Poslovni broj: Us I-3540/2023-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OSKAR d.o.o. za ugostiteljstvo i turistička agencija, Zadar, Ulica Grgura Budislavića 38, OIB: 16186955676, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi novčane naknade za zapošljavanje osoba s invaliditetom, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 28. veljače 2025., a objavljene 31. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, KLASA: UP/II-415- 01/22-01/15, URBROJ: 524-04-01-02/1-23-2 od 13. studenog 2023., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženog tijela Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, KLASA: UP/II-415-01/22-01/15, URBROJ: 524-04-01-02/1-23-2 od 13. studenog 2023., odbijena je žalba trgovačkog društva OSKAR d.o.o., [adresa], ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, KLASA: UP/I-415- 07/21-02/519, URBROJ: 426-06-02/4-21-1 od 06. srpnja 2021., kao neosnovana.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, KLASA: UP/I-415-07/21-02/519, URBROJ: 426-06-02/4-21-1 od 06. srpnja 2021., riješeno je da je OSKAR d.o.o. [adresa], dužan na ime novčane naknade zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom platiti za: lipanj 2018. godine iznos od 1.031,94 kuna; za srpanj 2018. godine iznos od 1.031,94 kuna; za kolovoz 2018. godine iznos od 1.031,94 kuna; za travanj 2019. godine iznos od 1.125,00 kuna; za svibanj 2019. godine iznos od 1.125,00 kuna; za lipanj 2019. godine iznos od 1.125,00 kuna; za srpanj 2019. godine iznos od 1.125,00 kuna; za kolovoz 2019. godine iznos od 1.125,00 kuna. Točkom 2. izreke, je naloženo trgovačkom društvu OSKAR d.o.o. [adresa] da plati iznos iz točke 1. ovog rješenja zajedno sa zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, na način kako je to pobliže određeno i sadržano u citiranom rješenju.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu iskazujući nezadovoljstvo načinom na koji je predmetna upravna stvar riješena, u bitnom navodeći da je razvidno iz osporavanog rješenja da se broj radnika povećava u periodu od lipnja, srpnja, kolovoza za 2018. i 2019.godinu; da se u rješenju navodi da se u ukupan broj zaposlenih ne ubrajaju radnici koji su u radnom odnosu kod poslodavca na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme za obavljanje sezonskih poslova i koji su temeljem tog ugovora prijavljeni na obvezno mirovinsko osiguranje, pa da iz navedenog proizlazi da se to odnosi na sezonske radnike. Tužitelj ističe da se radi o tvrtci koja se bavi ugostiteljstvom, sa sjedištem u [adresa], te da su to mjeseci ljetne sezone u kojima se bilježi pojačani rad i da tvrtka zapošljava sezonske radnike; da su svjesni činjenice da su napravili administrativni propust jer da nisu u prvotnoj prijavi mirovinskom osiguranju označili da se radi o sezonskim radnicima, međutim da su kasnije napravili promjene (izmjene obrasca) kad su uočili učinjenu pogrešku. Posebno naglašava da su ljetnom periodu velike fluktuacije radne snage, da se mora hitno reagirati ukoliko se radi o zaposlenicima, da se mora pripremati administracija i da je to velika razlika u broju zaposlenih u odnosu na ostatak godine te da se ponekad jednostavno dogode nenamjerne pogreške pri radu koje se uklone čim se uoče, te da iz svega proizlazi da je propust napravljen nenamjerno te da je ispravljen vlastitom inicijativom čim je pogreška utvrđena, te da je tužitelj po utvrđenju pogreške odmah pristupio ispravku i predao M-3P tiskanicu za promjenu kako bi isto bilo evidentirano i u sustavu, a koji podaci da se nalaze i u mirovinskom sustavu. Također navodi da navedenu kaznu smatra izuzetno velikom, da je ista odmjerena u zimskom periodu i da je jednaka kao da se radi o stvarno utvrđenom stanju, a ne o tome da tužitelj po stvarnom činjeničnom stanju nije niti dužan plaćati navedenu naknadu, već da bi je trebao plaćali samo zbog svog administrativnog propusta koji da je ispravljen čim je uočen te da su odmah potom i predani ispravni podaci. Ističe da je upoznat s propisima o obvezi zapošljavanja invalida te da prati broj stalnih radnika, a kako da su u ovom broju koji se navodi i sezonski radnici koji ne ulaze u izračun za naknadu, da smatra da treba poništiti rješenje o plaćanju naknade jer da stvarno stanje ne odgovara navedenom u osporavanom rješenju.

4. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu od 15. veljače 2022. osporilo navode tužbe, u bitnom navodeći da obrasci eM-3P o prijavi promjene tijekom osiguranja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 26.07.2021. godine, ne utječu na drugačije rješavanje ove upravne stvari, jer je iz istih razvidno da je tužitelj izvršio prijavu promjene osiguranja u odnosu na 15 radnika, tek u srpnju 2021. godine, dok je u pobijanom rješenju utvrđena obveza kvotnog zapošljavanja za lipanj, srpanj i kolovoz 2018. godine te travanj, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2019. godine. Da prijava promjene osiguranja pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje ne može djelovati retroaktivno, jer da su za utvrđivanje predmetne obveze relevantni samo mjesečni podaci o broju zaposlenih kod poslodavca i to sa stanjem na zadnji dan u mjesecu za prethodni mjesec. U tom smislu, da je odredbom članka 8. stavak 9. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom („Narodne novine", broj:157/13, 152/14 i 39/18) i odredbom članka 19. stavka 2. Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom („Narodne novine", broj 75/18 i 120/18) propisana obveza Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da mjesečno dostavlja Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom podatke, i to o ukupnom broju zaposlenih kod određenog poslodavca, podatke o zaposlenim osobama s invaliditetom upisanim u očevidnik zaposlenih osoba s invaliditetom te druge podatke potrebne za praćenje kvote, sa stanjem na zadnji dan u mjesecu za prethodni mjesec. Stoga, a kako je na temelju službenih podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koje je tom tijelu prijavio i za koje odgovora sam tužitelj, utvrđeno da u razdoblju za koje je utvrđena predmetna obveza, radnici tužitelja nisu bili prijavljeni kao osiguranici na sezonskim poslovima, isti nisu mogli biti izuzeti iz ukupnog broja zaposlenih na temelju kojeg se utvrđuje kvota. Tuženo tijelo je dodatno istaklo da je u okviru e-usluga Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, poslodavcima dana uputa o načinu popunjavanja prijava o početku osiguranja (obrazaca eM-1P), u kojoj jasno stoji da se prilikom popunjavanja obilježja „Ugovor o radu" prijavljuju osiguranici koji rade na sezonskim poslovima, a koji se, sukladno Pravilniku, ne ubrajaju u ukupan broj zaposlenih na temelju kojeg se utvrđuje kvotna obveza. Stoga da je tužitelj, kao poslodavac koji posluje sezonski, znao i morao znati na koji način pravovremeno prijaviti sezonske radnike u sustav obveznog mirovinskog osiguranja. Da prijave o početku osiguranja (obrasci eM-1P), kao i prijave o promjeni tijekom osiguranja (obrasci eM-3P) uspostavljene u razdoblju od lipnja do listopada 2018. godine i od ožujka do srpnja 2019. godine, a koje je tužitelj priložio uz tužbu, samo potvrđuju da radnici tužitelja nisu bili prijavljeni na obvezno mirovinsko osiguranje temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme za obavljanje sezonskih poslova (šifra 50 ili 51), već temeljem klasičnog ugovora o radu na određeno vrijeme (šifra 40 ili 41). Da godišnji financijski izvještaji za 2018. i 2019. godinu koje je tužitelj također priložio uz tužbu, nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari, jer se obveza kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom, pa tako i obveza plaćanja novčane naknade utvrđuje isključivo na temelju podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o broju zaposlenih kod poslodavca - obveznika kvote, neovisno o rezultatima njegovog poslovanja. Slijedom navedenog, tuženo tijelo je predložilo da Sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Na ročištu koje je pred ovim sudom održano 28. veljače 2025. u odsutnosti uredno pozvanih stranaka na temelju odredbe čl. 89. st. 4. u svezi s odredbom čl. 91.st. 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje ZUS-a) Sud je izveo dokaze uvidom u isprave prilože spisu, kao i dostavljenom spisu tuženog tijela koji je ovom dostavljen uz odgovor na tužbu te je zaključio raspravljanje u predmetnoj upravnoj stvari.

6. Na temelju ocjene rezultata izvedenih dokaza u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, kao i tijekom ovog spora, nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, KLASA: UP/II-415-01/22- 01/15, URBROJ: 524-04-01-02/1-23-2 od 13. studenog 2023.

8. Među strankama je sporno je li prvostupanjskim rješenjem tužitelju kao poslodavcu pravilno i zakonito određena novčana naknada zbog neispunjenja kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom za lipanj, srpanj i kolovoz 2018. godine te travanj, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2019. godine primjenom odredbe čl. 8. st. 1. i st. 4. u svezi s čl. 10. st. 1. Zakona, na način pobliže određen i sadržan u izreci prvostupanjskog rješenja

9. Odredbom članka 8. stavak 1. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom („Narodne novine", broj 157/13, 152/14, 39/18 u dalje Zakona), koji je bio na snazi u vrijeme utvrđivanja predmetne obveze, propisano je da su poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika, osim predstavništava stranih osoba, stranih diplomatskih i konzularnih predstavništava, integrativnih radionica i zaštitnih radionica, dužni zaposliti na primjerenom radnom mjestu prema vlastitom odabiru, u primjerenim radnim uvjetima, određeni broj osoba s invaliditetom, ovisno o ukupnom broju zaposlenih radnika i djelatnosti koju obavljaju.

10. Odredbom članka 8. stavak 9. Zakona propisano je da će radi praćenja ispunjenja obveze kvotnog zapošljavanja iz stavka 1. ovoga članka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dostavljati podatke Zavodu.

11. Obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom poslodavac može ispuniti i zamjenskom kvotom sukladno članku 8. stavcima 4. i 5. Zakona, a o kojoj namjeri je dužan izvijestiti Zavod sukladno člancima 8. i 9. Pravilnika o utvrđivanju kvote za zapošljavanje osoba s invaliditetom („Narodne novine", broj 75/18 i 120/18 - u daljnjem tekstu: Pravilnik).

12. Odredbom članka 3. stavak 1. Pravilnika propisano je da je obveznik ispunjenja kvote svaki poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika.

13. Odredbom članka 4. Pravilnika propisani su izuzeci od ukupnog broja zaposlenih na temelju kojeg se utvrđuje kvota.

14. Prema odredbi članka 5. stavku 1. Pravilnika kvota se određuje u visini od 3% u odnosu na ukupan broj zaposlenih kod poslodavca, neovisno o djelatnosti koju poslodavac obavlja.

15. Odredbom članka 10. stavkom 1. Zakona propisano je da su poslodavci iz članka 8. stavak 1. Zakona koji ne ispunjavaju obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom obveznici novčane naknade te obveznici obračunavanja i plaćanja novčane naknade.

16. Prema odredbi članka 10. stavak 2. Zakona osnovica za obračun novčane naknade jest umnožak broja osoba s invaliditetom koje je obveznik bio dužan zaposliti i iznosa minimalne plaće za razdoblje na koje se obveza odnosi, a visina naknade obračunava se po stopi od 30%.

Stavkom 3. istoga članka Zakona propisano je da se novčana naknada obračunava i dospijeva na naplatu do zadnjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec.

17. Odredbom članka 10. stavkom 8. Zakona propisano je da obveznicima novčane naknade, koji obvezu novčane naknade nisu utvrdili i/ili ispunili na način i u rokovima propisanim ovim Zakonom i provedbenim propisima donesenim na temelju njega, obvezu novčane naknade utvrđuje i iznos novčane naknade obračunava Zavod rješenjem.

18. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, kako to isti neosnovano smatra, već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

19. Ovo stoga što među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj u lipnju 2018. godine zapošljavao 20 radnika, u srpnju 2018. godine 20 radnika, u kolovozu 2018. godine 20 radnika, u travnju 2019. godine 20 radnika, u svibnju 2019. godine 22 radnika, u lipnju 2019. godine 22 radnika, u srpnju 2019. godine 23 radnika i u kolovozu 2019. godine 22 radnika, a nijednu osobu s invaliditetom. Također nije sporna ni činjenica da je tužitelj izvršio prijavu promjene osiguranja u odnosu na 15 radnika tek u srpnju 2021. godine, dok je prvostupanjskim rješenjem utvrđena obveza kvotnog zapošljavanja za lipanj, srpanj i kolovoz 2018. godine te travanj, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2019. godine, a prijava promjene osiguranja pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje ne može djelovati retroaktivno, jer su za utvrđivanje predmetne obveze relevantni samo mjesečni podaci o broju zaposlenih kod poslodavca i to sa stanjem na zadnji dan u mjesecu za prethodni mjesec.

20. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, a u skladu s citiranim kogentnim zakonskim odredbama, kako tužitelj za mjesece lipanj, srpanj i kolovoz 2018. godine te mjesece travanj, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2019. godine, nije ispunio obvezu kvotnog zapošljavanja, zbog čega je bio dužan, sukladno odredbama članka 10. stavaka 1. i 3. Zakona, novčanu naknadu sam obračunati i platiti je do zadnjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec, a kako tužitelj nije tako postupio, to je prvostupanjsko tijelo na temelju ovlaštenja iz članka 10. stavka 8. Zakona, rješenjem pravilno utvrdilo tužitelju obvezu novčane naknade za predmetno razdoblje i njezin iznos obračunalo u skladu s podacima u službenoj evidenciji sa stanjem na zadnji dan u mjesecu za prethodni mjesec.

21. Pravilno tuženo tijelo navodi da je izuzetak propisan odredbom članka 4. stavak 2. Pravilnika prema kojem se u ukupan broj zaposlenika ne ubrajaju radnici koji su u radnom odnosu kod poslodavca na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme za obavljanje sezonskih poslova, relevantan samo u slučajevima kada je poslodavac temeljem takvog ugovora o radu prijavio radnika Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Prema tome, radnici moraju pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje biti prijavljeni kao osiguranici na sezonskim poslovima kako bi se isti mogli izuzeti iz ukupnog broja zaposlenih kod poslodavca na temelju kojeg se utvrđuje kvota.

22. Nesporna je činjenica da to tužitelj nije učinio, a navodi tužitelja da bi se u konkretnom slučaju radilo o administrativnoj grešci tužitelja, nisu, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari budući da promjena prijave osiguranja pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje ne može djelovati retroaktivno, jer su za utvrđivanje kvotne obveze relevantni samo mjesečni podaci o broju zaposlenih osoba kod poslodavca i to sa stanjem na zadnji dan u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi članka 19. stavak 2. Pravilnika, a kako je to pravilno navelo i obrazložilo tuženo tijelo u osporavanom rješenju, koje obrazloženje kao pravilno i zakonito u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

23. Naime, navedenom odredbom propisano je da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje mjesečno dostavlja Zavodu podatke iz očevidnika o osobama s invaliditetom zaposlenima kod određenog poslodavca te druge podatke potrebne za praćenje kvote, sa stanjem na zadnji dan u mjesecu za prethodni mjesec. Slijedom navedenog, upravni postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja pokrenut po službenoj dužnosti na temelju podataka o kojima javnopravna tijela vode službenu evidenciju i kojim podacima raspolažu, a sve u skladu s odredbom čl. 49.ZUP-a u svezi s odredbom čl. 19. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja očevidnika zaposlenih osoba s invaliditetom.

24. Slijedom svega naprijed navedenog, tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost osporavanog rješenja. Nije ostvaren ni koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu 31. ožujka 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke.

DNA:

- tužitelju

- tužitelja pozvati na uplatu pristojbe za tužbu i presudu, po pravom.

- tuženiku

- tuženiku povrat spisa po pravom.

- u spis

- kal. do 06.06.2025.