REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4248/2024-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari tužitelja GD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Sanji Porobiji, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 17. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja te punomoćnice tuženika Silvije Crnogaća Ćorušića, odvjetnika u Zagrebu, 31. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 3211322678 sklopljenog između prednika tužitelja RD, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika od

2. studenog 2007. koje glase:

Članak 2. stavak 1.: Korisnik kredita dužan je kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita od 250.000,00 kn i redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora te interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamatne stope. Članak 2. stavak 2.: Redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 6,05 % godišnje.

Članak 2. stavak 6.: Na sve dospjele neplaćene tražbine po kreditu, osim na dospjelu nenaplaćenu kamatu, primjenjuje se kamatna stopa po dospjeću koja se utvrđuje u visini stope važeće zakonske zatezne kamate te će Kreditor obračunati i naplatiti tako utvrđenu kamatu po dospijeću, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora i to za cijelo razdoblje od dana plaćanja.

Članak 7. Stavak 2.: Za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate.

i

r i j e š i o  j e

I Smatra se tužba povučena u dijelu u kojem je traženo utvrđenje ništetnim dijelova predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu broj 3211322678 sklopljenog između prednika tužitelja i tuženika koje glase:

Članak 1. stavak 2.: Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način određen ovim Ugovorom. Članak 3. stavak 3.: Na iznos kredita koji je stavljen u otplatu obračunava se redovna kamata. Redovna kamata se obračunava za cijelo vrijeme postojanja tražbine po ovom Ugovoru, od dana stavljanja kredita u otplatu.

Članak 7. stavak 1.: Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunama. Prvi anuitet iznosi 2.781,80 kn. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora. Članak 7. stavak 3.: O izmjenjenjom iznosu anuiteta/rate Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu sa Općim uvjetima poslovanja Kreditora.

II Svaka strana snosi svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je s tuženikom 2. studenog 2007. sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj 3211322678 s redovnom promjenjivom kamatom sukladno jednostranoj Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koje su promjenjive. Taj ugovor sadrži odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama tuženika, o kojima ne postoji mogućnost pojedinačnog pregovaranja s drugom ugovornom stranom korisnikom kredita. Prilikom zaključenja predmetnog ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na punoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa zaključenjem predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupao suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama članka 322. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik je sklapanjem navedenog ugovora s tužiteljem povrijedio kolektivne interese i prava tužitelja kao potrošača, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, potvrđena je djelomično presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, koja je donijeta u postupku protiv ovdje tuženika, a po tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom u dijelu koji je postao pravomoćan je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu. Tuženik je jednostrano sastavio ugovor te obrazac dao na potpis tužitelju koji nije imao mogućnosti niti prava pregovarati o pojedinim odredbama, a posebno nije imao nikakvih uvida niti utjecaja na sporne Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. temeljem koje je tuženik tijekom cijelog razdoblja korištenja kredita obračunavao i podizao kamatnu stopu. Kako predmetni ništetni Ugovor o kreditu nema nikakvog pravnog učinka, s djelovanjem ex tunc i erga omnes, odnosno po sili zakona se poništava. Samim time je ništetan i provedeni upis založnog prava koji je proveo zemljišnoknjižni odjel ovog suda, poslovni broj Z-70619/07, bez valjane pravne osnove na nekretninama upisanim u k. o. [katastarska općina], u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća broj 69 G [adresa], površine 77 m2 i dvorište površine 133 m2, slijedom čega je cjelokupni postupak provedenih upisa u zemljišne knjige temeljem ništetnog ugovora, ništetan.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva te navodi da presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13, na koju se tužitelj poziva pa niti revizijskom odlukom broj Revt-249/2014, nije utvrđena ništetnost potrošačkih ugovora koji su razmatrani u navedenom postupku. Ističe kako tužitelj nije ničime doveo u pitanje ni valjanost bitnih sastojaka ugovora o kreditu, kao i da se tužitelj u tužbi zapravo bavi obrazlaganjem ništavosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno modusu promjenjivosti kamate, a ne i početno ugovorenoj kamati. Tuženik stoga smatra kako je tužiteljev zahtjev očito neosnovan. U odnosu na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, navodi da se bavi djelomičnom ništavosti i odnosi se isključivo na CHF kredite. Pored toga, njome nije utvrđena nepoštenost odredbe koja glasi onako kako glasi odredba članka 2. stavka 1. u konkretnom Ugovoru sklopljenom s tužiteljem. Navodi da je na temelju materijalnopravne odredbe sadržane u Zakonu o zaštiti potrošača, trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru, a riječ je o odredbi članka 82. alineji 11. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine Ističe kako tekst ugovorne odredbe u članku 2. stavku 1. predmetnog Ugovora govori kako je: „kamatna stopa promjenjena u skladu s promjenama tržišnih uvjeta.“. Navodi kako iz navedenoga proizlazi da je u konkretnom Ugovoru naveden valjani, ugovorom predviđeni razlog za promjenu stope redovne kamate. Tuženik ne osporava da je među strankama sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu no ističe kako to nije jedini kredit koji je banka odobrila tužitelju. Tužitelj nijednom nije prigovorio povećanju stope redovne kamate, niti je tražio raskid ugovora o kreditu, premda je na to bio ovlašten, pa samim time nije zbog ugovorenog načina promjene ugovorne kamate bio stavljen u neravnopravan položaj, a konkretne stope ugovornih kamata u Ugovoru nikad nisu premašile zakonom propisane najviše stope.

3. Podneskom od 7. listopada 2016. tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev na način da je postavio jedan zahtjev te ako ga sud ne prihvati, onda eventualno-kumulirani drugi zahtjev.

4. Na ročištu od 13. rujna 2018., tužitelj je povukao prvopostavljeni zahtjev i ostao samo kod drugopostavljenog zahtjeva. Tuženik je na tom ročištu zatražio trošak povučenog dijela.

5. Ovaj je sud presudom P-252/17 -20 od 22. siječnja 2019. utvrdio ništetnim odredbe predmetnog kredita i to članak 1. stavak 2., članak 2. stavak 1., članak 2. stavak 2., članak 2. stavak 6., članak 3. stavak 3., članak 7. stavak 1., članak 7. stavak 2., članak 7. stavak 3., članak 23. stavak 1. točka J), članak 23. stavak 1. točka K).

6. Prvostupanjska je presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Varaždinu Gž-378/2024-4 od 5. lipnja 2024. i predmet je vraćen na ponovni postupak. Rješenje kojim je utvrđeno da je tužbeni zahtjev djelomično povučen nije bio predmet drugostupanjskog postupka.

7. Podneskom od 7. listopada 2025. tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev kako i glasi u izreci točke I ove presude.

8. Podneskom od 12. veljače 2025. tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, ali je zatražio trošak za povučeni dio.

9. Članak 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03/, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) propisuje da se tužba može povući sve do zaključenja glavne rasprave. Stoga je utvrđeno da je tužba povučena za onaj dio tužbenog zahtjeva (za koji je preostalo odlučiti nakon rješenja Županijskog suda u Varaždinu Gž-378/2024-4 od 5. lipnja 2024.), a koji nije obuhvaćen podneskom tužitelja od 7. listopada 2025.

10. Tijekom postupka pročitan je Ugovor o namjenskom kreditu broj 3211322678 sklopljenog između tužitelja i tuženika te GD kao založnog dužnika (list 6-11 spisa), e-zemljišnoknjižni izvadak, broj z. k. uloška [broj ZK uloška], sa stanjem na dan 10. siječnja 2016. (list 12 spisa), preslika Općih uvjeta poslovanja Zagrebačke banke d.d., od 6. srpnja 1999. (list 32-36 spisa), presliku Općih uvjeta promjene kamatnih stopa tuženika (list 37-39 spisa), e-izvadak iz zemljišne knjige, broj z. k. uloška [broj ZK uloška], sa stanjem na dan 19. rujna 2016. godine (list 57-58 spisa).

11. Među strankama nije sporno da su 2. studenog 2007. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj 3211322678 s redovnom promjenjivom kamatom sukladno jednostranoj Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koje su promjenjive. Nije sporno i da odredbe predmetnog Ugovora glase kao u izreci ove presude.

12. Sporno je jesu li odredbe Ugovora navedene u izreci ove presude nepoštene, odnosno, ništetne.

13. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

14. Pri tome sud nije posebno ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne.

15. Tijekom ovog postupka prednik tužitelja koji je naveo da je potrošač je preminuo te nije mogao biti ispitan na okolnost statusa potrošača. Tuženik nije ničim dokazao da prednik tužitelja ne bi bio potrošač, a i viši sud u svojoj odluci u ovom predmetu nije doveo u pitanje statusa potrošača prednika tužitelja.

16. Ugovorna kamata sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorena kamata mora biti određena odnosno odrediva, imajući u vidu odredbu čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05 – dalje: ZOO). Međutim, sporne odredbe čl. 2. st. 1., čl.2 st. 2., čl. 2. st. 6. i čl. 7. st. 2 Ugovora o kreditu ne sadrži podatke na temelju kojih bi se moglo zaključiti na koji način tuženik izračunava kamatnu stopu pa nisu jasni ni podaci o tome pod kojim uvjetima se ta kamatna stopa mijenjala. Stoga tužitelj, na temelju tako neodređenih uvjeta promjene kamatnih stopa nije mogao usporediti uvjete primjene kamatne stope tuženika s uvjetima promjene kamatne stope drugih banaka niti je mogao pratiti uvjete promjene kamatne stope pa time ni ocijeniti opravdanost povišenih kamatnih stopa u trenutku njihova povišenja. Sporna odredba Ugovora o kreditu ne sadrži jasne uvjete promjene ugovorene promjenjive kamatne stope koje bi bile razumljive prosječnom potrošaču. Terminologija korištena u propisima tuženika u odnosu na uvjete za promjenjivost kamatne stope i razlozi koji utječu na njezinu primjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja, prosječnim potrošačima nisu mogle biti razumljive. Razlozi za promjenjivost kamatne stope na koje razloge ukazuje tuženik tijekom postupka ne mogu se smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita.

17. Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO-a propisano je da se ugovorna obveza može sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju, dok je st. 2. tog članka propisano da ona mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva. Odredbom čl. 270. ZOO propisano da, kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv da je ugovor ništav, dok je odredbom čl. 272.st.2. ZOO-a je propisano da ako treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu da je ugovor ništetan.

18. Odredbom čl. 81. st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, 45/07 i 79/07, dalje - ZZP), propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3 propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4. propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84 ZZP propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Odredbom čl. 87.st.1. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

19. Iz spornih odredbi ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je uočljiva i jasna. No ističe se da je ugovorna kamata u Ugovoru o kreditu naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih na određeno razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. U smislu čl. 269. i čl. 272. ZOO ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva. Nadalje, tuženik u ovom postupku nije dokazao da su sporne odredbe predmetnog ugovora u dijelu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu određene odnosno odredive, a isto tako nije dokazano da se prilikom sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo o toj spornoj odredbi. Iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, pa po prirodi stvari se o odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati.

20. Sud je utvrdio da općenita formulacija glede promjenljive kamatne stope iz spornih odredbi nije u skladu s načelima obveznog prava jer je time od samog početka ugovornog odnosa tužitelj, kao potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, kao trgovca, s obzirom da je na temelju takve formulacije tužitelj mogao znati samo kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali nije mogao ocijeniti zašto, kako i na temelju čega te u kojem smjeru će se u budućnosti kamatna stopa kretati, što pak upućuje na daljnji zaključak da je tuženik mogao jednostrano donositi odluke i mijenjati kamatnu stopu. Iz sadržaja sporne ugovorne odredbe i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi tužiteljici kao prosječnom potrošaču, proizlazi da buduća kamatna stopa, ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, a niti odrediva, slijedom čega je sud utvrdio da sadržaj takve ugovorne odredbe nije jasan niti razumljiv bilo kojem prosječnom potrošaču pa tako niti tužitelju.

21. S obzirom na utvrđeno očito je da tuženik nije na nedvojben način dokazao da je s tužiteljem u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi i da ga je upoznao s parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope te o posljedicama koje iz toga proizlaze. Naime, banka je dužna upoznati klijente s elementima koji utječu na promjenu kamatne stope kao i s posljedicama koje bi promjena kamatne stope mogla imati na visinu njegove obveze jer je znanje i iskustvo banke u kreditnom poslovanju neproporcionalno veće u odnosu na znanje prosječnog potrošača što u konkretnom slučaju nije učinjeno s obzirom na općenitu i nedorečenu formulaciju o promjenljivoj kamatnoj stopi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, koja formulacija je tužitelju, kao i svakom prosječnom potrošaču, nerazumljiva.

22. Predniku tužitelja su u samom ugovoru morali biti određeno predočeni i objašnjeni rizici, razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope da bi na temelju određenih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje za njega iz ugovora mogu proizaći, pri čemu nije dovoljno da je tužitelj samo općenito znao i da je kamatna stopa promjenjiva. S obzirom da je odredba ugovora o promjenjivosti kamatne stope od bitnog značaja i u konačnici ovisi isključivo o odluci jedne ugovorne strane tuženika, bez da su određeno i razumljivo navedeni uvjeti promjenjivosti, to predstavlja odredbu koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice jer kod ugovaranja promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o promjenjivom bitnom elementu i zato je posebno rizična jer potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, što je sve u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja.

23. Zbog prethodnog navedenog, s obzirom na to da je utvrđeno da sporne odredbe nisu određene niti odredive, u smislu odredbe čl. 270. ZOO-a, ništetne su. Nadalje utvrđeno je da su sporne odredbe prouzročile i znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača te su zato nepoštene, a time i ništetne u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a.

24. Pravni interes tužitelja nije sporan jer ništetnost Ugovornih odredbi može svatko isticati.

25. Čl. 154. st. 4. ZPP-a određuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. tog Zakona.

26. Prilikom odlučivanja o troškovima, sud je imao u vidu prvotnopostavljeni zahtjev, preinačeni zahtjev od 7. listopada 2016. te činjenicu da se tuženik protivio povlačenjima zahtjeva tražeći trošak povučenog dijela.

27. Stoga je imajući u vidu s jedne strane dio tužbenog zahtjeva s kojim tužitelj nije uspio jer ga je povukao, a s druge strane da je tuženik osporavao osnovanost svih točaka tužbenog zahtjeva, sud utvrdio da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

28. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 31. ožujka 2025.

Sudac

Ivan Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku