskog režima.

13. Kraj ovakvog stanja stvari, to je, prema odredbi članka 5. stavka 1. Uredbe, a na temelju primjene članaka 35. i 49. ZMPP, za odlučivanje u konkretnoj stvari bračnoimovinskog režima nadležan sud države članice pred kojim je pokrenut postupak za odlučivanje o zahtjevu za razvod, odnosno, sud u Republici Austriji, Okružni sud u Innsbrucku.

14. Dakle, po stavu ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud sporno pitanje nadležnosti riješio primjenom Uredbe, točnije primjenom članka 5. stavka 1. iste Uredbe i zaključio da sud u Republici Hrvatskoj nije nadležan za odlučivanje u ovom postupku.

15. Zbog navedenog, neosnovani se ukazuju žalbeni navodi tužitelja u kojima ističe da je konkretno valjalo primijeniti članak 6. Uredbe iz razloga što je navedenom odredbom regulirana nadležnost sudova država članica za odlučivanje o bračnoimovinskom režimu bračnih drugova u situaciji kad nijedan sud države članice nema nadležnost na temelju članka 4. ili članka 5. ili u slučajevima osim onih predviđenih u tim člancima, a što konkretno nije slučaj.

15. U odnosu na žalbenu tvrdnju tužitelja u kojoj navodi da je pravomoćno u istoj pravnoj stvari već odlučeno da postoji nadležnost suda Republike Hrvatske odlukom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ob-417/2021-2 od 22. studenog 2021., prije svega je za istaći da iz spisa predmeta koji se vodio pod poslovnim brojem P Ob- 220/2020 slijedi da je isti tužitelj pokrenuo postupak protiv iste tuženice podnošenjem tužbe 8. ožujka 2017. pred istim prvostupanjskim sudom, koji tužbeni zahtjev je upravljen na utvrđenje bračne stečevine, predmet koje su novčana sredstva na tri računa u ukupnom iznosu od 54.987,73 eura, kojim sredstvima da raspolaže tuženica te da ista ima isplatiti tužitelju polovinu navedenog iznosa, da je potom tuženica istaknula prigovor apsolutne nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za suđenje u toj pravnoj stvari, a o kojem prigovoru je odlučeno rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj P Ob-220/2020-10 od 15. ožujka 2021., kojim je isti odbijen kao neosnovan, a povodom žalbe tuženice, Županijski sud u Zagrebu donio je prednje citirano rješenje kojim je odbio žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrdio pobijano prvostupanjsko rješenje s obrazloženjem u bitnom da je pravilno prvostupanjski sud odbio predmetni prigovor pozivom na odredbu članka 46. Zakona o rješavanju sukoba zakona („Narodne novine“, broj 53/1991. i 88/2001.; dalje: ZRSZ), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, a kojom odredbom je propisano da nadležnost suda u Republici Hrvatskoj postoji ako tuženik ima prebivalište u [adresa], dakle, prema općoj međunarodnoj nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj u parničnom postupku, a da tuženica nije dostavila u spis dokaz da bi izvršila promjenu prebivališta na način da njezino prebivalište više ne bilo bilo u Republici Hrvatskoj.

16. U smislu ovog istaknutog žalbenog navoda treba istaći da se neosnovano tužitelj poziva na prednje navedenu odluku Županijskog suda u Zagrebu kojom je pravomoćno odlučeno o prigovoru apsolutne nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj u tom postupku imajući u vidu da je postupak pod poslovnim brojem P Ob-220/2020 okončan rješenjem prvostupanjskog suda od 2. ožujka 2022. kojim se smatra da je tužitelj povukao tužbu, naloženo je tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 9.062,50 kuna te da se smatra da je tuženica-protutužiteljica povukla protutužbu, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ob-475/2022-2 od 2. svibnja 2022., pa kako navedenom odlukom nije meritorno odlučeno o predmetnoj pravnoj stvari, to je tužitelj iskoristio svoje pravo da, nakon povlačenja tužbe u jednom postupku, o istoj pravnoj stvari pokrene novi postupak, ovdje predmetni, u kojem je ista tuženica istaknula isti prigovor, kao i u prethodnom postupku.

17. Ovdje valja reći da je o prigovoru o apsolutnoj nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj istaknutog u predmetu prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P Ob- 220/2020 odlučeno primjenom odredbi ZRSZ budući da u vrijeme pokretanja tog postupka na snazi nije bila Uredba, dok, u odnosu na prigovor o apsolutnoj nenadležnosti suda u Republici Hrvatskoj o kojem je odlučeno pobijanim rješenjem, koje je predmet ovog žalbenog postupka, postoji jedna izmijenjena odlučna okolnost, a to jest da je u vrijeme pokretanja ovog predmetnog postupka na snagu stupila Uredba (29. siječnja 2019.), zbog čega je o tom prigovoru valjalo odlučiti u skladu s Uredbom, kako je to prvostupanjski sud pravilno i učinio, protivno žalbenim navodima, jer je za primjenu Uredbe odlučna činjenica datuma pokretanja sudskog postupka, konkretno 28. lipnja 2022., sukladno članku 69. stavku 1. Uredbe.

18. U odnosu pak na žalbenu tvrdnju tužitelja u kojoj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je tuženica odjavila prebivalište s adrese u [adresa], jer je prijavila Policijskoj upravi Brodsko-posavskoj 15. lipnja 2021. privremeni odlazak iz Republike Hrvatske radi odlaska u [adresa], u Republiku Austriju, gdje je u vrijeme pokretanja predmetnog postupka imala uobičajeno boravište (što slijedi iz spisu priležeće dokumentacije kako je to navedeno u točkama 6.6. i 6.7. ovog obrazloženja), treba odgovoriti da je u pravu tužitelj kad kaže da prijava privremenog odlaska iz Republike Hrvatske nema učinak odjave prebivališta iz [adresa], sukladno članku 3. stavku 6. Zakona o prebivalištu ("Narodne novine", broj 114/2012. i 158/2013.), međutim, navedeno je irelevantno za odlučivanje o ovoj pravnoj stvari budući da je, kako je to prednje obrazloženo, nenadležnost suda u Republici Hrvatskoj prvostupanjski sud utvrdio prema članku 5. stavku 1. Uredbe, a prema kojoj odredbi je nadležnost suda za odlučivanje o bračnoj stečevini povezana s nadležnošću suda države članice pred kojim je pokrenut postupak za razvod braka, a nesporno je u postupku utvrđeno da je brak između predmetnih stranaka razveden u Republici Austriji i da je predmet ovog tužbenog zahtjeva utvrđenje bračne stečevine koja je stečena za vrijeme trajanja upravo toga braka.

19. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje i da se, a imajući u vidu da su predmet bračne stečevine novčana sredstva koja se nalaze na računima tuženice kod banaka u Republici Austriji, kako to proizlazi iz izvoda s bankovnih računa koji prileže spisu predmeta poslovnog broja P Ob-220/2020, koji računi su ujedno predmet i ove tužbe, eventualna bračna stečevina stranaka nalazi u Republici Austriji.

20. Stoga, posljedično navedenom, pravna ocjena prvostupanjskog suda je pravilna, zbog čega se žalbene tvrdnje tužitelja ukazuju neosnovanima, paušalnim i irelevantnim za rješavanje ove pravne stvari, pa se, po stavu ovog drugostupanjskog suda, pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 16. stavka 3. ZPP, nakon što je utvrdio da za rješavanje predmetnog spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasio nenadležnim za suđenje u ovoj pravnoj stvari, ukinuo provedene radnje u postupku i odbacio tužbu.

21. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju članka 380. točke 2. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, odnosno odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Zadar, 31. ožujka 2025.

Sudac

Željko Đerđ