REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-1417/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja GJ Valentin d.o.o., Umag, Nova obala 4, OIB: 41297742067, zastupanog po opunomoćenici Katarini Jukić Jakopič, odvjetnici u Puli, Sv. Teodora 2, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Pula, Službe sigurnosti plovidbe, Pula, Riva 18, OIB: 22874515170, zastupanog po službenoj osobi RT, radi gospodarskog korištenja pomorskog dobra, 31. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Pula, Službe sigurnosti plovidbe, KLASA: UP/I-342-24/24-03/1025, URBROJ: 530-04-4-1-24-4 od 31. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika tužitelju je, temeljem odredbe čl. 186. st. 1. tč. 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN br. 83/23; dalje: ZPDML) izrečena upravna mjera zabrane gospodarskog korištenje pomorskog dobra – dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obavljanjem ugostiteljske djelatnosti iz obližnjeg restorana San Valentino na dijelu terase površine 31,44 m[2] , bez pravne osnove.
Spomenuto rješenje tuženika temelji se na rezultatima provedenog inspekcijskog nadzora, o čemu je sačinjen Zapisnik, KLASA: UP/I-342-24/24-03/1025, URBROJ: 530-04-4-1-24-1 od 22. srpnja 2024., u kojem je utvrđeno da trgovačko društvo GJ. Valentin d.o.o. gospodarski koristi pomorsko dobro dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] time što je na terasu površine 71,44 m[2] postavio stolove i stolice i na njima iz obližnjeg ugostiteljskog objekta San Valentino obavlja ugostiteljsku djelatnost, iako ima rješenje Gradonačelnika Grada Umaga o davanju dozvole na pomorskom dobru, KLASA: UP/I-342-OI/24-04/02, URBROJ: 2163-9-02-24-19 od 9. svibnja 2024. za korištenje terase površine 40 m[2] .
2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povreda pravila postupka. Osporava utvrđenje tuženika da dio površine pomorskog dobra (31,44 m2) koristi bez pravne osnove navodeći da tuženik nije objasnio niti dokazao uvjete iz čl.186.st.1.tč.2. ZPDML-a. Tužitelj tvrdi da je tuženik nije izvršio mjerenje dijela pomorskog dobra, također, rješenju nije priložena skica geodeta vezana za granice pomorskog dobra, površinu korištenja, površinu za koju postoji dozvola Grada Umaga, kao ni površinu za koju tuženik pogrešno navodi da se koristi bez pravne osnove. Također, navodi da tuženik nije postupio po čl. 191. ZPDML- a. Nadalje, tvrdi da je tuženik povrijedio odredbe čl. 30. st. 1. i 2. te čl. 51. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, 110/21; dalje: ZUP) jer mu nije pružio mogućnost izjašnjavanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari te mu nije omogućio sudjelovati u postupku. Osim toga, upire i na povredu načela zakonitosti (čl. 5. ZUP-a), načela razmjernosti u zaštiti prava stranaka (čl. 6. ZUP-a) načela materijalne istine (čl. 8. ZUP-a) te načela samostalnosti i slobodne ocjene dokaza (čl. 9. ZUP-a).
3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnom, ustraje kod navoda iznijetih u obrazloženju pobijane odluke. Ističe da je inspekcijski nadzora započeo po primitku prijave Grada Umaga o gospodarskom korištenju pomorskog dobra, bez pravne osnove. Nastavno na prethodno navodi da je nadzor proveden 10. srpnja 2024. i u istom je utvrđeno da tužitelj gospodarski koristi navedeni dio pomorskog dobra, time što je na terasu površine 71,44 m[2] postavio stolove i stolice, te obavlja ugostiteljsku djelatnost iz obližnjeg restorana San Valentino, iako je imao dozvolu za samo 40 m[2] . Na licu mjesta inspektor je, zajedno sa ovlaštenim djelatnikom Lučke kapetanije Pula, obavio mjerenje upotrebom metra, te je naknadno sačinio skicu terase. Tuženik se protivi izvođenju dokaza vještačenjem, koje predlaže tužitelj u svojoj tužbi, smatrajući da je izvođenje takvog dokaza potpuno nepotrebno jer su činjenice nedvojbeno utvrđene inspekcijskim nadzorom na licu mjesta. Isto tako, ističe da predloženim očevidom na licu mjesta ne bi bilo moguće utvrditi činjenično stanje koje je postojalo na dan inspekcijskog pregleda. Smatra neosnovanim navod tužitelja da mu u postupku nije dana mogućnost sudjelovanja i očitovanja te ističe da je stranci dostavljen Zapisnik uz poziv da se o navodima u istom očituje, a što je tužitelj i učinio dostavom podneska od 26. srpnja 2024. u kojim zapravo ne negira korištenje tog dijela pomorskog dobra bez pravne osnove, već uglavnom ističe primjedbe na postupanje Grada Umaga. Zaključno, navodi da je tek po primitku navedenog očitovanja, inspektor donio pobijano rješenje, na temelju ovlasti iz čl. 186. st. 1. tč. 2. ZPDML-a.
4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.
6. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja ocijenivši izvođenje istih suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan Zakonom (čl. 4. ZPDML-a).
9. Odredbom čl. 12. ZPDML-a propisano je da nitko nema pravo bez pravne osnove propisane ZPDML-om na: 1. posebnu upotrebu pomorskog dobra, 2. gospodarsko korištenje pomorskog dobra, 3. obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru, 4. gradnju i/ili obavljanje drugih radova i/ili zahvata u prostoru pomorskog dobra koji se prema posebnim propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem, kao i uredbom iz članka 14. st. 4. tč 11. ZPDML-a, 5. ograničavanje i/ili isključivanje opće upotrebe pomorskog dobra, 6. zaposjedanje pomorskog dobra na bilo koji način za sebe ili drugoga (st. 1.). Pravna i fizička osoba koja je, na temelju akta koji predstavlja valjanu pravnu osnovu određenu TPDML-om, stekla pravo posebne upotrebe i/ili gospodarskog korištenja pomorskog dobra, gradnje i/ili obavljanja drugih radova, ograničenja ili isključenja dijela pomorskog dobra od opće upotrebe te drugog ovlaštenja stečenog na temelju odredbi ZPDML-a, dužna je to pravo koristiti na način, u opsegu i granicama određenim aktom kojim je to pravo stekla te u skladu s odredbama ZPDML-a (st. 2.).
10. Čl. 185. ZPDML-a propisano je da je zabrana korištenja pomorskog dobra upravna mjera inspekcijskog nadzora koja uvijek uključuje zabranu i obustavu: gradnje, izvođenja radova, provedbu zahvata u prostoru koji se prema propisima o gradnji ne smatraju građenjem te koji nisu u skladu s uredbom iz čl. 14. st. 4. tč. 11. ZPDML-a, postavljanje objekata gotove konstrukcije, tipskih i drugih objekata, odlaganje i skladištenja na pomorskom dobru, obavljanje gospodarske ili druge djelatnosti na pomorskom dobru odnosno zabranu gospodarske i bilo kakve druge upotrebe i korištenja pomorskog dobra (st. 1.) Mjera zabrane korištenja pomorskog dobra može se donijeti kao zasebna upravna mjera inspekcijskog nadzora ili uz druge upravne mjere propisane odredbama ZPDM-a.
11. Prema odredbi čl. 186. st. 1. tč. 2. ZPDML-a inspektor pomorskog dobra ovlašten je donijeti rješenje o zabrani korištenja pomorskog dobra ako u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi protupravnu posebnu upotrebu i gospodarsko korištenje pomorskog dobra ili korištenje protivno uvjetima utvrđenim u koncesiji i dozvoli.
12. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz stanja spisa te podvodeći iste pod kontekst pravnih normi kojima je regulirano predmetno upravno područje Sud utvrđuje da se osporavana odluke tuženika temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te pravilnoj primjeni materijalnog prava, a što tužitelj prigovorima iznijetim u tužbi nije doveo u sumnju.
13. Naime, iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu, konkretno Zapisnika, fotografija predmetne lokacije te izrađene skice razvidno je da se sporna terase prostire na ukupno 71,44 m[2] k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji čestica nedvojbeno predstavlja pomorsko dobro, dok je tužitelju rješenjem Gradonačelnika Grada Umaga od 9. svibnja 2024. dana dozvola iz čl. 71. ZPDML-a kojom mu se odobrava korištenje pomorskog dobra površine 40,00 m[2] .
Činjenice utvrđene u tijeku inspekcijskog nadzora jasno i nedvosmisleno ukazuju na to da je tužitelj obavljao gospodarsku djelatnost na dijelu pomorskog dobra koje mu nije dano na korištenje, odnosno izvan opsega i granica određenim aktom – dozvolom izvršenog tijela Grada Umaga, pa mu je stoga ispravno pobijanim rješenjem tuženika izrečena upravna mjera iz čl. 186. st. 1. tč. 2. ZPDML-a.
Sud u cijelosti prihvaća argumentaciju tuženika iznijetu u obrazloženju pobijanog rješenja i odgovoru na tužbu budući je ista činjenično i pravno utemeljena. Posljedično tome, prigovori tužitelja da nije izvršeno mjerenje dijela pomorskog dobra i da nije dokazano da je protupravno koristio pomorsko dobro ocjenjuju se neosnovanima.
14. Glede navoda tužitelja da tuženik nije postupio po odredbi čl. 191. ZPDML-a valja istaknuti da upravna mjera iz čl. 191. ZPDML-a (naredba za otklanjanje nepravilnosti) nije primjenjiva u konkretnom slučaju.
15. Rješenja Grada Umaga, Upravnog odjela za financije i proračun (ukupno tri rješenja), a koju dokumentaciju je tužitelj dostavio u spis dan prije zakazanog termina ročišta (podneskom od 26. ožujka 2025.) nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Riječ je o poreznim aktima kojima se tužitelju utvrđuje obveza plaćanja poreza na korištenja javne površine od kojih se dva odnose na 2023., dok se treće rješenje odnosi na korištenje javne površine koju čini k. č. br. [katastarska čestica], a koja čestica nije predmet ovog postupka.
16. Neosnovano tužitelj tvrdi da mu nije dana mogućnost sudjelovanja u postupku i izjašnjava o svim činjenicama bitnim za donošenje odluke budući da iz stanja spisa proizlazi upravo suprotno. Naime uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da je Zapisnik dostavljen je tužitelju zajedno s dopisom od 22. srpnja 2024. kojim ga se poziva da na očitovanje te da je na poziv javnopravnog tijela tužitelj je odgovorio podneskom od 26. srpnja 2024.
17. Zaključno, paušalnim se ocjenjuju prigovori tužitelja o povredi načela zakonitosti (čl. 5. ZUP-a), načela razmjernosti u zaštiti prava stranaka (čl. 6. ZUP-a) načela materijalne istine (čl. 8. ZUP-a) te načela samostalnosti i slobodne ocjene dokaza (čl. 9. ZUP-a) te se utvrđuje da je upravni postupak proveden zakonito i pravilno u skladu s odredbama ZUP-a i ZPDML-a.
18. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud zaključuje da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke.
19. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
U Rijeci 31. ožujka 2025.
Sudac
Vedran Juričić, dipl. iur.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
- opunomoćenici tužitelja Katarini Jukić Jakopič, odvjetnici u Puli, Sv. Teodora 2
- tuženiku Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, Upravi sigurnosti plovidbe,
Lučkoj kapetaniji Pula, Službi sigurnosti plovidbe, Pula, Riva 18
